Prikazani su postovi s oznakom trening. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom trening. Prikaži sve postove

petak, 17. lipnja 2016.

Kako si pomoći u motivaciji i disciplini - Petra savjetuje

Petra Parać vas nastavlja motivirati i inspirirati kako da zavolite sebe i činite stvari iz ljubavi prema sebi. Bilo da se radi o promjeni prehrane, uvođenju tjelovježbe ili nekih drugih novih navika, činite to jer volite i cijenite sebe, a ne zato što mislite da niste dovoljno dobre, jer to je onda ravno kažnjavanju i neće vas dovesti nigdje. Petrin prvi tekst pročitajte ovdje: Uključimo srca i mozgove 

Prošli smo put pisali o tome kako da imamo pozitivniji i malo blaži stav prema vježbanju i tijelu. Povratne informacije su bile divne. Hvala vam :) U ovom tekstu pokušat ćemo se malo više motivirati i disciplinirati. Prije posljedice, treba naravno pronaći uzrok. Zašto se tek sad posvećujemo svom zdravom načinu pristupa hrani i tjelovježbi? Negdje smo sebe pogubili. Stavili smo neke druge stvari ispred i došli smo do toga da dok ne dovedemo sebe u red ne možemo nikom drugom dati. Za početak, maknimo fokus s odstranjivanja ičega. Ne uništavamo ništa, ne borimo se. Fokusirajmo se na zdravlje i na sebe. Činimo dobro za sebe. A tako činimo dobro i za sve oko sebe. Ne idemo zdravo jesti da bi patili, niti idemo vježbati da se izdeprimiramo. To je naš poklon nama. Iza toga bit će nam dobro jer ćemo se osjećati odlično. To je dužnost nas prema našim tijelima. To je odgovornost. Prema životu i prema sebi. Kao što se brinemo za kuće, održavamo namještaj, održavamo prijevozna sredstva. Zašto kad sve to prije svega treba nama, nas negdje ostavljamo. Prvo smo mi. Ne jer smo sebični, nego da možemo dati drugima. Neka nam motivacija bude i to što nas djeca gledaju. To im je najbolje učenje. Puno bolje od toga što ćemo im govoriti. Na youtubeu postoje brojne meditacije i afirmacije na temu kako voljeti i prihvatiti svoje tijelo. Slušajte ih ujutro i navečer jer tada naš um pamti i upija najviše. Programirajmo svoj um na pozitivno kao što smo ga programirali na negativno. 

Kad god vam dođe negativna misao, „brišite“ to, mijenjate novom, u „prihvaćam i volim svoje tijelo, s ljubavlju se brinem o njemu i njegujem ga.“ Idemo to usporediti s primjerom doma koji je neuredan, znači nema reda, trebamo ga počistiti. Napravimo li to onako uvijek reda radi, mehanički, stvari će najčešče biti nakon nekog vremena. Pristupimo li tome s malo više razumijevanja i preispitivanja sebe, zašto si ne napravimo red, što je to u nama neuredno pa se odražava na prostoru (tako i u našem tijelu), što naš dom želi. Jer stvari su žive, sve je oko nas živo, a tek naše tijelo koje jest živa tvar i dokazano sklona promjenama i utjecajima. Kada domu i čiščenju pristupimo s ljubavlju, sa željom i motivom da bude mirisan, čist, prozračan, da nam dolaze gosti, da uživamo boraviti u njemu. Stvari se mijenjanju. Reći djetetu da nešto napiše a ne objasniti zašto i da to uđe u njegovu spoznaju i svijest ne znači ništa osim automatskog činjenja i ponavljanja. Drugačije je pristupiti čiščenju s motivom da ćemo napraviti nešto dobro za sebe, da se brinemo za prostor u kojem boravimo mi i nama dragi ljudi, da ćemo se osjećati bolje ili da onako mrkog pogleda uzmemo usisivač i krpu i opet mučimo druge, prostor i sebe. 

Tada će svako čiščenje biti mrsko i najradije preskočeno. Tako je i s vježbanjem i prehranom. Motivirajte se. Nije sve u rezultatu odmah i sad. Igrajte na duge staze. Tako je u svemu, u hrani, čiščenju, odnosima, vježbanju, seksu (o tome se na tu temu još ne smije pričati :). O nama ovisi koji ćemo stav i pristup zauzeti. Vježbati i jesti ono što je za naše blagostanje i dobrobit. Znači, pravite svoja jela i obroke iz želje da se brinete o sebi, svom zdravlju i svom tijelu. Tijelo će vam to vratiti. Niste na zabranama, dijetama niti mučite sebe. Promijenite pristup u onaj da se brinete o sebi. Ne da vam se na trening. Sjetite se da je izbor vaš. Hoćete li skupiti volje i snage za pokrenuti se, tu znamo zapeti jer očekujemo od sebe da moramo napraviti trening kao Janica Kostelić i onda ne idemo, opet iz istog razloga zašto smo se doveli u takve situacije… jer mislimo da nismo dovoljno dobri. Svi drugi su bolji. S tim stavom možemo samo i dalje ostati kraj hladnjaka, kukati, tražiti krivce i biti kući. 

