LCHF i inzulinska rezistencija - iskustvo

Ida mi je poslala svoju priču sa željom da je podijeli sa svima kojima bi mogla biti interesantna. Većina ljudi još uvijek ne shvaća koliko prehranom utječu na svoje zdravlje i još uvijek vjeruju da se bolesti liječe lijekovima. Zapravo je istina da moderna medicina nema lijeka za kronične bolesti. Lijekovi drže neke simptome pod kontrolom, no to je daleko od izlječenja. Izlječenje / iscijeljenje se događa kada tijelu pružimo uvjete za to, kad uklonimo ono što smeta i nadodamo ono što nedostaje. Prehrana je tu prvi i najvažniji korak. Više tekstova o problemima sa medicinom i farmacijom naći ćete ako skrolate malo niže na ovoj stranici http://istineilaziohrani.blogspot.hr/p/lchf-i-zdravlje.html 

a sada slijedi priča kako mi ju je poslala Ida:

---Sada kad je moja priča dobila i (očekivano) pozitivan epilog, voljela bih ju podijeliti s vama u nadi da ću nekome pomoći.

Prije 4 godine dijagnosticirana mi je inzulinska rezistencija. Otkrivena sasvim slučajno, kada me je endokrinologica poslala na pretrage radi nekih drugih “problema”.

Odmah mi je propisala Siofor, ujutro i navečer iza obroka. Rekla mi je da je to preddijabetes, te da dijabetes mogu očekivati “tek” u 50-ima. Rekla mi je da, pijući Siofor, smanjujem vjerojatnost za to, jer Siofor čuva moju gušteraču. Rekla mi je i da s obzirom da sam normalne kilaže, nema smisla da me stavlja na neku dijetu. Ja sam ju slijepo poslušala, jer ona je stručnjak a ja neznalica. Ona zna što je najbolje za mene. Btw, imala sam tada 21 godinu. 

I tako sam nastavila sa svojom prehranom koja je otprilike cijeli moj život izgledala ovako:
Doručak: Razne kombinacije sendviča (kruh sa sirom, kruh sa salamom, kulenom, kruh s putrom i pekmezom..)
Ručak: Meso s krumpirom, razno razne tjestenine, rižota, variva.. uz povrće ili salatu
Desert: Kolač, sladoled, čokolada
Užina: velika zdjelica voća

Večera: Opet sendvič, ili tjestenina s nekim umakom.

Vjerujem da se većini ljudi ovo čini kao zdrava prehrana. Od ranog djetinjstva, kao i većinu ljudi, roditelji su me učili da moram jesti puno povrća i voća, no i da se uz svaki obrok jede prilog - krumpir, riža ili kruh. I ja im ne zamjeram jer znam da su radili najbolje što su znali, a znali su ono što su ih njihovi roditelji naučili. A oni su ih naučili da se kruh jede uz svaki obrok, čak i uz druge ugljikohidrate. Jer se kruhom postiže sitost.

E pa ja sam na teži način naučila da prehrana na kojoj sam bila 20 godina nije bila zdrava.

I tako sam više od 3 godine pila Siofor, obavljala redovne kontrole kod endokrinologice koja je svaki puta posvetila minutu svog vremena kako bi pogledala nalaze krvi i rekla da nastavim s terapijom.

I onda sam jednoga dana, sjedeći u dnevnom boravku svoje drage prijateljice, ugledala na njenom stolu knjigu naziva “Istine i laži o hrani” autorice Anite Šupe. Malo sam bacila pogled o čemu se radi i zatim posudila knjigu.. I ta mi je knjiga otvorila oči. U samoj se knjizi, među ostalima, spominjala i inzulinska rezistencija. Zatim sam još pročitala i knjigu “Pšenični trbuh” te većinu tekstova na Anitinom blogu.

Informacije koje sam u tako kratkom vremenu upila, meni su se činile savršeno logične. Odluka da prelazim na LCHF prehranu pala je još krajem 2016.godine, no kako je u to vrijeme moja kuća bila prepuna razno raznih kolača, odlučila sam se najesti ih “za cijeli život”, a potom krenuti na prehranu. Valjda sam duboko u sebi znala da će mi to biti zadnji neLCHF kolači :)

I tako sam krenula nakon blagdana, tamo negdje 6.1. Obavijestila sam svoje ukućane o tome, rekla sam im da se moram držati ove prehrane bez iznimke, kako bih nakon nekoliko mjeseci mogla znati jesam li uspjela.

S obzirom da sam do sada “živjela na kruhu”, odmah sam odlučila peći LCHF kruh, jer bi mi preteško palo izbaciti i njega iz prehrane. Slatkiše sam u startu prekrižila. Kao i tjesteninu (koje mi je od djetinjstva bilo najdraže jelo na svijetu), rižu, krumpir i pekarske proizvode za “prigristi”. Prvih par tjedana bilo je najteže, no nakon toga kao da se organizam naviknuo. Milka mi je postala preslatka, a kava bez šećera nešto sasvim normalno.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja pečenja LCHF kruha, uspjela sam dobiti jestiv LCHF kruh. Svi su ukućani priznali kako je finiji od bilo kojeg kupovnog. Ubrzo sam shvatila da me pekara više neće vidjeti.

Moja LCHF prehrana bazirala se na sljedećem:
Za doručak sam uglavnom jela 2 šnite LCHF kruha sa svježim sirom i popila kavu s pola žličice kokosovog ulja
Ručak se uglavnom sastojao od mesa i povrća, uz salatu. Pokušala sam izbjegavati i čim više brašno (npr. pohano meso, variva sa zaprškom).. Nije uvijek sve bilo LCHF (bilo je tu mrkve, cikle..), no ideja o kuhanju “za idući dan” mi je bila premrska, tako da sam morala izabirati ono što se nudilo.
Na poslu sam uvijek imala badema ili bučinih sjemenki, ukoliko bi me uhvatila glad ili želja za grickanjem.
U dane kada sam išla na trening nakon posla, pojela bih i bananu, kako bi ipak dobila malo energije za odraditi trening.
Za večeru bih pojela ili jaja u raznim kombinacijama, ili neki frape sa šumskim voćem, ili povrće sa sirom. Ponekad bi i tu dodala koju šnitu LCHF kruha.

