Što zapravo jedemo - o kvaliteti i porijeklu namirnica

Ekološko povrće

Osim o vrsti hrane treba razmišljati i o njezinoj kvaliteti i porijeklu. Priroda nije ni glupa ni manjkava. Ona je ljudskoj vrsti osigurala obilje nutritivno bogate hrane, koja sadrži sve potrebne hranjive sastojke neophodne za rad i pravilno funkcioniranje ljudskog organizma. No, kako je ljudska vrsta poprilično arogantna i vjeruje da je pametnija od prirode, zbog previše uplitanja i trke za profitom uništava prirodu i vlastito zdravlje.

Masovni uzgoj hrane neminovno uništava prirodu i naše zdravlje. Sadnja monokultura (koja se proizvođačima najviše isplati) i umjetna gnojiva osiromašuju tlo od hranjivih tvari pa je i hrana koja raste iz te zemlje nutritivno siromašna. Umjetna gnojiva sastoje se od samo tri elementa: dušika, kalija i fosfora, dok tlo zapravo zahtijeva preko 50 različitih minerala. Nekontroliranim korištenjem umjetnih gnojiva s većim sadržajem dušika (posebice u prihrani biljaka zbog intenzivnije vegetacije), namirnice sadrže velike količine nitrata, od kojih se u probavnom sustavu jedan dio pretvara u nitrite koji mogu imati kancerogeno djelovanje.

Takve biljke imaju slabu obranu od raznih štetočina i bolesti pa proizvođači koriste pesticide, herbicide, fungicide i druge otrove da bi osigurali veći urod. Ovo naravno raduje kemijsku industriju koja također ostvaruje veliki profit na otrovnim kemikalijama. Ako su prisutna kemijska ili radiološka zagađenja u okolišu, to sve ide i u hranu.

Pitanje je i da li su naminice svježe i kako su čuvane do prodaje i konzumacije? Stajanjem namirnice gube hranjive tvari (vitamine i fitonutrijente) zbog djelovanja topline, zraka, svjetla, bakterija i gljivica. Voće i povrće koje je ubrano prerano, nezrelo, da bi se transportiralo u daleke krajeve, nije ni stiglo razviti potrebne nutrijente. U masovnom se uzgoju namirnice nakon ubiranja tretiraju zaštitnim sredstvima radi duljeg čuvanja i zaštite od propadanja, pa se tako voće i povrće umaču u razne kemijske otopine, često bez kontrole. Sve te otrove unosimo u svoje tijelo kad jedemo hranu lijepog izgleda iz masovnog uzgoja. Ne samo da je ta hrana nutritivno siromašna, ona je i toksična.

Danas često nismo ni svjesni da jedemo hranu proizvedenu od genetski manipuliranih organizama (GMO). Takva je hrana u upotrebi tek odnedavno i mnoga istraživanja ukazuju da je rizik za zdravlje kod konzumacije takve hrane visok. Ona dovodi do pojave alergija, otpornosti na antibiotike te mogućih oštećenja pojedinih organa ili imunološkog sustava. GMO je nešto što pod svaku cijenu treba izbjegavati.

Permakulturni vrt

Tvorničkom obradom namirnica nakuplja se još više otrova u njima. Radi dugog čuvanja, okusa, konzistencije i izgleda, dodaju se razni aditivi od kojih su mnogi kancerogeni ili izazvaju alergije i druge zdravstvene poteškoće. Industrijske prerađevine prepune su šećera i njegovih jeftinih zamjena (HFCS glukozno-fruktozni sirup iz kukuruza koji oštećuje jetru i na mnoge načine uništava zdravlje), hidrogeniziranih biljnih masti i transmasti koje doprinose razvoju upalnih stanja i mnogih kroničnih bolesti. Industrijske prerađevine su antihrana koju treba izbjegavati.

Kvaliteta namirnica životinjskog porijekla također je ugrožena masovnih uzgojem. Umjesto da životinje pasu travu, one se tove žitaricama, sojom i koncentratima, tretiraju se antibioticima i hormonima da bi brže rasle i davale više mlijeka. Životinje koje žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mliječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka. To su meso i masnoća životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se hrane žitaricama i sojom, hormonima rasta i antibioticima; jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i hrane se koncentratima; riba koja slobodno živi u morima i rijekama, a ne riba iz uzgajališta koja se hrani koncentratima i pliva u vlastitom izmetu.