Ne treniramo radi toga da se nekome više dokažemo, niti da nas se više voli. Mi smo dobri takvi kakvi jesmo ali želimo se osjećati još bolje. Kao kada smo zahvalni jer imamo biciklu, ali možemo imati i automobil. Vrijedimo jednako, ali ćemo si olakšati i osjećati se bolje. Obucite tu odjeću, osjećajte se dobro u njoj, ako treba otuširajte se i prije treninga. Smiješno zvuči, ali osjećajte se dobro, motivirajte se. Tenisice na noge i uživajte u svojim mogućnostima. I zamislite, to što radite nema kamate, cijene ni račune. Osim ako ne platite trening. Ali ono što dobijete iza njega ne može se mjeriti s najskupljom odjećom. I tjedan po tjedan. Krećete se, kupujete zdrave namirnice, upoznajete gospođe na tržnici, podržavate se preko grupa na internetu, počinjete vidjeti rezultate, servirate svoja jela, savjetujete druge, osjećate se sve bolje, znate koje namirnice trebate i kupujete. Meni su Lchf i Paleo pomogli da trošim manje, ne više. To je laž da je zdrav život skuplji. Trošite na ono što trebate. Nema više trošenja na ono što vam ne treba, koliko trošite na sve gluposti koje vam nanose samo štetu. I tako nosite u ruci vodu, educirate se, to postaje vaša istina i to više nije dijeta ni režim, to postaje vaš lifestyle i način života. Onda nećete to raditi jer morate nego zato što je to dio vas, to vi želite. I onda ste izliječili uzrok i pobjeda je vaša. 

Postavite si pitanje, što bih učinio/la da u ovom trenutku prihvaćam i volim samog sebe? Koji bi izbor poduzeo/la? Želim li bolji ten, bolji osjećaj, više zraka, bolje zdravlje, bolju probavu ili želim i dalje jesti čipi čips i ležati doma? Jeli za mene pametnije otići protrčati ili gledati seriju i vijesti? Što me čini boljom verzijom mene same? Kada riješavate jedan problem, obično ih usput hologramski riješite više. Birajte dobro, birajte vitalnost i birajte zdravlje. Ne mučenje i ne režim. Radite to radi sebe i to postaje vaša imovina, vaše bogatstvo koje vam nitko ne može oduzeti. Možete se naći u bilo kojoj situaciji na bilo kojem dijelu države i svijeta, vaše navike utjecat će jednako dobro na vaše živote. Vi kreirate svojim djelima. Vi stvarate sebe. I ne vjerujte meni, ja svoju istinu ostavljam i živim za sebe, ali nemojte ni odustati bez da ste kritički probali. Pa ćete sutra motivirati nekog tko je prošao isto što i vi i moći ćete reći, ja probao/la, vrijedi ;) 

Afirmacija koja vam može omoći u periodu motivacije: VOLIM I PRIHVAĆAM SEBE OVAKVOG/OVAKVU KAKVA JESAM… 

Ne radi drugih, ne radi kila, ne radi slušanja stručnjaka.. RADI SVOJE DOBROBITI, RADI SEBE, radi brige prema sebi. I to će vam se i vratiti. 

Petra Parać dipl. knjižničar-informacijski stručnjak, član Hrvatskog književnog društva u smjeru poticanja i pomaganja drugima

petak, 31. listopada 2014.

Iskustvo: kako je Maja osvojila naslov državne prvakinje u triatlonu na LCHF prehrani (uz malo dijete i dva posla)


Da je u životu sve moguće postići, dokazuje svojim primjerom Maja, državna prvakinja u triatlonu koja je ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici - uz malo dijete, dva posla i zdravstvene probleme. Ovo je priča za sportaše, priča za žene i mame, priča za sve vas koji sumnjate i nemate dovoljno vjere sebe. Hvala Majo što si podijelila svoje iskustvo s nama ♥ 
 
Sa sportom sam krenula 2009. godine, prvo s plivanjem maratona, jer sam ‘zapela’ u društvu koje se bavilo daljinskim plivanjem te kad sam nakon samo mjesec dana treninga otišla plivati maraton od 5 km, ozbiljno sam sumnjala hoću li doći živa u cilj. Prije toga sam plivala samo u osnovnoj školi 3 godine u dječjem klubu rekreativnog plivanja “Igra”, zbog problema s kralježnicom. Ne samo da sam došla živa, nego sam i osvojila zlato u kategoriji te prvi put završila čak i u novinama.

Tu jesen sam krenula i s trčanjem te sam istrčala svoj prvi polumaraton. Krajem 2010. sam počela razmišljati o triatlonu, za što mi je trebao cestovni bicikl. Uspjela sam nagovoriti mamu da mi kupi za diplomu bicikl, kad sam saznala da sam trudna. Za vrijeme trudnoće sam nastavila s trčanjem te sam se čak natjecala na jednom trekingu, gdje sam završila druga apsolutno i štafetno u triatlonu, gdje smo bili jedina mješovita štafeta i završili na drugom mjestu (tu sam taman ulazila u 7. mjesec trudnoće).