Svjesna sam da moja prehrana nije bila idealna LCHF prehrana, no išla sam linijom manjeg otpora: idem probati prvo ovako, pa ako ne pomogne, onda ću još dodatno paziti na omjer unosa UH, masti i proteina.

Od svega, najteže je bilo oduprijeti se proslavama rođendana u firmi, kada si morao odbiti i kolače i kekse i sokove. Bilo je teško i ne uzeti mamine lazanje ili bučnicu. Bilo je teško i biti 6 sati na šaki badema i prolaziti pored svih tih silnih pekara. Ali imala sam veliku motivaciju - svoje zdravlje.

Već nakon nekoliko tjedana, počela sam primjećivati razlike - imala sam manju potrebu za slatkim, više energije, manje napuhanosti.. Što se tiče Siofora, njega sam prestala uzimati u veljači, kada sam dobila termin za pregled kod endokrinologice. Objasnila sam joj što mi je plan, ona me u tome podržala i rekla mi je da se smijem skinuti s terapije kako bih mogla saznati djeluje li prehrana. Nalaze sam ponovila u lipnju. Čim sam popila onu čašu vode sa šećerom, znala sam da će nalaz biti dobar. Naime, prije 4 godine, nakon popijene čaše osjetila sam ogromnu žeđ i slabost. Sestra mi je rekla da 2h ne smijem piti, no ja sam ju molila da popijem malo vode jer mi je jako loše.

Ovaj put ti su simptomi izostali. Nisam popila niti čašu vode, a žeđ je u potpunosti izostala. Nisam sumnjala u dobar nalaz, koji je došao kroz par dana, a koji možete vidjeti ispod.

Prije nekoliko dana otišla sam na pregled endokrinologici. Imala sam pripremljen monolog o tome kako bi idući put trebala razmisliti hoće li 21-godišnjoj pacijentici propisati lijek do kraja života. Kada me prozvala u ordinaciju, pogledala je nasumično nalaz i rekla “Nastavite sa promjenom životnog stila, vidimo se za 8 mjeseci”. Bila sam očito naivna kada sam mislila da će je nalaz iznenaditi, razveseliti, ili da će me pitati kako sam uspjela..

U tom trenutku samo sam se digla i izašla iz ordinacije, jer sam zaključila da nema smisla da trošim riječi. Odlučila sam da je vrijednije napisati ovaj tekst i podijeliti ga s vama, osvijestiti vas, nego probati mijenjati svijest jedne doktorice.

Zato vas molim, dragi ljudi, ukoliko znate nekoga ili sami prolazite kroz ovakve ili slične “dijagnoze”, nemojte slijepo vjerovati doktorima, jer oni nažalost, ne znaju uvijek najbolje.

Pokušajte riješiti svoje probleme prirodnim putem, onime što unosite svaki dan u sebe. I nemojte sami sebi stvarati izlike kako je “skupo” zdravo se hraniti. Skupo je jesti u pekari, trošiti novce na razno razne kekse, čokolade, coca-cole, “prirodne sokove”. Skupo je narušavati svoje zdravlje, a kako Anita kaže, svi mi želimo biti zdravi.

Na kraju, veliko hvala Aniti, zahvaljujući kojoj sam povratila svoje zdravlje! :) ---

Hvala tebi Ida, što si se potrudila iznijeti svoje iskustvo kako bi motivirala druge ljude na pozitivne promjene!

Priča o šećeru - Pozitivno iskustvo dijabetičara uz LCHF prehranu

Ovom prilikom dijelim s vama poruku koju je gospodin Petar Vlaić poslao svojim prijateljima i poznanicima, a onda i meni, te je predložio da je javno objavim, kako bi što više ljudi saznalo kakvi se fantastični rezultati mogu postići promjenom prehrane. Hvala Petre što ste odlučili podijeliti svoje iskustvo!

---Dragi prijatelji, 

Već sam mnogima od vas pričao (a neke i prilično udavio tom pričom) o Aniti Šupe (Šibenčanka školovana u Švedskoj na Geteborškom sveučilištu – nutricionizam, gdje je i živjela 10 godina) i o LCHF ili Paleo prehrani. 

Pred Božić 2016., dakle prije cca 4 mjeseca, bio sam pred uvođenjem inzulina zbog povišenog šećera (na razini od 16 mmol/l – normalan je u rasponu 4,4 do 6,7 mmol/l). 

Odlučio sam tada ne preći na inzulin već to pokušati regulirati prehranom – u što ni sam nisam vjerovao da je moguće. 

U attachmentu vam svima dostavljam svoje nalaze od prekjučer. Oni su dakle rezultat prehrane po metodi LCHF po Aniti Šupe počevši od 16.01.2017. Plus još bez kapi alkohola. 

Na ove nalaze u attachmentu treba još dodati slijedeće: 

1) Minus 15 kg za 3 mjeseca 

2) Tlak normalan bez tableta 

3) Puls sa 100 i nešto se smanjio na 80 i nešto 

4) Pun sam energije i optimizma – efekt sličan kao da sam na kokainu – previše pričam – najviše o Šupi i ovom čudu

5) Ova prehrana je čudo jedno 

Specifični nalazi sa Vuk Vrhovca od jučer (koji su vezani za šećer) su još senzacionalniji, tako da mi je doktorica od 4 lijeka za dijabetes potpuno ukinula dva, a preostala dva reducirala. 

Doktorica s klinike Vuk Vrhovec, dakle "šećerane" (dijabetolog, nutricionist), koja me kao dijabetičara vodi već desetak godina, i kojoj sam jučer poklonio dvije knjige Anite Šupe, zamolila me da joj sve to malo objasnim, te da objasnim i njenom sinu od 35 g. koji je pretio i ima zdravstvenih tegoba. Veće priznanje u životu nikad nisam od nikoga dobio. 

Inače te dvije knjige – "Istine i laži o hrani", drugo izdanje, (prodano u 14.000 primjeraka u Hrvatskoj, dakle Bestseler – jer samo je knjiga Nives Celzijus "Gola istina" mislim prodana u više primjeraka) i druga knjiga "Prva hrvatska LCHF kuharica" – spadaju po mom mišljenju u tzv. temeljna djela čovječanstva, uz Ilijadu i Odiseju, Ep o Gilgamešu, Ramajnu i Mahabharatu, Lao Tsea, Konfucija, Bibliju, Kuran, Priču o Budhinom prosvijetljenju, Rimski zakonik 12 ploča, Derviš i smrt (Meše Selimovića), Hadrijanove memoare (Marguerite Yourcenar) i sve od Dostojevskog (sigurno sam ponešto od tih djela zaboravio ovdje spomenuti). 

