Paleo - u potrazi za pravom hranom

O hrani i to onoj ”zdravoj” raspravlja se više nego ikad, ali pri tome su nam glave napunjene dezinformacijama i zabludama. Do prije samo par generacija ljudi su vrlo dobro znali što je prava zdrava hrana, prije naglog razvoja prehrambene industrije. Mi smo izgubili to tradicionalno znanje naših predaka koje se zasnivalo na iskustvu stečenom kroz stotine tisuća godina, a prihvatili smo propagandu industrije koja nam se preko medija servira kao istina. O hrani, njenom porijeklu, sastavu i načinu proizvodnje i prerade znamo sve manje. Generacija smo konzumenata, koji ne znamo ništa drugo nego gdje se nalaze veliki lanci supermarketa pred koje se može doći automobilom, koje marke i brendovi se nude i kad je akcija na razne proizvode. Čak smo povjerovali da ”što više kupimo više ćemo uštedjeti” pa košare punimo šarenim kutijama, vrećama, konzervama, tetrapacima, tubama i plastičnim bocama bez da razmišljamo što je zapravo unutra. Bojimo se jaja, kolestrola i ”masne” hrane ali bez problema djeci dajemo hrenovke u tijestu i krafne, a njihove rođendane slavimo u restoranima brze hrane.

U tome svemu je naš najveći neprijatelj vlastito neznanje i komoditet. Ne bismo previše razmišljali o tome što jedemo, niti bismo trošili vrijeme na nabavku i pripremu zdrave hrane. Ali ako priželjkujemo dobro zdravlje, onda je neminovno početi razmišljati i o tome što jedemo. 

Mnogi danas dijele hranu na vegetarijansku ili mesnu, masnu ili nemasnu, zdravu ili nezdravu, sirovu ili kuhanu. Ja je dijelim na ”pravu” i ”falšu” i to mi jedino ima smisla, i pri tome je prava hrana zdrava, a falša je nezdrava. Dakle, potpuno je zdravo jesti meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, ali nije zdravo jesti salame, hrenovke i industrijske kobasice. Zdrava je riba koja slobodno pliva po morima i rijekama ali nisu zdravi "riblji štapići" i riba iz uzgajališta gdje se ona tovi sojom i pliva u vlastitom izmetu. Zdravo je pravo, industrijski neprerađeno mlijeko pašnih koza i krava, ali ne i pasterizirano, homogenizirano, kemikalijama tretirano industrijsko mlijeko. Zdravo je voće iz organskog uzgoja, sazrelo na suncu, ali nisu zdravi "voćni" sokovi i "voćni" jogurti koji nisu ni vidjeli voća. Zdrava je prava prirodna hrana organski uzgojena, dok je manje zdrava ona koja je zasićena umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima, antibioticima i drugim otrovima.

Danas bazu ljudske prehrane čine proizvodi od brašna pšenice i to je potpuno pogrešno. Pšenica nije ni malo prirodna iako raste iz zemlje; ona je genetski manipulirana iz komercijalnih razloga da bi bila otpornija na štetočine, bolesti, klimatske uvjete i pesticide i da bi davala veće urode. Ta nova pšenica nema veze s pšenicom od koje su naše (pra)bake mijesile kruh, ona je rezultat laboratorijskog eksperimentiranja. Gluten iz te nove pšenice uzročnik je velikog broja bolesti, a opijatske tvari iz pšenice stvaraju ovisnost i dovode do prejedanja. Osim toga, od zemlje do stola, pšenica je tretirana stotinama otrovnih kemikalija. 

Osim pšenice, u našoj prehrani prevladavaju industrijska "biljna" ulja koja su vrlo štetna. Iako mislimo da je sve "biljno" dobro, ipak nije tako. Biljna ulja nemaju profil masnih kiselina koji odgovara ljudskoj fiziologiji, a osim toga su oksidirana tj. užegnuta već u samom procesu proizvodnje. Margarin kojeg nam reklamiraju kao "zdrav za srce", zapravo šteti i srcu i žilama. Industrijska procesirana hrana je nutritivno osiromašena, a prepuna kemijskih aditiva, od kojih su mnogi dokazano štetni. 