Nakon poroda, vrlo brzo sam se vratila trčanju te točno 3 mjeseca poslije poroda sam trčala osobni rekord na 5 kilometara i osvojila 3. mjesto na Novogodišnjoj utrci. Na porodiljnom sam odradila svoju prvu triatlon sezonu (2012.) te dva puta završila na državnom postolju. Iduće sezone sam se penjala još 7 puta na državna postolja, uključujući i na najvišu stepenicu u dugom akvatlonu, bila sam čak i na svjetskom prvenstvu u Londonu u rujnu. Krenula sam paralelno odrađivati pripravnički staž kao psiholog u svibnju 2013., u udruzi koju sam osnovala i još uvijek vodim, Udruzi za pomoć nezaposlenim majkama djece s poteškoćama u razvoju Oblačić.

Kako triatlon ima više disciplina, koje se razlikuju po duljinama, ja sam se najviše pronašla u disciplini dugi triatlon te sam u rujnu 2013. nastupila na svom prvom drugom triatlonu (1.9 km plivanje, 90 km bicikl i 21 km trčanje), prvenstvu Hrvatske u Poreču te završila kao druga najbolja Hrvatica. Tu sam negdje odlučila da ću se najviše posvetiti toj disciplini i jednom uzeti naslov državne prvakinje. Paralelno je moja curica navršila 2 godine.

Kod dugog triatlona je, osim puno sati treninga, jako važna prehrana, kažu oko 30% utrke, a može biti i 100% utrke, ako se napravi greška u koracima. Ono što mainstream mediji i većina sportaša zagovara je prehrana bazirana na ugljikohidratima, kao JEDINA MOGUĆA prehrana za vrhunske sportaše. U skladu s time i ja sam se držala toga. Krajem 2013. sam počela imati ozbiljnih želučanih tegoba te mi je dijagnosticiran kronični gastritis. Za terapiju sam dobila inihibitore protonske pumpe te sam se udebljala 3 kilograma u manje od mjesec dana, u jeku priprema za svjetski kup, odnosno utrke u Kolumbiji. Takve stvari su me dovodile do ludila – kako je moguće imati i do 13 treninga tjedno i debljati se, pritom se ne prežderavajući slatkim, nego ‘pazeći što jedem’?!

U veljači 2014. smo otputovali u Kolumbiju na utrku dugog triatlona, istog formata kao i u Poreču. Dogodilo se najgore – uslijed promjene klime, hrane, puta, bronhitisa i što ja znam čega, večer prije me ulovio grozan gastritis. Problem kod dugog triatlona je što se mora jesti za vrijeme utrke, jer su to utrke od 4, 5 sati te je nemoguće prije unijeti dovoljno kalorija. Utrka je ok krenula, ali onda je gastritis eskalirao, prvo me ulovila mučnina na biciklu i nisam mogla jesti, a zatim sam krenula i povraćati na trčanju. Vani 31 stupanj, UV 11, utrka je ispala totalni fijasko, iako sam sa 6. mjestom osvojila puno vrijednih bodova, koji su me doveli do 12. mjesta na svjetskoj rang ljestvici dugog triatlona, u zbroju s prethodno osvojenim bodovima. Dobila sam onda i neku bakteriju na dišnom sustavu, oporavljala sam se još 2 tjedna po dolasku i završila na teškim antibioticima.

Nakon tog iskustva, rekla sam da se više nikad neće dogoditi da otputujem na drugi kraj svijeta i onda da me ulovi gastritis na utrci, a ja padnem u hipoglikemiju. I tu počinje moja LCHF priča :)
 Još sam prije na blogu jednog triatlonca čitala o prehrani na kojoj nije nužno konstantno jesti za vrijeme treninga/utrke, jer je moguće prebaciti tijelo na “masni pogon”. Kako radim u jednoj školi trčanja, jedna ‘školarka’ koja je isto na LCHF-u me uvela u svijet masti, s raznim savjetima, posudila sam Prvu hrvatsku LCHF kuharicu, prostudirala blog Istine i laži o hrani i krenula doslovno od danas do sutra, pritom nastavljajući normalno redovito trenirati.

Dakle, prva 3 dana su bila dani pakla. Otvoreno sam rekla, da nisam imala iskustvo prestanka pušenja, sigurno bih pokleknula. Iduća 2 tjedna su na svakodnevnoj bazi bili dobri, ali čim bi započeo trening, slabost, malaksalost, mučnina. Meni već kreće sezona, a ja brzinski treniram na razini lošijeg rekreativca, plutajući po bazenu i povlačeći se po atletskoj stazi. Uvjeravala sam se da je sve u glavi i da ne mogu umrijeti od toga, da neću pasti i srušiti se na pod mrtva. Točno se sjećam tog dana, jedno 2 tjedna poslije LCHF reza, bio je trening plivanja – kao da mi je netko uključio turbo pogon, imala sam snage više nego ikad, čak je i kolega triatlonac komentirao trenerici da što mi je danas, da tako brzo plivam.