Knjiga Anite Šupe i LCHF kuharica može se kupiti u Nakladi Ljevak na Trgu bana Jelačića, u Algoritmu i u još nekim knjižarama. Ja sam do sada kupio i podijelio prijateljima četrdesetak komada oba para knjiga (dakle 80 knjiga). Ovaj podatak molim nemojte reći mojoj ženi jer će me izbaciti iz kuće, a zatim će uslijediti razvod braka. Bit će mi čast i zadovoljstvo pokloniti i svakom od Vas (s posvetom) ako već nisam do sada. 

Izuzetnu zahvalnost dugujem kolegici iz svoje firme, kemičarki, čije ime neću spominjati da joj ne bude neugodno, koja mi je u petak, 13.11.2015.g. poslala mail kojim mi je skrenula pozornost na ovu knjigu i LCHF prehranu, i mislim da mi je time doslovno spasila život. Inače shvatite kad ovo pročitate da je u našem organizmu sve kemija (hormoni, enzimi, zasićene i nezasićene masne kiseline, itd.) 

Posebnu zahvalnost dugujem i svom prijatelju, koji će se prepoznati u ovoj rečenici, i koji mi je skrenuo pozornost kad smo se uspinjali uz brijeg prema muzeju Joana Miroa u Barceloni (mislim da je to bilo u veljači 2013.g.) i kad sam se ja prilično "zapuhao", da bih trebao napraviti nešto sa svojim zdravljem i svojim kilama. Tom prilikom je rekao: "Prijatelji tome i služe da ti kažu ono što ti nitko drugi ne želi reći". Dakle, hvala i tebi prijatelju. 

Ovaj mail možete proslijediti slobodno svima koje znate, a naročito onima koji imaju problema sa dijabetesom. 

Toplo preporučam svima. 

Pozdrav, 

Petar Vlaić---

Petrina priča: Uključimo srca i mozgove

Petra mi je poslala ovaj tekst da ga objavim, sa željom da barem nekoga inspirira, a to je i moja želja.

Trajalo je to… Kao bulimičarka… korak naprijed, natrag dva… Voljela bih kada bi moja borba barem nekome od vas pomogla… Iscrpni treninzi, kažnjavanja sebe, bezglavo brojanje što smo jele, koliko kojih namirnica i kalorija… Ako se pronalazite u tome, netko je počeo uzimati prevlast nad vašom individualnošću i slobodom. Nemojte to raditi…

Život služi da bi razvili svoje dobre strane i potencijale, da bi nas razvio. Ništa u životu nije crno ili bijelo, samo loše ili samo dobro. To sam naučila kroz godine slušanja nametanja ovog treninga, ove hrane, ove figure, ove minutaže, ove mode, ovih zvijezda, ovih standarda, ovih mišljenja…

Privlačimo ono što sami mislimo o sebi… Često, nemate problema ni sa sobom, ni sa tijelom ni kilažom nego vam ljudi zrcale one strogosti i ružne misli koje imate o samima sebi… Prihvatite sebe. U razgovoru s Anitom Šupe i proučavajući Paleo i Lchf spoznala sam da je stvar zapravo u povratku sebi i povratku osjećaju, slušanju sebe, shvaćanju sebe kao dijela ne procesuiranih i rafiniranih degenerativnih tvari, nego kao divnog, savršenog dijela prirode.

Vaša i moja stražnjica ne može biti ista, kao što vi nemate ono što ja imam, niti ja immam ono što vi imate i ne možemo biti podvrgnuti okviru i standardu koji će reći da je dobro to i to, i samo tako. Ukrali su nam razum, ukrali su nam slobodu.

Sjetite se sebe kao djeteta. Sve ste znali. Jeli ste kad ste osjetili da ste gladni, odmarali ste se kad ste trebali, kretali ste se na vama zanimljive načine, znali ste kad početi i kad stati. Kao što nitko ne zna koje je zanimanje za vas najbolje, tako ni ne zna koliko bi vi trebali jesti, kako izgledati i koliko se kretati. Vidite li kontradiktornosti i probleme u tome da se osobama različite građe, visine, afiniteta, predispozicija, stilova života i gena govori i nameće globalni, univerzalni recept što je dobro za nas. Kako bi mi to trebali sebe dovesti u neke mjere. Zašto mjere? Čije mjere? Tko je to pametan izjavio da žena treba izgledati tako i tako? Ne sviđaju nam se svima iste žene ni muškarci. Zašto dopuštamo da nam to rade? Tko to meni kaže da je zgodan muškarac takav i takav, a nije mi ni malo kad razmislim. Ali ja sad to trebam vjerovati jer je to u modi, jer tako kažu, i tako je na televiziji i u novinama. Agresivno neprirodna tijela muškaraca (koja su i njih učinila robovima i iskompleksiranima) vrve iz medija, a nemaju veze s tim kako je za njegovu vitalnost i zdravlje najbolje. Isto vrijedi i za žene. Truju se dodacima za mase i mišiće neprirodne veličine, troše vrijeme i novce da bi maknuli svoju prirodnost jer je netko vani rekao da treba izgledati tako i tako…

Uključimo mozgove, radi onih koji nas upijaju, radi nas i naše djece. Oni koji prodaju proteine, oni koji nameću ideale, oni koji su krenuli u marketiziranje treniranja, oni koji upravljaju ljudskim slabim točkama trebaju od nas novac, trebaju zarađivati… I tako od nas rade auto pilote, koji treniraju koliko im se kaže i što im se kaže, jer netko zna bolje… I koji ne slušaju sebe, koji neće poslušati svoju baku koja je znala što je priroda, što je zdravlje, nego će pogledati neki savjet amerikaniziranog časopisa i ljudi kojima je vrhunac života imati struk kao Jelena Rozga. Svaka čast Jeleni, no ni jedna žena s kojom kilom više nije od nje manje privlačna… Pokušajte pitati normalnog muškarca pa ćete dobiti odgovor.