Dakle, umjesto rasprave o jedenju mesa ili vegetarijanstvu, pijenju ili nepijenju mlijeka i kuhanju ili nekuhanju hrane, trebamo, ljudi, sagledati cjelokupnu sliku i osvijestiti koji je stvarni problem našeg zdravlja u ovom modernom društvu. To je masovni uzgoj i industrijska prerada hrane, i dokle god mi kupujemo u supermarketima dajemo svoj glas onima koji uništavaju hranu. 

Evo što možemo učiniti. Postepeno zamjenjujmo namirnice iz konvencionalnog uzgoja sa pravom domaćom hranom. Umjesto u supermarketima, kupujmo hranu na tržnicama i potražimo okolna obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Tamo možemo naći obilje lokalno uzgojenog sezonskog voća i povrća, orašastih plodova, pravo mlijeko od pašnih krava i koza, jaja slobodnih kokoši i meso domaćih životinja. Umjesto industrijskih salama i sireva, kupujmo domaću slaninu i sireve od pravog mlijeka pašnih koza i krava. Nisu nam potrebne prodavaonice ”zdrave” hrane gdje se prodaju egzotične ”supernamirnice” po astronomskim cijenama. Prava ”superhrana” je nutritivno bogata, jednostavna domaća hrana - domaće jaje, jetra domaćih životinja, tamno zeleno lisnato povrće, pravo domaće maslinovo ulje, češnjak, srdela, kefir…

U današnje doba internet komunikacije, nije teško pronaći OPG-ove (obiteljska poljoprivredna gospodarstva) koji dostavljaju hranu po narudžbi. Upoznajmo okolne farmere koji naporno rade da bi proizveli domaću hranu i podržimo poštene ekološki osviještene proizvođače. Ako baš i nisu educirani po pitanju organskog uzgoja, nemojmo ih kritizirati već ih educirajmo! Sve su popularniji GSR-ovi, grupe solidarne razmjene, gdje se pojedinci ili obitelji udružuju i zajedno pronalaze proizvođače prave zdrave hrane, te postavljaju uvjete za organskim uzgojem. Mi biramo gdje ćemo dati svoj novac. Objasnimo farmeru da ćemo sigurno kupovati njegove proizvode ako ih proizvede u skladu s prirodom bez umjetnih gnojiva, pesticida, antibiotika, hormona i drugih kemikalija. Gdje ima volje ima i načina… I jedno je sigurno: ne možemo se više pasivno prepuštati industriji i medijima i dozvoljavati da oni odlučuju što ćemo mi jesti i što ćemo davati našoj djeci. Vrijeme je da postanemo svjesni potrošači i preuzmemo odgovornost za sebe i svoje zdravlje u vlastite ruke.

Prehrambeni suverenitet - opstati ili nestati

Ovoga je vikenda u Velikoj Gorici održan drugi  Forum za prehrambeni suverenitet hrane na našem prostoru, u organizaciji udruge Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG.

UN će krajem studenog najaviti međunarodnu godinu obiteljske poljoprivrede, a hoće li je u Hrvatskoj imati tko obilježavati? Pet posto najvećih proizvodi na polovini poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, a jedan posto ubire 40 posto izravnih poticaja što ne govori u korist opstanka malih poljoprivrednika, a bez obiteljske poljoprivrede nema ni prehrambenog suvereniteta, istaknuto je na ovoga vikenda na Forumu.

Prehrambeni suverenitet podrazumijeva da hrana mora biti namijenjena ljudima, da se vrijednost stavlja na one koji proizvode hranu, lokalizaciju proizvodnje kao i lokalizaciju kontrole nad proizvodnjom, očuvanje znanja i vještina koje su se stoljećima njegovale te uzgoj hrane u suradnji s prirodom a ne protiv nje. Koliko je Hrvatska daleko od ovih načela pokazuje podatak da za svoje potrebe proizvodimo svega nekoliko kultura kao što su kukuruz, pšenica, jaja i vino, a na uvoz trošimo 2,5 milijarde dolara godišnje. Najviše gubimo tamo gdje imamo najdužu tradiciju i znanje, na proizvodnji mesa i mlijeka. 40 do 50 posto hrane koju uvozimo gura nas u provaliju jer moramo nešto prodati da bismo mogli jesti.