Prava hrana, namirnice u njihovom izvornom cjelovitom obliku, dat će nam sve potrebne hranjive tvari – minerale, vitamine, antioksidante, esencijalne masne kiseline – sve ono što nam treba za zdravo funkcioniranje svih biokemijskih sustava tijela i za regeneraciju stanica. No industrijski procesirana hrana, osim što je nutritivno bezvrijedna, također je i toksična zbog pretjerane količine kemikalija koje se koriste u uzgoju i preradi. Zato je povratak izvornoj prehrani neminovan za sve koji žele sačuvati zdravlje.

Treba nastojati nabavljati pravu čistu hranu iz domaćeg ekološkog uzgoja, lokalno uzgojeno, nešpricano, svježe ubrano voće i povrće te sami kuhati svoju hranu i pripremati zimnicu. Ovo nije za početak jednostavno, ali sve započinje prvim korakom i malo pomalo donosi veliku radost. Potražnja stvara ponudu, pa kad se podigne svijest o važnosti prehrane za zdravlje, kad stavimo kvalitetu namirnica na više mjesto na našoj listi prioriteta i angažiramo se oko toga, automatski će i ponuda biti bolja. I u Hrvatskoj se pomalo šire GSR-ovi (Grupe Solidarne Razmjene) u kojima se okupljaju građani radi nabavke prave hrane iz lokalnog domaćeg uzgoja. Grupa postavlja uvjete proizvođaču, npr kupuju samo nešpricano povrće i voće, samo pašno meso i jaja itd, a proizvođaču to nije teško jer na taj način ima osiguran plasman svojih proizvoda. Zajedno je uvijek lakše pa potražite u svojoj blizini ove grupe ili osnujte nove, možda se iznenadite koliko se dobrih stvari može kupiti i to po sasvim pristojnim cijenama. 

Paleo - u potrazi za pravom hranom

O hrani i to onoj ”zdravoj” raspravlja se više nego ikad, ali pri tome su nam glave napunjene dezinformacijama i zabludama. Do prije samo par generacija ljudi su vrlo dobro znali što je prava zdrava hrana, prije naglog razvoja prehrambene industrije. Mi smo izgubili to tradicionalno znanje naših predaka koje se zasnivalo na iskustvu stečenom kroz stotine tisuća godina, a prihvatili smo propagandu industrije koja nam se preko medija servira kao istina. O hrani, njenom porijeklu, sastavu i načinu proizvodnje i prerade znamo sve manje. Generacija smo konzumenata, koji ne znamo ništa drugo nego gdje se nalaze veliki lanci supermarketa pred koje se može doći automobilom, koje marke i brendovi se nude i kad je akcija na razne proizvode. Čak smo povjerovali da ”što više kupimo više ćemo uštedjeti” pa košare punimo šarenim kutijama, vrećama, konzervama, tetrapacima, tubama i plastičnim bocama bez da razmišljamo što je zapravo unutra. Bojimo se jaja, kolestrola i ”masne” hrane ali bez problema djeci dajemo hrenovke u tijestu i krafne, a njihove rođendane slavimo u restoranima brze hrane.

U tome svemu je naš najveći neprijatelj vlastito neznanje i komoditet. Ne bismo previše razmišljali o tome što jedemo, niti bismo trošili vrijeme na nabavku i pripremu zdrave hrane. Ali ako priželjkujemo dobro zdravlje, onda je neminovno početi razmišljati i o tome što jedemo. 

