Svašta nešto - o LCHF Paleo prehrani, "skidanju" s glutena, zabludama, žitaricama i top liste namirnica... (intervju)

Prenosim intervju koji je izašao prije neki mjesec u Dubrovačkom dnevniku. Mnoga od ovih pitanja mi i vi često postavljate, pa se nadam da će vam biti korisno pročitati moje odgovore. 

Možete li se, za početak, predstaviti onima koji vas ne znaju. Gdje ste se obrazovali u pogledu hrane, što točno radite, od čega živite?

-Nutricionizam sam studirala na Geteborškom sveučilištu u Švedskoj gdje sam živjela 10 godina. Pored formalnog obrazovanja znanje i iskustvo stičem samostalnim izučavanjem problematike prehrane i zdravlja. Ova me tema fascinira i smatram da svi ljudi zaslužuju bolju informiranost o utjecaju prehrane na zdravlje, ali nažalost postoji jako puno oprečnih i pogrešnih informacija i vjerovanja. Moj angažman je počeo 2010. god pisanjem bloga Istine i laži o hrani, gdje sam se prva u regiji javno usprotivila ustaljenim (a pogrešnim) prehrambenim smjernicama, te se nastavio izdavanjem istoimene knjige i održavanjem brojnih predavanja, promocija i edukacija po cijeloj Hrvatskoj. 2013. god sam se iz Švedske vratila u Hrvatsku i osnovala izdavačku kuću Tragom koja je do danas izdala niz edukativnih i praktičnih naslova na temu prehrane i zdravlja. Moja misija je inspirirati ljude da se educiraju i promjenom prehrambenih navika preuzmu odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke, te mi je stoga logo tvrtke «Znanjem do zdravlja». 

Koje su najčešće zablude moderne prehrane? Primjerice, kolesterol je dugi niz godina bio proglašen državnim neprijateljem, a u posljednje vrijeme izgleda da ipak nije štetan?

-Upravo je strah od masnoća i kolesterola najveća zabluda moderne prehrane. Za mnoge je još uvijek iznenađujuća činjenica da nema, niti je ikada bilo, znanstvenih dokaza da su kolesterol i zasićene masnoće štetni za zdravlje. Brojni znanstvenici, liječnici i profesori iz raznih dijelova svijeta zadnjih se 10-15 godina angažiraju kroz javno nastupanje i stručnu literaturu kako bi informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Ja sam bila prva u Hrvatskoj koja je tvrdila da su panceta i jaja zdrave namirnice i da treba vratiti svinjsku mast u naše kuhinje. Ispočetka su me mnogi zbog toga smatrali ludom, no danas sve veći broj liječnika i drugih stručnjaka prihvaća ovu filozofiju prehrane. Zadnjih godina je provedeno nekoliko Meta analiza, tj znanstvenih pregleda studija u vezi masnoća i one ne nalaze vezu između zasićenih masnoća i pretilosti, dijabetesa, visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti. Danas već vrlo dobro znamo da je prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidatima krivac za sve ove bolesti. Isto tako znamo da je masnoća životinjskog porijekla od pamtivijeka bila važan dio ljudske prehrane i da nikada ranije nije bilo toliko kroničnih bolesti kao što ih ima danas. Masnoća nam daje energiju, dugotrajnu sitost, vitamine topive u mastima i esencijalne masne kiseline.

Zagovornica ste Paleo i LCHF prehrane. Možete li nam objasniti kako ta prehrana izgleda? Može li se jesti slatko, primjerice neki kolači i može li se jesti kruh, koji se radi bez glutena?

-LCHF ili Low Carb High Fat znači manje ugljikohidrata i više prirodnih zdravih masti u prehrani, a Paleo znači odbacivanje procesirane hrane i vraćanje izvornoj ljudskoj prehrani tj. konzumiranje namirnica u njihovom cjelovitom i prirodnom, a ne industrijski prerađenom obliku. Ovaj način prehrane posljednih godina postaje sve jači globalni pokret u svijetu. Odbacivanjem neprirodnih, industrijski procesiranih i osiromašenih proizvoda, te vraćanjem u prehranu prave, izvorne, nutritivno bogate hrane koja sadrži sav potreban građevinski materijal za tijelo, omogućavamo organizmu da se dovede u ravnotežu i svoje prirodno zdravo stanje.

Oni koji ne mogu bez kruha i kolača moga gu raditi sami od zdravih sastojaka. Dozvoljena brašna su mljeveni orašasti plodovi i sjemenke (kao npr bademi, lanene i suncokretove sjemenke i slično) te kokosovo brašno i druga alternativna ne-žitna brašna. Za kolače koristimo kakao prah, prirodne zaslađivače kao što su stevija, med i voće, te fine arome kao npr. cimet i vanilija.

Je li ona skuplja u odnosu na uobičajenu prehranu? 
-Nije skuplje jesti na ovakav način. Ionako svi trošimo određenu svotu novca na prehranu, s tim da neki kupuju više a neki manje industrijskih prerađevina. Kad prestanete bacati novac na nepotrebne, nezdrave i nutritivno siromašne proizvode kao što su gazirani sokovi i druga slatka pića, slatkiši, keksi, grickalice, salame, hrenovke, industrijski namazi, deserti, razne pahuljice i proizvodi iz pekare, tada vam ostane dosta novca za nabavku prave neprocesirane hrane. Ako izbjegavate supermarkete i kupujete hranu na tržnici, mesnici, ribarnici ili još bolje na obližnjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, ne samo da ćete kupovati kvalitetno nego ćete još i uštedjeti novac.

Gube li se kilogrami?
-LCHF prehrana je najjednostavniji, najprirodniji i najučinkovitiji način za skidanje kilograma jer prirodno smanjuje apetit i osjećaj gladi. LCHF za mršavljenje podrazumijeva strogo reducirani unos namirnica bogatih šećerom i škrobom kao što su kruh, tjestenina, biskviti, krumpir, riža i slično, dok se istovremeno povećava unos povrća i zelenja, kao i prirodnih zdravih masnoća. Izbacivanjem šećera i škroba koji potiču apetit i žudnju za jelom, te dodavanjem prirodnih masnoća koje daju dugotrajnu sitost, dolazi do smanjivanja apetita pa se količina hrane i učestalost obroka spontano smanjuju, bez nekog posebnog nastojanja. Znači, uz LCHF se mršavi bez gladovanja a izgubljeni kilogrami se ne vraćaju kao što je to slučaj kod dijete sa reduciranim unosom kalorija i masnoća. Pored toga, uz LCHF se regulira metabolički sindrom, dakle povišeni šećer, povišeni tlak i povišeni trigliceridi.

Sve češće se govori da je gluten, protein iz žitarica, uzročnih mnogih bolesti. Kako je moguće da danas gluten stvara tolike poteškoće, a ljudi jedu žitarice tisućama godina?
-Većina ljudi vjeruje da je kruh izvorna hrana, međutim Einkorn, biblijska pšenica naših predaka nama odavno nije dostupna. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum, proizvod je hibridiziranja, križanja i genetske manipulacije koje provode poljoprivredni znanstvenici u zadnjih 50 godina. Stvorena je kratka, zdepasta, tvrda biljka otporna na klimatske uvjete, pesticide, štetočine i bolesti. Stvorena je biljka koja daje veće urode, na manjim površinama, uz manje troškove, ukratko stvoreno je nešto puno isplativije. No, kako su ove promjene djelovale na naše zdravlje, pitanje je koje nije zanimalo ni poljoprivredni biznis ni prehrambenu industriju. Danas znamo da je i sam gluten genetski promijenjen tako da sadrži puno više kromosoma nego izvorne vrste. Rezultat toga je da naše tijelo tj. naš imunološki sustav više ne prepoznaje pšenicu i gluten kao hranu i sve veći broj ljudi ima tzv. necelijakijsku osjetljivost na gluten bez da to zna. Osjetljivost na gluten dovodi do cijelog niza upalnih procesa, reakcija intolerancije i stvaranja antitijela, što sve pridonosi nastanku mnogih upalnih i autoimunih bolesti.

Koje sve bolesti gluten može uzrokovati, kod ljudi koji su osjetljivi na njega?
-Mnoge bolesti mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten. To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, anemija, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza, psorijaza, dermatitis, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca). Također se povezuje i s autizmom.

Zbog čega u Hrvatskoj doktori svojim pacijentima jako rijetko spominju da bi im uzročnik poteškoća mogao biti upravo gluten?
-Znanstvena istraživanja svakodnevno dolaze do novih spoznaja. No nažalost, postoji ogroman jaz između onoga što je znanost pokazala i onoga što je poznato i primjenjivo u prosječnoj liječničkoj ordinaciji. Postoji podatak da je potrebno 17 godina da nova znanstvena dostignuća stignu do prosječne liječničke ordinacije. Ako se liječnik oslanja na dobivanje informacija iz službenih izvora koji su tako spori, odnosno ako sam nije sklon samostalnom praćenju stručne i znanstvene literature, mogu proći godine i godine dok do njega ne dođu nove važne informacije. Nerijetko se događa da pacijenti znaju više o svojoj bolesti nego njihov liječnik.

Je li farmaceutska industrija nastoji zataškati problem glutena, jer će izgubiti lijepu zaradu, ako ljudi shvate da vrlo jednostavno i bez velikog troška mogu poboljšati svoje stanje?
-Naravo da su mnogi komercijalni interesi u pitanju, jer nažalost ne živimo u humanitarnom društvu već u društvu koje funkcionira na logici profita. Prehrambena industrija nametnula je novu procesiranu hranu od koje propada ljudsko zdravlje, na što farmacetska industrija odgovara proizvodnjom sve većeg broja lijekova koji nas zapravo ne liječe već samo drže pod kontrolom simptome bolesti, dok se pravi uzrok bolesti niti ne traži. Usprkos napretku znanosti, medicine i farmacije, ljudi ipak nisu zdraviji nego je sve više tzv. «civilizacijskih» bolesti. Sve je više autoimunih bolesti od kojih obolijeva sve mlađa populacija, tako da je jasno da su stvari potpuno pogrešne. No, ljudi se ipak sve više osvještavaju, mijenjaju prehranu i dolaze do izvanrednih rezultata.

Negdje sam pročitao da skidanje s glutena može dovesti do apstinencijske krize, poput droge. Je li to točno, kako je to moguće? Koji su to simptomi i koliko traju?
-Gluten u organizmu prelazi u oblik koji se zove gluteomorfin. Samo ime otkriva da se radi o supstanci sa opijatskim djelovanjem. Mnogi ljudi su ovisni o glutenu, kao što su mnogi ovisni o šećeru, drugoj prehrambenoj drogi. Šećer i glutemorfini djeluju na centre za nagrađivanje u mozgu isto kao što djeluju droge, tako da je kod odvikavanja apstinencijska kriza neminovna. Može se izraziti kao glavobolja, mučnina, osjećaj zamagljenosti u glavi (brain fog), nemogućnost koncentracije, nemir, emocionalni ispadi, potištenost, bolovi u zglobovima, mučnina, napuhanost u trbuhu i zatvor. Najgori simptomi bi trebali prestati ili se smanjiti kroz prvi tjedan.

Koliko treba glutenu da izađe iz tijela, odnosno da se vide rezultati?
-Prve rezultate osjećamo vrlo brzo, već nakon tjedan dana osjetit ćemo se lakši u vlastitom tijelu, dobit ćemo novi priliv energije, a napuhanost u trbuhu će nestati. No za potpuno čišćenje od štetnog djelovanja glutena treba barem 6 mjeseci stroge bezglutenske prehrane. Ovo je posebno važno kod autoimunih bolesti, jer antitijelima treba i do šest mjeseci da se spuste na normalu. Jako je važno shvatiti da kod glutena ne vrijedi «malo ću» i «ponekad ću» - gluten izaziva stvaranje antitijela na molekularnoj razini, dakle niti mrvica kruha nije dozvoljena, inače je trud uzaludan.

Nedavno je izašla studija koju su proveli znanstvenici s Harvarda, a koja kaže da je prehrana bez glutena opasna po zdravlje? Kako običan čovjek ikome može vjerovati u moru proturječnih informacija?
-U džungli informacija vrlo je teško znati kome vjerovati, zato potičem ljude da se sami educiraju, da što više čitaju i istražuju, te da isprobavaju i međusobno razmjenjuju iskustva. Samo tako stičemo mogućnost prosuđivanja pročitanog. Što se tiče bezglutenske prehrane, ona može biti i zdrava i nezdrava, ovisno što tko jede kada izbaci gluten.