Stvorili smo narod koji osobnost i privlačnost shvaća kao liniju i figuru svoga tijela što je bolesno. Jedina mjera koja je univerzalna je zdravlje. Ali u zdravlje pripada i psihičko, fizičko i duševno stanje tijela. Kretanje i prehrana se trebaju gledati kao i ljudi, cjelovito i holistički, individualno. Netko treba više proteina i mesa, netko drugi treba više povrća, netko treći treba nešto treće… A sve to trebamo iz jednog razloga, da budemo zadovoljni, da prštimo srećom i zdravljem. Nećemo to biti na vječnim dijetama, izgadnjeli i mučno istrenirani i izdefinirani.

Gdje je tu logika? Čitav život podrediti treningu, prehrani i teretani? Ako priroda zna što radi, onda zna i zašto je taj biceps takav kakav je dobar za tebe, zašto je taj bok i struk za tebe dobar takav kakav je… Dragi svi, situacije su izmakle kontroli… Bulimije i anoreksije je sve više. Učite svoju djecu, ne kao novine i televizija, već kako bi vi voljeli da je vas netko učio. Učite te djevojčice, da ih ne bi netko kasnije odučio da se vole takve kakve jesu. Ali trebamo ih učiti primjerom. Živimo život primjerom i tako utječemo na sve oko nas. Slušajmo one ljude, ispunjene i zdrave koji su živjeli prije nas. Kako su živjeli, kako su se i zašto odnosili prema hrani. Pitajte ljude na nekom imanju, na selu.

Nosite ponosno svoja njegovana tijela. Ne kažem mučena, nego ona kojima se pristupa s ljubavlju. Krećite se na vama zanimljive načine… Vaša tijela i priroda znaju. Volite ih pa će i ona vas. Hranite ih kao da pripadaju dijelu prirode a ne industriji. Nakon godina muke napokon ne želim biti ni Severina ni Rozga, jer ti si ti takav kakav jesi, a ja sam ja… S ispunjenjem jedem ono što je jela moja prabaka, jedem kad sam gladna, a ne kad mi netko (ne) stručan iz medija kaže da sam gladna. To su razlozi za Lchf i Paleo. Da se vratimo sebi, a ne nekom drugom. Nemojmo dopustiti da nam djecu i nas životu i sreći uči netko drugi. Jer mjerilo za sreću nalazi se u vašem i mom srcu. Za svakog individualno i posebno. Ali svi želimo biti ispunjeni, zdravi i sretni. Uključite srca i umove.

Petra Parać, član Hrvatskog književnog društva, dipl. bibliotekar

Pročitajte: Idealna tjelesna težina - još jedan mit

Priča u kojoj će se mnogi prepoznati: od dijabetesa, povišene masnoće, medicinske dijete, bolova u leđima i tableta za smirenje - do LCHF

Vjerujem da će se mnogi prepoznati u ovoj priči. Hvala Marijane što ste se javili i odlučili podijeliti svoje iskustvo s drugima.

– Ja sam čovjek u svojoj 49-oj godini. Hrani nikada nisam pridavao neku osobitu pažnju, dapače, desetljećima sam živio stihijski i nisam po cijeli dan ništa jeo, a zatim bih se “natovario” navečer i, kao da sam drogiran, hipnotički zaspao, često u nekom nemogućem položaju na dvosjedu pred TV-om.

Bio sam siguran da sam relativno zdrav, a sve eventualne promjene koje bi mi se dešavale kao što su gojaznost oko pasa, učestalije mokrenje, nedostatak sline u ustima, gastritis koji je naveo moju doktoricu da mi zauvijek prepiše Xanax 1 mg nakon svih mogućih pregleda i tome slično, pripisivao sam jednostavno svom “datumu proizvodnje”.

Osim toga, smatrao sam da ono što pojedem ili da ono što izaberem kada sam se nalazio u mogućnosti da biram, jedem i biram dobro – naravno prema poznatim smjernicama, te da mi na taj način, “pravilnim izborom namirnica”, ništa organizmu ne može nauditi.

Kao što je bilo i za očekivati, nisam uopće bio u pravu. Štoviše, zbog svog uvjerenja da sam super zdrav, sve češće sam si dozvoljavao jesti brzu hranu i pri tome nisam niti primjećivao da je to postalo prečesto da bih to i dalje nazivao “jednom tjedno”. Činjenica je da moja radna okolina i dalje upravo tako jede, a odnos naše bliske okoline prema hrani nekako automatski bitno utječe i na naš vlastiti odnos prema hrani, jer sve izvan toga počnemo smatrati nenormalnim ponašanjem.

Uglavnom, potkraj veljače, nakon trodnevnog jačeg stresnog perioda na poslu, jednog jutra sam osjetio takvu snažnu suhoću u ustima da sam zamolio kolegicu dijabetičarku tipa 1 na poslu da mi izmjeri šećer – bio je 17.6. Dva sata nakon što sam nešto pojeo izmjerio sam ga ponovno i, kako je tada bio 14, nazvao svoju doktoricu. I tu počinju moje drame.

Nalaz krvi pokazao je visoke vrijednosti hemoglobina, ukupnog kolesterola, triglicerida i LDL kolesterola, HDL mi je bio granično dobar, a funkcija bubrega i jetre u redu, odnosno ustanovljeno je da oboje “radi”. Doktorica me je odmah stavila na Gluformin i Statex, dala mi jelovnik za dijabetičare od 1500 kalorija dnevno, glukometar i dnevnik za upisivanje izmjerenih vrijednosti šećera. Također me je obavijestila da sam dijabetičar tipa 2 i da se to ne može izliječiti, samo staviti pod kontrolu.

Uopće ne trpim niti pomisao da sam bolestan, pa me to poprilično dotuklo, tim više što u mojoj obitelji dijabetesa nije bilo osim kod tatine najstarije sestre i jedne njene pretile kćeri. U svakom slučaju, to me ponukalo na to da se striktno pridržavam tog jelovnika od 1500 kalorija dnevno. Pažljivo sam ga iščitao, uhvatio njegovu logiku i smisao, i shvatio da neću moći to provoditi kuhajući prema ponuđenim, prekompliciranim receptima. Krenuo sam sa svojim, prilagođenim stilom: 6 obroka dnevno, s tim da su 2 međuobroka zapravo po jedna voćka, a obrok prije spavanja ”light” mliječni napitak.