Međutim, nisu svi problemi tu nestali, mislim da svaki sportaš si treba naći svoj optimum i dosta eksperimentirati s različitim verzijama LCHF-a. Ja sam vidjela, nakon jedno 2 mjeseca stroge ketogene dijete, da mi se metabolizam malo usporio, da nisam ni grama izgubila, da mi nedostaje eksplozivnosti te da mi nedostaje snage u mišićima kada treba ekstra “stisnuti” na utrci. S raznim vlastitim istraživanjima, došla sam do nekih iskustava vrhunskih sportaša da im najbolje odgovara model punjenja jednom tjedno s ugljikohidratima te da se prilagodi da taj dan bude dan prije utrke, a na utrci kombinacija masti i ugljikohidrata. Na taj način mišići ipak osjete glikogen, dobiješ taj esktra “boost”, odnosno kako jedan autor i sportaš zaključuje – dobiješ najbolje od oba svijeta; snagu i izdržljivost.

I zaista, tu negdje kreće moja sportska ovosezonska renesansa. Uz 2 posla (kao psiholog i trener u školi trčanja), samohrano majčinstvo, dodatne edukacije i usavršavanja, položeni stručni ispit u lipnju te puno treninga, uspjela sam osvojiti jedno treće i dva druga mjesta na državnim prvenstvima u razmaku od mjesec dana (6./7.mj 2014.). Kako sam morala raditi cijelo ljeto, a dijete mi je bilo na Rabu, onda sam vikendima putovala do nje, a da uštedim novce na putovanja, par puta sam išla i biciklom, jedući samo grana padano, bademe i krmenadle :). Kakva glad ili hipoglikemija, 10 sati bicikliranja, preko 200 kilometara na +30 stupnjeva, bez problema!

U rujnu sam nastupila s kolegicom u štafeti na Ironmanu u Mađarskoj gdje sam vozila 180 km bicikl, za 5 h i 40 minuta, jedući gran padano, 85% crnu čokoladu i jednu energetsku pločicu. Bila sam spremna za državno prvenstvno u Poreču početkom listopada, iako sam bila dosta isrcpljena što s poslovima, što s privatnim obavezama. Do početka listopada, vaga je pokazivala 55 kilograma (173cm visina), naspram veljače i 62 kilograma. Nikakva dijeta, samo sport i LCHF (pri čemu prije samo sport nije bio niti približno dovoljan).

Dan prije državnog sam jela opet puno voća i zobi (punim se prema Paleo principima), a na utrci kombinaciju crne čokolade, izotonika i energetske pločice. Izgleda da je upalilo, jer sam osvojila naslov državne prvakinje i s tim bodovima ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici, što mi je osigurava status vrhunskog sportaša I. kategorije od 1.1.2015. Ne moram niti spominjati koliko mi to znači, neću morati više raditi dva posla.

Kad bih sažela LCHF, kao sportaš, u jednu rečenicu to bi bilo: To je ono kada jedeš koliko hoćeš, osjećaš se super, izgledaš super, ideš super i UVIJEK imaš jednako energije, nema padova ili oscilacija, kada kreneš ne staješ. Meni je ova prehrana definitivno okrenula život na bolje, nema više onog straha kad odem par sati na bicikl “Što ako padnem u hipoglikemiju”, nema više nekontroliranih slabosti, a o prednostima gubitka 7 kilograma u sportskom smislu, a pritom se ne izgladnjujući, ne moram niti pričati.

Ne kažem da je ovakav oblik svima najbolji (6 dana ketogena prehrana + 1 Paleo s min. unosom masti), niti da je LCHF za sve ljude najsavršenij oblik prehrane, ali da je svima život bolji i zdraviji bez rafiniranog šećera i prerađene hrane, to je definitivno. Osim toga, mene su uvjeravali da je sportove izdržljivosti nemoguće trenirati bez ugljikohidrata, no očito ništa nije nemoguće, a sve što nam godi i paše je odlično! :)



ponedjeljak, 19. kolovoza 2013.

Paleo/LCHF Challenge - iskustva

Malo kasnim, ali bolje ikad nego nikad. Ove tri priče čekaju već dugo da ih objavim, to su priče o iskustvima vezanim za zagrebački Proljetni Paleo/LCHF Challenge (06.05. - 14.06. 2013) koji je podrazumijevao LCHF prehranu uz intenzivniji Crossfit trening pod vodstvom instruktorice Maje Friščić. Više o Challengeu pročitajte ovdje: 

ZAGREB: PROLJETNI PALEO/LCHF CHALLENGE

Hvala Nataši, Ana-Mariji i Juri koji su podijelili svoja iskustva.


Nataša (38 god.)

Paleo/LCHF Challenge je završio, dojmovi su se slegli i sada je pravo
vrijeme napisati koju riječ o svom iskustvu.

Paleo/LCHF način prehrane mi je poznat od ranije. Redovito sam pratila 
Anitin blog "Istine i laži o hrani", a i trenerica Maja je također bila
vrlo dragocjen izvor informacija, budući da se ona sama hrani po tom režimu.

 Otprilike 6 mjeseci prije početka Challengea sam vrlo postepeno iz svoje
 prehrane počela izbacivati rafinirane šećere, kruh, od žitarica sam pazila
 da više koristim one bezglutenske, pa sam prednost davala amarantu,
 kvinoji, riži i sl.

