Božićni kolačići LCHF

Lješnjakove kuglice

Sastojci za kuglice:

1 dl slatkog vrhnja

50 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa

25 g maslaca ili kokosovog ulja

1 žličica vanilije

3 dl fino mljevenih lješnjaka

Kuglice se valjaju u:

2 žlice kakao praha

1 žličica zaslađivača na bazi stevije i eritritola*

Postupak:

Zagrijte vrhnje i u njemu otopite čokoladu, dodajte maslac ili kokosovo ulje i miješajte dok se sve ne spoji u glatku smjesu. Dodajte vaniliju i mljevene lješnjake. Ako je smjesa prerijetka dodajte još malo mljevenih lješnjaka. Oblikujte kuglice i uvaljajte ih u mješavinu kakaa i zaslađivača. Čuvati u hladnjaku. 

*Zaslađivači

Stevija i Eritritol su dozvoljeni prema LCHF. Stevija je ljekovita biljka slatkog okusa od koje se proizvodi zaslađivač u tableticama, prahu ili tekućini. Međutim mnogima se stevija ne sviđa jer ostavlja određeni aftertaste, ovisno koja vrsta se koristi i sa čime se miješa. Meni je stevija u prahu okej kad je koristim za kolače ili sladoled koji sadrže tamnu čokoladu, jer čokolada prikriva okus stevije.

Eritritol je šećerni alkohol koji se dobiva fermentacijom šećera. Ne sadrži kalorije, ne šteti zubima, ne podiže razinu šećera u krvi niti izaziva izlučivanje inzulina. Izgleda kao šećer i ima skoro isti okus kao šećer pa je popularan za pravljenje kolača. Norveška doktorica Sofie Hexeberg koja u svojoj klinici radi na principu LCHF prehrane, preporučuje eritritol kao sredstvo za zaslađivanje. U Norveškoj i Švedskoj se eritritol prodaje pod imenom Sukrin. Mnogi proizvođači miješaju steviju i eritritol, kao npr SteSweet koji se može nabaviti u Hrvatskoj. 

Za steviju sam sigurna da je zdrava i nije štetna. No iako za eritritol mnogi tvrde isto, moja je preporuka da ipak budemo na oprezu jer smatram da još nemamo dovoljno saznanja o tome može li imati kakvo štetno djelovanje. Postoji naime sumnja, da eritritol doprinosi intestinalnoj propusnosti (propusnim crijevima) a količina i učestalost konzumacije igraju veliku ulogu. Stoga, povremeno dodati u neki kolač žlicu-dvije eritritola uz steviju kao glavni zaslađivač je prihvatljivo, ali upotrebljavati ga u količinama od 100-200 grama kao zamjenu za šećer, ne preporučujem. Moje mišljenje je da zaslađivači općenito nisu za svakodnevnu upotrebu i da je najbolje odvići se od slatkog okusa koji mnoge dovodi u napast i izaziva želju za jelom. Ali svakako je pozitivno da postoji alternativa za slatko u specijalnim prilikama kao što su Božićni blagdani. 


Čokoladne kocke
Sastojci:
2 dl slatkog vrhnja
50 g maslaca
30-40 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa

Postupak:
Zakuhajte vrhnje i dodajte čokoladu da se otopi. Dodajte maslac da se i on otopi i sve miješajte dok ne zakuha. Smanjite vatru i ostavite da lagano kuha bez poklopca 20-30 minuta. Često promiješajte i pazite da ne zagori. Kad se zgusne izlijte smjesu u manji pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite u hladnjaku preko noći i slijedeći dan narežite male kocke. Čuvajte u hladnjaku.