Mnogi nažalost prehranu baziraju na komercijalnim bezglutenskim zamjenskim namirnicama kao što su bezglutenski kruh, kolači, tjestenina i peciva (opet na brašnu i tijestu). Tako upadaju u istu zamku visoko procesirane hrane koja je siromašna vitalnim nutrijentima, bogata rafiniranim ugljikohidratima (šećerom i škrobom) te puna margarina i kemijskih aditiva. Ovakva prehrana nije puno bolja od standardne prehrane koja pored svega navedenog sadrži još i gluten, pa se u tom kontekstu možemo složiti sa istraživanjima koja navodno dokazuju štetnost bezglutenske prehrane. Dakle nije problem nedostatak glutena nego prekomjeran unos praznih kalorija, pogrešnih vrsta masnoće i ulja, previše aditiva, a premalo nutrijenata iz prave hrane, što sve pridonosi razvoju bolesnih stanja. Gluten jeste problem, ali nije jedini problem moderog načina prehrane i u istraživanju se miješaju kruške i jabuke. Ako zaista želimo popraviti svoje zdravlje promjenama prehrambenih navika, onda to možemo učiniti samo birajući pravu, nutritivno bogatu hranu koja prirodno ne sadrži gluten niti problematične proteine slične glutenu, a koja nam dolazi u svom izvornom cjelovitom obliku, a ne prerađevine.

Prema Paleo i LCHF modelu prehrane, osim glutena izbacili smo šećer i rafinirane ugljikohidrate, loša industrijska ulja i sve industrijske prerađevine prepune aditiva, a prehrana se bazira na zdravim nutritivno bogatim namirnicama: jede se puno povrća i zelenja, meso domaćih životinja, riba, jaja, orašasti plodovi i kvalitetni punomasni domaći mliječni proizvodi. «Nuspojava» ovakve prehrane može biti samo fantastičan priliv nove energije, kako tjelesne tako i mentalne, gubitak suvišnih kilograma, te poboljšanje zdravlja u svakom pogledu.

Vi ističete da žitarice nikako nisu dobre za ljudski organizam, a medicinski i ostali 'stručnjaci' neprekidno ističu da su cjelovite žitarice jedan od najvažniji sastojaka prehrane? Zašto oni to rade, imaju li ikakve koristi od toga, ili je u pitanju neznanje?
-Da se razumijemo, malo tko jede žitarice. Jedu se uglavnom proizvodi od pšeničnog brašna i kukuruznog škroba što je za industriju vrlo profitabilno. Poljoprivredni biznis i industrijski proizvođači hrane ostvaruju visok profit na prerađevinama od pšenice i kukuruza, jer sirovine jeftino otkupljuju a proizvode skupo prodaju. Prerađevine od brašna imaju dug rok trajanja pa se lako skladište, dok se svježe namirnice moraju pohranjivati, transportirati i prodavati uz stalno hlađenje, a imaju i puno kraći rok trajanja. Farmaceutska industrija ostvaruje visok profit jer su ljudi koji žive na pekarskim proizvodima i procesiranoj hrani od brašna redovni potrošači lijekova. Mediji zarađuju veliki novac od reklamiranja proizvoda od žitarica. Država je na dobitku jer joj industrija procesirane hrane osigurava megaprofit od poreza, pa potiče i podržava poljoprivredni biznis, što stvara brda viška žitarica koje se moraju plasirati, što je zadatak industrijskih prerađivača hrane i medija. To je zatvoreni krug profita i razlog zašto se žitarice propagiraju kao “baza zdrave prehrane” – jer su one zapravo baza dobre zarade. Medicinski stručnjaci najčešće nisu ni svjesni toga, nego jednostavno prate službene zastarjele smjernice preuzete iz Amerike, koje su propisali njihovi stručnjaci sponzorirani od industrije.

Postoje li neke žitarice koje su ipak dobre? 
-Za zdrave ljude koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema a koji nisu spremni odreći se žitarica preporučila bih raž, pir, ječam, kao i bezglutenske vrste – domaći kukuruz, rižu, zob i proso. Ove su žitarice manje štetne od pšenice, ali se trebaju pravilno pripremati namakanjem, fermentacijom i/ili klijanjem. Ovaj proces neutralizira neke štetne sastojke u žitaricama – fitinsku kiselinu i inhibitore enzima. Želim napomenuti da mnogi ljudi koji su osjetljivi na gluten reagiraju i na druge slične proteine kakve nalazimo i u bezglutenskim žitaricama, pa je za njih bolji Paleo – LCHF način prehrane koji ne sadrži nikakve žitarice. Postoje još i tzv. pseudožitarice koje su možda najmanje štetne, to su heljda, amaranth i kvinoja, jer zapravo ne spadaju u rod žitarica. Primijetila sam da mnogi ljudi koji su intolerantni na većinu žitarica, dobro podnose heljdu i brašno od heljde.

Kako nadomjestiti vlakna iz žitarica, koja su dobra za probavu?
-Većina ljudi konzumira pšenično brašno i tjesteninu te bijelu rižu, a tu nema puno vlakana. S druge strane, na Paleo i LCHF prehrani smo upravo ove nutritivno prazne namirnice zamijenili većim količinama provrća i zelenja tako da unosimo i puno više vlakana nego ljudi na «normalnoj» prehrani. Moram napomenuti da vlakna nisu potrebna samo za probavu nego je još važnije što su ona hrana za naš crijevni mikrobiom. Korisne bakterije koje žive u našim crijevima i koje obavljaju izuzetno važne uloge za naše zdravlje trebaju vlakna iz povrća, a prazni škrob iz pšeničnog brašna se tu ne računa.

A krumpir, tamna čokolada, mlijeko, sir i drugi mliječni proizvodi, mogu li se konzumirati? Jesu li štetni?
-Krumpir se ne preporučuje osobama osjetljivim na ugljkohidrate, a to su dijabetičari, ljudi sa inzulinskom rezistencijom i viškom tjelesne težine, jer krumpir sadrži puno brzog škroba koji naglo diže šećer u krvi. Također se ne preporučuje osobama sa autoimunim bolestima zbog sadržaja solanina koji mogu biti vrlo iritirajući. Za sve ostale krumpir je okej. Ipak bih preporučila da se ljudi malo odmaknu od krumpira i počnu više koristiti druge vrste korjenastog povrća kao što su mrkva, cikla, pastrnjak, korabica, celer i batat, jer su oni nutritivno bogatiji od krumpira.

Tamna čokolada sa min. 70% kakaa je zdrava (to nije čokolada za kuhanje, treba pisati na pakovanju 70% ili veći postotak kakaa).

Mlijeko iz tetrapaka (dugotrajno, pasterizirano na ultra visokim temperaturama) ne treba konzumirati, kao ni industrijske sireve u pravokutnim masama. Mlijeko bi trebalo biti domaće, od pašnih krava i koza. Najbolje je mlijeko fermentirati tj. napraviti kefir ili jogurt, a od sireva birati one kvalitetne, od malih sirana ili domaćih proizvođača. Kod mnogih zdravstvenh problema ipak se ne preporučuje konzumacija mliječnih proizvoda zbog različitih vrsta intolerancije. To je slučaj kod autoimunih bolesti, kroničnih upalnih bolesti, dermatitisa i infekcije candidom.

Nabrojite nam vašu top listu super namirnica, i vašu top listu loših namirnica?

Supernamirnice su nutritivno najbogatija hrana, tj. ona koja sadrži najviše vitalnih nutrijenata:
1. jaja, domaća od slobodnih kokoši, naročito je važno jesti žumanjak
2. riba, slobodna, ne iz uzgoja, posebno plava riba (srdela) i morski plodov
3. tamno zeleno lisnato povrće (kelj, špinat, blitva, brokula, raštika, kupus, rukola i sl.)
4. tamno crveno, plavo i crno šumsko voće (borovnice, ribiz, kupine, maline i sl.)
5. iznutrice i meso pašnih životinja
6. lukovičasto povrće – luk, češnjak, mladi luk, poriluk, ljutika i sl.
7. maslinovo ulje i pravi maslac
8. kefir od domaćeg mlijeka koji se radi uz pomoć kefirnih zrnaca
9. povrće i voće u jarkim bojama, npr mrkva, cikla, bundeva, višnja,
10. limun, đumbir, kurkuma

Najlošiji su proizvodi koji ne sadrže potrebne nutrijente a sadrže štetne komponente koje narušavaju zdravlje:
1. kruh, pizza i pekarski proizvodi od pšeničnog brašna
2. slatkiši, keksi, kolači, biskviti, grickalice, bomboni, čips i sl.
3. gazirani i drugi sokovi, slatka pića
4. margarin i industrijska ulja (sojino, kukuruzno i sl.)
5. salame, sve vrste, hrenovke, industrijske kobasice
6. pahuljice za doručak i kašice za djecu
7. mlijeko iz tetrapaka sa rokom trajanja više mjeseci
8. industrijski namazi, deserti, kečapi, sladoledi
9. smrznuta gotova hrana, riblji štapići i sl.
10. zamjenski proizvodi, bezglutenski, sojini i sl.

Najbolje bi bilo jesti ekološki uzgojenu hranu, ali tko nam jamči da i bakice na tržnici ne prodaju povrće prskano raznim otrovima? Isto vrijedi i za meso?
-Povrće i voće operite u vodi sa malo octa, ogulite koru gdje se da oguliti. Meso kupujte u mesnicama a ne u supermarketima. Potražite obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja uzgajaju životinje, voće i povrće na prirodan način i ne koriste otrove. Ako ne znaju – educirajte ih. Zahtijevajte da prestanu sa upotrebom štetnih kemikalija. Uzgajivačima je cilj plasirati svoj proizvod, pa ako znaju da ljudi traže prirodno – proizvodit će prirodno. Potražnja stvara ponudu.

Naravno da ne može sve što jedemo biti sto posto čisto i organsko, pa i ne treba. Ljudsko je tijelo opremljeno vrlo učinkovitim sustavom za detoksifikaciju štetnih supstanci, ali je problem kad je toksina previše, a nutrijenata potrebnih za rad ovog sustava premalo. Ako se vodite gore navedenom listom dobrih i loših namirnica, smanjujete unos štetnih sastojaka i povećavate unos potrebnih nutrijenata, pa tako podržavate vlastite mehanizme za zaštitu i cijelo svoje zdravlje. Na koncu, bolje je prskana blitva i kupus, nego krafna i burek.

Kada ćete doći u Dubrovnik na predavanje?
-Bila sam već nekoliko puta i doći ću opet.

Razgovarao Marko Marušić, Dubrovački dnevnik

Jedemo li hranu ili proizvode, kako poboljšati prehranu i što još utječe na naše zdravlje (intervju)

Upravo sam shvatila da uvijek nešto pišem, ali ne za blog. Intervju ovaj, pa intervju onaj, a teme za blog čekaju. Dok se ja saberem s vremenom, ili naučim novinarima reći NE, evo barem prenosim jedan intervju (ovo je bilo za Jutarnji prije neki mjesec). Možda ćete naći odgovore na neka svoja pitanja :) 

Što bi za Vas bila idealna prehrana (vaš stav i filozofija života)? 

Idealna prehrana je vrlo jednostavna. To je prehrana prirodnim izvornim namirnicama u njihovom cjelovitom obliku, hrana iz podneblja u kojem živimo dostupna prema sezoni, iz prirodnog organskog uzgoja bez kemikalija. Riba iz čistih mora i rijeka, meso pašnih životinja, neprskano povrće i voće. Dva-tri umjerena obroka dnevno bez grickanja između, voda za piće. Prehrana ne treba biti komplicirana niti skupa, zapravo, što je jednostavnija to je bolja. Industrijski procesirana hrana je nepotrebna i potpuno pogrešna za naše zdravlje. 

U Hrvatskoj ste pionirka LCHF modela prehrane, što znači hraniti se po tom modelu? (za one čitatelje koji se prvi puta susreću s tim pojmom, edukacija je važna i stalno potrebna) 

Naziv LCHF znači Low Carb High Fat ili smanjeni unos ugljikohidrata i povećani unos prirodnih zdravih masnoća. Jedan od najvećih problema modernog načina prehrane je prekomjeran unos šećera i rafiniranih ugljikohidrata, jer dovodi do kronično visokog šećera i inzulina u krvi. Ovaj glukozno-inzulinski tobogan uzročnik je velikog broja bolesti modernog doba – dijabetesa, metaboličkog sindroma, pretilosti, srčano-žilnih bolesti, neurodegenerativnih bolesti i mnogih drugih. Stoga je smanjeni unos šećera i škroba (koji se kao i šećer u probavnom sustavu razgrađuje u glukozu) izvrsna mjera povratka i sačuvanja zdravlja. U praksi LCHF podrazumijeva strogo reducirani unos ugljikohidrata, tj namirnica bogatih šećerom i škrobom kao što su krumpir, riža, kruh, tjestenina, peciva, biskviti, pekarski proizvodi i sve načinjeno od brašna i šećera. 