 Kada sam čula za Challenge nisam dvojila niti trena. Od samog početka sam
 bila vrlo odlučna i sigurna da želim proći kroz to iskustvo. Challenge je 
bio samo mala pomoć da napravim zadnji korak prema LCHF- u, te da što više 
smanjim unos ugljikohidrata i da iz prehrane konačno 
maknem sve žitarice, krumpir i mahunarke.



Crossfitness treniram već godinu i pol, dva puta tjedno. Kada sam prvi put
 došla kod Maje imala sam nekoliko kilograma viška koji su se nakupili 
tijekom tri trudnoće. Višak masnog tkiva sam polako skinula i dobila sam 
nešto mišićne mase. Usudila bih se reći da na početku Challengea nisam 
imala problema s tjelesnom težinom.

 Budući da ovaj izazov podrazumijeva promjenu prehrane, ali i pojačane 
treninge, odlučila sam da tijekom tih 6 tjedana treniram 4 puta tjedno
(ponekad je bilo i do 6 treninga).



Prvih deset dana Challengea je prošlo sjajno. Entuzijazam na vrhuncu.
 Treninge odrađujem u punoj snazi. Prehrana - izvrsno. Krenula sam
 drastično. Odlučila sam se za "zelenu kuru" koja isključuje voće i mliječne 
proizvode (jedino se nisam odrekla domaćeg kefira).

 Krajem drugog tjedna sam pogriješila. Počela sam ignorirati glad i navečer,
 nakon treninga, sam nekoliko puta preskočila obrok. Kao rezultat toga se 
javila slabost, iscrpljenost i loša izvedba treninga. Brzo sam se vratila 
na pravi put i tu grešku više nisam ponavljala.

 U drugoj polovici Challengea je krenuo pojačan stres na poslu, a obiteljski
i privatan život nije smio trpiti. Ritam dana je bio poprilično zahtjevan i
 nije baš ostajalo puno vremena za odmor, koji je sastavni dio ovog izazova.
Usprkos svemu nisam bila umorna niti iscrpljena, nisam imala problema s
 padom energije. U prehranu sam vratila voće (i svježe i suho) i mliječne proizvode, budući da 
nije bilo potrebe da gubim kilograme, a primijetila sam da mi te namirnice fale u prehrani. U tom 
ritmu sam došla i do kraja šestog tjedna.




A sada nekoliko riječi o mjerljivim rezultatima i činjenicama:
1. U struku, na bedrima, bokovima i trbuhu sam izgubila cca. 1 cm. 
2. Na kilaži nisam primijetila neke značajnije promjene, ali je vidljivo da se nešto masti otopilo i da su se pojavili neki novi mišići.
 3. Popravila sam izvedbu treninga. Završni trening sam odradila za 2/3
 runde bolje u odnosu na inicijalni.

 U konačnici i nije tako loš napredak za samo 6 tjedana.

 Pišući ovaj izvještaj osjetila sam ponos i veliko zadovoljstvo zbog krajnje
 disciplinirano i gotovo štreberski odrađenog zadatka.
 Nisam sigurna da bi sve išlo tako lako da nije bilo podrške prije svega
 moje sestre Anči s kojom sam non stop bila "na vezi" i trenerice Maje koja
 nas je bodrila na treningu i pratila savjetima vezanim uz prehranu i 
idejama za pojedine obroke. Ključna je bilo i razumijevanje moje obitelji za izbivanja iz kuće,
 te podrška mojih dragih Crossfitera koji su zaslužni za dobro raspoloženje i uvijek pozitivnu i radnu atmosferu u dvorani.

 I dalje se hranim prema LCHF načelima i osjećam se izvrsno. Nemam napadaje 
gladi i nisam ovisna o šećerima i slatkom and it feels good.



Crossfitness/Paleo/LCHF Challenge za mene više nije samo šestotjedni 
izazov, već Lifestyle u kojem sama sebi dozvoljavam povremena odstupanja.




Ana-Marija (35 god.)

Moje iskustvo s Crossfitom počinje prije 1,5 godine kad sam na nagovor muža otišla probati jednu vrstu sporta o kojoj nisam znala ama baš ništa. Tražila sam nekakav sport, ali nisam ni sama znala kakav.
 Došla sam na prvi trening sa sestrom, odradila ga... djelomično, i poprilično bila sigurna da to nije za mene jer sam imala u glavi nešto više aerobnog tipa - tae bo ili slično, u svakom slučaju manje zahtjevno. Maja nas je potakla da damo priliku i sebi i sportu te da ostanemo mjesec dana. Rekla sam OK, bez prevelikih očekivanja. 
Danas sam, službeno rečeno, Crossfiterica tijelom i u srcu. Sa dva treninga tjedno - za koje sam "jedva našla vremena" uz posao, muža, sina, psa i putovanja, do minimalno 5 treninga za koje ću danas uvijek naći vremena pa i na uštrb spavanja ujutro. Crossfit me učinio boljom osobom, više pazim na prehranu i kvalitetu života sebe i moje obitelji, život mi je organiziraniji, na poslu sam odmornija, jača i produktivnija, a na treninzima, držim da rasturam. Ciljevi i ambicije mi svakodnevno rastu, više me ne zanima napraviti 1 ili 5 zgibova, sad hoću naučiti muscle up. 