Mnogi danas dijele hranu na vegetarijansku ili mesnu, masnu ili nemasnu, zdravu ili nezdravu, sirovu ili kuhanu. Ja je dijelim na ”pravu” i ”falšu” i to mi jedino ima smisla, i pri tome je prava hrana zdrava, a falša je nezdrava. Dakle, potpuno je zdravo jesti meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, ali nije zdravo jesti salame, hrenovke i industrijske kobasice. Zdrava je riba koja slobodno pliva po morima i rijekama ali nisu zdravi "riblji štapići" i riba iz uzgajališta gdje se ona tovi sojom i pliva u vlastitom izmetu. Zdravo je pravo, industrijski neprerađeno mlijeko pašnih koza i krava, ali ne i pasterizirano, homogenizirano, kemikalijama tretirano industrijsko mlijeko. Zdravo je voće iz organskog uzgoja, sazrelo na suncu, ali nisu zdravi "voćni" sokovi i "voćni" jogurti koji nisu ni vidjeli voća. Zdrava je prava prirodna hrana organski uzgojena, dok je manje zdrava ona koja je zasićena umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima, antibioticima i drugim otrovima.

Danas bazu ljudske prehrane čine proizvodi od brašna pšenice i to je potpuno pogrešno. Pšenica nije ni malo prirodna iako raste iz zemlje; ona je genetski manipulirana iz komercijalnih razloga da bi bila otpornija na štetočine, bolesti, klimatske uvjete i pesticide i da bi davala veće urode. Ta nova pšenica nema veze s pšenicom od koje su naše (pra)bake mijesile kruh, ona je rezultat laboratorijskog eksperimentiranja. Gluten iz te nove pšenice uzročnik je velikog broja bolesti, a opijatske tvari iz pšenice stvaraju ovisnost i dovode do prejedanja. Osim toga, od zemlje do stola, pšenica je tretirana stotinama otrovnih kemikalija. 

Osim pšenice, u našoj prehrani prevladavaju industrijska "biljna" ulja koja su vrlo štetna. Iako mislimo da je sve "biljno" dobro, ipak nije tako. Biljna ulja nemaju profil masnih kiselina koji odgovara ljudskoj fiziologiji, a osim toga su oksidirana tj. užegnuta već u samom procesu proizvodnje. Margarin kojeg nam reklamiraju kao "zdrav za srce", zapravo šteti i srcu i žilama. Industrijska procesirana hrana je nutritivno osiromašena, a prepuna kemijskih aditiva, od kojih su mnogi dokazano štetni. 

Dakle, umjesto rasprave o jedenju mesa ili vegetarijanstvu, pijenju ili nepijenju mlijeka i kuhanju ili nekuhanju hrane, trebamo, ljudi, sagledati cjelokupnu sliku i osvijestiti koji je stvarni problem našeg zdravlja u ovom modernom društvu. To je masovni uzgoj i industrijska prerada hrane, i dokle god mi kupujemo u supermarketima dajemo svoj glas onima koji uništavaju hranu. 

Evo što možemo učiniti. Postepeno zamjenjujmo namirnice iz konvencionalnog uzgoja sa pravom domaćom hranom. Umjesto u supermarketima, kupujmo hranu na tržnicama i potražimo okolna obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Tamo možemo naći obilje lokalno uzgojenog sezonskog voća i povrća, orašastih plodova, pravo mlijeko od pašnih krava i koza, jaja slobodnih kokoši i meso domaćih životinja. Umjesto industrijskih salama i sireva, kupujmo domaću slaninu i sireve od pravog mlijeka pašnih koza i krava. Nisu nam potrebne prodavaonice ”zdrave” hrane gdje se prodaju egzotične ”supernamirnice” po astronomskim cijenama. Prava ”superhrana” je nutritivno bogata, jednostavna domaća hrana - domaće jaje, jetra domaćih životinja, tamno zeleno lisnato povrće, pravo domaće maslinovo ulje, češnjak, srdela, kefir…