Umjesto škrobnog dijela obroka – krumpira, riže, tjestenine i kruha – jedemo više povrća i zelenja, ali i više masnoća. Na tanjuru neka bude jedna trećina mesa, ribe ili jaja, a dvije trećine povrća, sve pripremljeno na prirodnim zdravim mastima, a to su maslinovo ulje, maslac ili domaća svinjska mast. Povrće daje obroku volumen a masnoća daje sitost. Ne povećavamo unos mesa, ali ne uklanjamo masnoću s mesa niti kožicu s piletine. Slobodno jedemo jaja i maslac. Povrće obilato začinjamo maslinovim uljem. Koristimo orašaste plodove kao što su bademi, orasi i lješnjaci. Jedemo domaću pancetu ili špek ali ne koristimo kupovne salame i hrenovke. Općenito izbjegavamo industrijske prerađevine jer su nutritivno siromašne i prepune aditiva. Naravno izbjegavamo šećer i sve što sadrži šećer. Industrijski rafinirana biljna ulja, hidrogenizirane masti i margarin ne koristimo. Dozvoljeni su prirodni punomasni mliječni proizvodi kao što su kvalitetni sirevi, vrhnje, jogurt i kefir, najbolje iz kućne radinosti. Za one koji ne mogu bez kruha, on se može napraviti od mljevenih orašastih plodova i sjemenki koje imaju malo ugljikohidrata. 

Koliko je po Vašem mišljenju industrijski prerađena hrana štetna? (čega se posebno treba kloniti, što je zaista zdravo, a što nezdravo, koje su po Vama najveće svjetske obmane?) 

Industrijska hrana nije hrana, to su proizvodi i upravo je to najveći problem modernog načina prehrane, što više ne jedemo hranu kao nekada, nego jedemo proizvode. Prerađevine su nutritivno siromašne, to znači da ne sadrže hranjive tvari koje organizam treba za pravilno funkcioniranje. Također su prepune aditiva od kojih su mnogi dokazano štetni. Otkada smo prestali jesti hranu i počeli jesti proizvode, ljudsko zdravlje je ozbiljno narušeno, usprkos napretku znanosti, medicine i farmacije. 

Unosimo previše šećera, pšeničnog brašna i glutena, te pogrešne vrste masnoće – industrijska ulja i hidrogenizirane biljne masti (margarin). Ove sastojke naše tijelo ne prepoznaje kao hranu pa stvara intolerancije, alergije, upalne procese i antitijela. Sve ovo dovodi do nastanka kroničnih upalnih i autoimunih bolesti. Najpametnije je hranu ne kupovati u supermarketima već na tržnicama, mesnicama, ribarnicama i obližnjim OPG-ovima, ne kupovati gotovu i brzu hranu već je pripremati kod kuće od odabranih sastojaka. 

Da li je moguće ispravnom prehranom doživjeti stotu, u kojoj mjeri ona utječe na zdravlje našeg organizma? 

Pravilna prehrana je veliki faktor održavanja zdravlja i usporavanja starenja, ali nije jedini. Znanost je dokazala veliki utjecaj naših misli i emocija na ukupno zdravlje, pa nam ne vrijedi dobro jesti ako stalno prigovaramo, nezadovoljni smo i kritiziramo sebe i druge. Treba poštovati i cirkadijalni ritam, živjeti i spavati u skladu sa dnevnim ritmom izmjene dana i noći. Leći rano kako bismo omogućili normalno izlučivanje hormona i regeneraciju organizma tijekom noći. Isključiti elektronsku stimulaciju u večernjim satima kako bismo se opustili i pripremili za zdrav san.

Važno je naravno i kretanje, jer ljudsko tijelo je stvoreno za pokret a ne za sjedenje. Korisni su povremeni kratki i intenzivni treninzi, ali je još važnije svakodnevno kretanje na sunčevoj svjetlosti i svježem zraku (hodanje, planinarenje, bicikla, plivanje). Ako poštujemo sve ovo, možemo doživjeti stotu, i to ne samo doživjeti, nego i uživati do stote puni energije i vitalnosti. 

Kakav je Vaš stav o dijetama? 

Dijete su svakako potrebne, ali ne samo one na koje prvo pomislite – dijete za mršavljenje, već one iz zdravstvenih razloga, terapeutske. Većina ljudi, uključujući i stručnjake, nisu ni svjesni da je ono što jedemo a pogotovo ono što ne jedemo, najmoćniji tretman svih kroničnih bolesti tipičnih za današnje vrijeme. Zato se kod bilo koje bolesti mora odabrati odgovarajuća dijeta. Mnoge namirnice izazivaju ili pogoršavaju razna zdravstvena stanja, a to mogu biti čak i neke zdrave namirnice. Zato postoje eliminacijske dijete, gdje se u startu izbacuje sve ono za što postoji sumnja da može smetati, da bi se onda postepeno uvodile namirnice uz praćenje reakcije tijela. Poznate i djelotvorne terapeutske dijete su npr ketogena, GAPS, SCD, AIP, Wahls, FODMAP, anticandida… 

Naravno i za mršavljenje nam treba dijeta, no ako izabremo LCHF onda to nije dijeta u smislu gladovanja i odricanja. LCHF je prije način prehrane gdje smo odbacili ono što za nas nije dobro i što nas deblja, a u ostalome uživamo. Ljudi koji uz LCHF uspješno skinu 30-40 kg, uz to vrate zdravlje, energiju i vitalnost, sve uz ukusnu hranu i bez gladovanja, uglavnom se ne žele vratiti na stari način prehrane jer on više nije privlačan. 

Da li su masnoće opasne? I koje su poželjne? 

Danas je već dobro poznato da prirodne masnoće iz hrane životinjskog porijekla (iz mesa, jaja i mliječnih proizvoda) nisu štetne kako smo to pogrešno vjerovali zadnjih nekoliko desetljeća. Pokazalo se, naime, da je hipoteza o štetnosti masnoće i kolesterola bila neutemeljena i proizašla iz loše provedenih zastarjelih istraživanja ali i komercijalnih interesa. Najnovija istraživanja i meta analize ne nalaze nikakve znanstvene dokaze o štetnosti zasićenih masnoća životinjskog porijekla i kolesterola. Masnoće su od pamtivijeka bile važan dio ljudske prehrane koji je davao energiju, dugotrajnu sitost, vitamine topive u mastima i esencijalne masne kiseline, bez prijetnje zdravlju. Zapravo je moderan način prehrane, sa prekomjernim unosom šećera, rafiniranih ugljikohidrata i pogrešnih masnoća – industrijskih ulja i magarina, pored sjedećeg načina života i stresa, glavni krivac za epidemiju modernih “civilizacijskih” bolesti, uključujući tu i kardiovaskularne bolesti i dijabetes. 

Zdrave prirodne masnoće su maslac, maslinovo ulje, kokosovo ulje, domaća svinjska mast, a zdrave su i namirnice koje prirodno sadrže dosta masnoće kao što su avokado, masline, orašasti plodovi, sjemenke, panceta ili špek i jaja. 

Kako se hrane Hrvati? (pretjerujemo li u ičemu, što bismo trebali jesti više, u čemu bismo trebali biti skromniji) 

Hrvati pretjeruju u svemu, posebno u lošim navikama i tvrdoglavim stavovima :) Što se tiče prehrane to je svakako krumpir, tjestenina i kruh, čini se kao da ni ne znamo za drugu hranu. Djeca se hrane u pekarama što je zaista tužno. Mislim da bi Hrvati mogli naučiti bolje kuhati i više uživati u dobroj i zdravoj hrani. Jesti manje tijesta a više povrća, izbaciti šećer i uvesti dobre masnoće, koristiti maslac a ne margarin. Naučiti koristiti začine. Pripremiti druge vrste korjenastog povrća kao što je korabica, celer, pastnjak, čičoka, a ne stalno krumpir. Umjesto kupovne majoneze napraviti Holandez.  

S čime je najbolje započeti, a s čime završiti dan? 

Mlaka limunada za jutarnji detox, a onda dobra kava. Ako ste kavoljubac, predlažem da isprobate Bulletproof kavu. Ona se radi tako da se u visokoj posudi dobro izmiksa vruća kava sa maslacem i kokosovim uljem dok se sve lijepo stopi i zapjeni. Ova kava će vam dati dovoljno energije za cijelo prijepodne, a osim toga je jako ukusna, puno bolja nego kava sa šećerom i mlijekom. Navečer ne treba jesti kasno, idealno je završiti sa hranom do 19 sati, a prije spavanja pijuckati neki blagi čaj. 

Da li su se Vaše prehrambene navike s godinama mijenjale? (kakav je bio vaš odnos prema hrani nekada u ranoj mladosti prije školovanja i današenjeg iskustva, ima li nešto što ste nekada voljeli jesti, a danas ne) 

Jako se se mijenjale a mijenjaju se i dalje. U djetinjstvu sam loše jela, puno slatkiša, keksa i sendviča. Sa 20 godina sam počela tragati za zdravijim načinom prehrane pa sam izbjegavala meso, jela žitarice i proučavala makrobiotiku. No moja probava je bila sve gora i gora, sve dok nisam otkrila Paleo i LCHF prehranu i odbacila hranu od brašna žitarica. Tada sam se preporodila. Sada mi je prehrana dosta uvjetovana sezonom, drugačije jedem zimi, u proljeće i ljeto. Zimi su češća tipična zimska kuhana jela kao što je npr. dinstani kupus sa suhim mesom, riblji brudet ili pileći tingul i slično, a u proljeće velike salate od sezonskog povrća. U svakom slučaju glavni obrok mi se sastoji od puno povrća i malo mesa ili ribe. Kupovne slatkiše više ne podnosim, toliko su užasno slatki da me peku za nepce i grlo, a kupovni kruh mi stvara osjećaj zaljepljenosti (gluten i jeste ljepilo). Ali zato rado napravim neki Paleo kruh, kolač ili palačinke od kokosovog i bademovog brašna i drugih kvalitetnih sastojaka. No više mi odgovaraju juhe, variva i druga jela na žlicu, od kojih se osjećam sito, nahranjeno a lagano. 

Koja Vas hrana čini sretnom?
Lignje i svi plodovi mora, blitva i maslinovo ulje. Trešnje u svibnju i smokve u kolovozu. 

Radite li trenutno na nekoj novoj knjizi ili projektu? 

U izdanju moje nakladničke kuće Tragom u pripremi su dva nova naslova, hrvatsko izdanje svjetskog bestsellera GAPS (Crijevno psihološki sindrom) autorice dr. Natashe Campbell McBride, te Autoimuni Nutrivor, knjiga i kuharica za autoimune bolesti dviju domaćih autorica. Osobno pišem novu knjigu sa koautoricom, dr. Anom Balažin Vučetić, o zdravoj prehrani za velike i male. U toj ćemo knjizi ponuditi nove prehrambene smjernice za nutritivno bogatu prehranu odraslih i djece, kako zdravih tako i onih s narušenim zdravljem, u skladu s najnovijih znanstvenim saznanjima. 

Razgovarala Mateja Domitrović, Dobra hrana, Jutarnji list.

Krivac za porast bolesti je šećer – intervju za slovenski časopis Sedem

Nedavno je u slovenskom časopisu Sedam izašao intervju sa mnom pa ga i s vama dijelim.

Razgovarala: Nina Kokalj
Sa slovenskog prevela: Milica Lučić 

Hrvatica Anita Šupe jedna je od rijetkih nutricionistica, koja priznaje zablude u klasičnim smjernicama navodno zdrave prehrane. Upozorava, da na tim zabludama industrija gradi enormne dobitke, dok nam ubrzano pogoršava zdravlje. Također, ona je jedna od prvih na širem balkanskom području, koja je u praksi počela poticati ljude na Paleo prehranu, odnosno prehranu naših predaka, te preko Low Carb High Fat principa osvještavati ljude o preopterećenosti žitaricama. Na svom blogu Istine i laži o hrani dijeli različite savjete i alternativna rješenja, a preko njega ogroman broj ljudi javlja kako im je vraćanje izvornoj prehrani izliječilo bolesti i poboljšalo život. Budući je i mene, prije nekoliko godina, nadahnula tom vrstom prehrane, željela sam u praksi provjeriti neke dileme u vezi s hranom, a zanimalo me i kako se ona sama hrani.