Munjevito sam uhvatio naporni ritam svakodnevnog kuhanja popriličnih količina povrća, te se striktno držao uputa o tome da niti u jednom obroku ne bude više od 8 dag krtog mesa, više od 2 žlice kuhanih cjelovitih žitarica i više od jedne žlice maslinovog ili repičinog ulja.Tako sam se hranio puna 3 mjeseca, nadopunjavajući prehranu chia sjemenkama, ”light” svježim sirom, ”light” kefirom i malom dnevnom količinom preporučenih orašastih plodova, ne više od 7 badema npr. i to u jutarnjoj kašici, odnosno doručku koji se sastojao od zobenih pahuljica s tim dodacima.

Kile i masti su se s mene vrlo brzo počele topiti, pa sam već nakon mjesec dana imao čisto zadovoljavajući nalaz krvi, ali je doktorica sugerirala da nastavim s takvom prehranom jer, kako je rekla, “što god da radite, radite dobro i nemojte mijenjati, ali za pravi nalaz krvi mora proteći još najmanje 3 mjeseca”.

Dobro, nije da mi nije bilo naporno, ali nekako ću i to izdržati, rekao sam sam sebi. Naime, ono što nisam tada rekao doktorici, jer nije imala vremena saslušati što konkretno jedem, je da me jako bole leđa i da mi je teško kuhati cijelo popodne svakoga dana. U sljedeća 2 mjeseca odnosno do kraja svibnja bol u leđima postala je toliko nesnosna da sam kuhao na način da sam se, nakon svake pojedine kuhinjske aktivnosti od 5 minuta, morao prileći na najmanje 15 minuta pa tek onda nastaviti s kuhanjem, jer naprosto nisam mogao stajati dulje od 5 minuta!

Naravno da sam, sluđen od bolova, bio jednom i kod doktorice, ali ona mi je samo htjela propisati neke jake tablete protiv bolova! To mi uopće nije bilo prihvatljivo jer, ako se ispravno hranim, što će mi tablete protiv bolova, da mi unište crijevnu floru? Gluformin i Statex nisam isto tako htio piti nakon prve, inicijalne terapije, naročito Statex kad sam pročitao da bi taj lijek trebalo piti cijeloga života!

Bio sam na 100 muka, bolovi nisu prestajali nego su sada postajali sve jači i leđa su me otkidala od jutra do navečer svakoga dana, jedini trenutak mira bilo je 6 sati noćnog sna u ležećem položaju. Dobronamjernici su mi govorili da bih trebao općenito malo više jesti ili pojačati količinu tog maslinovog i tog repičinog ulja (“kad već ništa drugo ne smiješ”), ali to su bila nestručna i ničim potkrijepljena laička mišljenja.

Stao sam čitati sve i sva po Internetu i tako sam nekako potkraj svibnja nabasao i na Vaš blog “Istine i laži o hrani”. Potpuno iskreno ću Vam reći da je moja prva reakcija bila da ste Vi neka fanatična luđakinja koja ljudima preporučuje da jedu svinjsku mast, užas! Malo po malo, iščitavajući članak po članak na blogu, došao sam do zaključka da će biti najbolje da si ja u knjižnici posudim Vašu knjigu pa da je kompletno pročitam i o tome zauzmem nekakav konkretniji stav, s obzirom na moje godine možete i sami zaključiti da sam skloniji čitanju knjiga nego klikanju po blogovima i buljenju u osvijetljeni ekran.

Knjiga me je zapanjila!

Cijeli život, pa i nastavno, varaju nas pričama o blagotvornosti žitarica, a sada ovo?

Nakon prvotnog oduševljenja, koliko god ono veliko bilo, i dalje me progonila latentna skepsa prema pročitanom, međutim rekao sam si jednostavno “Što imaš za izgubiti, ako te prestanu boliti leđa – to je već puno samo po sebi, a ako skori nalaz krvi pokaže dobre rezultate, bar ćeš stvarno dokazati da li je žena u pravu ili nije i jesi li ti stvarno bolestan ili nisi”.

Točno 1. lipnja samoinicijativno sam prešao na LCHF prehranu, što mi nije predstavljalo neki preveliki problem, naime: izbacio sam one 4 žlice cjelovitih žitarica dnevno iz prehrane, povećao količinu mesa s 8 dag na cca 15 dag, što je zapravo normalna porcija mesa u jednom obroku, od prijateljice sam dobio na poklon 2 kg svinjske masti i kefirna zrnca, nabavio sam teglicu guščje masti, u Samoboru na mljekomatu (jer ja stanujem u Svetoj Nedelji), počeo kupovati sirovo, nepasterizirano mlijeko, počeo nabavljati kokošja jaja slobodnih koka u Svetoj Nedelji, uključio sam se u GSR Vestigium na Vrbanima, počeo paziti na to da kupujem samo masnije meso s kožom i kostima, te da juhu kuham od kosti s koštanom srži.

Stanje ketoze sam osjetio po (ponovljenoj) jakoj suhoći u ustima, no šećer mi je bio nizak, ali i po promjeni mokraće, međutim o tome Vam neću previše pisati jer, kada čovjek počne osluškivati svoj organizam, doživljava konstantno takve sitne drame i otkrivenja svakoga dana da tim sitnim spoznajama nema kraja! Ono što je važno, to ću Vam napisati: već nakon tjedan dana jači simptomi ketoznog stanja su zapravo prošli, a mene su prestala boliti leđa!

8. lipnja sam odlučio prestati piti Xanax 1 mg, jer sam pročitao da LCHF pridonosi i zdravlju i jačanju nervnog sustava. Ovo se pokazalo 100% točnim, naime, za alprazolam će vam svi liječnici jednoglasno reći da naglo skidanje s njega prouzrokuje tešku apscinencijsku krizu, pa čak i mogući prekid rada srca i smrt. Nemojte misliti da nisam probao i prije, u vrijeme kada sam bio na onoj nezdravoj svakodnevici, međutim apscinencijska kriza je tada bila toliko jaka da se nisam usudio voziti auto, a stvarnost oko mene izgledala mi je potpuno nestvarno, kao svijet Walta Disneya!

