Sportske ozljede i transdermalna terapija magnezijem

Tekst napisao: Dr Mark Sircus
S engleskog preveo: Dražen Herendić

Transdermalna mineralna terapija magnezij kloridom potiče oporavak od atletskih aktivnosti ili ozljeda 
Ozljeda je gotovo neizbježan dio života sportaša. Može biti u obliku akutnog pucanja ligamenata ili blaga kao mišićna bol nakon vježbanja. U svakom slučaju, većina sportskih ozljeda može se spriječiti ili ublažiti. Nije neuobičajeno čuti da neki sportaš pati od sportske ozljede. Općenito, kad je poznati vrhunski sportaš ozlijeđen, ozljeda postaje glavna vijest. I javnost nestrpljivo iščekuje bilo kakve vijesti o stanju igrača. 

Svaki sportaš se ozlijedi s vremena na vrijeme, to je dio hrabrosti i discipline sportaša da izdrže sve izazove postavljene njihovom duhu i ostanu pozitivni i optimistični glede povratka u vrhunsku formu. Kad se sportaš ozlijedi, želi vrhunsku njegu koja je u samom vrhu sportske medicine. 

Ako ste poput većine sportaša, želite ozdraviti prirodno i u najkraćem vremenu bez potrebe za pribjegavanjem lijekovima ili operaciji. Nema boljeg načina za to nego primjenom transdermalne[1] terapije pomoću magnezij klorida i natrij bikarbonata[2]. 

Zadnja stvar koju bilo koji trener ili sportski liječnik želi vidjeti je da su im sportaši ozlijeđeni. Dr. Jeff Schutt kaže da se ozljede tetiva koljena mogu izbjeći prehrambenom podrškom, jer stezanje i opuštanje ovisi o odgovarajućim staničnim razinama magnezija. "Skraćena tetiva koljena je posljedica nedostatka magnezija", kaže on. Tekući magnezij klorid može se jednostavno pošpricati i utrljati u bolnu Ahilovu tetivu radi smanjenja otekline. I namakanje stopala u kupki magnezij klorida je najbolja stvar – osim istezanja – koju možete učiniti za sebe da se zaštite ili oporavite od ozljede tetive koljena i drugih ozljeda. 

Magnezijevo ulje može se primjenjivati direktno na upaljena područja

Terapija transdermalnim magnezijem nudi značajan napredak u sportskoj medicini. Treneri sada mogu liječiti ozljede, spriječiti ih i povećati performanse sportaša, sve u isto vrijeme. Mineralna terapija transdermalnim magnezij kloridom poboljšava oporavak od sportske aktivnosti ili ozljeda. To smanjuje bol i upalu dok istovremeno ubrzava obnavljanje tkiva. Lokalna primjena magnezij klorida povećava fleksibilnost, što pomaže izbjegavanju ozljeda. To također povećava snagu i izdržljivost. Transdermalna terapija magnezijem je blagodat za sportaše, trenere i liječnike koji prakticiraju sportsku medicinu.

Magnezij klorid, kad se primjenjuje direktno na kožu, apsorbira se preko kože i ima skoro trenutni utjecaj na bol

Transdermalna terapija magnezijem savršena je za liječenje boli, dijabetičku neuropatiju i upale. Kombinacija topline i magnezij klorida poboljšava cirkulaciju i uklanjanje otpadnih tvari. Terapeutski učinak magnezijeve kupke je izvući upalu iz mišića i zglobova. Natrij bikarbonat samo čini ovaj tretman još jačim i učinkovitijim. Dr. Linda Rapson, koja se specijalizirala za liječenje kroničnih bolova, vjeruje da oko 70 posto njezinih pacijenata koji se žale na bolove u mišićima, grčeve i umor, pokazuju znakove nedostatka magnezija. "Virtualno skoro svima od njih poboljša se stanje kad ih stavim na magnezij," kaže Rapson, koja vodi vrlo prometnu kliniku u Torontu. "Možda zvučati predobro da bi bilo istinito, ali to je činjenica."

Terapeutovo korištenje magnezijevog ulja za masašu je nirvana za sportaše

Oralni magnezij ne upija se lako i pri visokim dozama stvara proljev. Zbog toga oralni magnezij nudi malo za sportaše ali transdermalna primjena otvara sasvim novi svijet sportašima i njihovim trenerima i liječnicima koji žele učiniti sve kako bi smanjili ozljede, liječili ozljede učinkovito kad se dogode i, naravno, kad žele povećati performanse. Cijeli novi svijet sportske medicine će eksplodirati kada sportaši i treneri saznaju da je magnezij klorid iz prirodnih izvora raspoloživ za lokalnu primjenu. Mineralna terapija transdermalnim magnezij kloridom je idealna za sportaše koji trebaju visoku razinu magnezija. Magnezij predstavlja vrijedan "tampon" za mliječnu kiselinu proizvedenu tijekom napornog vježbanja. Tek u posljednjih deset godina prepoznata je vrijednost magnezija zbog njegovog puferskog kapaciteta. Nakupljanje mliječne kiseline u mišićima može narušiti performanse, izdržljivost, te izazvati sportaša da "udari u zid". Magnezij će pomoći to spriječiti.

Sportska masaža je za utrljavanje prije događaja ili za oporavak nakon događaja da umiri bolove uzrokovane tjelesnim naporima. Okrepljujuća ili rehabilitacijska sportska masaža tijekom treninga pomaže da se trenira jače ili za njegu sportske ozljede radi ozdravljivanja. Zamislite da se magnezijevo ulje koristilo umjesto ulja za masažu, koliko bi rezultati bili dramatičniji. Masaža se koristi već tisućama godina a posljednjih se desetljeća ponovno pojavila kao prihvaćen način poboljšavanja fizičke, fiziološke i psihološke dobrobiti sportaša.

Sportska masaža magnezijem pomaže povećati fleksibilnost, povećati tonus mišića i tako smanjiti rizik od ozljeda. Ostale prednosti su raspadanje ožiljnog tkiva nakon ozljede, poboljšana krvna cirkulacija  i povećana oksigenacija tkiva koja pruža opće opuštanje, smanjenje stresa i poboljšava sportsku izvedbu. Sportaši koji se oporavljaju od ozljeda otkrit će da masaža magnezijem ubrzava njihov povratak natjecanjima pa će menadžeri, treneri i vlasnici sportskih klubova ulagati u tretmane. Masaža magnezijem ima veliki potencijal za pomoć sportašima da postanu bolji a ne samo obični.

Gdje se dogode manje ozljede i lezije[3], zbog pretjeranog umora i/ili prekomjernog treniranja, masaža magnezijem može ih razbiti brzo i učinkovito. Sportska masaža magnezijem može pomoći spriječiti one beznačajne ozljede koje se tako često nađu na putu izvedbe i postignuća, bez obzira da li je osoba elitni sportaš ili trkač jednom tjedno.

Tipično liječenje sportskih ozljeda uključuje masažu, nježne ritmičke pokrete (harmonično) i istezanje, artikulatorne i manipulativne tehnike. Naglasak je stavljen na povećanje opsega pokreta, smanjenje napetosti mišića i poboljšavanje cirkulacije u krvnim žilama i limfnom sustavu. Učinak toga je smanjenje oteklina i boli te time poboljšavanje tjelesnog procesa samoiscjeljenja.

Izvor: Sports Injuries & Transdermal Magnesium Therapy

---

[1] Transdermalno – primjena preko kože tako da koža upija željenu tvar

[2] Natrij bikarbonat – popularna soda bikarbona

[3] Lezija – oštećenje tkiva, ozljeda

Komentar: Transdermalna upotreba magnezij klorida nije blagotvorna samo za sportske povrede, već i općenito za bolove u zglobovima i mišićima, kod osjećaja " nemirnih nogu", protiv stresa, anksioznosti, migrene i za bolji san. Većina ljudi pati od nedostatka magnezija koji je vrlo važan kofaktor u brojnim kemijskih reakcijama. 

Kako napraviti magnezijevo ulje za transdermalnu upotrebu: 

Magnezij klorid (u kristalićima) i destilirana voda u omjeru 1:1, npr. 1 dl kristala magnezij klorida i 1 dl vode. Destiliranu vodu pomiješajte s magnezij kloridom, prebacite u bočicu s pumpicom te koristite direktnim sprejanjem na kožu.  Doza je 10-30 sprejanja dnevno. Blago peckanje nakon nanošenja je normalno. Ne nanosite direktno nakon depilacije ili brijanja. Ne tuširajte barem pola sata nakon nanošenja magnezij ulja kako bi se stigao apsorbirati kroz kožu.