Studirali ste u Švedskoj, gdje je princip prehrane Low Carh High Fat priznala i struka – jeste li se s tim konceptom prvi put susreli u sklopu školskog sistema ili isti još uvijek ne priznaje sve zablude u prehrani?

Naziv Low Carb High Fat je 2005. godine lansirala grupa švedskih stručnjaka za prehranu. Low Carb se uveo već mnogo ranije u Americi, pod utjecajem liječnika Atkinsa. Ali, došlo je do pogrešnog razumijevanja te prehrane – ako se smanji unos ugljikohidrata, smatralo se da bi se trebao povećati unos bjelančevina, što znači da se jede puno mesa. U stvari je pravilno, da kada se smanji unos ugljikohidrata, te se kalorije nadopune kalorijama iz masti, a ne iz bjelančevina. Zato su se švedski liječnici odlučili novu prehranu imenovati Low Carb High Fat, da ne bi opet došlo do nesporazuma. Taj koncept prehrane je mnogo švedskih liječnika dobro prihvatilo i preporučuju je, jer u praksi se pokazala vrlo učinkovita u preventivi i otklanjanju bolesti, posebice kod pretilosti i dijabetesa. Ali to još uvijek spada pod alternativu, jer sve što je priznato od strane struke, pod utjecajem je industrije i politike. Logično je da farmacija neće reći da je sada prehrana ta koja može liječiti ljude, te će sama prestati prodavati lijekove.

Na fakultetu sam učila klasični nutricionizam, a uz fakultet sam se dodatno educirala i pratila alternativne autore, koji su prednost LCHF prehrane potvrđivali samostalnim istraživanjima. Školski sistem je također pod utjecajem lobija, stoga još dugo neće priznati sve zablude i preispitati zastarjele pogrešne koncepte prehranjivanja. No, Švedska je definitivno prva, koja je tome pristupila vrlo ozbiljno, a zatim su i Amerikanci prihvatili naziv LCHF.

Neki ovoj prehrani predbacuju da se temelji na prevelikoj količini masti.

To moramo razjasniti – High Fat znači da dobivamo puno kalorija iz masti i ulja, a ne da količinski jedemo puno masti. U tome je velika razlika. Recimo, povrće u velikoj količini ima malo kalorija i malo ugljikohidrata, dok masti i ulja, u maloj količini, imaju puno kalorija i puno masti. Dovoljno je npr. već nekoliko oraščića ili žlica kokosovog ulja pa da u tijelo unesemo puno kalorija iz dobrih masti. Tanjur neka bude, recimo, pun povrća, koje zamjenjuje i žitarice (riža, tjestenine, kruh i sl.), k tome dodamo normalan komad mesa ili ribe (kao kod klasičnog obroka), a koji je pripremljen na dobrim masnoćama ili uljima. Te masnoće mi na tanjuru zapravo ne vidimo, a iz njih dobivamo najviše kalorija. U dvije žlice masnoće skriva se više kalorija nego na punom tanjuru povrća. Od toga ćemo biti siti, a budući da jelu nećemo dodati i ugljikohidrate iz žitarica, nećemo se debljati. Poanta je da se žitarice, tjestenine, tijesta i kruh zamjenjuju s povrćem, šećer s dobrim masnoćama a sve ostalo je približno isto.

Koja je razlika između LCHF i Paleo prehrane?

Radi se o sličnoj vrsti prehrane, ali nisu iste. Kod LCHF je naglasak na smanjenom unosu ugljikohidrata, to je za one koji imaju višak kilograma, dijabetes, inzulinsku rezistenciju i sl. Oni trebaju strogo smanjiti ugljikohidrate, čak i one iz voća, jer se pretvaraju u šećer. Ako ne možete normalno metabolizirati šećer, tijelu je svejedno da li ga dobivate iz voćke ili iz pšenice. Šećer je šećer, glukoza je glukoza. Za osobe koje nemaju spomenute bolesti, ali imaju autoimuna oboljenja, preporučuje se Paleo dijeta. Oni moraju izbjegavati gluten i žitarice, a šećer iz voća im neće štetiti. Paleo ne mora biti „low carb“, te se mogu jesti škrobne namirnice koje kod LCHF nisu dozvoljene.

Na žalost, preko prehrane u tijelo unosimo mnogo pesticida i ostalih otrova. Kako možemo u ovim vremenima kada nemamo utjecaja na kvalitetu sjemena, zemlje i zraka, to izbjeći?

Na globalnom nivou se trend okreće u korist vraćanju prirodi, dakle tome što u prehrani nazivamo Paleo. To znači da se sve više namirnica bira iz prirode i konzumira ih se u njihovom izvornom obliku. Činjenica je da potražnja stvara ponudu. Nitko nam neće automatski ponuditi kvalitetne i neotrovne stvari, nego ih mora zahtijevati mnoštvo. Zašto bi se proizvođači mučili s organskom proizvodnjom, ako to nitko ne traži i nije spreman dati koju kunu više nego za konvencionalnu proizvodnju? Ali, ljudi se polako bude i osvješćuju, tako da sve više traže čistu i organsku hranu – ne samo povrće i voće, nego i meso i sve drugo. Danas je, dakle, već lakše dostupno organsko meso, jaja, mlijeko i ostali proizvodi. Istina je, da se treba malo raspitati i potražiti pravog proizvođača, a kad nađeš svoje izvore, imaš ih. Sve je to dug proces – promjena prehrane ne ide preko noći. U prvoj fazi obično shvatiš čega ti se najlakše odreći – to je obično ono što je najlošije – pšenično brašno, šećer i margarin. Za one, koji nisu došli do faze da bi tražili organske izvore hrane, preporučujem da povrće i voće operu u vodi kojoj su dodali malo octa ili sode bikarbone, da izbjegnu bar dio pesticida.

Zdrava hrana je prilično skuplja. Kako se mogu zdravo hraniti ljudi, koji nemaju za preživljavanje?

Zdrava hrana nije nužno skuplja, ne trebaju nam neke egzotične namirnice. Ja vidim zdravu hranu kao povratak tradicionalnoj prehrani, kakvu su primjenjivale naše (pra)bake. One su koristile sveukupno nekolicinu namirnica i ništa više. Srdela je recimo najjeftinija riba i najzdravija. Kupujmo povrće koje je sezonsko i stoga već i jeftinije. Sve zajedno nije skuplje, ali se moramo malo angažirati oko razumijevanja i traženja zdrave hrane. Ljudi recimo kupuju puno salame – kad bi samo njih izbacili van iz hladnjaka, jer sve su nezdrave, mogli bi si na taj račun priuštiti više organskog povrća. Također i djeci možemo umjesto keksa, bombona i čipsa, dati šaku oraščića, puno su zdraviji, a osim toga će dijete biti sito od manje količine, a u tijelo će dobiti i sve nutrijente koji su mu potrebni za rast i razvoj. Neka pije vodu umjesto sokova, jeftinije je, a i korisnije za njega. U svakom slučaju, potrošimo puno novca za hranu – pitanje je samo u izboru namirnica. Naime, količina potrošenog novca nije proporcionalna kvaliteti kupljenog. Obično oni koji najviše potroše za hranu, kupuju najnezdraviju hranu, jer trebaju je više – njihovo tijelo je gladno nutrijenata.

Još je jedna stvar bitna. Kada prestanemo u tijelo unositi velike količine škroba i šećera te počnemo jesti prirodnu hranu, odjednom smo siti i jedemo manje. Ne treba nam više doručak, užina, ručak i večera kao onda kad nam skače šećer u krvi. Kada energiju dobijemo iz dobrih masti, a ne iz šećera, čime stabiliziramo šećer u krvi, nećemo više trebati toliko hrane. Ako ćemo ujutro pojesti par jaja, biti ćemo siti do kasnog ručka.

Što mislite o mlijeku? Znamo, da mu pasterizacija i homogenizacija šteti. Možemo li ga piti direktno od životinja, dakle sirovo i neprokuhano?

Da. Mlijeko je jako korisna namirnica, a koju možemo konzumirati samo u njenom izvornom obliku, i to od pašnih životinja. Krave u masovnoj proizvodnji su naime vrlo ispostavljene korištenju hormona i antibiotika, kako bi davale više mlijeka. To znači, da ćemo i mi primiti dozu hormona, koji nam štete i ometaju našu prirodnu hormonsku ravnotežu. Mlijeko u procesu obrade postane potpuno drugačija namirnica, osim toga izgubi važne nutrijente, a postane i teško probavljivo te uzrokuje alergije i intolerancije. Za pripremu kefira, jogurta i kiselog mlijeka, pored sirovog mlijeka možemo koristiti i ono koje je pasterizirano na niskoj temperaturi i ima rok trajanja samo nekoliko dana, ali nikako ne kupujmo ono, kojemu je rok trajanja nekoliko mjeseci.

Što mislite o kavi?

Kava je, u ograničenim količinama, vrlo zdrava, ali u prekomjernim količinama je štetna. To bi zapravo mogli reći za sve. Čak ni s vodom ne treba pretjerivati, od prekomjerne količine možemo čak i umrijeti. Jedna ili dvije šalice kave dnevno ima dobar učinak na tijelo, jer pospješuje metabolizam. Ali svejedno pazimo na proizvodnju kave, jer konvencionalna sadrži puno pesticida i zato je organska bolji izbor.

Treba li biti kod svih stvari oprezan, da su što više organske?

Ne treba misliti da baš sve što unosimo u tijelo, mora biti sto posto organsko, jer to nije moguće. S pretjerivanjem bismo se samo nepotrebno opterećivali i prouzročili si stres. Naime, naše tijelo ima u sebi već ugrađene sisteme za detoksikaciju i nešto toksina je svakako preporučljivo, da organe pomalo stimuliraju i prisile na rad. Problem nastaje kada ima toksina previše, a hranjivih tvari premalo. Ako iz prehrane izbacimo šećer, gluten i margarin te to nadomjestimo s više povrća, već smo napravili ogromnu stvar. Osim toga, ako u naše zdrave navike uvedemo pravilno disanje, tjelesnu aktivnost i jednodnevni post, već smo na pravom putu.

Zašto postajemo sve osjetljiviji na podražaje iz okoline?

Zbog prevelike konzumacije šećera, između ostalog. Šećer nam smanjuje moć imunološkog sustava i povećava sklonost intoleranciji, upali i infekciji. Šećer je tako jako štetan i djeluje na tako različitim područjima, da bi s njime mogli povezati gotovo sve bolesti i simptome. A ako se dobro hranimo i napunimo tijelo svim nutrijentima, izgraditi ćemo si dobar imunološki sustav i ništa nas neće moći tako lako izbaciti iz ravnoteže.

Sve više ljudi ima probleme s kožom. Da li je i to povezano s hranom odnosno, može li se to riješiti promjenom prehrane?

U zadnje vrijeme su vrlo raširene bolesti koje se odražavaju na koži, kao što su psorijaza, lupus, ekcemi, atopijski dermatitis, koprivnjača i sl. Većina tih tegoba proizlazi iz problematičnih crijeva, pri čemu glavnu ulogu igra gluten. Naime, ako smo si krivom prehranom oštetili crijeva, brzo dođe do njihove propusnosti, tako da neprobavljeni djelići hrane prodiru u krvotok i štete organizmu. Ako se ti otrovi izlučuju kroz kožu, pokažu se kao mjehurići, ljuskice ili svrbljive kožne promjene. Takvu kožu je besmisleno liječiti jakim kremama i tabletama, jer samo ćemo ublažiti simptome, a uzrok nećemo ukloniti. Osim toga, dugoročno ćemo smanjiti otpornost i debljinu kože. Opet je preporuka ista: smanjimo unos škroba i šećera, koji potiču loše bakterije i gljivice te kroz domaći kefir i slične fermentirane proizvode, u tijelo unesimo korisne bakterije.

U ovom razdoblju je vrlo aktualna tema celulit. Može li se i na njega utjecati prehranom?