U današnje doba internet komunikacije, nije teško pronaći OPG-ove (obiteljska poljoprivredna gospodarstva) koji dostavljaju hranu po narudžbi. Upoznajmo okolne farmere koji naporno rade da bi proizveli domaću hranu i podržimo poštene ekološki osviještene proizvođače. Ako baš i nisu educirani po pitanju organskog uzgoja, nemojmo ih kritizirati već ih educirajmo! Sve su popularniji GSR-ovi, grupe solidarne razmjene, gdje se pojedinci ili obitelji udružuju i zajedno pronalaze proizvođače prave zdrave hrane, te postavljaju uvjete za organskim uzgojem. Mi biramo gdje ćemo dati svoj novac. Objasnimo farmeru da ćemo sigurno kupovati njegove proizvode ako ih proizvede u skladu s prirodom bez umjetnih gnojiva, pesticida, antibiotika, hormona i drugih kemikalija. Gdje ima volje ima i načina… I jedno je sigurno: ne možemo se više pasivno prepuštati industriji i medijima i dozvoljavati da oni odlučuju što ćemo mi jesti i što ćemo davati našoj djeci. Vrijeme je da postanemo svjesni potrošači i preuzmemo odgovornost za sebe i svoje zdravlje u vlastite ruke.

Prehrambeni suverenitet - opstati ili nestati

Ovoga je vikenda u Velikoj Gorici održan drugi  Forum za prehrambeni suverenitet hrane na našem prostoru, u organizaciji udruge Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG.

UN će krajem studenog najaviti međunarodnu godinu obiteljske poljoprivrede, a hoće li je u Hrvatskoj imati tko obilježavati? Pet posto najvećih proizvodi na polovini poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, a jedan posto ubire 40 posto izravnih poticaja što ne govori u korist opstanka malih poljoprivrednika, a bez obiteljske poljoprivrede nema ni prehrambenog suvereniteta, istaknuto je na ovoga vikenda na Forumu.

Prehrambeni suverenitet podrazumijeva da hrana mora biti namijenjena ljudima, da se vrijednost stavlja na one koji proizvode hranu, lokalizaciju proizvodnje kao i lokalizaciju kontrole nad proizvodnjom, očuvanje znanja i vještina koje su se stoljećima njegovale te uzgoj hrane u suradnji s prirodom a ne protiv nje. Koliko je Hrvatska daleko od ovih načela pokazuje podatak da za svoje potrebe proizvodimo svega nekoliko kultura kao što su kukuruz, pšenica, jaja i vino, a na uvoz trošimo 2,5 milijarde dolara godišnje. Najviše gubimo tamo gdje imamo najdužu tradiciju i znanje, na proizvodnji mesa i mlijeka. 40 do 50 posto hrane koju uvozimo gura nas u provaliju jer moramo nešto prodati da bismo mogli jesti.

Ipak ima primjera npr u mljekarstvu, da je moguće ići kontra konvencionalnom uzgoju krava i bez nametnute pretjerane produktivnosti, kako je to pokazao Hrvoje Kovač koji se prije deset godina preselio iz Zagreba u Saborsko u Liku gdje je pokrenuo malu siranu Naša farma koja danas uspješno radi. Ove su krave cijelo vrijeme vani i pasu i ne hrane se nikakvim hormonima.

Osnutak grupa solidarne razmjene po Hrvatskoj potaknut je kroz također ZMAG-ov projekt Fine niti lokalnog razvoja, u sklopu kojega je održan i Forum u Velikoj Gorici. Zasad takve grupe koje okupljaju potrošače koji žele direktno kupovati od lokalnih proizvođača hrane, postoje u Zagrebu, Rijeci, Puli, Čakovcu, Poreču, Karlovcu, Splitu... Pulska je grupa u suradnji s udrugom ekoloških proizvođača Istarski eko proizvod pokrenula i eko tržnicu.

Osim kritike državne poljoprivredne politike koja guši male poljoprivrednike, na Forumu je naglašeno kako imamo pravo na autohtonu prehranu, ali ćemo to pravo teško i ostvariti dok ne naučimo cijeniti one koji proizvode našu hranu, dok ne odbacimo stigmu bačenu na rad na zemlji i fizički rad.

Ako ne možemo lokalno proizvesti hranu i energiju, u budućnosti bi nas mogla dočekati glad. Potrebno je udruživanje i umrežavanje te fokusiranje na rješenja. Puno je novih ideja i inicijativa, primjerice urbani vrtovi udruge Gredica u Varaždinu.

Došlo je vrijeme kad ćemo se svi morati angažirati, ne možemo više zatvarati oči i govoriti – što ja tu mogu. Nitko ne može sve ali svi mogu nešto učiniti. Prvenstveno se treba educirati a onda i učiniti sve kako bi podržali male proizvođače i lokalni uzgoj hrane.