Magnezijev klorid

Izvor: Ancient Minerals: Magnesium Chloride

S engleskog preveo: Dražen Herendić 

Glavni magnezijev spoj

Magnezijev klorid su mnogi zdravstveni djelatnici prepoznali kao "glavni magnezijev spoj" i za prehrambenu i za lokalnu primjenu zbog njegove potentnosti i učinkovitosti. Magnezij je nedvojbeno terapijski pogodan za ljudsko tijelo ali puno toga je ostalo neizrečeno o vrstama i kvaliteti različitih oblika magnezija. Ne donose sve vrste magnezija iste (prepoznatljive) koristi. Poput ostalih minerala s prehrambenom vrijednošću, magnezij se pojavljuje u prirodi u raznim anorganskim i organskim oblicima. Svaki od tih oblika ima promjenjive stupnjeve učinkovitosti u ljudskoj biokemiji.

• u obliku dodatka prehrani, magnezijev oksid, najčešći oblik magnezija u slobodnoj prodaji, pokazao se da ima vrlo nisku razinu apsorpcije, čak i do samo 4%
• ostali oblici magnezija, posebno prirodno dostupan magnezijev klorid, pokazali su da postižu puno veću biodostupnost

Odabir lako topivog oblika magnezija donosi visoku potentnost i mnoge dobrobiti za zdravlje. Magnezijev klorid je posebno preporučljiv za brzodjelujuću terapijsku upotrebu. Jedan posebno siguran i prirodan oblik je sada dostupan u obliku čistog magnezijevog ulja ili kao magnezijeva sol za kupanje, gdje su oba dobivena iz netaknutih morskih dubina i testirani na čistoću od zagađivača.

Zašto magnezijev klorid?

Prema dr. Carolyn Dean, autorici knjige The Magnesium Miracle (“Čudo magnezija”) i stručnjakinji za terapiju magnezijem, magnezijev klorid i ostale anorganske magnezijeve soli pojavljuju se kao metal-vezivni (metal-ligand) kompleksi, tvari povezane oko jednog središnjeg atoma metala, u ovom slučaju magnezija. Svakom od tih metal-vezivnih spojeva se može pridružiti "konstanta stabilnosti" koja određuje njihovu relativnu sposobnost prelaska u ionski oblik.

Konstanta stabilnosti se kreće u opsegu vrijednosti od ispod 1 do blizu 20. Obzirom na oblike magnezijevih dodataka prehrani, biodostupnost tvari je veća čim je konstanta stabilnosti bliže nuli. Manja konstanta stabilnosti predstavlja topive komplekse, lakše razgradive u ionski oblik zbog biodostupnosti. To je važno jer mi ne apsorbiramo magnezij u obliku samog spoja magnezijevog klorida već kao slobodan magnezij i ione klora.

Konstanta stabilnosti za uobičajene magnezijeve spojeve

Slijedeća tablica prikazuje konstantu stabilnosti za neke uobičajene magnezijeve spojeve. Niža vrijednost konstante prikazuje veću biodostupnost.

Magnezijev spoj	Konstanta stabilnosti	Ioniziranost
Magnezijev klorid	0	Potpuno ioniziran
Magnezijev acetat	0,51	Uglavnom ioniziran
Magnezijev glukonat	0,7	Uglavnom ioniziran
Magnezijev laktat	0,93	Uglavnom ioniziran
Magnezijev malat	1,55	Uglavnom ioniziran
Magnezijev glutamat	1,9	Uglavnom ioniziran, ali neurotoksičan
Magnezijev aspartat	2,43	Uglavnom ioniziran, ali neurotoksičan
Magnezijev citrat	2,8	Uglavnom ioniziran

Izvor: Doctor Carolyn Dean, The Magnesium Miracle. New York: Ballantine Books, 2007; vrijednosti konstanti stabilnosti preuzete s adrese: http://george-eby-research.com/html/stability_constants.html

Potentnost magnezijevog klorida je jasno vidljiva iz ovih podataka. S konstantom stabilnosti jednakom nuli, magnezijev klorid je sasvim ioniziran u širokom opsegu vrijednosti pH; od niskog pH 2-3, koji se nalazi u želučanoj kiselini, pa do lagano alkalnog fiziološkog pH 7,4, koji se nalazi u vanstaničnim tekućinama, poput seruma i limfe.

Normalni pH kože je lagano kiseli, 4,5-6 i stvara savršeno okruženje za potpunu ionizaciju magnezijevog klorida. Zbog toga je optimalni unos u potkožno tkivo moguć lokalnom primjenom magnezijevog klorida, kako se primjenjuje u transdermalnoj terapiji magnezijem.

Magnezijev klorid pomaže probavi

Što se tiče utjecaja magnezijevog klorida na zdravlje, koristi su zadivljujuće. Mnogi istraživači podržavaju stav da je magnezijev klorid najbolji oblik prehrambenog dodatka, djelomično i zato što klorid ima ključnu ulogu u proizvodnji kloridne kiseline (HCl) u želucu.

Neki ljudi jednostavno ne proizvode dovoljno kloridne kiseline, što može rezultirati brojnim zdravstvenim problemima koji se odnose na metabolizam i apsorpciju hranjivih tvari. Taj manjak može biti zbog raznih poremećaja koji utječu na želudac, ili jednostavno zbog individualnih razlika ili drugih nepoznatih razloga. S vremenom, kako starimo, proizvodnja kloridne kiseline u želucu se smanjuje, često dramatično i skoro uvijek bude nedijagnosticirana.

Korištenje magnezijevog klorida kao magnezijevog dodatka prehrani ima dodanu vrijednost u tome što pomaže smanjiti potencijalne probleme koji mogu nastati konstantno opadajućim lučenjem želučane kiseline. U te probleme možemo uključiti:

• oslabljenu apsorpciju vitamina i minerala
• nepravilnu – nepotpunu probavu
• povećanu podložnost na neželjene bakterije, viruse i gljivice koji prolaze kroz crijeva

Navedene prednosti proizlaze iz povećanog sadržaja klorida koji se nalazi u magnezijevom kloridu, dovoljno da poveća proizvodnju želučane kiseline i time povećava apsorpciju i samog magnezija i poboljšava ukupnu učinkovitost probave. Na taj način se stvara povoljno okruženje za asimilaciju kritičnih mikronutrijenata važnih za zdravlje, osobito kako starimo.

Uspješnost uljnih preparata od magnezijevog klorida

Potentnost i učinkovitost magnezijevog klorida se posebno postiže prilikom lokalne primjene na koži u obliku poznatom kao "ulje magnezijevog klorida". Pozitivni izvještaji medicinskih profesionalaca i potrošača u vezi zdravstvenih pogodnosti postignutih lokalnom primjenom naglašavaju njegovu praktičnost i djelotvornost u rješavanju različitih simptoma, uključujući i one koji se odnose na kožu, mišiće i živčani sustav.

Pobornici (korisnici) preparata magnezijevog klorida Ancient Minerals detaljno opisuju trenutni i dubinski utjecaj magnezija u lokalnoj (transdermalnoj) primjeni na njihovo zdravlje, dok su oralne doze različitih magnezijevih spojeva podbacile u odnosu na očekivanja. Pročitajte više o tome na:

• lista recenzija o magnezijevim uljima, uključujući iskustva ljudi u primjeni ulja na psorijazu, mišićne grčeve, probleme spavanja i drugo; 
• video snimke intervjua sa zdravstvenim radnicima o magneziju gdje opisuju iskustva u lokalnoj primjeni magnezija

Mala studija koju je provela dr. Norman Shealy, osnivačica Američkog holističkog zdravstvenog udruženja (American Holistic Medical Association) pruža nam dokumentirano istraživanje o utjecaju lokalne primjene magnezijevog klorida na krvnu sliku. Dr. Shealy usporedila je unutarstanične razine magnezija učesnika istraživanja prije i poslije određenog perioda svakodnevne lokalne primjene magnezija pomoću magnezijevih kupki i sprejanja uljem magnezijevog klorida.

Kod 75% učesnika primjećeno je značajno poboljšanje. Dr. Shealy je zaključila da jedinstvena svojstva superzasićenog magnezijevog klorida omogućavaju uspješnu apsorpciju u koži, povećavajući unutarstanične razine magnezija kod većine učesnika. Pročitajte više detalja o studiji dr. Shealy i drugim studijama o transdermalnoj terapiji magnezijem.

Snaga magnezija i njegova asimilacija

Često postavljeno pitanje među profesionalcima i potrošačima je upravo koji postotak ulja magnezijevog klorida, gela, losiona ili pahuljica se apsorbira u koži? I koliko su stvarno topički preparati (za lokalnu primjenu) magnezijevog klorida apsorbirani u odnosu na oralno korištenje?