Da, ali samo u kombinaciji s drugim metodama. Svakako je važno da se hranimo čisto i tijela ne opterećujemo otrovima, koji se zatim talože u našim masnim stanicama. Moramo paziti i na stvari koje štete ravnoteži naših hormona – recimo, plastične boce za vodu, koje sadrže bisfenol A. Taj dovodi do neravnoteže estrogena kod žena i uzrokuje zadržavanje tekućine u tijelu, što vidimo kao celulit. Dakle, izbjegavajmo proizvode i hranu koja nas truje i utječe na naše hormone (npr. soja, meso koje sadrži hormone i sl.). Osim promijenjene prehrane, priuštimo si i ručnu limfnu drenažu, koja pomaže odvodnju otrova iz tkiva, te dovoljno aktivnosti. Međutim, ako je istina ono što uvijek piše u medijima, da 90% žena ima celulit, a 10% nema, mogli bismo se upitati što je onda normalno? Vjerojatno se tu radi više o nekom trendovskom praćenju savršenstva koje u prirodi ne postoji i prodaji krema protiv celulita kao za neku ozbiljnu tegobu, s kojom bi si morale pod svaku cijenu razbijati glavu. Možda je celulit dokaz ženstvenosti? Njega tijela je naravno preporučljiva, ali težnja ka savršenstvu ne.

Koje su najčešće pogreške u prehrani dijabetičara? Možemo li dijabetes izliječiti izborom prave prehrane?

Dijabetes tipa 2 nastaje zbog nemogućnosti organizma da metabolizira šećer i škrob (dakle, ugljikohidrate). To su ljudi, koji ne probavljaju šećer na normalan način te im šećer u krvi nenormalno skače. Zato moraju dobivati inzulinske injekcije, koje reguliraju šećer. Ako razumijemo princip te bolesti, možemo je na vrlo logičan i lagan način liječiti. Krivac za porast dijabetesa je struka, jer dijabetičarima govore, da uz uzimanje inzulinske terapije mogu jesti praktički sve. Zašto bi to činili, ako njihove stanice ne mogu više reagirati na inzulin? Zar nije bolje promijeniti prehranu i prestati konzumirati šećer? U Švedskoj su se upravo na tu temu po različitim klinikama provodila istraživanja glede povezanosti šećerne bolesti i LCHF prehrane koja je pokazala fantastične rezultate kod dijabetesa tipa 2. Smanjenim unosom ugljikohidrata i povećanim unosom kalorija iz dobrih masnoća, bolesnicima se stabilizirao šećer u krvi i inzulin, jer su energiju počeli crpiti iz masnoća umjesto šećera. Ti bolesnici su prestali upotrebljavati lijekove i inzulinske injekcije. Kod dijabetesa tipa 1, gdje se radi o autoimunoj bolesti, su se također poznali pozitivni rezultati, jer su bolesnici mogli smanjiti dodavanje inzulina. To je također dobro, jer dugogodišnje dodavanje inzulina vodi do brojnih komplikacija, upala, propadanja tkiva i sl.

Klasična medicina nema odgovora, kada se radi o autoimunim oboljenjima. Može li si čovjek sam pomoći?

Autoimunih bolesti ima puno i imaju različita imena, ali sve imaju zajednički nazivnik – imunosni sustav je podivljao i počeo napadati vlastito tkivo. Umjesto da nas štiti, proizvodi antitijela, koja uništavaju vlastito tkivo. Kad se to dogodi sa štitnjačom, bolest nazivamo Hashimoto, na koži psorijaza, na zglobovima reumatoidni artritis itd. Ukratko, sve ide po istom mehanizmu. Potrebno je pronaći odgovor na to, zašto je imunosni sustav podivljao. Klasična medicina ne zna zašto je nastala pojedina autoimuna bolest, dok holistička medicina može dati više odgovora. Ulogu u tome zasigurno igraju manjak vitamina D, nepodnošljivost glutena i prekomjerna konzumacija šećera, te disbalans crijevne flore. Ako uspijemo regulirati samo te stvari, zasigurno ćemo napraviti puno. Glede vitamina D najprije preporučujem sunčanje, a u slučaju ozbiljnog manjka i u obliku prehrambenih dodataka. U Americi je za te vrste oboljenja vrlo popularna Paleo dijeta, koja daje izvanredne rezultate. Ljudi se počnu osjećati bolje, poboljšavaju se simptommi bolesti i smanjuju antitijela. Preporučila bih da se ljudi počnu više educirati o Paleo dijeti, čitati knjige, razgovarati i razmjenjivati iskustva te polako raditi na sebi. Tako možemo u velikoj mjeri utjecati na svoje zdravlje.

Mnogo je slučajeva, kada ljudi počnu jesti zdravu hranu, vjerno se drže svih savjeta i kroz neko vrijeme dobiju alergije na koži, počnu se osjećati lošije, boli ih glava. Zašto dolazi do toga?

Tijelo nakon određenog vremena počinje otrove, koji su prije bili skriveni u organima i tkivima, izlučivati u krvotok, da bi ih se nakon toga riješilo kroz urin, stolicu, znoj, disanje. To automatski aktivira različite reakcije na tijelu, ali one nestanu već u nekoliko dana.

Mnogi se ljudi, koji su na LCHF, u početku žale da su gladni, premda mogu dozvoljene namirnice jesti u gotovo neograničenim količinama, jedino što izbjegavaju ugljikohidrate. U čemu je poanta?

Tijelu je potrebno neko vrijeme da se navikne na drugačiju vrstu prehrane. Ako smo prije trošili energiju iz ugljikohidrata, sada se mehanizam mora preusmjeriti na masnoće. Možda i premalo jedemo, jer od više masnoća možemo u početku biti brže siti. Također, tijelo dobije jednaki broj kalorija iz manje količine hrane, a želudac je bio naviknut na prilično veće količine, zato možda traži još. Nakon određenog vremena se to sredi. Svakako, cilj je regulacija apetita, a LCHF to dobro radi. Ako smo u početku gladni, možemo jesti. Bitno je kada jedemo da to bude hrana koja je u skladu s tom vrstom prehrane.

Koje nutrijente više ne možemo dobiti iz hrane i gdje preporučujete suplementaciju?

Istina je, sve manje i manje nutrijenata možemo dobiti iz hrane, jer je takva iz masovne proizvodnje nutritivno osiromašena. Najkritičnije nam manjka magnezija – to je mineral koji nam je potreban za stotine različitih funkcija u tijelu, brzo ga trošimo, a iz hrane ga dobivamo premalo. Manjka nam i vitamina D – njega bi morali dobiti iz sunca, a budući da se mažemo kremama za sunčanje, koje blokiraju apsorpciju vitamina D, istog ne dobivamo. Za njegovu proizvodnju potreban nam je i kolesterol, pri čemu opet radimo grešku. Kako nas s njim cijeli život plaše, mnogi ga ljudi zbog krive interpretacije izbjegavaju odnosno, smanjuju ga lijekovima. A i D vitamine možemo dobiti i iz jetre i žutanjaka – dakle koncentrirane hrane, koje se ljudi plaše, a u stvari je zdrava. Također, omega-3 masne kiseline bi trebali uzimati kroz dodatke prehrani, jer ih ne dobivamo dovoljno iz hrane. Zbog velike konzumacije žitarica i biljnih ulja, naime, preko prehrane uglavnom dobivamo omega-6, koje nam uzrokuju upale, stoga ih moramo hitno neutralizirati dodavanjem omega-3. Također, i C vitamin je nužan, jer se vrlo brzo izlučuje iz tijela. Spomenute dodatke bi mogla konzumirati svaka zdrava osoba.

Kakav je vaš životni stil? Imate kakav poseban ritual za održavanje zdravlja? Držite li se principa LCHF?

Moj cilj je održavati ravnotežu između onoga što znam da je dobro za mene i onoga što je moguće provoditi. Način života, društvo, okolina, posao, financijsko stanje… sve to utječe na to što možemo od svojih ciljeva sprovesti u praksu. Težiti k nečemu do čega ne mogu doći, samo bi me frustriralo. Što se tiče prehrane, već sam deset godina na Paleo – LCHF prehrani, a naravno da mi se ponekad dogodi da malo skrenem, odnosno da konzumiram nešto što inače ne jedem. Ali mislim da je to sastavni dio puta. Gotovo je nemoguće, da u deset godina ne probaš neku hranu koju si inače eliminirao iz prehrane. To se obično dogodi na putovanjima i na odmoru. Bitna je i ravnoteža između dobrog i lošeg. Ako ću se zbog nečeg osjećati uskraćeno i žalosno, to zasigurno neće pridonijeti dobrom osjećanju. Naime, i osjećaji su sastavni dio zdravlja. Važno je da se osjećam zadovoljna. To je veliki dio priče o zdravlju.

50 godina živimo u lažima o "zdravoj prehrani"

Intervju za 24sata 18.11.2013.

Na čemu nutricionisti temelje tvrdnje da su masnoće štetne za organizam?

Na mitovima, zabludama i komercijalnim interesima.

Ancel Keys je pedesetih godina prošlog stoljeća pod svaku cijenu želio otkriti uzrok srčanih bolesti. Iznio je hipotezu da su zasićene masnoće i kolesterol glavni uzročnik pa je proveo istraživanje u kojem je pokazao korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u šest zemalja svijeta. Međutim, ubrzo je razotkriveno da je Keys u to vrijeme imao podatke iz dvadeset i dvije zemlje, ali da je prikazao podatke sakupljene iz svih tih zemalja, statistička povezanost između unosa masnoće i smrtnosti od srčanih bolesti potpuno bi nestala. Dobiveni rezultat morao je opravdati očekivanja njegovih pristaša, kao i utrošene milijune dolara poreznih obveznika. Nažalost, cijelo zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na ovoj studiji iako druge velike studije provedene kasnije nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraživanja. Iako je ovaj fiasko brzo razotkriven lopta je već bila bačena i objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu. Sve se lijepo poklopilo… 

Istina je međutim, da zasićene masnoće životinjskog porijekla, s kojima nas straše zadnjih 40 godina, nikad nisu bile štetne i od pamtivjeka su sačinjavale važan dio ljudske prehrane. Masnoće daju sitost, energiju i vitamine topive u mastima koji su važni katalizatori svih biokemijskih procesa u tijelu. Ljudski se mozak 70% sastoji od masti. Svaka stanična membrana u tijelu se sastoji od masti. Masti izgrađuju i regeneriraju ljudsko tijelo. Drugim riječima masnoće su neophodne za zdravlje! Ali naravno, samo one prirodne. Rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i margarini nisu prirodne masti i njih treba izbjegavati.

Zašto žitarice imaju prednost nad mesom? (piramida namirnica)

Opet zbog komercijalnih razloga. Propagira nam se kao najzdravije ono što donosi najveći profit, a to su upravo razne prerađevine od žitarica i proizvodi od žitnog brašna. Zarada na kruhu, proizvodima od kukuruza i soje je ogromna. Proizvodi od žitarica imaju dugi rok trajanja dok se recimo meso mora pohranjivati, krcati i prodavati pod stalnim hlađenjem i ima puno kraći rok trajanja. Jasno je da je daleko isplativije prodavati proizvode od žitarica nego maslac, jaja i povrće. Na taj način industriji ostaje veliki višak kojeg može potrošiti na reklame kojima tako agresivno propagira žitarice kao ”bazu zdrave prehrane”, ”zdrave za srce” i slično.

Kad umjesto toga kupujemo meso i mlječne proizvode pašnih životinja, povrće i jaja direktno od uzgajivača, zaobilazimo cijeli taj monumentalni profitabilni sistem industrijske poljoprivrede, transport žita, antibiotike, hormone rasta, kemijska gnojiva, procesore, inspektore, proizvođače, dostavljače i oglašivače, koji svi zarađuju na pametan način pretvarajući jeftino otkupljene žitarice u skupe proizvode upakovane u šarene kartone i vrećice.

Kako su povezani debljanje kod ljudi i žitarice?

Za debljanje i mršavljenje zapravo ne igraju ulogu kalorije, nego hormoni, na koje utječemo vrstom hrane, ali i stresom i emocionalnim stanjem. Prehrana bogata ugljikohidratima potiče inzulin koji je glavni faktor debljanja, kao što i stres potiče kortizol koji također djeluje na inzulin i debljanje. Žitarice i proizvodi od brašna i tijesta su vrlo bogati škrobom (koji je čista glukoza) i debljaju na isti način kao kolači koji su bogati šećerom. Smanjite li unos ugljikohidrata, tj šećera i škroba, smanjujete izlučivanje inzulina radi čega dolazi do oslobađanja masnih zaliha i njihovog trošenja za energiju. Tako dolazi do prirodnog gubitka suvišnih kilograma. Pri tome je bitna vrsta hrane a ne količina, tj hranu nije potrebno vagati i računati, već samo mudro birati.

Zašto su slanina, kobasice i ostali mesni proizvodi zdravi za konzumaciju?