Ovoga puta nije bilo ničeg od toga, moj organizam reagirao je kao da u njemu nikada nije niti bilo alprazolama i ja na taj lijek od tada do danas niti u jednom trenutku (osim ovog sada) nisam niti pomislio! Također nisam postao niti nervozniji prema okolini, upravo suprotno, od nove prehrane danas sam puno snošljiviji nego što sam ikada bio! Druge pozitivne promjene su mnogobrojne, od čiste i prekrasne kože pa do ponovnog vraćanja osjećaja gladi kojeg se također više nisam niti sjećao, sve postupno ali dostižno.

Preostao je još samo posljednji, krunski test: vađenje krvi. Naime, bez obzira na sve već nabrojene dobrobiti ove prehrane, čovjek kojem su već ranije bile ustanovljene zdravstvene tegobe nekako ne vjeruje u potpunosti da se možda ipak ne radi samo o subjektivnoj reakciji organizma (ili mozga), te da nije u organizmu došlo do nekog sasvim drukčijeg poremećaja ili bolesnog stanja. No, to će utvrditi nalaz krvi i urina.

S doktoricom nisam previše razgovarao, pitala me koliko sam smršavio jer je vidjela da me “pola fali”, pa sam joj rekao ono što je činjenica, u 3 mjeseca s “njenom” prehranom skinuo sam 18.5 kg. Nisam joj rekao da me je tada bilo strah dalje nastaviti tu prehranu jer sam i dalje gubio na težini čak 2 kg u tjedan dana, a leđa su me otkidala! Ona me je pitala da li i dalje imam učestala mokrenja, imam, rekoh, ali danas mislim da je riječ o mom psihičkom stanju – ona je, to sam shvatio kasnije, bila sigurna da bolujem od hipotireoze.

Poslala me je da vadim krv “na lipide”, a nije mi uopće rekla da 3 dana prije takvog vađenja krvi moram prestati jesti sve vrste masti i ulja. To mi je rekla tek laborantica u Samoboru kad mi je vadila krv, pa sam bio uvjeren da će mi lipidi biti katastrofa jer bez 2 dobre žlice svinjske masti ili maslaca nije bilo nijednog dana. Kada sam odmah sutra ujutro došao do doktorice da mi pročita nalaz, ona je, gotovo oduševljeno, nekoliko puta uzastopce uskliknula “Pa vama je hormon štitnjače ODLIČAN!!!” Dakle, LDL jest malo povišen, on je 4.6, međutim HDL je 1.7, a trigliceridi su 1.3, pa je takav rezultat zapravo odličan! Svakako nije za liječenje, kaže ona.

Pored činjenice da se ja danas osjećam normalno i kudikamo bolje nego što sam se ikada osjećao, da me ne bole leđa, da mogu neprekidno stajati na nogama 3, 4 sata u kuhinji svakoga dana, da imam energije i snage bezgranično mnogo i da mi više ništa nije teško napraviti, ja sam zapravo drugi čovjek u odnosu na ono što sam bio.

Ako to uopće jest negativna popratna pojava, za svoju okolinu koja me pozna kao “simpatičnog bucka”, ja danas izgledam kao strašilo, vješalica i tome slično, a moja uža obitelj na mene gleda kao na teškog bolesnika. Tome, na žalost, nema pomoći, jer je ovdje riječ o društvenom poremećaju percepcije zbog kojeg se u našem društvu zdravim percipira samo muškarac koji ima masu, a kako ja po svojoj prirodnoj konstituciji nisam neki mišićavko, izgledam svima “slabo”. Oni ne mogu shvatiti da sam zapravo jači nego ikad, ali to me niti ne zanima niti ne zabrinjava previše, dokazi su tu.

Zbog svega opisanog osjećam veliku želju da Vam se puno zahvalim. Ono što ste Vi za mene učinili Vašom knjigom “Istine i laži o hrani”, to je nešto najveće što sam ikada dobio od bilo koje knjige do sada, jer zdravlje se ne može ničim dovoljno zahvaliti!

S najdubljim poštovanjem,

Marijan Jambrović

Iskustvo: kako je Maja osvojila naslov državne prvakinje u triatlonu na LCHF prehrani (uz malo dijete i dva posla)

Da je u životu sve moguće postići, dokazuje svojim primjerom Maja, državna prvakinja u triatlonu koja je ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici - uz malo dijete, dva posla i zdravstvene probleme. Ovo je priča za sportaše, priča za žene i mame, priča za sve vas koji sumnjate i nemate dovoljno vjere sebe. Hvala Majo što si podijelila svoje iskustvo s nama ♥ 

 

Sa sportom sam krenula 2009. godine, prvo s plivanjem maratona, jer sam ‘zapela’ u društvu koje se bavilo daljinskim plivanjem te kad sam nakon samo mjesec dana treninga otišla plivati maraton od 5 km, ozbiljno sam sumnjala hoću li doći živa u cilj. Prije toga sam plivala samo u osnovnoj školi 3 godine u dječjem klubu rekreativnog plivanja “Igra”, zbog problema s kralježnicom. Ne samo da sam došla živa, nego sam i osvojila zlato u kategoriji te prvi put završila čak i u novinama.

Tu jesen sam krenula i s trčanjem te sam istrčala svoj prvi polumaraton. Krajem 2010. sam počela razmišljati o triatlonu, za što mi je trebao cestovni bicikl. Uspjela sam nagovoriti mamu da mi kupi za diplomu bicikl, kad sam saznala da sam trudna. Za vrijeme trudnoće sam nastavila s trčanjem te sam se čak natjecala na jednom trekingu, gdje sam završila druga apsolutno i štafetno u triatlonu, gdje smo bili jedina mješovita štafeta i završili na drugom mjestu (tu sam taman ulazila u 7. mjesec trudnoće).

Nakon poroda, vrlo brzo sam se vratila trčanju te točno 3 mjeseca poslije poroda sam trčala osobni rekord na 5 kilometara i osvojila 3. mjesto na Novogodišnjoj utrci. Na porodiljnom sam odradila svoju prvu triatlon sezonu (2012.) te dva puta završila na državnom postolju. Iduće sezone sam se penjala još 7 puta na državna postolja, uključujući i na najvišu stepenicu u dugom akvatlonu, bila sam čak i na svjetskom prvenstvu u Londonu u rujnu. Krenula sam paralelno odrađivati pripravnički staž kao psiholog u svibnju 2013., u udruzi koju sam osnovala i još uvijek vodim, Udruzi za pomoć nezaposlenim majkama djece s poteškoćama u razvoju Oblačić.