Fickov zakon difuzije kaže da apsorbirana količina neke otopine (npr. ulja magnezijevog klorida) je direktno ovisna o:

• koncentraciji otopine
• vremenskom trajanju tijekom kojeg je otopina u kontaktu s membranom (npr. kožom)
• dodatne varijable, uključujući mjesta primjene na koži, temperaturi otopine i dr.

Dok ove točke omogućavaju uvid u uvjete koji pogoduju djelotvornom upijanju magnezijevog klorida u kožu, konačni precizni odgovor koliko miligrama je apsorbirano je, naravno, nedostižan in vivo (na živo). Točne vrijednosti su podjednako nepoznate kad se govori o oralnim dozama.  Previše je faktora koji utječu na to koliko i kako brzo se magnezij asimilira i nakon toga šalje u krvotok, bilo to oralno ili preko kože.

Međutim, očigledna učinkovitost kože u preuzimanju magnezija u sprezi s mnogim koristima magnezijevog klorida u lokalnoj primjeni sigurno omogućava dobar temelj za brze rezultate kod korisnika. Ono što je mjerljivo je utjecaj na krvnu sliku, kako je pokazala studija dr. Shealy, zajedno s trenutnim poboljšanjem zdravlja u obnavljanju stanica s manjkom magnezija.

Ono što svi koji imaju iskustva s lokalnom primjenom magnezija priznaju: magnezijev klorid nedvojbeno donosi više iskoristivog magnezija u stanice nego bilo koji drugi oblik, pogotovo kad se koža koristi kao primarni put unosa.

Nedostaci oralnih magnezijevih dodataka prehrani

Važno je napomenuti da oralni magnezij (unešen oralnim putem) predstavlja izazov za puno ljudi. Za mnoge, ti izazovi postaju ograde za uspješno obnavljanje razine unutarstaničnog magnezija.

Prvo, stvarne razine apsorpcije oralnih magnezijevih dodataka su rijetko uzete u obzir kad se daju preporuke o doziranju. Korištenje slabo ioniziranih oblika magnezija može time rezultirati neuspješom nadopunom. Studija iz 2001. g. je pokazala da magnezijev oksid, jeftin magnezijev kompleks, uključen u mnoge popularne prehrambene dodatke, može imati djelomičnu apsorpciju u crijevima od (čak) samo 4%. Ako netko uzima uobičajeno preporučenu (iako skromnu) dozu za odrasle od 300-400 mg magnezija po danu u ovom slabo apsorbirajućem obliku, to možemo izjednačiti s iskoristivom dozom od 12-16 mg.

Drugo, možda i važnije, je činjenica da skoro svi magnezijevi dodaci dijele opću tendenciju za laksativnim djelovanjem u crijevima. Utjecaj različitih magnezijevih spojeva na pokretljivost crijeva i mekoću stolice je dodatno pojačan količinom uzetom u jednoj dozi.

Čim je pojedinačna doza veća, time je i mogućnost proljeva veća, čime se smanjuje vrijeme prolaska kroz crijeva. To je vrlo važno, kako dr. Shealy spominje u svojoj knjizi "Sveta voda, sveto ulje: Izvor mladosti", postoji pouzdani dokaz koji kaže da apsorpcija jako ovisi o magnezijevom zadržavanju u crijevima – minimalno 12 sati. Ako je prolazno vrijeme kraće od 12 sati, postotak apsorbiranog magnezija može biti bitno smanjen.

Kad se ove činjenice uzmu u obzir, zajedno s nepredvidljivošću razine oralne apsorpcije magnezija za neku osobu, rezultat postaje nepouzdan u više slučajeva. U odnosu na to, zaobilaženje probavnog sustava lokalnom primjenom magnezijevog ulja, losiona ili gela – ili neke druge transdermalne terapije uključujući magnezijevu kupku ili namakanje nogu – zaobilazi puno poznatih nedostataka koji idu zajedno s oralnom primjenom. Pročitajte više o Ancient Minerals magnezijevim proizvodima i njihovim prirodno dostupnim izvorima magnezija, pogledajte video Transdermalni magnezij: što kažu stručnjaci i vidite rezultate magnezijeve terapije u stvarnom životu.

Primjene i prednosti magnezijevog klorida

Brza pretraga na Pub Med će dati tisuće znanstvenih studija koje ističu pogodnosti raznih magnezijevih spojeva u ljudskoj biokemiji. Od migrena i kontrole bolova do depresije, anksioznosti, nesanice i pamćenja, magnezij je jasno pokazao veliku raznovrsnost kao ljekoviti materijal.

Međutim, magnezijev klorid je pokazao jedinstvene osobine van domene drugih anorganskih soli koje su nam posebno zanimljive. Kako je francuski kirurg Pierre Delbet 1915. otkrio:

• primjena otopine magnezijevog klorida na otvorene rane ima povoljan utjecaj na aktivnost leukocita i fagocitozu, čineći ga savršenim za čišćenje rana
• oralni magnezijev klorid je snažan imuno-stimulans, pokazujući vidljivi efekt jačanja organizma

30 godina kasnije još jedan francuski liječnik, A. Neveu, koristio je oralno magnezijev klorid za široki opseg poremećaja koristeći podsticanje imunološkog sustava koje magnezijev klorid pruža.

Dr. Jose Perez Albela Beraun, ravnatelj Instituto Bien de Salud u Limi, u Peruu, vatreni je pristalica magnezija, gdje je upravo magnezijev klorid oblik kojeg skoro isključivo koristi u svom radu. Dr. Albela širi glas o magnezijevom kloridu i zdravlju preko njegovih radijskih emisija, javnih predavanja, preko kolega, a u stvari on proizvodi i distribuira pakete magnezijevog klorida, često ih poklanjajući potrebitima. Priče o uspjesima pacijenata dr. Albele mogle bi ispuniti cijelu knjigu.

Magnezijevo ulje, tekući magnezij, magnezijev sprej - sva imena se odnose na koncentriranu otopinu magnezijevog klorida koja se primjenjuje na kožu – sve su to favoriti mnogih holističkih zdravstvenih radnika. Dr. Carolyn Dean opisuje izvanredne koristi koje imamo od magnezijevog ulja: "Vrlo zanimljiv dodatak magnezijevoj obitelji je proizvod ugrubo nazvan magnezijevo ulje. To uopće nije ulje već superzasićena otopina magnezijevog klorida. Magnezijevo ulje se može špricati ili utrljati u tijelo i brzo se apsorbira kroz kožu. Pomaže u znatnom povećanju količine magnezija u tjelesnim tkivima i zaobilazi probleme koje neki ljudi imaju s mekom stolicom kad pokušaju  unositi u organizam dovoljne količine magnezija da zadovolje svoje potrebe. To može biti posebno važno za slučajeve značajnog manjka magnezija koji su bili tretirani magnezijem intravenozno, prije nego je naišlo magnezijevo ulje."

Obzirom da nisu svi magnezijevi dodaci prehrani isti, isplati se uzeti u obzir učinkovitost raznih oblika magnezija prije odabira najboljeg.

Brzodjelujuća sposobnost topičkog magnezijevog klorida da predaje magnezij bolje od oralnih oblika čini ga savršenim za uspostavu optimalnog zdravlja.

Veličanstveni magnezij

Tekst napisala: Katherine Czapp
S engleskog prevela: Olja Prelec 

Zanemareni mineral, bez kojeg ne možemo živjeti

Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral nađen u Zemljinoj kori. Zbog lake topljivosti u vodi magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, nakon natrija i klorida. U ljudskom je tijelu magnezij, prema masi, jedanaesti najobilniji element – ima ga otprilike 57 grama. Najveći dio magnezija sadržanog u tijelu nađen je u kosturu i zubima – najmanje 60 do 65 posto ukupne količine. Gotovo čitava preostala količina nalazi se u mišićnim tkivima i stanicama dok je samo jedan posto sadržan u krvi.

Teško je pretjerati u pridavanju važnosti ionima magnezija za svaki oblik života kao i za cjelokupno optimalno zdravlje. Magnezij je potreban kako bi dao „iskru života“ metaboličkim funkcijama koje sudjeluju u stvaranju energije i njenom prijenosu (prijenos ATP-a, osnovne energetske valute tijela), te pri stvaranju bjelančevina – te kemije života nukleinskih kiselina – RNK i DNK, u svim poznatim živim organizmima. Kod biljaka se ion magnezija nalazi u središtu svake molekule klorofila, važne za proizvodnju energije od Sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban element i za životinje i za biljke i uključen je u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na gotovo sve životne pojave.

Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija jer u suprotnom propada. Čvrste kosti i zubi, uravnoteženi hormoni, zdrav živčani i kardiovaskularni sustav, dobro funkcioniranje detoksifikacijskih puteva i još puno toga ovisi o dostatnoj količini magnezija u stanicama. Meka tkiva koja sadrže najveće koncentracije magnezija u tijelu uključuju mozak i srce – dva organa koja stvaraju veliku električnu aktivnost te koji mogu biti osobito osjetljivi na nedostatak magnezija.

Magnezij djeluje usklađeno s kalcijem pri upravljanju električnim impulsima u stanici – koncentracija magnezija u zdravoj je stanici deset tisuća puta veća od one kalcija, te postoje važni razlozi za ovu zaštitnu mjeru. Stanični kanali kalcija dozvoljavaju tom mineralu ulazak u stanicu samo toliko dugo koliko je potrebno za provođenje impulsa; u trenutku kada je njegov zadatak ispunjen, magnezij ga odmah izvodi van. Ovaj je oprez potreban kako bi se spriječilo nakupljanje kalcija u stanici, što bi moglo uzrokovati opasnu prekomjernu neuravnoteženost, kalcifikaciju, staničnu disfunkciju, pa čak i staničnu smrt. Kada u stanicu zbog manjka magnezija uđe višak kalcija stezanje mišića se predugo podržava pa u blažim slučajevima trpimo primjerice trzaje i grčeve,. Kada nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od simptoma srčane bolesti, kao što je angina pectoris, hipertenzija i aritmija ili napadaja i grčeva karakterističnih za astmu, migrenu ili bolne menstrualne grčeve.

Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je - za opuštanje – nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, magnezij je iznimno važan za zdravo funkcioniranje našeg parasimpatičkog živčanog sustava. Može biti teško povjerovati, ali naše je tijelo zapravo prije konstruirano za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom parasimpatičkom stanju, nego u stanju u kojem je lupanje srca te prezamorenost stresom i adrenalinom dominantan režim simpatičkog živčanog sustava, što je u današnjici u velikoj mjeri konstanta za mnoge od nas koja crpi velike količine magnezija.

Magnezij je važan za toliko mnogo vitalnih tjelesnih funkcija, a njegov je manjak upleten u toliko mnogo bolesti da su istraživači magneziju više puta pripisali čudotvornost zbog njegove moći u otklanjanju ili poboljšanju brojnih poremećaja. Trenutno, popis poremećaja koji imaju izravnu i potvrđenu vezu s kroničnim i akutnim nedostatkom magnezija je dugačak te uključuje mnoge bolesti čije se ustaljeno medicinsko liječenje obično ne usmjerava na manjak magnezija (vidi ispod). Ovo će istraživanje otkriti daljnje poveznice između nedostatka magnezija i drugih bolesti.

Manjak magnezija je endemičan

Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i dobro uravnoteženom, cjelovitom prehranom. Prije svega, moderni poljoprivredni postupci podupiru opću uporabu NPK gnojiva (dušik, fosfor i kalij). I kalij i fosfor predstavljaju suparnike magneziju u tlu te na vapnenastim tlima stvaraju razmjerni manjak magnezija (prisutni magnezij je vezan i stoga, nedostupan usjevima). Na pješčanim ili glinastim tlima koja su blago kisela često postoji stvarni manjak magnezija jer se magnezij ispire iz tla i zbog toga je također nedostupan usjevu. Ovo se otjecanje događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je zapravo jedan od najiscrpljenijih minerala u obradivim tlima. Kao sol na ranu, neprekidno nam se uvode nove hibridne biljke koje su uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Naravno, kada životinje ili ljudi jedu mineralima siromašne plodove, to će prije ili kasnije uzrokovati bolest. Iako bi s aspekta hranjivosti organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji ulog, to nije uvijek tako a dok ne saznate kako vaš farmer nadoknađuje minerale na svojim poljima, plaćate vlastitim zdravljem.

„Da li znate da danas većina nas pati od određenih opasnih nedostataka u prehrani koje se ne može ukloniti sve dok se iscrpljena tla s kojih naša hrana potječe u potpunosti mineralno ne uravnoteže? Uznemirujuća je činjenica da nas hrana (voće, povrće, žitarice) koju se u ovom trenutku uzgaja na milijunima jutara zemlje a koja više ne sadrži dovoljno pojedinih minerala izgladnjuje – neovisno o tome koliko je pojedemo. Istina je da se naše namirnice vrijednosno silno razlikuju te neke od njih, kao hrana, nisu vrijedne konzumiranja.“ Ove upozoravajuće riječi potječu iz senatskog dokumenta br. 264 s druge sjednice 74. zasjedanja iz 1936. Uistinu je otrežnjujuće doznati da je pad mineralne ravnoteže tla bio predmet ozbiljne nacionalne zabrinutosti prije više od sedamdeset godina, te da je taj manjak imao utjecaj na nas – u međuvremenu postepeno bivajući gorim – još od naraštaja naših djedova.               

Magnezij i ostale hranjive tvari smanjuju se ili gube iz ploda nakon žetve rukovanjem, hlađenjem, prijevozom i skladištenjem čak i ako se svi ovi koraci „pravilno“ provedu. Višednevnim pohranjivanjem proizvoda u hladnjaku nakon kupovine nastavlja se gubitak hranjivih tvari neovisno o tome potječe li proizvod iz supermarketa ili s obližnje tržnice.

Prerada namirnica kao što su lisnato zeleno povrće, orašasti plodovi, sjemenke i cjelovite žitarice uzrokuje golemi gubitak magnezija premda su u pravilu njegov vrlo dobar izvor. Najveća količina magnezija iz žitarica – koja se nalazi u mekinjama i klicama – gubi se u procesu mljevenja cjelovitih žitarica radi bijelog brašna, koje se gotovo isključivo koristi u stotinama beživotnih prerađenih prehrambenih artikala. Kada pržimo orašaste plodove i sjemenke ili ekstrahiramo njihova ulja, magnezij se gubi. Kuhanje zelenog povrća uzrokuje izdvajanje zaliha magnezija u vodu za kuhanje bez obzira na njihovo obilje. Namirnice su podložne gubiti manje kalcija nego magnezija navedenim postupcima obrade, što doprinosi zabrinjavajućem prehrambenom preopterećenju kalcijem, o čemu ćemo uskoro govoriti.

Fluor iz pitke vode veže se s magnezijem čime se stvara gotovo netopljiv mineralni spoj koji završava pohranjen u kostima gdje njegova krhkost povećava rizik prijeloma. Voda bi zapravo mogla biti izvrstan izvor magnezija – kada bi potjecala iz dubokih bunara na čijem je izvoru prisutan magnezij ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori vode za piće obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci koje imaju nisku količinu magnezija. Čak i mnoge boce mineralne vode imaju prilično nisku količinu magnezija ili imaju vrlo visoku koncentraciju kalcija, ili oboje.

Prehrana prerađenim, sintetičkim namirnicama, visoki udio šećera, alkohol i gazirana pića, svaki zasebno „rasipaju“ magnezij pošto je za metabolizam i detoksikaciju od tih većinom umjetnih namirnica potrebno puno magnezija. Prema dr. Natashi Campbell-McBride, tijelu treba najmanje dvadeset i osam molekula magnezija da bi preradilo jednu molekulu glukoze. Fosfati u gaziranim pićima i prerađenom mesu (narescima i hrenovkama) spajaju se s magnezijem čime nastaje netopivi magnezij-fosfat koji je tijelu neupotrebljiv.

I tanini i oksalati i fitinska kiselina, svaki pojedinačno, spajaju s magnezijem čineći ga nedostupnim tijelu ukoliko se pri pripremi hrane posebno ne pripazi na neutraliziranje nekih od spomenutih sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže magnezij (uz pretpostavku da su uzgojene na tlu bogatom mineralima) također sadrže i mnogo ovih antinutrijenata kao što su špinat (oksalati) i cjelovite žitarice (fitati).

Mnogi često propisivani farmaceutski lijekovi poticanjem mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u tijelu, kao što su diuretici za hipertenziju; kontracepcijske pilule; inzulin; digitalis; tetraciklin i neki drugi antibiotici; te kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom koji navedeni lijekovi „liječe“ s vremenom postaje teži.

Korištenje dodataka željeza ometa apsorpciju magnezija. Ako uzimate dodatke kalcija, vaša potreba za magnezijem raste i štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen ako nedostaje odgovarajuća količina magnezija te će uglavnom završiti opasno pohranjen u mekim tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik koji dozvoljava apsorpciju kalcija te također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva gdje i pripada. Laktoza je još jedna prepreka apsorpciji magnezija (mlijeko prije svega nije dobar izvor tog minerala), zajedno s viškom kalija, fosfora i natrija.