Nisu svi mesni proizvodi zdravi. Domaća slanina i domaće kobasice bez kemikalija svakako jesu, ali industrijske mesne prerađevine su prepune dodataka koji nisu zdravi. Dakle, nije u mesu problem nego u onome što mu se dodaje. Mesne prerađevine sadrže više vode i škroba nego mesa pa se dodaju pojačivači okusa, razni zgušnjivači, stabilizatori, šećer, umjetne arome i druge kemikalije da bi ti proizvodi na umjetan način dobili privlačan izgled, miris i okus. 

Zašto su žitarice, prema vama više štetne za organizam od masne hrane?

Problemi sa žitaricama su višestruki: Žitarice i svi proizvodi od brašna i žitarica (bez obzira jesu li cjelovite ili rafinirane), te riža, kukuruz i krumpir, sastoje se najvećim dijelom od škroba. Škrob je polisaharid što znači da se sastoji od dugih lanaca osnovnih molekula glukoze, koju kad uđe u krvotok nazivamo šećer u krvi. Prekomjeran unos ugljikohidrata tj šećera s vremenom dovodi do raznih poremećaja, metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, dijabetesa i naravno prekomjerne tjelesne težine.

Drugi problem sa žitaricama je gluten, s kojim danas već ozbiljan broj ljudi ima brojnih zdravstvenih poteškoća bez da to znaju. Taj teško probavljivi protein iz pšenice je zahvaljujući genetskoj modifikaciji postao još teži i opasniji za ljudsko tijelo; istraživanja su otkrila da preko 50 različitih bolesti ima veze s nepodnošenjem glutena, naročite one autoimunološke. Naime, nepodnošenje glutena pokreće autoimunološki odgovor tijela koji dovodi do samouništavanja vlastitog tkiva. Nažalost je u liječničkoj praksi poznata/priznata jedino celijakija kao bolest nepodnošenja glutena, iako istraživanja spominju i mnoge druge bolesti kao što su reumatoidni artritis, psorijaza, hashimoto i brojne druge.

Kakve su vaše preporuke za dobru prehranu kod ljudi?

Jedite pravu hranu. Jedite ono što bi i vaša baka prepoznala kao hranu. Izbjegavajte rafinirane industrijske proizvode jer su nutritivno osiromašeni, dakle ne sadrže one nutrijente koje naše tijelo treba a prepuni su kemijskih aditiva od kojih su mnogi štetni i kancerogeni. Jedite hranu u njenom izvornom obliku, pripremajte hranu kod kuće i ne kupujete stvari u celofanima, vrećicama, kutijama i konzervama s rokom trajanja od par godina. Jedite domaća jaja jer su jaja, naročito žumanjak, najzdravija hrana koja postoji. Jedite pravi maslac a ne margarin, koji je prepun štetnih transmasti. Jedite ribu, meso i puno raznog povrća, hranu pripremajte na prirodnim zdravim mastima kao što su svinjska mast, maslac, maslinovo ulje, a ne na rafiniranim užegnutim biljim uljima koja sadrže previše omega 6 masnih kiselina što izaziva upalna stanja u tijelu. Ne jedite pšenicu ni proizvode od pšeničnog brašna jer je pšenica genetski modificirana a gluten iz pšenice skriveni razlog mnogih modernih bolesti. Ne jedite šećer i proizvode sa šećerom jer je šećer najgori otvor moderne prehrane. Jedite orahe, bademe i druge plodove prirode a ne kupovne slatkiše i grickalice. Pogledajte što piše na deklaraciji nekih bombona, prepoznajte li te sastojke? Ako ne razumijete što piše ne deklaracijama onda to nije prava hrana.

Što vi mislite o dijeti 'špiljskog čovjeka' koja je neko vrijeme bila popularna us svijetu?

Ova dijeta nije ”bila” popularna, njena popularnost tek raste. Paleo, Primal, LCHF, samo su neki od naziva za jedan globalni trend, mogli bismo reći prehrambenu revoluciju, koja sve više jača u svim razvijenim zemljama. Ljudi sve više postaju svjesni da je industrijski proizvedena hrana iz masovnog uzgoja prepuna toksina a siromašna hranjivim tvarima koje su neophodne za dobro zdravlje. Radi se o povratku tradicionalnoj nutritivno bogatoj prehrani naših predaka, o vraćanju pravoj izvornoj prehrani i odbacivanju rafiniranih i genetski modificiranih namirnica koje nisu ni postojale do prije 50-100 godina. Povratak svinjske masti, pravog maslaca, slanine i jaja u naše kuhinje. Biranje prave, domaće hrane bez kemikalija. Biranje hrane iz domaćeg, lokalnog i organskog uzgoja i odbacivanje hrane iz masovnog uzgoja u kojem se koriste štetne kemikalije.

Na što ljudi trebaju paziti kod odabira namirnica za prehranu?

Na vrstu i porijeklo namirnica. Konkretno, ne bismo trebali jesti šećer, komercijalne pekarske proizvode, zamjenske namirnice od soje i slična čuda, ”light” nemasne proizvode iz kojih je uklonjena prirodna masnoća a nadodani razni modificirani škrobovi i umjetni okusi i druge kemikalije. Ne bismo trebali jesti magarine ni rafinirana hidrogenizirana biljna ulja.

Mogli bismo birati hranu iz lokalnog domaćeg uzgoja koliko je to moguće, nešpricano voće i povrće, meso pašnih životinja, ribu, jaja slobodnih kokoši, punomasne mliječne proizvode od pravog nepasteriziranog mlijeka pašnih krava i koza itd. Mogli bismo se više angažirati oko toga, zahtijevati osnovno ljudsko pravo na pravu nezagađenu hranu, tražiti da proizvođači ne koriste umjetna gnojiva, pesticide, hormone i druge otrove. Podržati lokalne proizvođače i organski uzgoj tako što ćemo kupovati njihove proizvode. Što nas je više koji zahtijevamo pravu hranu, to će se više proizvođača okrenuti organskom uzgoju. Pa oni žive od nas, moraju se prilagoditi. Prolazi vrijeme kad smo kao ovce kupovali sve što nam se ponudi. Danas je sve više svjesnih potrošača koji za svoj novac zahtijevaju kvalitetu namirnica. 

Razgovarao Bogdan Blotnej

Žitarice nisu zdravije, na njima se više zarađuje

Intervju za tjednik Novosti, listopad 2013.

Stručnjakinja za prehranu Anita Šupe diplomirala je nutricionizam na Geteborškom sveučilištu u Švedskoj. Kako sama za sebe kaže, želja joj je da pokuša “razotkriti uobičajene mitove i zablude o tzv. zdravoj i nezdravoj ishrani”. Time se bavi i u svojoj knjizi “Istine i laži o hrani”. Osim o istinama i lažima, razgovarali smo i o utjecaju prehrambene i farmaceutske industrije i konvencionalnih nutricionista na naše prehrambene navike. 

Možete li nam ukratko reći koje su glavne prednosti LCHF prehrane u odnosu na konvencionalne nutricionističke preporuke? 

Naziv LCHF dolazi od engl. Low Carb Higt Fat i predstavlja način prehrane u kojem se ograničava unos šećera i škroba i povećava unos prirodnih zdravih masnoća. Osim toga izbjegavaju se rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i druge industrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnih kemikalija. Jede se prava hrana u svom izvornom obliku, po mogućnosti iz organskog ili domaćeg uzgoja. 

Ograničavanjem unosa ugljikohidrata ne izazivamo podizanje šećera u krvi, kao što je to slučaj kod standardne prehrane bogate šećerom i škrobom. Razina šećera u krvi ostaje stabilna kao i vrijednosti inzulina u krvi pa dolazi do povećanog trošenja masnoće za energiju. Inzulin je vrlo važan i nezamjenjiv za tijelo ali visoke razine ovog hormona u krvi dovode do nakupljanja masnih zaliha, ali i do drugih ozbiljnih poremećaja i bolesnih stanja.

Još jedan veliki problem sa standardnom prehranom je da ona obiluje omega-6 masnim kiselinama u odnosu na omega-3 masne kiseline. Ovaj nesrazmjer dovodi do stvaranja upalnih procesa u tijelu koji su uzročnik mnogih kroničnih bolesti. LCHF prehrana smanjuje unos omege-6 kroz smanjenu konzumaciju žitarica, margarina i rafiniranih biljnih ulja, te povećava unos omege-3 putem ribe, mesa pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši. Na taj način LCHF prehrana uspostavlja pravilnu ravnotežu između ovih dviju masnih kiselina a time i ravnotežu između hormonalnog sustava eikosanoida čime se usklađuju i drugi hormonalni mehanizmi u tijelu.

Komentirajte ovaj višedesetljetni napad nutricionista i farmaceutske industrije na kolesterol i masti općenito. Što je glavni razlog takvoj kampanji prema kolesterolu?

Ancel Keys je pedesetih godina prošlog stoljeća pod svaku cijenu želio otkriti uzrok srčanih bolesti. Iznio je hipotezu da su zasićene masnoće i kolesterol glavni uzročnik pa je proveo istraživanje u kojem je pokazao korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u šest zemalja svijeta. Međutim, ubrzo je razotkriveno da je Keys u to vrijeme imao podatke iz dvadeset i dvije zemlje, ali da je prikazao podatke sakupljene iz svih tih zemalja, statistička povezanost između unosa masnoće i smrtnosti od srčanih bolesti potpuno bi nestala. Dobiveni rezultat morao je opravdati očekivanja njegovih pristaša, kao i utrošene milijune dolara poreznih obveznika. Nažalost, cijelo zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na ovoj studiji iako druge velike studije provedene kasnije nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraživanja. Iako je ovaj fiasko brzo razotkriven lopta je već bila bačena i objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu. Sve se lijepo poklopilo…

Veliki problem sa znanstvenim istraživanjima je taj što je moguće koncentrirati se na one metode analize koje potvrđuju očekivanja upravo onih koji ih provode i, što je još gore, plaćaju. Štoviše, statističke analize ostavljaju mnogo prostora za različita tumačenja. Jedan medicinski eksperiment koji uključuje tisuće sudionika, košta stotine milijuna dolara i samo je farmaceutska industrija, koju Amerikanci "od milja" zovu BigPharma, zainteresirana za takve eksperimente, jer ima sredstva za njihovo provođenje. Cijela moderna medicina orijentirana je na traženje simptoma bolesti, a ne na otkrivanje njenih uzroka. Po istom principu proizvode se i lijekovi, kojima se samo tretiraju simptomi, ali ne i uzroci bolesti. Zato je za očekivati da establišment neće plaćati istraživanja koja će pokazati da prirodne, zdrave masti nikad nisu bile štetne. Što je i logično, jer su od pamtivjeka predstavljale važan dio ljudske prehrane, puno prije epidemije raznih novih ”civilizacijskih” bolesti i debljine…

Što LCHF prehrana znači za one ljude koji nisu osjetljivi na gluten, a uz to ne žele ni smršaviti? Odnosno, je li i njima takva prehrana dobrodošla?

Moderni način prehrane koji se bazira na žitaricama, krumpiru i pekarskim proizvodima nije dobar ni zdrav ni za koga i upravo je takav način prehrane i uzrok epidemiji bolesti i debljine. Osjetljivost na gluten je puno učestalija nego što se to misli, nažalost u liječnikoj je praksi poznata jedino celijakija kao bolest nepodnošenja glutena iako su istraživanja povezala cijeli niz bolesti s glutenom. Vitki ljudi koji nemaju problem s prekomjernom tjelesnom težinom ne znači da su potpuno zdravi, mnogi imaju masnu jetru, povišen krvni tlak i druge probleme povezane s prekomjernim unosom šećera i škroba. Nedovoljan unos masnoće dovodi do nedostatka važnih vitamina topivih u mastima koje trebamo kao aktivatore skoro svih biokemijskih procesa u tijelu.

Naravno, ne trebaju svi biti na LCHF, ali je za svakoga korisno smanjiti unos šećera i pekarskih proizvoda od pšenice, izbaciti umjetne masti (rafinirana ulja i margarine) i vratiti u kuhinju tradicionalne prirodne masti – svinjsku mast, maslinovo ulje, maslac. Umjesto ”light” nemasnih mliječnih proizvoda iz kojih su izvađene prirodne masnoće a dodani škrob i kemikalije, vratiti u prehranu punomasne prirodne mliječne proizvode; umjesto kupovnih suhomesnatih proizvoda prepunih aditiva jesti pravu slaninu i špek; ne bojati se jaja koja se savršena nutritivno bogata hrana. Žitarice birati iz prirodnog uzgoja i pripremati na pravilan način (natapanje, fermentacija, klijanje…)

Jedan tip prigovora ide za tim da ova, kako je zovu također, paleo dijeta, zapravo zanemaruje činjenicu da je čovjek u međuvremenu evoluirao i prilagodio se novom tipu prehrane baziranom prvenstveno na žitaricama, pa se ovakva dijeta otpisuje kao suvišna. Kako to komentirate?