Pročitajte više: 

Drugi forum za prehrambeni suverenitet: Opstati ili propasti 

Opstati ili nestati 

Suverenitet hrane

Čovjek kojeg pokreće nafta – vrsta koja definitivno izumire

U zadnje vrijeme ne stižem objavljivati nove postove, ali evo da pokušam podijeliti s vama djelić onoga što me zaokuplja. 

Način života kojeg smo kao civilizacija stvorili i koji je ovisan o nafti, ne samo da je ekološki neprihvatljiv nego je i potpuno neodrživ. Poljoprivreda troši najviše fosilnih goriva i nafte a osim toga je dovela do uništenja i istrebljenja biološke raznolikosti koje smo i mi sami dio. Nafta nije neiscrpan izvor energije, ona je ograničena i vrijeme kad će nafte biti sve manje dolazi brže nego što se očekivalo. Nafta će biti sve skuplja što će utjecati na dostupnost i cijene hrane.

Kako smanjiti ovisnost o nafti? Sustav proizvodnje hrane kakav postoji danas neminovno puca po šavovima i želimo li izbjeći globalnu krizu trebamo se okrenuti drugim rješenjima i preorijentirati se na uzgoj hrane u suradnji s prirodom kao npr prema principima permakulture i samoodrživih zajednica.

Moj prijedlog je da pogledate slijedeće dokumentarne filmove, obećavam da će vam biti zanimljivi i da ćete naučiti vrlo korisne stvari koje se zaista tiču sviju nas. 

Nema sutrašnjice, trajanje 35 minuta, kliknite dolje desno na kvadratić CC i izaberite hrvatski prevod. 

Prirodni svijet - Rebekina farma, trajanje 48 minuta, program je na hrvatskom jeziku.

U tranziciji: od ovisnosti o nafti do lokalne otpornosti, trajanje 49 minuta, kliknite dolje lijevo na Choose language i izaberite Croatian. 

Dirt!, trajanje 80 minuta, tekst na engleskom.


Premijera filma U tranziciji 2.0 u Zagrebu 12.6.2012.

Pročitajte: Što je permakultura?

LCHF i okoliš

Paleo - LCHF i okoliš

Da bi postigli optimalne uvjete za dobro zdravlje i vitalnost, neminovno je da se vratimo na izvorni način prehrane za koji smo od prirode i prilagođeni. To podrazumijeva život u suradnji s prirodom, tako da je ideja o zaštiti okoliša usađena u Paleo - LCHF koncept. Čovjek ne može uništiti planetu a da pri tome ne uništi i samoga sebe pa zapravo ne postoji mogućnost izbora. Osim što je čista izvorna hrana povoljnija za čovjeka, ona također pogoduje okolišu i klimi. Zato s Paleo - LCHF načinom prehrane nastojimo birati namirnice iz organskog i lokalnog domaćeg uzgoja:

• Meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se hrane žitaricama i sojom, hormonima rasta i antibioticima.
• Jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju travu i crviće po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i hrane se koncentratima.
• Ribu koja slobodno živi u morima i rijekama, a ne ribu iz uzgajališta koja se hrani koncentratima i pliva u vlastitom izmetu.
• Povrće i voće iz organskog uzgoja koje nije špricano pesticidima niti gnojeno umjetnim gnojivima. Lokalno, zrelo ubrano povrće i voće, a ne importirano sa druge strane zemaljske kugle.

Životinje koje žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mlječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka. Lokalno proizvedeno i zrelo ubrano voće i povrće iz organskog i biodinamičnog uzgoja, ima neuporedivo veći sadržaj vitamina i minerala važnih za dobro zdravlje. Osim toga ovakav uzgoj pridonosi ravnoteži u prirodi i čuva biološku raznolikost na zemlji.