Duševni i fizički stres i pripadajuća neprekidna proizvodnja adrenalina brzo iscrpe magnezij pošto adrenalin utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i mišićnu kontrakciju – funkcije koje zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj količini magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključujući miran san. Usput rečeno, hibernirajuće životinje održavaju vrlo visoke zalihe magnezija. Manjak magnezija ubrzat će začarani krug te proširiti učinke kroničnog stresa što dovodi do daljnje anksioznosti, razdražljivosti, umora i nesanice – mnogih simptoma adrenalinske iscrpljenosti – kao i do povišenog krvnog tlaka i srčanih bolova – simptoma srčane bolesti.

Depresija je također povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i prihvaćanja serotonina, hormona „zadovoljstva“, iz moždanih stanica potreban je magnezij. Samo kada su prisutne dostatne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu uravnoteženost.

Zbog još nepoznatih razloga, ljudsko tijelo ne zadržava osobito dobro magnezij; zasigurno ne tako dobro kao što na primjer zadržava kalcij ili željezo. Pojačano znojenje kod sportova izdržljivosti kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja mogu opasno iscrpiti zalihe magnezija i ostalih elektrolita – doduše kalcij se tako ne gubi – rezultirajući drhtavicom, nesvjesticom te čak i napadajima i smrću. Oblivi znoja od kojih pate pojedine žene u menopauzi – također uzrokuju gubitak magnezija pa te opadajuće razine magnezija pogoršavaju njihove kratke živce, smetnje pri spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako te žene dođu u iskušenje da isprobaju moderne sojine proizvode da bi zavedene pokušale ublažiti svoje simptome, one će zapravo izgubiti još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz tih preparata.

Za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane neophodna je zdrava crijevna flora. Sindrom iritabilnog crijeva, sindrom propusnosti crijeva, kandidijaza i drugi crijevni poremećaji mogu jako ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije odrasle osobe često pate zbog smanjene proizvodnje želučane solne kiseline što općenito može oslabiti apsorpciju minerala. A kod toliko onih koji svoju „žgaravicu“ liječe antacidima crijevnu je floru teško održati zdravom.

Suradnja kalcija i magnezija

Za zdravo tijelo potrebni su i kalcij i magnezij – u odgovarajućoj ravnoteži jednog u odnosu na drugi, kao i u odnosu na ostale potrebne minerale. Budući da ih se smatra biokemijskim suparnicima, prvi ne može djelovati da ne izazove suprotnu reakciju drugoga. Pa ipak i kalcij i magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama kako bi u tijelu normalno djelovali. Pojedini istraživači predlažu da bi zdrav omjer kalcija i magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1. Drugi uvažavaju odnos 1:1 koji odražava proporcije iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do gotovo 15:1. Neravnoteža ovih dvaju iznimno važnih minerala stvara u tijelu brojne strašne posljedice koje medicinski stručnjaci često previđaju kada liječe bolesna stanja koja ona uzrokuje.

Osim zamršenog električnog plesa koji kalcij i magnezij izvode zajedno, magnezij je potreban i kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu sprječavajući time njegovo neprimjereno taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo dovoljno klorovodične kiseline u želucu moći ćemo rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo. Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano okruženje te dospije u lužnato okruženje tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi kalcij održao topljivim. Bez dovoljne zalihe magnezija, može nastupiti cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja, zajedno s ozbiljnim posljedicama za zdravlje.

Kao što dr. Carolyn Dean, autorica knjige „Magnezijevo čudo“ objašnjava „kalcij nataložen u debelom crijevu škodi peristaltici što ima za posljedicu konstipaciju. Kada se kalcij istaloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci. Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te na taj način čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u starijih ljudi. Kalcij se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu)… Kalcij može prekriti i ukrutiti… arterijski plak… te može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu. Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve to otežava glukozi (koja je velika molekula) prolazak kroz staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima pretvorila u ATP. Visoka razina glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes.“


Magnezij je moćan detoksikator

Magnezij se u tijelu koristi za mnoge vrste detoksikacijskih puteva i nužan je pri neutralizaciji otrovnih tvari, prekomjerno kiselih uvjeta koji se pojavljuju u tijelu, te u zaštiti od teških metala. Igra životno važnu ulogu u zaštiti tijela od navale sveprisutnih kemikalija koje je stvorio čovjek. Glutation, antioksidant kojeg tijelo prirodno proizvodi i detoksikator koji između ostalog uklanja živu, olovo i arsen treba magnezij za svoju sintezu. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna terapija magnezijem“, manjak magnezija povećava stvaranje slobodnih radikala u tijelu i „uzrokuje propadanje glutationa što si ne smijemo priuštiti jer glutation pomaže u obrani tijela od štete uzrokovane pušenjem cigareta, izlaganjem radioaktivnom zračenju, kemoterapijom karcinoma te otrovnim tvarima kao što je alkohol i gotovo sve ostalo.“

Kada naše tijelo obiluje magnezijem (koji je u ravnoteži u odnosu na zalihe ostalih minerala), zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških bolesti. Dr. Carolyn Dean tako objašnjava da „istraživanja ukazuju na to da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od štetnih utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo da niske razine magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice. Ako je zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup.“

„U tankom crijevu također postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha magnezija, aluminij neće biti apsorbiran.“


Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze

Upitajte bilo koga – vašeg susjeda ili čak vašeg zubara ili liječnika – što je potrebno kostima i zubima da bi bili čvrsti i zdravi pa ćete nesumnjivo čuti odgovor - „puno kalcija.“ Kosti i zubi svakako trebaju i kalcij – isto kao i fosfor i magnezij ali bez odgovarajuće količine ovog drugog, kalcij se neće taložiti u tim čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta. „Kada svoj organizam preopteretite viškom kalcija“ - piše William Quesnell u knjizi „Minerali: važna karika zdravlja“ - „isključujete sposobnost magnezija da pusti u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše kosti.“ Umjesto da pruži koristi tijelu, raseljeni kalcij zapravo postaje otrovan, uzrokujući već spomenute teškoće u mekim tkivima.

Brojna su istraživanja naime utvrdila činjenicu da magnezij iz prehrane, a ne kalcij, (a svakako ne fluor) stvara stakleno čvrstu zubnu caklinu koja sprečava truljenje te čvrste i gipke kosti. Bez obzira na količinu kalcija koju pojedete, vaši zubi mogu razviti čvrstu caklinu samo ako je magnezij raspoloživ u dovoljnoj količini.

Prema J. I. Rodale, u knjizi „Magnezij: hrana koja bi mogla promijeniti vaš život“, „godinama je postojalo uvjerenje da visoki unosi kalcija i fosfora jačanjem zubne cakline sprečavaju propadanje. Novi dokazi, međutim, pokazuju da je povećanje količine ovih dvaju elemenata beskorisno ukoliko istovremeno ne povećamo svoj unos magnezija. Primijećeno je da se zubna građa, ispod površine, može rastvoriti kada se dodatne količine kalcija i fosfora, različitim stopama, rašire kroz zubnu caklinu. Prema tome, mlijeko siromašno magnezijem, ali bogato ostalim dvama elementima, ne samo da se sukobljava s metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu odgovornom za sprečavanje propadanja.“

Kako bi ponovno razmotrio teksaški okrug Deaf Smith i njegove pravedno poznate žitelje čiji zubi nisu podlegli truljenju, Rodale citira opažanja dr. Lewisa Barnetta, predstavljena na raspravi pred Teksaškom medicinskom udrugom u Dallasu, 1952. godine. Dr. Barnett, ortopedski kirurg, iznio je svoje primjedbe o niskoj učestalosti propadanja zubi i brzom cijeljenju slomljenih kostiju među tim stanovnicima, te pružio ovo objašnjenje: „Lokalne zalihe vode i hrane sadrže vrlo visoki udio magnezija i joda a nedavno smo dokazali da su svi važni minerali u tragovima prisutni u vodi i hrani uzgajanoj u tom kraju.“ Nadalje, dr. Barnett je ustanovio da je udio magnezija u kostima prosječnog stanovnika okruga Deaf Smith do pet puta viši od onoga kod stanovnika Dallasa, dok je koncentracija kalcija i fosfora bila otprilike ista u obje skupine. Ta su ga opažanja dovela do stava da je „jedan od najvažnijih čimbenika osteoporozne bolesti bio gotovo potpuno previđen. Taj je čimbenik uloga koju igra magnezij.“ Rodale ističe podatak da je dr. Barnett najveću zaslugu za ove zdravstvene dobrobiti pridao visokom udjelu magnezija u područnim zalihama vode, te je zabilježio mnogobrojne značajke kvalitetnijeg razvoja kosti kod ljudi iz tog područja: „Dr. Barnett napominje činjenicu da ljudi starije dobi često zadobivaju prijelome vrata bedrene kosti, te da oni u mnogim krajevima vrlo teško zacjeljuju. On je međutim zabilježio da se takav prijelom u okrugu Deaf Smith rijetko javlja, dok je naprotiv, čest u teksaškom okrugu Dallasa u kojem je također vršio praksu. Kada bi se prijelom i zbio u Deaf Smithu, ozdravljenje bi bilo lako i brzo čak i kod ljudi starih od osamdeset do sto godina. Nasuprot tome, prijelomi u Dallasu bili su uobičajeni i vrlo su teško zacjeljivali, ako se to uopće događalo.“

Prije više od pedeset godina dr. Barnett je ispitao razinu magnezija u pet tisuća ljudi i ustanovio je da je u šezdeset posto njih ona nedovoljna. Koliko je danas veći udio stanovništva s manjkom, kada su svi uvjeti koji tom manjku doprinose zasigurno povećani?