Paleo ne znači da ćemo jesti kako su ljudi jeli u kamenom dobu. Paleo je samo jedan od naziva, kao i LCHF, primal ili izvorna prehrana, koji predstavlja jedan sve popularniji globalni pokret u svijetu. To je zapravo pokret vraćanja tradicionalnoj, izvornoj prehrani i odbacivanje rafiniranih proizvoda i genetski modificiranih žitarica koje nisu ni postojale do prije 50-100 godina. Bilo je i za očekivati da će establišment upotrebiti razne metode kako bi se održale prehrambene smjernice koje preporučuju najprofitabilnije proizvode kao temelj zdrave prehrane.

U Americi je zarada na kruhu, proizvodima od kukuruza i soje između 2.700% i 6.400% dok je zarada na slanini 400%. Nemam podatke kako je u Hrvatskoj, ali je za vjerovati da je situacija ista, s obzirom da je sve globalizirano. Osim toga, proizvodi od žitarica imaju dugi rok trajanja pa se lako skladište, dok se meso mora pohranjivati, transportirati i prodavati uz stalno hlađenje, a ima i puno kraći rok trajanja. Jasno da je isplativije prodavati proizvode od žitarica, nego meso, jaja i povrće. Na taj način industrija ubire velike prihode, zato i može plaćati reklame za svoje proizvode. Eto zašto državne službe i mediji tako agresivno propagiraju žitarice kao "bazu zdrave prehrane". Jer kad umjesto toga kupujemo meso pašnih životinja i jaja izravno od uzgajivača, zaobilazimo cijeli taj monumentalni profitabilni sistem industrijske poljoprivrede, transport žita, antibiotike, hormone rasta, kemijska gnojiva, prerađivače, inspektore, proizvođače, dostavljače i oglašivače, koji svi zarađuju na pametan način pretvarajući jeftine žitarice u skupe proizvode upakirane u šarene kartone i vrećice s bombastičnim naslovima.

Žitarice su grupa namirnica koje su teško probavljive. To su starosjedioci širom svijeta oduvijek znali i zato su pravilno pripremali žitarice – natapanjem, fermentiranjem, klijanjem. Stare vrste žitarica, pravilno pripremljene, mogu sačinjavati jedan dio ljudske prehrane. No, današnje žitarice, pogotovo pšenica, nisu ono što su nekad bile. Pšenica je genetski modificirana iz komercijalnih razloga da bi bila otpornija na štetočine, bolesti, klimatske uvjete i pesticide i da bi davala veće urode. Ta nova pšenica nema veze s pšenicom od koje su naše bake mijesile kruh. Nema šanse da se ljudsko tijelo prilagodi na proizvod koji je rezultat laboratorijske manipulacije i toliko zasićen toksinima; od zemlje do stola, ta je pšenica tretirana stotinama otrovnih kemikalija.

Javlja se prigovor LCHF prehrani da je dovodi do povećanog unosa bjelančevina, što također može dovesti do neuravnotežene prehrane. Kako to komentirate?

Bilo bi dobro da oni koji prigovaraju prvo malo prouče o čemu se radi. Potpuno je iskrivljeno shvaćanje da LCHF prehrana sadrži više bjelančevina ili više mesa nego što je to uobičajeno i preporučljivo. LCHF znači više masnoće a ne više mesa. Kalorije koje prema službenoj piramidi prehrane dobivamo iz ugljikohidrata, sada dobivamo iz prirodnih zdravih masti, ne iz mesa. Ljudsko tijelo je stvoreno da troši enegiju iz šećera ili iz masti, u iznimnim slučajevima izvor energije mogu biti i bjelančevine ali to nije zdravo. Masti s druge strane, savršeno su gorivo za ljudsko tijelo i upravo zahvaljujući tome je čovjek opstao u vremenima kad nije bilo dovoljno hrane, pogotovo hrane bogate ugljikohidratima. Ljudsko tijelo može pohraniti samo 300-400 g glukoze u formi glikogena u jetri i mišićima (kod sportaša nešto više) dok masti može pohraniti na desetke kilograma. 400 g glukoze je 1600 kcal – koliko dugo bismo preživjeli s tom malom količinom energije ako ne bismo unosimo novu u obliku hrane bogate ugljikohidratima? S druge strane, zdravo i ne pretilo ljusko tijelo pohranjuje 10-20 kg masnih zaliha tj 90 000 – 180 000 kcal, vidite razliku? Na vlastitim masnim zalihama mogli bismo preživjeti više mjeseci bez da jedemo, uz uvjet da pijemo tekućinu naravno. Dakle, LCHF nije visokoproteinska dijeta, LCHF je prehrana s visokim udjelom kalorija iz masti koja je savršeno zdrava i čovječja je fiziologija i biokemija prilagođena na trošenje masti za energiju.

Još jedno iskrivljeno shvaćanje je da se na LCHF jede previše masti. Ni ovo nije istina. LCHF znači da najveći udio KALORIJA dolazi iz masti, no to ne znači da se KOLIČINSKI pojede najviše masti. Preokrenuta piramida na naslovnici moje knjige prikazuje omjer kalorija iz pojedinih grupa namirnica, a ne količinu! Udio kalorija i količina hrane nije jedno te isto. Iako je postotak kalorija dobivenih iz masti visok, zapravo se količinski jede najviše povrća a najmanje masti. To je zato što je u mastima najviše kalorija a u povrću najmanje. Iz male količine masnoće dobivamo puno kalorija, dok iz velike količine povrća dobivamo malo kalorija. Pošto se prema LCHF škrobasti dio obroka – krumpir, tjestenina, riža, kruh – zamjenjuje povrćem, zapravo se jede puno više povrća nego u standardnom obroku u kojem je povrće najčešće samo dekoracija.

Svaki tip alternativne prehrane zahtjeva dodatno vremena, angažmana i novca. Kako je to moguće uskladiti s današnjim tempom života i dakako smanjenim kućnim budžetima? 

Imamo dva izbora:
1. Ne razmišljati previše o tome što jedemo i ne trošiti vrijeme na kuhanje prave domaće hrane, kupovati u velikim shopping centrima gotove i polugotove proizvode, komercijalne industrijske prerađevine i pekarske proizvode. Ovakva je hrana nutritivno osiromašena, prepuna kemijskih aditiva, vrlo skupa i šteti zdravlju, radi čega nas prije ili kasnije čekaju još i dodatni troškovi posjeta liječniku, dijagnosticiranja i liječenja. ”Prednost” ovog odabira je – više vremena za druge stvari, kao što su društvene mreže, igrice na kompjuteru i gledanje TV-a, jer smo od takve hrane preumorni i nemamo energije za izaći van, otići s djecom na plivanje ili vožnju biciklom, već ostajemo kod kuće i gledamo u ekrane koji zrače što je vrlo štetno za zdravlje….

2. Razmišljati i informirati se o tome što jedemo i kako ta hrana utječe na naše zdravlje, početi kupovati pravu domaću hranu na tržnicima i kod obližnjih malih proizvođača, početi kuhati i jesti nutritivno bogatu hranu koja daje energiju, sitost i čuva dobro zdravlje. Na ovaj se način novac zapravo štedi, kako u sadašnjem trenutku tako i u budućnosti jer čuvamo svoje zdravlje i smanjujemo ili potpuo ukidamo troškove liječenja od bolesti koje nastaju od nezdrave neprirodne hrane. ”Nedostatak” ovog odabira je što moramo uložiti vrijeme u razmišljanje, planiranje, kupovinu i pripremu hrane, pa nam ostaje manje vremena za elektronsku stimulaciju. No kako smo od zdrave hrane puni energije i vitalni, više ni ne želimo sjediti pred kompjuterom i TV-om već bez problema nalazimo vrijeme za otići s djecom na plivanje, vožnju biciklom ili planinarenje, što nam još više poboljšava zdravlje…

Razgovarao: Rade Dragojević

Intervju za In Portal

In Portal - news portal za osobe s invaliditetom

Jedna od najcjenjenijih hrvatskih nutricionistkinja samo za In-Portal analizira zašto smo postali pretila nacija, razotkriva sve prevare prehrambene industrije u svrhu povećanja profita te osobama s invaliditetom preporuča koju bi hranu trebali konzumirati, a koju izbjegavati pod svaku cijenu.

Anita Šupe diplomirala je prehranu i nutricionizam na Geteborškom sveučilištu, Švedska. Osim formalnog, dakle školskog, svoje znanje temelji na višegodišnjem samostalnom istraživanju stručne literature o utjecaju prehrane na zdravlje. Razlikuje se od većine nutricionista, ne prati općeprihvaćene prehrambene smjernice smatrajući da su znanstveno neosnovane, utemeljene na mitovoma, predrasudama i komercijalnim interesima. Od 2010. godine komunicira sa čitateljima svoga bloga Istine i laži o hrani, pokušavajući razotkriti uobičajene mitove i zablude o ”zdravoj” i ”nezdravoj” ishrani te nastojeći osvjestiti čitatelje kako se uz prirodnu izvornu prehranu mogu doći do boljeg zdravlja i normalne tjelesne težine.

Opišite nam LCHF princip prehrane za one kojima je to novi i nepoznat pojam.

Naziv LCHF dolazi od Low Carb Higt Fat (manje ugljikohidrata više masnoće) i predstavlja način prehrane u kojem se ograničava unos šećera i škroba a povećava unos zdravih prirodnih masnoća. Osim što ograničavamo unos ugljikohidrata i žitarica, također izbjegavamo rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i druge industrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnih kemikalija. Nastojimo jesti čiste izvorne namirnice, po mogućnosti iz organskog ili domaćeg uzgoja. Ovakav način prehrane najsličniji je prehrani naših predaka kojoj smo i mi genetski prilagođeni i koja je optimalna za dobro zdravlje i očuvanje normalne tjelesne težine.

Koriste se još i nazivi Paleo, Primal, low carb, i zapravo se radi o jednom globalnom pokretu za povratak izvornoj prehrani kakva je bila prije naglog razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja hrane. Prehrana se bazira na pravim izvornim namirnicama: riba, meso, jaja, povrće i prirodne masnoće. Koristimo i punomasne mliječne proizvode, te orašaste plodove i voće.

Po vašem mišljenju koje su najopasnije namirnice koje svakodnevno koristimo u svojoj prehrani?


To su namirnice koje su općeprihvaćene u našoj modernoj prehrani, ali tek odnedavna, jer ih naše bake ne bi prepoznale kao hranu:

• Margarini svih vrsta
• Rafinirana biljna ulja, tzv ”jestiva” ulja – sojino, kukuruzno, suncokretovo, repičino i sl.

• Pšenica i komercijalni pekarski proizvodi od pšeničnog brašna*

• Šećer* i jeftine zamjene za šećer – glukozni, fruktozni sirupi (nalaze se u svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu)

• Soja i proizvodi koji sadrže soju

• Umjetni zaslađivači, kao što je primjerice aspartam (u mnogim proizvodima za djecu, sokovima, slatkišima ”bez šećera” – ovo je još gore od šećera)

• Pojačivači okusa (glutaminati) u svim gotovim jelima, mješavinama začina, juhama iz kesice, kockama za juhu…

• Industrijske prerađevine, komercijalni pekarski proizvodi, keksi, kolači, slatkiši, hrana u tubama, kutijama, konzervama…


*Iako su naše bake koristile pšenicu i od nje mijesile kruh, ipak ovu današnju nisu poznavale; današnja je pšenica genetski modificirana i kao takva našem tijelu neprepoznatljiva. Sve je više ozbiljne literature koja ukazuje na štetnost pšenice i njenu povezanost s mnogim bolestima.


*Šećer je i ranije bio prisutan u prehrani ali ni blizu u tolikim količinama kao danas, današnja je prehrana upravo nakrcana šećrom koji je i od znanstvenika proglašen najgorim otrovom modernog vremena.

Kada ste i na koji način počeli promovirati ovaj način prehrane u Hrvatskoj? Poznato je da ste se obrazovali u Švedskoj i svoja saznanja stekli tamo. Stekli ste veliki broj poklonika, s obzirom da smo mi mala sredina. Kako su ljudi reagirali u početku? Je li bilo teško približiti široj javnosti ovaj način ishrane?