Nedavno smo prošli kroz 6-tjedni Crossfit/Paleo challenge. Za to sam bila spremnija nego ikad u životu. To je bila višnjica na šlagu mog crossfiterskog iskustva. Iako mi je cilj bio testirati sebe na striktnu prehranu bez ikakvih pogrešaka i tako čeličiti svoju volje u dijelu gdje sam znala biti tanka, cilj mi je bio i stesati se do te mjere da se vidi svaki mišić na tijelu. Usto sam trenirala vrlo redovito i intenzivno. Počelo je super - volje, motivacije i energije na pretek. Prva tri tjedna - bez greške. Onda su počela kolebanja - Prva pričest mog nećaka - pa fini krumpireki i torta... Pa onda povratak u režim, pa opet pad. I tako do kraja. Ono u čemu nisam posustala su treninzi. Nakon svega, nisam izgubila na tjelesnoj težini, ali mišići se vide još bolje. Bit će da se izgorilo nešto potkožnog masnog tkiva. U struku i bokovima po centimetar manje, ali zato biceps i podlaktica po centimetar više. Kvadriceps tri cm manje, ali list 3 cm više. 


Ono što sam zaljučila nakon challenga jest da ostajem na ovoj vrsti prehrane, jer se dobro osjećam u vlastitom tijelu, jer imam energiju i izgledam bolje. Najbolje sam shvatila da je ova prehrana za mene kad sam uvidjela da nemam više onih epizoda hipoglikemije koje sam svakodnevno imala na standardnoj prehrani. Sad ako me i uhvati glad, nalazi se samo tamo u želucu, a ne i u glavi i ostatku tijela i lako ju je podnositi. Hoću li imati izlete među neke žitarice ili kakvu Milku s vremena na vrijeme kad sam u depri ili slično? Hoću sigurno i to je OK dok god razmišljem i pazim što jedem u 6 od 7 dana u tjednu. To bi bilo 85% vremena. 


I na kraju rezime - ovo je iskustvo za mene bilo neprocjenjivo. Naučila sam puno o prehrani, sportu, zdravlju te o sebi i drugima. Aktivno i svakodnevno činim nešto za zdravlje sebe i obitelji i to me čini zadovoljnom i ispunjenom. Challenge mi je pomogao da se osvijestim o tome i drago mi je da sam bila dio toga. Hvala Maji i Aniti koje su nas uvele u sve to i vodile na tom putu i hvala okolini koja je bila puna podrške, posebno Nataši i Thomasu. Idemo dalje... 


Jura (18 god.)

Za ovu vrstu treninga sam saznao preko prijatelja i počeo sam trenirati kako bi skinuo višak kilograma. Nakon 2-3 tjedna sprijateljio sam se s većinom i ubrzo zavolio Crossfitness. Kilogrami su počeli padati i ja sam se sve bolje i bolje osjećao. Prehranu nisam puno mijenjao, izbacio sam kruh, žitarice i slatko. Nakon nekog vremena sam se priviknuo na takav način prehrane i te mi namirnice sada uopće ne fale. Prvi tjedan Paleo/LCHF Challegea mi je bio dosta težak, no već nakon desetak dana mi se organizam priviknuo na novu prehranu i povećani broj treninga. Tih 6 tjedana je prošlo vrlo brzo i na kraju sam bio zadovoljan rezultatima. U 8 mjeseci koliko treniram skinuo sam 13 kilograma i prestao pušiti zahvaljujući podršci trenerice Maje i svih ostalih koji treniraju samnom. Unatoč tome što sam postigao ono zbog čega sam počeo trenirati Crossfitness, glavni razlog zbog čega još uvijek treniram i zbog čega ću i nastaviti trenirati je odlična ekipa i to što se osjećam odlično i sretniji sam od kada treniram.




nedjelja, 28. travnja 2013.

ZAGREB: PROLJETNI PALEO/LCHF CHALLENGE



Crossfitness ”Baš čelik” vas poziva na proljetni Paleo/LCHF challenge, uz moju savjetodavnu podršku po pitanju prehrane. 

CrossFitness + Paleo/LCHF challenge je prilika da promijenite loše prehrambene navike, izgubite masno tkivo i dobijete kvalitetnu mišićnu masu. Pravilnom prehranom ćete brže napredovati u treninzima koji će tijekom challengea biti intenzivniji i učestaliji a oporavak nakon treninga će biti kraći. 

Challenge počinje u ponedjeljak 06.05.2013. mojim predavanjem u SublinK internet caffeu, u Teslinoj 12. Challenge traje šest tjedana – do 14.06.2013. Intenzivni crossfitness trening odvijat će se pod stručnim vodstvom iskusne instruktorice Maje Friščić. 

Osjećate li se često bez energije, podbuhlo, umorno i usporeno, vjerojatno se ne hranite ispravno pa je vrijeme da nešto promijenite!  Najveći problem predstavlja unos prevelike količine rafinirane hrane, štetnih trans masnoća, šećera, pšenice, glutena i raznih toksina iz hrane. Sve to uzrokuje prekomjerno debljanje kao i razne autoimune i degenerativne bolesti, a nerijetko i depresiju i ostale psihičke poremećaje. 