Izvori magnezija iz hrane

Kao što je već spomenuto, ako su poljoprivredna zemljišta dovoljno zasićena mineralima, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orašasti plodovi i cjelovite žitarice predstavljaju prilično vrijedne izvore magnezija. Međutim, određena se samonikla krmna hrana doista ističe, kao što su kopriva (860 mg na 100 grama) i mišjakinja (529 mg na 100 g) i pruža mnogobrojne krijepeće i hranjive koristi i u ljudskoj i u stočnoj prehrani, ponajviše zahvaljujući njihovu visokom mineralnom sadržaju. Alge, stari morski stanovnici, sadrže izvrsnu razinu kao i većina morskog bilja. Prisjetite se da su one neprestance oplakivane otopinom čiji je treći najzastupljeniji mineral - magnezij. I izvorna, neprerađena morska sol predstavlja vrlo vrijedan izvor magnezija, skupa s mineralima u tragovima. Svakodnevno korištenje temeljca od kosti pružit će još jedan izvrstan izvor minerala uključujući i magnezij, u obliku koji se brzo apsorbira.


Strategije nadopune magnezijem

Čak i uz idealne probavne uvjete samo se dio magnezija iz hrane apsorbira – manje kada su tjelesne zalihe dovoljne a više ako u tijelu postoji manjak. Ovo također vrijedi i za dodatke magnezija, a na tržištu ih postoji mnogo što Vas može zbuniti. Za prosječnu je osobu samostalna nadopuna magnezija bezopasna pogotovo ako znate da imate simptome koji bi mogli biti povezani s manjkom magnezija ili ste pod većim stresom, i tako dalje. Višak magnezija se izlučuje urinom ili stolicom, a najuobičajenija reakcija na previše magnezija je rijetka stolica. Pojedinci sa zatajenjem bubrega ili bubrežnim oboljenjem, izrazito usporenom srčanom frekvencijom ili začepljenjem crijeva trebali bi izbjegavati terapiju magnezijem.

Uobičajene preporuke za doziranje protežu se otprilike od 6,6 do 22 miligrama po kilogramu tjelesne težine ovisno o tjelesnom stanju, potrebama za rast (kod djece) i zastupljenosti simptoma.

Oralni dodaci magnezija raspoloživi su u organskim solnim kelatima kao što su magnezij-citrat i magnezij-malat. Oni se prilično dobro apsorbiraju, osobito oni u obliku praška kojemu se dodaje voda i koji se može prilagoditi vašoj dozi. Važno je tokom dana raspodijeliti dozu kako ne biste svakom pojedinom dozom preopteretili tijelo s previše magnezija. Carolyn Dean savjetuje da prvu dozu uzmete rano ujutro a sljedeću kasno popodne – one se podudaraju s periodom kada je razina magnezija u tijelu niska. Da li je to samo slučajnost da se ovi periodi niskih zaliha magnezija i slabe snage podudaraju s kulturološkim obredima ispijanja jutarnje kave i popodnevnog čaja?

Prorijeđene stolice pokazuju da niste apsorbirali magnezij već da on djeluje kao laksativ. Kada magnezij putuje crijevima manje od dvanaest sati on se prije potpuno izluči nego što se apsorbira. Ako primijetite da mijenjanjem doza ne možete izbjeći laksativni učinak, mogli biste iskušati oralni dodatak koji je keliran u aminokiselinu, kao što su magnezij-taurat i magnezij-glicinat za kojeg mnogi smatraju da se bolje apsorbira od onoga u obliku soli te da je manje vjerojatno da će uzrokovati rijetku stolicu. Pojedinci koji trebaju malo pomoći s probavom kao što su djeca, stariji odrasli, te bilo tko sa smanjenom želučanom kiselinom ili crijevnom disbiozom, trebaju razmotriti homeopatski magnezij, zvani i tkivna sol ili biokemijska sol. Odgovarajuća je 6x doza magnezij-fosfata i djeluje tako da uvodi magnezij u stanice, gdje i pripada. Propisuje se također i kao lijek za mišićne grčeve i grčeve drugih vrsta. Magnesia phosphorica može pomoći u smanjenju ili uklanjanju rijetke stolice dok uzimate oralni dodatak magnezija pružajući vam pozitivni znak da vaše tijelo doista prima magnezij u stanice.

Još jedan izbor kod oralne nadopune magnezijem je ionski magnezij u tekućem stanju kao što je onaj koji nudi Trace Minerals Research. To je natrijem reducirani koncentrat slane vode koja potječe iz Velikog slanog jezera u Utahu. Potrebna je otprilike samo jedna čajna žličica da bi se poslužilo približno 400 miligrama magnezija (zajedno sa sedamdeset i dva preostala minerala u tragovima), koju bi trebalo uzimati u raspodijeljenim količinama tijekom dana. Preporučam da ga dodajete u juhe (naravno, pripremljene na temelju bujona od kosti), pošto je jak metalni okus teško uzimati izravno. Također ih možete dodavati u izvorsku ili drugu vodu za piće kako biste povećali sadržaj magnezija, te koristiti u kuhanju. Na taj način, „mikro-doziranjem“ vaše hrane i vode znatno umanjujete bilo kakav laksativni učinak koji bi velika doza magnezija mogla izazvati.

Drugi mogući način da uvedete više magnezija u svoj organizam je putem ugodne metode namakanja u kupki od magnezij-sulfata inače znanim i kao Epsomove soli. Obično korišten za ublažavanje mišićnih bolova i napora, magnezij-sulfat također značajno pomaže kod detoksikacije kada je tijelu za tu svrhu potreban sumpor. Kada se koristi intravenozno magnezij-sulfat može spasiti život u teškim stanjima, kao što su akutni astmatski napadaji, početak infarkta miokarda te eklampsija u trudnoći.

Nekoliko šalica Epsomove soli dodane u vruću kupku potaknut će znojenje i detoksikaciju; nakon što se voda malčice ohladi, tijelo će apsorbirati magnezij sulfat. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna terapija magnezijem“, koristi kupke od Epsomovih soli su kratkoročne iako su ugodne jer je magnezij-sulfat u organizmu teško asimilirati te se brzo gubi urinom. Magnezij-klorid koji se također može koristiti u kupkama lakše se asimilira i metabolizira pa ga je manje potrebno za apsorpciju. 

Konačno, magnezij se može primijeniti lokalno u obliku općenito zvanom magnezijevo „ulje“. To doduše uopće nije ulje već prezasićena koncentracija magnezij klorida i vode. Kada se nanosi na kožu doista daje mastan i klizav osjećaj, ali se brzo upija, ostavljajući blago ljepljivi talog, nalik talogu morske soli, koji se može isprati. Postoje mnoge prednosti transdermalne magnezijske terapije, budući da je gastrointestinalni trakt u cijelosti zaobiđen pa ne postoji laksativni učinak. Pored intravenoznog davanja magnezija, transdermalna terapija omogućava apsorpciju magnezija u količini većoj i od one kod najbolje podnošljivih oralnih dodataka te može u nekoliko tjedana obnoviti unutarstanične koncentracije, za razliku od mjeseci potrebnih kod oralne nadopune.

Karika koja nedostaje?