Ipak ima primjera npr u mljekarstvu, da je moguće ići kontra konvencionalnom uzgoju krava i bez nametnute pretjerane produktivnosti, kako je to pokazao Hrvoje Kovač koji se prije deset godina preselio iz Zagreba u Saborsko u Liku gdje je pokrenuo malu siranu Naša farma koja danas uspješno radi. Ove su krave cijelo vrijeme vani i pasu i ne hrane se nikakvim hormonima.

Osnutak grupa solidarne razmjene po Hrvatskoj potaknut je kroz također ZMAG-ov projekt Fine niti lokalnog razvoja, u sklopu kojega je održan i Forum u Velikoj Gorici. Zasad takve grupe koje okupljaju potrošače koji žele direktno kupovati od lokalnih proizvođača hrane, postoje u Zagrebu, Rijeci, Puli, Čakovcu, Poreču, Karlovcu, Splitu... Pulska je grupa u suradnji s udrugom ekoloških proizvođača Istarski eko proizvod pokrenula i eko tržnicu.

Osim kritike državne poljoprivredne politike koja guši male poljoprivrednike, na Forumu je naglašeno kako imamo pravo na autohtonu prehranu, ali ćemo to pravo teško i ostvariti dok ne naučimo cijeniti one koji proizvode našu hranu, dok ne odbacimo stigmu bačenu na rad na zemlji i fizički rad.

Ako ne možemo lokalno proizvesti hranu i energiju, u budućnosti bi nas mogla dočekati glad. Potrebno je udruživanje i umrežavanje te fokusiranje na rješenja. Puno je novih ideja i inicijativa, primjerice urbani vrtovi udruge Gredica u Varaždinu.

Došlo je vrijeme kad ćemo se svi morati angažirati, ne možemo više zatvarati oči i govoriti – što ja tu mogu. Nitko ne može sve ali svi mogu nešto učiniti. Prvenstveno se treba educirati a onda i učiniti sve kako bi podržali male proizvođače i lokalni uzgoj hrane.

Pročitajte više: 

Drugi forum za prehrambeni suverenitet: Opstati ili propasti 

Opstati ili nestati 

Suverenitet hrane

Šibenik: Predavanje o permakulturi

U ponedjeljak 18. veljače prvi put će se u Šibeniku održati predavanje o permakulturi, u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u 17 sati. Predavač je Ivan Gregov, instruktor permakulture, član Instituta za permakulturu Hrvatske i voditelj projekta Ured za permakulturu. Što je permakultura? 

Ako tražite objašnjenje u tri riječi, onda je permakultura skupni termin za tehnike integralne praktične samoodrživosti.
 Ako želite nešto precizniju definiciju, PK je često opisivana kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese.
Zvuči simpatično, no što to zapravo znači? Zamislite da imate povrtnjak, ali u njemu ne morate prekopavati niti plijeviti, jer on djeluje na principu šume. Zamislite da vaša kuća reciklira otpadnu vodu, ali na to ne morate trošiti energiju niti novac, jer taj sistem djeluje na principu močvare... 
Zgodno zar ne?

Permakultura nudi "alate" za oblikovanje potpuno održivih cjelina za stanovanje i život (kuća, zgrada, imanje... itd), koji proizvode vlastitu hranu i energiju, pa sve do ekonomskih alternativa i novih socijalnih struktura. (Pročitajte više na stranici Ured za permakulturu)

Kakve veze ima permakultura sa prehranom? Kakve veze ima LCHF sa permakulturom? Ima puno veze. 

Već nam je jasno da imamo velikih problema sa hranom. Hrana dolazi iz masovnog uzgoja i industrijski se prerađuje. U masovnom uzgoju životinje se hrane za njih neprirodnom hranom - koncentratima soje i žitarica, gdje im se dodaju hormoni rasta i antibiotici. Ovo sve naravno narušava kvalitetu namirnica.