O TRENINGU: 

Crossfit je sustav funkcionalnih vježbi kondicije i snage koje se izvode visokim intenzitetom. Koriste se girje, medicinke, vijače, šipke za zgibove, olimpijske šipke sa utezima, vježba se na ručama, skače se na pliometrijske kutije, radi se puno burpee-ja (marinaca), stoji se na rukama, hoda se po zidu i još puno toga... 

Zašto trenirati CROSSFIT:
  • u kratkom roku se postižu mjerljivi rezultati i napredak;
  • vježbanjem se funkcionalno osnažuje tijelo kao cjelina (ne izoliraju se pojedini mišići);
  • svaki je trening drugačiji (ne postoji rutina koja se ponavlja svaki put ispočetka);
  • vježbe se izvode visokim intenzitetom, kontroliranim pokretima;
  • najintenzivniji dio treninga traje od 15 do 30 min (od ukupno 60 min);
  • namijenjen je jednako profesionalnim sportašima kao i rekreativcima;
  • ili ukratko...poticajno i efikasno, a stvara i ovisnost :)  

Instruktor je Maja Friščić koja je savladala četiri godine intenzivnog učenja i podučavanja CrossFit metode fizičke pripreme pod vodstvom instruktora Judda Borakova, CrossFit Bethesda, SAD. Maja također ima iskustvo u olimpijskom dizanju utega i kettlebell tehnikama. 

Lokacija redovnih treninga je Zagrebački Velesajam, paviljon 25 (XXL fitness; borilačka dvorana aikido kluba Izvor) 

O PREHRANI: 

Paleo/LCHF prehrana je prirodan i zdrav način prehrane koji se bazira na pravoj, cjelovitoj, izvornoj hrani. Odbacili smo ono za što sa sigurnošću znamo da je štetno:
  • šećer i njegove jeftine zamjene, jer su uzročnik velikog broja modernih bolesti, kao i kroničnog umora, niske razine energije i pretjerane potrebe za jelom;
  • pšenicu koja je, zbog genetske modifikacije koja se provodi u zadnjih 50 godina, toliko promijenjena da je uzročnik velikog broja modernih bolesti;
  • žitarice općenito, jer su nutritivno siromašna hrana, bogata škrobom koji je zapravo čista glukoza i nije esencijalan za tijelo, prepuna teško probavljivih komponenti koje sprečavaju iskorištavanje važnih minerala u tijelu;
  • rafinirana biljna ulja, zbog prekomjernog udjela omega 6 masnih kiselina u odnosu na omega 3 masne kiseline. Ovaj nesrazmjer dovodi do upalnih procesa i  kroničnih upalnih bolesti;
  • industrijske prerađevine, jer su nutritivno osiromašene zbog brutalnog industrijskog procesiranja, i prepune štetnih kemijskih aditiva.

Prehranu smo bazirali na izvornoj cjelovitoj hrani koja odgovara ljudskim fiziološkim potrebama i koja daje sav građevinski materijal za tijelo, potreban za važne biokemijske funkcije u organizmu. To su:
  • meso, perad i riba kao izvor visokovrijednog proteina. Biramo domaće proizvode iz lokalnog ekološkog uzgoja bez kemikalija;
  • jaja kao jedna od najsavršenijih namirnica, prava superhrana prepuna vitamina, minerala i kvalitetnih masnoća;
  • povrće i voće iz domaćeg, lokalnog, ekološkog uzgoja;
  • nerafinirane prirodne masti životinjskog i biljnog porijekla: maslac, ghee, svinjska mast, maslinovo ulje i kokosovo ulje;
  • kvalitetni mliječni proizvodi od pravog neprerađenog mlijeka;
  • avokado, orašasti plodovi i sjemenke.

Hranu ne treba vagati niti računati kalorije. Važan je izbor namirnica: zabranjene namirnice nemojte jesti, a od dozvoljenih jedite kad ste gladni i koliko vam treba da se zasitite. Jedite ono što volite, spremljeno na način kako vam prija. Kuhajte svoja omiljena mesna ili riblja jela, s tim da umjesto klasičnih priloga od tjestenine, riže ili  kruha jedete povrće pripremljeno na razne načine: kuhano, pečeno, prženo, grilano, dinstano ili sirovo, uz dodatak masnoće. Dakle obrok se sastoji od nečeg proteinskog (meso, riba, jaja) + povrće + masnoća u kojoj se pripremala hrana ili neki umak ili dresing na bazi maslaca, žumanjaka, maslinovog ulja i začinskog bilja. Uz nemasno meso kao što je piletina i puretina, ili uz ribu treba jesti neki masniji umak ili domaću majonezu. U salate dodajte nešto masnije kao što su masline, avokado, nekoliko oraha ili žlica sjemenki. 