Kako triatlon ima više disciplina, koje se razlikuju po duljinama, ja sam se najviše pronašla u disciplini dugi triatlon te sam u rujnu 2013. nastupila na svom prvom drugom triatlonu (1.9 km plivanje, 90 km bicikl i 21 km trčanje), prvenstvu Hrvatske u Poreču te završila kao druga najbolja Hrvatica. Tu sam negdje odlučila da ću se najviše posvetiti toj disciplini i jednom uzeti naslov državne prvakinje. Paralelno je moja curica navršila 2 godine.

Kod dugog triatlona je, osim puno sati treninga, jako važna prehrana, kažu oko 30% utrke, a može biti i 100% utrke, ako se napravi greška u koracima. Ono što mainstream mediji i većina sportaša zagovara je prehrana bazirana na ugljikohidratima, kao JEDINA MOGUĆA prehrana za vrhunske sportaše. U skladu s time i ja sam se držala toga. Krajem 2013. sam počela imati ozbiljnih želučanih tegoba te mi je dijagnosticiran kronični gastritis. Za terapiju sam dobila inihibitore protonske pumpe te sam se udebljala 3 kilograma u manje od mjesec dana, u jeku priprema za svjetski kup, odnosno utrke u Kolumbiji. Takve stvari su me dovodile do ludila – kako je moguće imati i do 13 treninga tjedno i debljati se, pritom se ne prežderavajući slatkim, nego ‘pazeći što jedem’?!

U veljači 2014. smo otputovali u Kolumbiju na utrku dugog triatlona, istog formata kao i u Poreču. Dogodilo se najgore – uslijed promjene klime, hrane, puta, bronhitisa i što ja znam čega, večer prije me ulovio grozan gastritis. Problem kod dugog triatlona je što se mora jesti za vrijeme utrke, jer su to utrke od 4, 5 sati te je nemoguće prije unijeti dovoljno kalorija. Utrka je ok krenula, ali onda je gastritis eskalirao, prvo me ulovila mučnina na biciklu i nisam mogla jesti, a zatim sam krenula i povraćati na trčanju. Vani 31 stupanj, UV 11, utrka je ispala totalni fijasko, iako sam sa 6. mjestom osvojila puno vrijednih bodova, koji su me doveli do 12. mjesta na svjetskoj rang ljestvici dugog triatlona, u zbroju s prethodno osvojenim bodovima. Dobila sam onda i neku bakteriju na dišnom sustavu, oporavljala sam se još 2 tjedna po dolasku i završila na teškim antibioticima.

Nakon tog iskustva, rekla sam da se više nikad neće dogoditi da otputujem na drugi kraj svijeta i onda da me ulovi gastritis na utrci, a ja padnem u hipoglikemiju. I tu počinje moja LCHF priča :)
 Još sam prije na blogu jednog triatlonca čitala o prehrani na kojoj nije nužno konstantno jesti za vrijeme treninga/utrke, jer je moguće prebaciti tijelo na “masni pogon”. Kako radim u jednoj školi trčanja, jedna ‘školarka’ koja je isto na LCHF-u me uvela u svijet masti, s raznim savjetima, posudila sam Prvu hrvatsku LCHF kuharicu, prostudirala blog Istine i laži o hrani i krenula doslovno od danas do sutra, pritom nastavljajući normalno redovito trenirati.

Dakle, prva 3 dana su bila dani pakla. Otvoreno sam rekla, da nisam imala iskustvo prestanka pušenja, sigurno bih pokleknula. Iduća 2 tjedna su na svakodnevnoj bazi bili dobri, ali čim bi započeo trening, slabost, malaksalost, mučnina. Meni već kreće sezona, a ja brzinski treniram na razini lošijeg rekreativca, plutajući po bazenu i povlačeći se po atletskoj stazi. Uvjeravala sam se da je sve u glavi i da ne mogu umrijeti od toga, da neću pasti i srušiti se na pod mrtva. Točno se sjećam tog dana, jedno 2 tjedna poslije LCHF reza, bio je trening plivanja – kao da mi je netko uključio turbo pogon, imala sam snage više nego ikad, čak je i kolega triatlonac komentirao trenerici da što mi je danas, da tako brzo plivam.

Međutim, nisu svi problemi tu nestali, mislim da svaki sportaš si treba naći svoj optimum i dosta eksperimentirati s različitim verzijama LCHF-a. Ja sam vidjela, nakon jedno 2 mjeseca stroge ketogene dijete, da mi se metabolizam malo usporio, da nisam ni grama izgubila, da mi nedostaje eksplozivnosti te da mi nedostaje snage u mišićima kada treba ekstra “stisnuti” na utrci. S raznim vlastitim istraživanjima, došla sam do nekih iskustava vrhunskih sportaša da im najbolje odgovara model punjenja jednom tjedno s ugljikohidratima te da se prilagodi da taj dan bude dan prije utrke, a na utrci kombinacija masti i ugljikohidrata. Na taj način mišići ipak osjete glikogen, dobiješ taj esktra “boost”, odnosno kako jedan autor i sportaš zaključuje – dobiješ najbolje od oba svijeta; snagu i izdržljivost.

I zaista, tu negdje kreće moja sportska ovosezonska renesansa. Uz 2 posla (kao psiholog i trener u školi trčanja), samohrano majčinstvo, dodatne edukacije i usavršavanja, položeni stručni ispit u lipnju te puno treninga, uspjela sam osvojiti jedno treće i dva druga mjesta na državnim prvenstvima u razmaku od mjesec dana (6./7.mj 2014.). Kako sam morala raditi cijelo ljeto, a dijete mi je bilo na Rabu, onda sam vikendima putovala do nje, a da uštedim novce na putovanja, par puta sam išla i biciklom, jedući samo grana padano, bademe i krmenadle :). Kakva glad ili hipoglikemija, 10 sati bicikliranja, preko 200 kilometara na +30 stupnjeva, bez problema!

U rujnu sam nastupila s kolegicom u štafeti na Ironmanu u Mađarskoj gdje sam vozila 180 km bicikl, za 5 h i 40 minuta, jedući gran padano, 85% crnu čokoladu i jednu energetsku pločicu. Bila sam spremna za državno prvenstvno u Poreču početkom listopada, iako sam bila dosta isrcpljena što s poslovima, što s privatnim obavezama. Do početka listopada, vaga je pokazivala 55 kilograma (173cm visina), naspram veljače i 62 kilograma. Nikakva dijeta, samo sport i LCHF (pri čemu prije samo sport nije bio niti približno dovoljan).