Ja zaista nisam nametala niti pokušavala ”usaditi” ljudima nekakav drugačiji način razmišljanja. Pred tri, četiri godine sam na nagovor prijatelja počela pisati blog Istine i laži o hrani gdje sam jednostavno iznosila svoja saznanja do kojih sam došla proučavanjem literature o povezanosti prehrane i zdravlja, jer me ta tema fascinirala. Taj je blog ubrzo postao vrlo čitan i popularan i tako se stvorila cijela jedna sljedba ljudi koji su promijenili način prehrane i javljali svoja pozitivna iskustva i rezultate. Ti isti čitateji su me onda nagovarali da napišem knjigu što sam i učinila. Za knjigu Istine i laži o hrani se često može čuti da je revolucionarna, ili knjiga koja otvara oči. Popularnost moje knjige i LCHF načina prehrane se širila od usta do usta, kao neki krugovi u vodi, bez osmišljene propagande i plaćenih oglasa. Jednostavno, zadovoljni ljudi su najbolja reklama.

Svjedoci smo da ljudi sve više konzumiraju gotovu brzu hranu uslijed promijena životnih navika. Koji je Vaš savjet kako osmisliti zdrav obrok i zadovoljiti prehrambene potrebe?

Problem je što smo prekomotni. Ne bismo previše razmišljali o tome što jedemo, niti trošili vrijeme na pripremu zdrave hrane. Ali ako razmišljamo o zdravlju tj priželjkujemo dobro zdravlje, onda moramo razmišljati i o tome što jedemo. Jer mi jesmo ono što jedemo i naše zdravlje ovisi o tome što stavljamo u usta. Zdravlje i prehrana jedna je od najvažnijih stvari u životu; želimo li proživjeti život u dobrom zdravlju, vitalni i puni energije, želimo li da nam djeca pravilno rastu i razvijaju se, moramo misliti što jedemo. Pa ne možemo se više pasivno prepuštati liječnicima koji nam prepisuju lijekove za bolesti koje su nastale zbog našeg pasivnog prepuštanja utjecajima industrije i medija koji nam nameću krivi i neprirodni način prehrane. Vrijeme je da se osvijestimo i preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke i vratimo se prirodnoj izvornoj hrani.

Vaša prva knjiga „Istine i laži o hrani“ izazvala je veliki interes upravo stoga što ruši ustaljene predrasude o "zdravoj“ i "nezdravoj“ hrani. Interesantno je navodite da se maksimalnim reduciranjem žitarica iz jelovnika mogu suzbiti dijabetes, psorijaza, celijaklija, povišeni krvni tlak, te cijeli spektar autoimunih bolesti. 


Problemi sa žitaricama su višestruki: Žitarice i svi proizvodi od brašna i žitarica (bez obzira jesu li cjelovite ili rafinirane), te riža, kukuruz i krumpir, sastoje se najvećim dijelom od škroba. Škrob je polisaharid što znači da se sastoji od dugih lanaca osnovnih molekula glukoze, koju kad uđe u krvotok nazivamo šećer u krvi. Prekomjeran unos ugljikohidrata tj šećera s vremenom dovodi do raznih poremećaja, metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, dijabetesa i, naravno, prekomjerne tjelesne težine.

Drugi problem sa žitaricama je gluten, s kojim danas već ozbiljan broj ljudi ima brojnih zdravstvenih poteškoća bez da to znaju. Taj teško probavljivi protein iz pšenice je zahvaljujući genetskoj modifikaciji postao još teži i opasniji za ljudsko tijelo; istraživanja su otkrila da preko 50 različitih bolesti ima veze s nepodnošenjem glutena, naročite one autoimunološke. Naime, nepodnošenje glutena pokreće autoimunološki odgovor tijela koji dovodi do samouništavanja vlastitog tkiva. Nažalost je u liječničkoj praksi poznata/priznata jedino celijakija kao bolest nepodnošenja glutena, iako istraživanja spominju i mnoge druge bolesti kao što su reumatoidni artritis, psorijaza, hashimoto i brojne druge.

Naš portal prate osobe s invaliditetom raznih zdravstvenih tegoba, od problema s pretilosti, pothranjenosti, otežanim kretanjem, slabom cirkulacijom, osjetljivom kožom, slabijom koncentracijom, stalno prisutnim umorom  i nizom drugih poremećaja. Možete li nam preporučiti kako se hraniti te istovremeno zadovoljavajući hranidbene potrebe organizma i osnažiti tijelo?


Preporučam namirnice biljnog i životinjskog porijekla iz domaćeg, lokalnog uzgoja. Tradicionalna prehrana, domaća kuhana hrana od mesa, ribe, jaja, povrća i prirodnih masnoća (svinjska mast, maslac, maslinovo ulje), voće i orašasti plodovi.

Ne preporučam hranu koja se dobiva iz masovnog poljoprivrednog biznisa, u kojem se koristi genetska modifikacija (pšenica, kukuruz, soja), upotrebljavaju se pesticidi, herbicidi i tone raznih kemikalija, umjetna gnojiva koja osiromašuju tlo radi čega imamo nedostatke važnih minerala u tijelu. To znači izbjegavanje većine pekarskih proizvoda i rafiniranih, nutritivno osiromašenih industrijskih prerađevina koje sadrže brašno, šećer, biljna ulja i štetne aditive.

Nedavno ste s Arianom Miljević Bugenvilija izdali "Prvu hrvatsku LCHF kuharicu", s podnaslovom "Kuhajte izvorno: bez šećera, brašna, rafiniranih biljnih ulja i kemijskih aditiva". Uz veliki broj recepata za kruh, peciva, predjela, glavna jela, što se još može pročitati u ovoj knjizi?


Ova knjiga predstavlja praktičan vodič za Paleo-LCHF način života te objedinjuje zdravu prehranu i uživanje u hrani. Ariana i ja smo sakupile preko 250 recepata, od kruhova i peciva, jela s jajima i drugih finih jela za doručak, preko juha i predjela do glavnih jela. Od zanimljivih i ukusnih priloga (koji nisu krumpir, tjestenina i riža…), salata, samostalnih malih jela za svaku priliku, do brzih jela, grickalica, torti i kolača.

Ariana je vrlo dobar fotograf i knjiga obiluje pravim, živim fotografijama stvarnih jela koja su se pripremala da bi ih pojela cijela obitelj, a ne samo za izložbu i reklamu.

Knjiga također nudi popratne edukativne tekstove o prehrani (npr koja je razlika između LCHF i Paleo koncepta te kako pronaći svoj optimalan način prehrane, zašto odbaciti pšenicu i ostale žitarice, predrasude o masnoćama i bajke o biljnim uljima, praktični vodič kroz masnoće u kuhanju itd). Nadalje su tu popratni tekstovi o namirnicama (npr o jajima, iznutricama, orašastim plodovima, začinskom bilju, gljivama, steviji, medu itd) kao i mnoštvo sitnih praktičnih savjeta (npr o psyllium prašku, kokosovom brašnu, vaniliji, prašku za pecivo, sadržaj ugljikohidrata u najčeščim namirnicama itd). Također smo u knjigu uvrstili registar malih proizvođača prave hrane u Hrvatskoj kako bismo čitateljima približili prave izvorne domaće proizvode kojih na našem području zaista ima.

Možemo li LCHF prehranu  bez opasnosti po naše zdravlje provoditi tijekom cijelog života?


Jasno da možemo. Odbacivanje umjetne rafinirane hrane, genetski modificiranih žitarica, hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina prepunih opasnih trans-masti, šećera i njegovih jeftinih zamjena, nutritivno siromašnih pekarskih proizvoda i brojnih kemijskih aditiva, svakako je korisno pogotovo na duže staze jer poboljšava zdravlje i kvalitetu življenja.

Po vašem mišljenju što je glavni uzročnik činjenice da smo sve deblje nacija? Smijemo li lošu opću financijsku situaciju navesti kao razlog pretilosti? Je li LCHF način prehrane skuplji i koliko su nam dostupne namirnice koje promovira ova prehrana?


Ne bih rekla da je problem loša financijska situacija, jer zapravo što je jedna zemlja naprednija i bogatija to je narod bolesniji i deblji. Pogledajte samo amerikance i njihovu tjelesnu i zdravstvenu denegeraciju. Prate ih i druge ”napredne” zemlje Europe. Usprkos bogatstvu sve je više bolesti i debljine, čak i među djecom. Nije problem u novcu, već kako sam gore spomenula – u komoditetu.

LCHF način prehrane nije skuplji iako se to možda na prvi pogled čini. Prvo ostvarujete uštedu što ne kupujete brda nepotrebnih grickalica, sokova i pića, gotove i polugotove proizvode, komercijalne industrijske prerađevine i pekarske proizvode. A obzirom da ta hrana šteti zdravlju, ostvarujete uštedu i na smanjenim posjetama liječniku i smanjenoj upotrebi lijekova.

Nadalje, smanjeni unos ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija, čime se također ostvaruje dodatna ušteda. Moram naglasiti da LCHF ne znači da se jede više bjelančevina niti više mesa, nego se jede više masnoće ali i više jeftinog povrća. Iskorištava se, kao i u stara vremena, veći dio životinje. Ne konzumiraju se samo skupi fileti od nemasnog mišićnog mesa, već se koristi masnoća, loj, kosti, koštana srž i iznutrice, pa je općenito manje otpada.

Može li se cijela obitelj prebaciti na LCHF, tj. da li je primjenjiv u svakoj životnoj dobi, te mogu li ga primjenjivati djeca, trudnice, dojilje?


Mnoge trudnice ne prekidaju sa ovim načinom prehrane kad saznaju da su trudne. Najbolje što jedna trudnica može učiniti za sebe i svoju bebu je da jede prirodnu i zdravu hranu i da izbaci industrijske prerađevine. Djeca se lijepo razvijaju, rađaju se normalne tjelesne težine, mame ne dobivaju masu suvišnih kilograma za vrijeme trudnoće, ne nakupljaju vodu u tijelu, izbjegavaju trudnički dijabetes a one koje su ga ranije imale, drže šećer pod kontrolom i ne trebaju inzulinske injekcije.

Mnogi stručnjaci povezuju jedan sve učestaliji problem kod mladih žena – neplodnost – s inzulinskom rezistencijom, a koja nastaje kao posljedica prekomjerne konzumacije ugljikohidrata. Tako imate primjere klinika u Europi i Sjedinjenim Državama gdje se neplodnost uspješno liječi promjenom prehrane – naravno smanjivanjem ugljikohidrata. Jedna takva klinika je ona danskog ginekologa Bjarne Stygsby-ja, autora knjige ”Spis dig gravid” (Jedi da zatrudniš), te američkog specijaliste za fertilitet Michael D. Foxa (ne, on nije onaj poznati glumac) Dr. Fox kaže da su trudnice još više osjetljive na šećer i škrob nego ostale žene.

Navodno ne postoje nikakvi znanstveni dokazi o štetnosti kolesterola i masnoća. Što vi mislite o tome, je li to neka vrsta prevare prehrambene i farmaceutske industrije?


Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i hranu životinjskog porijekla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao danas. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije (svaki dan izlaze novi lijekovi) i usprkos činjenici da smo drastično smanjili unos životinjskih masti kroz prehranu, čovjek nije zdraviji nego upravo obrnuto, sve je više modernih bolesti.

Nažalost, cijelo moderno zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na studiji Ancela Keysa iz 50-ih godina, koja je navodno dokazala korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u šest zemalja svijeta. No za ovu se studiju ubrzo saznalo da je lažirana jer Keys nije iznio sve podatke, tj nije iznio podatke iz onih zemalja u kojima ove koleracije nije bilo. No ipak je ova neutemeljena hipoteza objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu.

Kampanja protiv kolesterola, koja je stara tek nekih 30-ak godina, najveća je prevara 20. stoljeća. No srećom, u novije se vrijeme brojni znanstvenici, liječnici i profesori iz raznih dijelova svijeta angažiraju kako bi informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Mnogi od njih okupljeni su i surađuju kroz udrugu THINCS The International Network of Cholesterol Skeptics, i sve je više literature, znanstvenih članka i stručnih knjiga koje iznose dokaze o tome da prirodne masnoće životinjskog porijekla nisu niti su ikad bile opasne, kao što ni kolesterol nije čimbenik bolesti srca i žila. Literature je zaista puno, samo treba čitati.

Razgovarala: Božica Ravlić