Izjaviti da bi većina ljudi imala korist od povećane količine magnezija u prehrani, po svoj je prilici neškodljivo, posebno u ovom vremenu mnogobrojnih prehrambenih, okolišnih i društvenih uzroka stresa. Dakako da nijedna pojedinačna hranjiva tvar ne djeluje samostalno u odnosu na tijelo, te da je osnovni prioritet jesti raznolika jela od cjelovitih biljnih i životinjskih namirnica koje potječu iz vama najbližih i najboljih izvora. Međutim, dodavanje  dodatnog magnezija bi mogla biti nestala hranjiva karika koja nam može pomoći u zaštiti od srčanih oboljenja, moždanog udara, depresije, osteoporoze i mnogih drugih poremećaja. Kod prevencije i ublažavanja ovih bolesti magnezij može uistinu biti čudotvoran.

Mnogobrojne posljedice manjka magnezija:

(dodatak)

• poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)/deficit pažnje (ADD)
• Alzheimerova bolest
•  angina pectoris
•  anksiozni poremećaji
• srčana aritmija
•  artritis – reumatoidni i osteoartritis
• astma
• autizam
• autoimuni poremećaji
• cerebralna paraliza, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
•  sindrom kroničnog umora
•  kongestivno zatajenje srca
• zatvor
• iskrivljeni zubi/uska vilica, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
•  zubni karijes
• depresija
• dijabetes, tip I i II
• poremećaji prehrane – bulimija i anoreksija
• fibromijalgija
• crijevni poremećaji, uključujući peptički ulkus, Chronovu bolest, kolitis
• srčane bolesti
• povišeni krvni tlak (hipertenzija)
• hipoglikemija
• nesanica
• bubrežni kamenci
• Lou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
• migrene
• prolaps mitralne valvule
• multipla skleroza
• mišićni grčevi, slabost, umor
• miopija (kratkovidnost) – u djece, čije su majke imale manjak magnezija
• pretilost – osobito povezana s prehranom bogatom ugljikohidratima
• osteoporoza
• Parkinsonova bolest
• predmenstrualni sindrom (PMS) – uključujući menstrualne bolove i neredovitosti
• primarna plućna hipertenzija (PPH)
• Raynaudov sindrom
•  sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)
•  moždani udar
• Sindrom X, ili sindrom inzulinske rezistencije (IRS)
• poremećaji štitnjače

Izvor: „Primal Body – Primal Mind“, Nora Gedgaudas

Udio magnezija u mlijeku

Općenito, mlijeko nije bogat izvor magnezija. Ipak mnoge su kulture vjekovima ovisile o mliječnim namirnicama, kao osnovici uravnotežene, zdrave prehrane koja je pružala otpornost i životnu snagu. Weston Price je, primjerice, proučavao stanovnike švicarskih Alpa kao i afričke Masaije čiji su snažni pojedinci otporni na bolest imali malo ili ništa pokvarenih zubi. Ipak, možemo li replicirati takve načine ishrane uz jednaka svojstva koja nam pružaju zdravlje, ako ovisimo o današnjem industrijaliziranom modelu namirnica?  

Mineralni sastav mlijeka ovisi o mnogobrojnim čimbenicima uključujući pasminu životinje, laktacijsku fazu, učestalost mužnje, uvjete okoline, vrstu sijena, sastav tla i stupanj onečišćenja tla. Pašna je tetanija, primjerice, ozbiljno i potencijalno smrtonosno stanje u goveda, okarakterizirano izrazito niskim razinama magnezija u serumu. Još zvana i „pašno teturanje“ ili „trovanje pšeničnom pašom“, ona je posljedica ispaše goveda na brzorastućoj, mladoj travi u proljeće ili jesen na tlu koje je jako siromašno magnezijem, što se može dogoditi kada se pašnjake tretira gnojivima koja su bogata dušikom i kalijem. Pri akutnom trovanju životinju se može spasiti ubrizgavanjem magnezij sulfata; međutim, subklinički manjak magnezija kod stada može neprimjetno napredovati.

Za razliku od toga, pašnjaci koji pašnim životinjama daju veliku biljnu raznolikost, raznolikost daju i ekološkim uvjetima tla, kao i preživaču hranjivu raznolikost. U švicarskoj studiji kojom je ispitano trideset biljnih vrsta alpskih pašnjaka, istraživači su otkrili da „botanički sastav alpskih pašnjaka ima znatan utjecaj na hranjivu vrijednost krmiva… U usporedbi s travnim vrstama mahunarke i aromatično bilje pokazali su manji udio staničnih stijenki ali i viši udio sirovog proteina kao i četverostruko veći udio kalcija i dvostruko veći udio magnezija.“ Švicarci koje je dr. Price posjetio vodili su svoju stoku na ispašu na alpske obronke nastanjene brojnim biljnim vrstama i natapane ledenjačkim potocima bogatim mineralima – vodom koju su mještani također koristili za piće i kuhanje.

Brojni stresovi mogu imati nutritivni utjecaj na mlječne životinje i time na kvalitetu njihova mlijeka. Zbijenost, zatočenje, prljavština i neprirodna hrana za stoku dolaze u obzir kao očigledni krivci, međutim prečesta mužnja – češća od jedanput dnevno – može rezultirati smanjenjem koncentracije hranjivih tvari u mlijeku. Dnevna proizvodnja jest veća ali hranjivih je tvari po obujmu manje.

„Mineralni sadržaj mlijeka i omiljenih vrsta mesa u posljednjih je 60 godina znatno opao prema novoj analizi javnih podataka o kemijskom sastavu svakodnevnih prehrambenih proizvoda“, započinje članak u Guardianu o usporedbi prehrambenih navika iz 1940. i 2002., koju je proveo istraživač David Thomas. Istraživanje je provedeno za jednu udrugu za zaštitu potrošača u Velikoj Britaniji, tzv. Komisiju za hranu, te je objavljeno u njenom tromjesečnom časopisu - Časopisu o prehrani. Pad minerala u mliječnim proizvodima pokazao je da je mlijeko izgubilo 60 posto svog željeza, 2 posto svog kalcija, te 21 posto svog magnezija. U usporedbi s 1940., trenutno je „većina sireva pokazala pad razina magnezija i kalcija. Prema navedenoj analizi, sir Cheddar danas pruža 9 posto manje kalcija, 38 posto manje magnezija i 47 posto manje željeza, dok parmezan pokazuje najstrmiji pad hranjivih tvari, uz pad razine magnezija od 70 posto.“

Moguće je da je zanemarivanje opadajućeg udjela magnezija u hrani kao što su mliječni proizvodi omelo analize uzroka bolesti kod velikih populacija. Protivnici životinjske masnoće za raširenu učestalost srčanih bolesti među Fincima okrivljuju njihovo veliko konzumiranje mliječnih proizvoda. Međutim, prema dr. Mildred Seeling iz Medicinskog centra Njujorškog sveučilišta - „u Finskoj, gdje postoji vrlo visok stupanj smrtnosti od ishemijske bolesti srca (IHD-a) postoji vrlo jasna povezanost između srčanih bolesti i količine magnezija u obradivim tlima. U Istočnoj i Sjevernoj Finskoj, gdje udio u tlu iznosi otprilike trećinu onoga nađenog u Jugozapadnoj Finskoj, stopa smrtnosti od ishemijske bolesti srca dvostruko je viša od one na jugozapadu. Ho i Khun promotrili su čimbenike koji bi mogli doprinositi rastu učestalosti kardiovaskularnih bolesti u Europi i padu razine magnezija u tlu i u prehrambenoj ponudi. Napomenuli su da je u Finskoj koja ima najviši stupanj kardiovaskularne smrtnosti u Europi, prehrambena zaliha magnezija do 1963. spala na trećinu unosa uobičajenog 1911. godine.“

Današnji Finci koji žive u gradovima naravno jedu pasterizirane mliječne proizvode koji za početak ne samo što imaju manje magnezija zahvaljujući suvremenim poljoprivrednim praksama, već imaju također i slabije topljiv kalcij kao rezultat denaturiranja enzima fosfataze tijekom pasterizacije. Kalcij koji nije topiv taloži se u mekim tkivima kao što je krvni sustav i može sudjelovati u kaskadi prijetećih događaja povezanih sa srčanim bolestima.

Na temelju ovih opažanja mogli bismo dakle pretpostaviti da se mliječne proizvode mora proizvoditi s poštovanjem, ne samo prema samoj stoci nego i prema tlu koje hrani pašnjake i koji prehranjuju stoku. Kada su sve hranjive tvari u međusobnoj ravnoteži možemo očekivati da će hrana imati sposobnost da nas zaista okrijepi.

Bezbrojni uzroci stresa u današnjem svijetu povećavaju potrebu organizma za magnezijem – zbog opterećenja našeg endokrinog sustava, otrova iz okoliša koji moraju biti onesposobljeni, obilja ugljikohidrata u našoj prehrani, da spomenemo nekolicinu. Ravnoteža hranjivih tvari nađena u hrani zajednica koje je dr. Price posjetio bila je također u blaženoj ravnoteži s tjelesnim, emocionalnim i društvenim uvjetima tih ljudi. Međutim, mi kao potrošači i kao proizvođači prehrambenih proizvoda, možemo samo težiti tome da postignemo takvu ravnotežu na prostorima koje nastanjujemo.