Masnoća je najbolji izvor energije ali i izvor važnih hranjivih tvari kao što su esencijalne masne kiseline i vitamini topivi u masti (A, D, K, E) bez kojih se ne bi mogle odvijati važne funkcije u tijelu. Ali važno je koristiti samo prirodnu masnoću. To su: 
  • pravi maslac (ne margarin!), ghee, svinjska mast ili kokosovo ulje za pečenje i prženje.
  • za salate i za lagano dinstanje maslinovo ulje (ne rafinirano nego hladno prešano).
  • ostala hladno prešana ulja kao laneno, bučino i sezamovo možete koristiti u malim količinama samo na hladno, dakle u salatama.
  • izbacite neprirodne masnoće: sve vrste margarina i rafinirana ulja – kukuruzno, suncokretovo, sojino i sve vrste ”jestivih” ulja.

LCHF prehrana daje puno bolju i dugotrajniju sitost i sa manjim količinama hrane. No naviknuti na veće količine škrobaste hrane koja treba da ”ispuni” stomak (iako ne ispunjava potrebu za hranjivim tvarima) često se ispočetka događa da jedemo više nego što nam zapravo treba. Ovo je neka vrsta “psihološke gladi” i nema ništa loše u tome prvo vrijeme. Ispočetka se ne opterećujte količinom hrane. Ubrzo (za tjedan-dva) ćete primijetiti da ste siti i sa manjom količinom hrane i obroci će se spontano smanjivati. 

Količinu hrane treba prilagoditi svojoj tjelesnoj konstrukciji i količini i intenzitetu tjelesne aktivnosti – treninga, a u tome će vam najviše pomoći osluškivanje vlastitog tijela.  Jedite kad ste gladni i prestanite jesti kad osjetite sitost, a ne kad se prejedete. Ne važite hranu niti računajte kalorije, već birajte vrstu namirnica. 

Voda je najbolje piće. No možete piti i limunadu, biljne čajeve, te razumnu količinu kave. Od alkohola je dozvoljeno vino (najbolje crno) u količini 1 dl uz jelo, te čista žestoka pića u količini 0,3 dnevno. Pivo nije dozvoljeno jer je pivo tekući kruh. Naravno nikakva zaslađena pića nisu dozvoljena niti energetski napici, to su voda, šećer i kemijski aditivi. 

Napomena za mliječne proizvode: Ako nemate višak kilograma, dozvoljene su umjerene količine mliječnih proizvoda – kvalitetni sirevi (tvrdi i svježi) i domaće vrhnje (slatko i kiselo). No ako trebate gubiti masno tkivo, preporučamo da izbacite sve mliječne proizvode (osim maslaca) jer oni znaju blokirati mršavljenje. 

OSTALO: 

Provodite što više vremena u prirodi i budite aktivni. Hodajte, trčite, vozite bicikl... 
A kako bi bili još motiviraniji CrossFitness „Baš čelik“ vam daje jedan trening više tjedno, tijekom trajanja challengea (ukupno 6 treninga više gratis!) 

Vodite računa da dovoljno spavate. Zamračite potpuno sobu. Najmanje 1 sat prije odlaska u krevet prestanite s elektronskom stimulacijom, pa isključite TV, laptop, mobitel, kompjuter... Idealno bi bilo da tijekom challengea bez odstupanja spavate 7-8 sati dnevno. 

Ovaj 6-tjedni challenge je istinski test LCHF prehrane i bez obzira koji su vaši ciljevi, bolje ćete izgledati i osjećati se, bit ćete izdržljiviji i snažniji na treningu, a vrijeme oporavka nakon treninga će se znatno skratiti. Zato, pokušajte! Nemate apsolutno ništa za izgubiti osim dosadnih kila! 

Više informacija o challengeu na FB stranici CrossFitness Zagreb ili se javite na e-mail adresu cfzagreb@gmail.com


-------------------------

EDIT 22.06: Instruktorica Maja napisala je o rezultatima Challengea:
Challenge je završio. Prošlo je 6 tjedana intenzivnog treniranja i uživanja u finoj i zdravoj papici. Svi koji su sudjelovali su se vrlo brzo prilagodili, organizirali i trudili. Krenula je razmjena recepata, iskustava i komentara na Facebooku i u dvorani na kraju treninga. Česta tema razgovora je bila što jesti za doručak, a da nisu uvijek jaja, što jesti prije treninga i naravno, što kad nas uhvati neodoljiva želja za nečim slatkim :-). Iskustva su bila različita, nekima su kile vrlo brzo počele padati, a energija se povećala, neki su se povremeno osjećali iscrpljeno i slabo, ali to je bilo samo privremeno stanje. Ne treba zaboraviti da je i količina sna užasno važna za zdravlje i oporavak nakon treninga, a neki si upravo to nisu uspjeli priuštiti zbog dnevnih obveza, male djece... Unatoč svih prepreka na koje su sudionici nailazili, trud se svakako isplatio. Masnoće su se istopile, centimetri smanjili i pokoje pločice na trbuhu isplivale na površinu! Ali izgled je ionako samo bonus. Donijeti odluku da je vrijeme za promijeniti stare i loše navike, zamijeniti ih dobrima i ostati dosljedan, shvatiti koliko je kvalitetna prehrana važna za psiho - fizičko zdravlje, naučiti slušati svoje tijelo... to je ono što je zaista bitno. Čestitke svima koji su sudjelovali a pogotovo Nataši, Ani-Mariji i Juri, koji je osim što je izgubio nekoliko kilograma prestao i pušiti!




Copyright © 2010-2025 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.