LCHF koncept štedi okoliš, klimu i prirodne resurse:

• LCHF naglašava važnost biranja namirnica iz organskog uzgoja.
• LCHF ne znači da se jede više proteina niti više mesa, nego se jede više masnoće.
• LCHF znači da se iskorištava veći dio životinje. Ne konzumiraju se samo skupi fileti od nemasnog mišićnog mesa, već se koristi masnoća, loj, kosti, koža, koštana srž – sve ono što se inače baca.
• Iznutrice kao jetra, bubrezi, žlijezde, jezik i mozak koriste se za ljudsku prehranu, umjesto da se bacaju ili daju kao hrana životinjama koje uopće nisu mesojedi.
• Smanjeni unos ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija, što pridonosi štednji prirodnih resursa.
• LCHF znači smanjenu konzumaciju slatkog voća koje se transportira preko polovice zemaljske kugle, pri čemu se zagađuje okoliš i troše fosilna goriva.

Osim toga se prema Paleo - LCHF ne konzumiraju žitarice ni soja. Opće je poznato da su za uzgoj žitarica i soje sasječene ogromne površine šuma i prašuma, preorani ogromni travnjaci i isušene močvare, što je dovelo do uništenja i istrebljenja brojnih vrsta iz životinjskog i biljnog svijeta. Za uzgoj žitarica potrebne su ogromne količine fosilnog goriva, nafte koje možda uskoro više neće biti, umjetnih gnojiva i pesticida. Masovni uzgoj žitarica uništava zemlju i iscrpljuje hranjive tvari iz nje bez da zemlji išta vraća. Uzgajanje jednogodišnjih monosadnica ili monokultura dovelo je do uništavanja biološke raznolikosti na zemlji, istrebljenja mnogih živih vrsta i nestašice vode u mnogim dijelovima svijeta.

Masovni uzgoj hrane uništava planetu i čovjeka. Moramo postati svjesni da smo ovisni o resursima i da se održivi put ovog planeta može postići samo kroz suradnju svih živih bića međusobno i sa prirodom. Svaka biljka i životinja ima svoju ulogu u prirodi. Prirodu treba shvatiti a ne pokušavati savladavati. Rješenje je ekološka, biodinamička, lokalna proizvodnja, permakultura i samoodržive zajednice na lokalnom nivou. Ideja i inicijative ima, samo se treba pokrenuti.

Vegetarijanska prehrana na LCHF nacin

Kako je sve vise ljudi shvaca da je LCHF prehrana prirodna i zdrava, postavlja se pitanje da li vegetarijanci mogu jesti na LCHF nacin. Naravno da mogu. Prema LCHF prehrani je vazno da dobijemo visokovrijedne proteine koji sadrze sve aminokiseline potrebne za normalno funkcioniranje organizma. Ove proteine nalazimo u hrani zivotinjskog porijekla, a to su osim mesa - riba, morski plodovi, jaja i mlijecni proizvodi. Dakle vegetarijanci koji konzumiraju jaja i mlijecne proizvode (a mnogi jedu i ribu) nemaju problema s proteinom. LCHF takodjer podrazumijeva puno prirodnih i kvalitetnih masnoca, koje vegetarijanci mogu dobiti iz maslaca, vrhnja, zumanjaka, hladno presanog maslinovog i kokosovog ulja, orašastih plodova, sjemenki, avokada i svih proizvoda od kokosovog oraha. 

Sto se tice upotrebe zitarica u prehrani, vaze iste preporuke kao i za ljude koji jedu meso. Zdrave osobe normalne tjelesne tezine mogu jesti proizvode od zitarica ako su pravilno pripremljene. Zitarice zahtijevaju pazljivu pripremu jer sadrze vise sastojaka koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Npr u svojoj opni sadrze fitinsku kiselinu koja sprecava apsorpciju kalcija, magnezija, bakra, zeljeza i cinka u probavnom traktu. Zato prehrana bogata nepravilno pripremljenim zitaricama moze lako dovesti do ozbiljnog nedostatka ovih minerala u tijelu i smanjivanja kostane mase. Zrno zitarica takodjer sadrzi inhibitore enzima koji onemogucuju rad enzima potrebnih za probavu hrane, slozene secere koji se ne mogu razgraditi i tesko probavljive proteine kao sto je gluten i drugi slicni proteini, koji uzrokuju alergije, probavne smetnje i mnoge druge zdravstvene probleme. Teske komponente iz zitarica se mogu donekle ublaziti pravilnom pripremom pomocu namakanja i fermentacije. Ako ne zelite izbaciti zitarice iz prehrane, onda barem izbacite psenicu jer je ona najgora stvar koja steti nasem zdravlju na mnoge nacine. Birajte bezglutenske i pseudozitarice, te sami pecite kruh kod kuce, jer nema zdravog kupovnog kruha.