Bounty čokoladice
Sastojci:

150 g omekšalog maslaca

2 žlice eritritola i prstohvat stevije u prahu

150 g kokosovog brašna

0,5 žličice vanilije

1 žumanjak

100 g tamne čokolade, po mogućnosti 90% kakaa ili najmanje 70%

Postupak:

Pomiješajte maslac, zaslađivač, vaniliju, žumanjak i kokosovo brašno. Izradite tijesto da bude glatko i stavite ga u hladnjak na sat-dva. Zatim oblikujte duguljaste valjčiće, stavite ih na pladanj i opet u hladnjak 1 sat. Otopite čokoladu na pari pa u nju uvaljate valjčiće. Čokoladice složite na pladanj obložen papirom za pečenje i opet u hladnjak na par sati. Kad se stisnu možete ih prebaciti na pladanj bez papira.

Ledene čokoladice

Osnovni sastojci:

100 g tamne čokolade najmanje 70% kakaa

50 g kokosovog ulja

0,5 žličice vanilije

Dodaci za okus:

1 žličica ribane narančine kore

1 žličica cimeta

0,5 žličice kardamoma

1 žlica nescafe

1 žlica konjaka ili whiskeya

Postupak:

Rastopite kokosovo ulje i čokoladu, dodajte vaniliju i neki od predloženih dodataka za okus. Ulijte u male aluminijske forme i stavite u hladnjak. 

Recepti sa bloga Marianns LCHF mat & bak

Fotografije sa bloga Kakboken

Stevija - prirodni zaslađivač

Štetnost šećera više nije potrebno naglašavati. No, potrebno je upozoriti na štetno i kancerogeno djelovanje umjetnih zaslađivača poput aspartama i mnogih drugih koji se koriste u prehrambenoj industriji. Činjenica da su različiti kemijski aditivi i sintetička sladila dozvoljeni za upotrebu, nažalost ne znači da su oni sigurni za konzumaciju. Bolonjski centar za istraživanje raka Cesare Maltoni još je 2005. otkrio da je aspartam ”multipotencijalna kancerogena komponenta čiji kancerogeni efekti su dokazani već na dnevnom unosu od 20 mg po kilogramu tjelesne težine, što je puno manje od prihvaćenog dnevnog unosa (Evropa 40 mg/kg tt, SAD 50 mg/kg tt).”

Ipak, sve što je slatko ne mora nužno biti i nezdravo. U prirodi ima slatkih okusa, pa ih samo trebamo prepoznati i pametno iskoristiti. Prirodni med je odlična alternativa za zaslađivanje, a osim toga je i ljekovit. Naravno, sve u umjerenim količinama, jer velika količina meda je u krajnjem slučaju ipak velika količina šećera, koja dovodi do povišenog šećera u krvi i prekomjernog izlučivanja inzulina. Isto je i sa suhim voćem, pa se ove prirodno slatke stvari trebaju koristiti s mjerom.

Stevija je prirodni zaslađivač koji nema djelovanje na šećer u krvi i nije štetan. Dapače, biljka stevija je ljekovita, odavno je poznato njezino antibakterijsko, protuupalno, pa čak i antikancerogeno djelovanje. Također je djelotvorna protiv karijesa. Porijeklom je iz Južne Amerike, gdje se stotinama godinama koristila kao zaslađivač čajeva i ljekovitih napitaka. U većini zapadnih zemalja stevija je do nedavno bila sabotirana i proglašena zabranjenom biljkom zbog interesa velikih multinacionalnih kompanija, koje profitiraju na umjetnim zaslađivačima i šećeru. Interesantno je da su u Japanu, upravo suprotno, zabranjena sva sintetička sladila i da se koristi samo stevija.

2008. godine FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) promijenila je stajalište i stevija više nije zabranjena. Slatki glikozidi iz stevije sada se smatraju sigurnim za upotrebu, pa možemo očekivati da će velike multikompanije uskoro početi upotrebljavati steviju za zaslađivanje hrane i pića. Ipak trebamo biti na oprezu i ne vjerovati da je sve što sadrži steviju zdrav proizvod. Ove kompanije će u svojim proizvodima uz steviju koristi i druge jeftinije zaslađivače i kemijske aditive, a na račun stevije ih reklamirati kao ”zdrave”.

Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva glikozida u biljci steviji, ona ne izaziva karijes, ne podiže šećer u krvi i ne pridonosi debljanju. Stevija sadrži 0 kalorija, 0 grama ugljikohidrata s glikemijskim indeksom 0. Mogu je koristiti dijabetičari i u svakom je pogledu neškodljiva za organizam. Prema najnovijim istraživanjima smatra se da stevija:

• pomaže u sprječavanju nastanka raka;
• pomaže u liječenju bakterijskih bolesti probavnoga sustava;
• pomaže u regulaciji prekomjerne tjelesne težine;
• smanjuje povišenu razinu masnoća u krvi i visok krvni tlak;
• snižava razinu šećera u krvi i ne utječe na inzulin, što je posebice važno za dijabetičare i osobe koje žele smršaviti;
• smanjuje anemiju;
• oporavlja organizam poslije terapije antibioticima te nakon gripe ili prehlade;
• pomaže u zarastanju rana i zaustavljanju alergija na hranu;
• usporava razvoj osteoporoze;
• pomaže bržem izlječenju kod infekcija gljivicom candidom;
• odlična je za detoksikaciju organizma;
• sprečavanastanak karijesa i zubnog plaka;
• regulira probavu;
• jača imunitet.

Danas je stevija na tržištu dostupna u raznim oblicima: zeleni prah, bijeli prah, tabletice i tekućina.  Zeleni prah je osušeno (cijelo) lišće stevije koje je 30-40 puta slađe od šećera. Od ovog praha može se napraviti tekući koncentrat, tako da se 10 g praha u filter vrećici prelije 1 litrom kipuće vode i ostavi stajati 30 minuta. Ohlađeni tekući koncentrat čuva se u hladnjaku i koristi kao sredstvo za zaslađivanje. Bijeli prah je ekstrakt glikozida koji se nalaze u lišću stevije i koji biljci daju sladak okus. To su steviozidi i rebaudiozidi A i C koji su 200-400 puta slađi od šećera. 

Prema mojem mišljenju, ne bismo trebali koristiti steviju kao zamjenu za šećer za svakodnevnu upotrebu. Zapravo je najbolje odvići se od slatkog okusa jer slatki okus sam po sebi može pobuditi pretjeranu želju za još slatkog. Međutim, za specijalne prilike, proslave, blagdane i slično, naravno da se možemo i trebamo počastiti i napraviti neki lijepi kolač od zdravih prirodnih sastojaka kojeg ćemo zasladiti stevijom. Slatki okus je sredstvo za uživanje, ali ga ne smijemo zloupotrebljavati.

EDIT: Postoje i mješavine stevije s drugim vrstama zaslađivača, npr. s eritritolom. Eritritol je poliol, šećerni alkohol, koji se dobiva fermentacijom šećera. Ne razgrađuje se u tijelu pa ne podiže razinu šećera u krvi, niti izaziva izlučivanje inzulina. Studije kažu da se 90% eritritola izlučuje urinom. Izgleda kao šećer (kristal) i ima skoro isti okus kao šećer, pa je, kao takav, u novije vrijeme postao popularan kao zaslađivač. Međutim, moja je preporuka da ipak budemo na oprezu jer smatram da još nemamo dovoljno saznanja o tome može li imati kakvo štetno djelovanje. Postoji naime sumnja, da eritritol doprinosi intestinalnoj propusnosti (propusnim crijevima) a količina i učestalost konzumacije igraju veliku ulogu. Stoga, povremeno dodati u neki kolač žlicu-dvije eritritola uz steviju kao glavni zaslađivač je prihvatljivo, ali upotrebljavati ga u količinama od 100-200 grama kao zamjenu za šećer, ne preporučujem. Čista stevija, osim što je jako slatka, istovremno ostavlja i jedan pomalo gorkast okus, svojevrsni aftertaste. Zato je mješavina s eritritolom popularnija nego čista stevija. No, taj se rezidualni okus izvrsno maskira i bez eritritola, ako uz steviju kombiniramo nešto aromatično – malo meda, vaniliju, cimet, ribanu limunovu ili narančinu koricu, limunov sok ili rum.