Prehrambeni izvori magnezija

U miligramima na 100 grama

Morske alge 760

Pšenične mekinje 490

Pšenične klice 336

Bademi 270

Indijski oraščići 267

Organska crna melasa 258

Prehrambeni kvasac 231

Heljda 229

Brazilski oraščići 225

Crvena alga 220

Lješnjaci 184

Kikiriki 175

Proso 162

Cjelovito pšenično zrno 160

Pekan orah 142

Orasi 131

Raž 115

Tofu usiren Mg nigirijem 111

Suho kokosovo meso 90

Kelj 57

Škampi 51

Kukuruz šećerac 48

Avokado 45

Sir Cheddar 45

Peršin 41

Suhe šljive 40

Suncokretove sjemenke 38

Slatki krumpir 31

Repa 25

Brokula 24

Cvjetača 24

Mrkva 23

Celer 22

Govedina 21

Šparoge 20

Piletina 19

Zelena paprika 18

Puter tikva 17

Dinja 16

Patlidžan 16

Rajčica 14

Mlijeko 13 

Nadoknađivanje manjka magnezija može biti zamršeno

Čak i kada se čini razumljivim da se dodatke magnezija traži kako bi ublažili tipične simptome deficita kao što su anksioznost ili srčane palpitacije, pronaći odgovarajuće sredstvo koje će povisiti unutarstanične zalihe može biti teško. Oralni dodaci vrlo često će uzrokovati laksativne učinke pri razinama koje su preniske da bi nadoknadile staničnu opskrbu magnezijem gdje je to potrebno. Marina, čiji se suprug Alex oporavljao od operacije srca, morala je biti uporna. „U bolnici sam primijetila da su mu tijekom intenzivne njege intravenozno davali magnezij ali kasnije kad je Alex bio shrvan napadajima panike, naletima slabosti, povišenim krvnim tlakom i aritmijom, doktori nikad nisu spominjali magnezij. Za sva su nam ova stanja bili ponuđeni lijekovi ali oboje smo željeli izbjeći te lijekove ukoliko je to bilo moguće, iako to isprva nismo uspjeli. Nekoliko liječnika alternativne medicine spomenulo je magnezij skupa s ostalim suplementima koji bi mogli pomoći ali bez posebnog naglaska na magnezij pa smo na principu pokušaja i pogreške otkrili koliko djelotvoran magnezij može biti. Međutim, najprije smo morali pronaći najbolji način na koji bi ga Alex mogao uzimati.“

„Kapsule magnezij-citrata kao i magnezij-taurata uzrokovale su proljev pri samo četvrtini preporučene doze. Uvidjela sam da kronični manjak magnezija može, nažalost, uzrokovati značajno oslabljenu sposobnost crijeva za apsorpciju i bilo je očigledno da je Alex dugo vremena imao manjak. Isprva mi je to bilo teško prihvatiti pošto je godinama imao sjajnu prehranu – punu mineralima bogatih temeljaca od kosti, juha od morskih algi i koprive te bez šećera i kofeina. Međutim, njegova je anamneza uključivala desetljeća žestokih napora i jasne znakove iscrpljenosti nadbubrežne žlijezde.“

„Zatim sam pokušavala s tekućim ionskim magnezijem koji je uključivao minerale u tragovima koji se nalaze u Velikom slanom jezeru u Utahu. Smatrala sam da izolirani magnezij ne bi mogao biti najbolji način da ga se pokuša apsorbirati. Počevši sa samo nekoliko kapi u njegovoj juhi, s vremenom je Alex mogao tako uzimati više magnezija iako smo i dalje morali biti vrlo oprezni da ne premašimo određenu količinu inače bi se proljev vraćao. Pa i pored toga počeli smo primjećivati pozitivne rezultate. Najprije je nastupio bolji san. Alex se prije tijekom noći budio svakih devedeset minuta – ustajao bi da mokri, vraćao se u krevet i mučio se da usne da bi se za devedeset minuta opet probudio kako bi ponovio postupak. Bio je siguran da mu je prostata slabila ali nakon oko mjesec dana s ionskim magnezijem mogao je nesmetano spavati u rasponu od tri, zatim četiri, pa onda šest sati. Uvidjeli smo da je njegova prostata dobro ali njegove su traumatizirane nadbubrežne žlijezde redovito otpuštale navalu adrenalina koja bi ga razbudila. Kad su se počele smirivati, njegov je san konačno postao miran; sada se obično budi samo jedanput tijekom noći i može zaspati bez muke. I, usuđujem se reći, ovih dana spava bolje nego što je godinama spavao. Također, uz dobar san, njegova je dnevna razina energije znatno unaprijeđena.“

„Alex je i dalje imao nalete aritmije koje su ponekad bile vrlo zastrašujuće a iako se njegova hipertenzija poboljšavala uz energetsko iscjeljivanje i cvjetne ekstrakte, znali smo da postoji neki hranjivi sastojak kojemu se trebalo okrenuti. Dogodilo se da je prijateljica predložila uporabu homeopatskog magnezija koji bi trebao pomoći s apsorpcijom – ona je osobno započinjala s primjenom dodataka magnezija i jednako je doživljavala uobičajene probleme s rijetkom stolicom, kada joj je ovo rješenje sinulo. Zamisao je bila sjajna – trebao nam je način da mirno navedemo stanice da preuzmu magnezij pa smo počeli koristiti tkivne soli Magnesia phosphorica, potencije 6X. Već nakon prve doze, Alex je osjetio poboljšanje u stolici i mogao je uzimati jednake doze ionskog magnezija. Bilo je to kao da je ključ otključao bravu pa je zatim magnezij ulazio u stanice, gdje je mogao pružati svoje koristi.“

„Jednog je dana Alex slučajno spomenuo da u tjedan dana nije imao niti jedan trenutak aritmije. To je bila veličanstvena novost, pošto je mjesecima prije toga svakodnevno imao barem blagu aritmiju. Svi su nam govorili da je to sasvim uobičajeno nakon operacije srca, pa smo mislili da ćemo se morati pomiriti s tom činjenicom. Zatim sam, ohrabrena ovim napretkom, nabavila nešto magnezijeva „ulja“ kako bismo imali još jedan način unosa magnezija, bez ikakvog uključivanja crijevnog trakta.“

Naš trenutačni protokol uključuje uzimanje magnezijeva ulja jednom dnevno. Dodajem kapi ionskog magnezija u našu vodu za piće i kuhanje kao i u svaki lonac juhe, zdjelu pirjanog povrća, pladanj punjenih paprika. Ovo nazivam „mikro-doziranjem“ i to je dodatak uz korištenje morskog povrća i obilja temeljca od kosti. Uz magnezijev fosfat Alex uzima tkivne soli Kali phosphorica (kalijev fosfat) koji se propisuje za sva stanja neurološke iscrpljenosti; zajedno čine jako dobar tonik za srce. Oko vremena za spavanje Alex uzima jednostruku dozu magnezij citrata, zajedno s hranjivim praškom kompleksa C vitamina. Ovo je opuštajući večernji ritual i sada ne uzrokuje nikakav crijevni nadražaj.“

„Jedini lijek koji Alex još uvijek uzima je beta blokator za hipertenziju – malu dozu koju ćemo, nadamo se, uskoro moći ukinuti. Ako uzimate dodatke magnezija i imate hipertenziju trebate obratiti posebnu pozornost na vaš krvni tlak. Trebat ćete smanjivati dozu vašeg lijeka na odgovarajući način, inače bi vaš tlak mogao prebrzo pasti! Međutim, to morate činiti postupno kako biste tkivu krvnih žila dali vremena da se oporavi i povrati elastičnost – što i hoće.“

„Naposljetku, Alex je osobno htio da spomenem da mu je terapija magnezijem omogućila da preusmjeri intenzitet svoje pažnje s njegovog fizičkog stanja na njegov duhovni život, te je potakla u njemu novu kreativnost. Počeo je pisati a početkom sljedeće godine izdat će prve iz serije svojih zapisa. Zaista, tko bi pomislio da će tolika mjera iscjeljenja biti pokrenuta konačnom nadoknadom toga zanemarenog minerala?“ 

Izvor: Magnificent Magnesium

Oljin prevod objavljen je i na stranici Weston A. Price Foundation: Magnificent Magnesium - Croatian Translation 

Pročitajte: Mnoge uloge vitamina D