Osobama sa zdravstvenim problemima i prekomjernom tjelesnom tezinom prema LCHF nacinu prehrane preporucuje se potpuno izbacivanja zitarica, brasna, tjestenine, krumpira, rize i ostalih namirnica bogatih secerom i skrobom. Svakako je potreban povecani unos prirodnih masnoca iz kojih tijelo crpi energiju kad nema pristup ugljikohidratima. Masnoce su osim toga neophodan izvor vitamina A, D, E i K koji su vazni za normalnu sintezu proteina u tijelu i mnoge druge funkcije. Masnoce takodjer daju dugotrajni osjecaj sitosti i zadovoljstva jer su vrlo vazne za mozak i zivce; cijelih 60% mozga se sastoji od masnoca.

Razloga za promjenu prehrane na vegetarijanstvo ima vise. Najcesci je to osjecaj nepravde nad nehumanim postupcima prema zivotinjama u masovnom uzgoju. Masovna proizvodnja stoke podrazumijeva i masovni uzgoj zitarica za prehranu stoke sto je vrlo nepovoljno i za zivotinje, i za ljude i za okolis. Kao sto ljudima najvise odgovara hrana na koju su genetski predodredjeni tako i zivotinjama odgovara njihova prirodna hrana a to nikako nije koncentrirana hrana na bazi soje i zitarica nego slobodna ispasa na otvorenim travnjacima. Unistavanje sumskih podrucja radi zemljoradnje unistava biolosku raznolikost prirode i iscrpljuje zemlju. Masovna upotreba anitibiotika, hormona rasta i stres kojem su zivotinje izlozene je neopravdan.

LCHF pokret podrazumijeva teznju za prirodnijim i zdravijim nacinom ljudske prehrane i visoku ekolosku svijest. Na covjeka se gleda kao na bice koje je sastavni dio prirode i njezinog poretka. Ova teznja za sto kvalitetnijom prehranom ukljucuje i zalaganje protiv masovne proizvodnje hrane, koja je uzrokovala unistavanje prirodnog bogatstva i drasticno pogorsanje kvalitete prehrambenih namirnica jer osiromasena zemlja daje hranu siromasnu hranjivim tvarima i nitko iz ovog nacina proizvodnje nije na dobitku osim industrije.

LCHF model prehrane ne naglasava konzumaciju mesa u smislu da se jede vise mesa nego obicno, vec se radi o boljem iskoristavanju zivotinja, odnosno upotrebi svih dijelova za prehranu, kako masnoce, iznutrica, tako i kostiju, tetiva i kože za kuhanje juha i sl. Takodjer se podupire lokalna proizvodnja na malo i organski uzgoj stoke, koji podrazumijeva pravedniji tretman zivotinja, oporavljanje bioloske raznolikosti u prirodi ali i bolji sastav prehrambenih namirnica. Masovna proizvodnja hrane u zadnjih 50 godina je dovela do drasticnog pogorsanja kvalitete prehrambenih namirnica sto pridonosi sirenju modernih bolesti. Unistavanje prirode je dovelo do klimatskih promjena. Stanje kakvo je danas je neodrzivo i mislim da ce se stvari morati promijeniti iz korijena. Ako to ne ucine ljudi ucinit ce priroda koja nas vec neko vrijeme upozorava klimatskim nepogodama.

LCHF se radi o smanjenom unosu secera i skroba i povecanom unosu masti. Izbacuju se industrijske preradjevine, margarin, štetna industrijska ulja, te se biraju namirnice sto blize svom izvornom cjelovitom obliku. Naravo da i vegetarijanci mogu poboljsati kvalitetu svoje prehrane slijedeci principe LCHF prehrane.