U masovnom uzgoju žitarica koriste se umjetna gnojiva, pesticidi i stotine drugih otrovnih kemikalija. Najgore od svega - koristi se genetska modifikacija. Ovo sve pogubno djeluje kako na ljudsko zdravlje tako i na okoliš. 

Industrijska prerada je "točka na i" procesa uništavanja hrane. Industrijske prerađevine su nutritivno osiromašene, a "obogaćene" stotinama kemijskih aditiva (E-brojeva).

Jasno je da se moramo okrenuti drugačijim rješenjima - prirodnom načinu prehrane i uzgoja hrane, za koji smo od prirode i prilagođeni. Zato je korisno upoznati se sa permakulturom koja, između ostalog, nudi i rješenja za lokalni, ekološki, biodinamički uzgoj hrane, u skladu sa podnebljem, klimom, zemljinim ritmovima i prirodnim procesima. 

Povratak zemlji i radu na zemlji ne mora značiti mukotrpni težački rad, kako ga većina od nas doživljava. Novim znanjem i tehnikama rad sa zemljom i uzgoj hrane postaje lakši, plodonosniji, ali i zabavniji. Permakultura sadrži i socijalnu stranu priče, ljudi se udružuju oko zanimljivih projekata, rade zajedno nešto korisno i pri tome se druže. Nije li nam ovo svima potrebno?

Možda je došlo vrijeme da se prestanemo pasivno žaliti kako ništa u ovom društvu ne valja? Možda je došlo vrijeme da preuzmemo odgovornost i poduzmeno nešto?

Slušajte nas u subotu u 8.30 na Radio Ritmu: Ivan Gregov, permakulturni dizajner i ja pričamo o permakulturi, povodom predavanja koje će se održati u ponedjeljak u 17 sati u Gradskoj  knjižnici. 

Čujemo se i vidimo :)

Šibenik: Predavanje o permakulturi from anita_supe


Pratite događaj na Facebooku https://www.facebook.com/events/366013200172837/ 

Čovjek kojeg pokreće nafta – vrsta koja definitivno izumire

U zadnje vrijeme ne stižem objavljivati nove postove, ali evo da pokušam podijeliti s vama djelić onoga što me zaokuplja. 

Način života kojeg smo kao civilizacija stvorili i koji je ovisan o nafti, ne samo da je ekološki neprihvatljiv nego je i potpuno neodrživ. Poljoprivreda troši najviše fosilnih goriva i nafte a osim toga je dovela do uništenja i istrebljenja biološke raznolikosti koje smo i mi sami dio. Nafta nije neiscrpan izvor energije, ona je ograničena i vrijeme kad će nafte biti sve manje dolazi brže nego što se očekivalo. Nafta će biti sve skuplja što će utjecati na dostupnost i cijene hrane.

Kako smanjiti ovisnost o nafti? Sustav proizvodnje hrane kakav postoji danas neminovno puca po šavovima i želimo li izbjeći globalnu krizu trebamo se okrenuti drugim rješenjima i preorijentirati se na uzgoj hrane u suradnji s prirodom kao npr prema principima permakulture i samoodrživih zajednica.

Moj prijedlog je da pogledate slijedeće dokumentarne filmove, obećavam da će vam biti zanimljivi i da ćete naučiti vrlo korisne stvari koje se zaista tiču sviju nas. 

Nema sutrašnjice, trajanje 35 minuta, kliknite dolje desno na kvadratić CC i izaberite hrvatski prevod. 

Prirodni svijet - Rebekina farma, trajanje 48 minuta, program je na hrvatskom jeziku.

U tranziciji: od ovisnosti o nafti do lokalne otpornosti, trajanje 49 minuta, kliknite dolje lijevo na Choose language i izaberite Croatian. 

Dirt!, trajanje 80 minuta, tekst na engleskom.


Premijera filma U tranziciji 2.0 u Zagrebu 12.6.2012.

Pročitajte: Što je permakultura?

LCHF i okoliš