Dan prije državnog sam jela opet puno voća i zobi (punim se prema Paleo principima), a na utrci kombinaciju crne čokolade, izotonika i energetske pločice. Izgleda da je upalilo, jer sam osvojila naslov državne prvakinje i s tim bodovima ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici, što mi je osigurava status vrhunskog sportaša I. kategorije od 1.1.2015. Ne moram niti spominjati koliko mi to znači, neću morati više raditi dva posla.

Kad bih sažela LCHF, kao sportaš, u jednu rečenicu to bi bilo: To je ono kada jedeš koliko hoćeš, osjećaš se super, izgledaš super, ideš super i UVIJEK imaš jednako energije, nema padova ili oscilacija, kada kreneš ne staješ. Meni je ova prehrana definitivno okrenula život na bolje, nema više onog straha kad odem par sati na bicikl “Što ako padnem u hipoglikemiju”, nema više nekontroliranih slabosti, a o prednostima gubitka 7 kilograma u sportskom smislu, a pritom se ne izgladnjujući, ne moram niti pričati.

Ne kažem da je ovakav oblik svima najbolji (6 dana ketogena prehrana + 1 Paleo s min. unosom masti), niti da je LCHF za sve ljude najsavršenij oblik prehrane, ali da je svima život bolji i zdraviji bez rafiniranog šećera i prerađene hrane, to je definitivno. Osim toga, mene su uvjeravali da je sportove izdržljivosti nemoguće trenirati bez ugljikohidrata, no očito ništa nije nemoguće, a sve što nam godi i paše je odlično! :)

Mladenova priča: sa 101 na 89 kg u 50 dana

Živim i radim u Nizozemskoj, a ovog ljeta, za vrijeme godišnjeg odmora u Hrvatskoj, susreo sam se prvi put sa LCHF-om. Zahvaljujući slučajnoj mogućnosti da zajedno sa bratićem Marijom i šogoricom Jasnom Karavanić provedem 8 dana na Pagu, probao sam nekoliko LCHF specijaliteta te se zainteresirao za cijelu priču. Moram priznati da je u početku bilo puno pitanja, sumnji, dvostrukih osjećaja te boljih i lošijih dana. U jednom momentu pročitao sam na internetu članak o kiseloj i lužnatoj hrani. Učinilo mi se nemogućim izbalansirati ishranu tako da 60% namirnica bude lužnatog, a samo 40% kiselog porijekla. Tim više što preporučena mast kao i meso, riba, jaja. maslac itd. spadaju u kiselu hranu. Obratio sam se Aniti preko Jasne, pomalo u panici, oko ovog pitanja. Odgovor sam dobio vrlo brzo kroz formulacije koje je Anita objavila obraćajući se slijedbenicima gdje stoji što sve LCHF nije! Sebe sam odmah pronašao u rečenicama kao što su:

LCHF nije jesti samo špek, jaja i čvarke te

LCHF nije dijeta koja zakiseljava organizam.

Bilo kako bilo sad smo dva mjeseca dalje i ja još uvijek često pojedem šačicu čvaraka, dva jaja na oko i malo špeka za doručak, ali u umjerenim količinama i obavezno uz rajčicu ili nesto drugo od povrća. Zajedno sa suprugom pazimo dobro što jedemo i kakvog je hrana porijekla. Našli smo seljaka koji ima krave i kokoši pa jednom tjedno kupujemo potrebne količine za cijelu obitelj. Pravimo svoj kefir, sir, vrhnje, pogačice i kruščiće od zdravih i dozvoljenih sastojaka. Izbacili smo kruh, krumpir, tjesteninu, rižu, šećer i dakako suncokretovo ulje, margarin i slično smeće, a uveli jos više povrća (i inače smo ga jeli dosta) te produkte za koje prije nismo ni čuli ili smo čuli samo sporadično (pirove i zobene posije, psyllium, himalajsku sol, ghee, maslac i ulje od kokosa, bučino ulje itd).

Pomalo sam već i kronično imao problema sa suvišnim kilogramima pa sam pozitivne rezultate koji su brzo uslijedili dočekao s velikim oduševljenjem. Sa 101 kg došao sam bez gladovanja na 89 (prvih 9 kg u mjesec dana, ostalih 3 u slijedećih 20 dana).

Naš život nikada više neće biti isti (u najpozitivnijem smislu naravno), zahvaljujući LCHF-u o kojem sada pripovjedamo i propovijedamo ovdje u Nizozemskoj koliko god možemo. Dijelimo linkove na našim facebook-ovima s istinama o dobroj i lošoj hrani te upozoravamo na štetne sastojke koje nam prehrambena industrija svakodnevno servira. Nastojimo svoja tri sina uputiti u zdravu ishranu. Osobno se osjećam doista krivim zato što sam sebe i još gore svoju djecu, iz neznanja, dugi niz godina izlagao pogrešnoj ishrani. Tim više želim to što je moguće brže i bolje ispraviti.

Mladen Šesto

LCHF priče - vaša iskustva

Hvala svima koji su između 08.08 - 15.08. na Facebook stranici LCHF Hrvatska podijelili svoja iskustva sa LCHF prehranom, priče su zaista inspirativne! Hvala i svima onima koji su glasali za ove priče i time odabrali dobitnike nagrada: knjige Istine i laži o hrani i Prva hrvatska LCHF kuharica. Komplet knjiga osvojile su Katarina Mišković i Ana Bučević, čestitam još jednom :) 

Nadam se da će i vas ostale ove priče inspirirati da preuzmete odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke promjenom prehrambenih i općenito životnih navika...

Jelena Sporiš 08.08.

sad bi trebalo napisati nešto suvislo.... hmmm... ajmo probati.... 
moje ime je Jelena i 32 su mi godine... no te brojke ovdje nisu najbitnije.... za mjesec dana proslavit ću 18 godina ( skoro punoljetna) koliko imam dijabetes.... u tim neki kažu problematičnim pubertetskim godinama dobiti takvu bolest neću lagati nije bilo lako.... nameću vam neka nova pravila, način i stil života i pikanje 5 puta dnevno plus još bar toliko da bi izmjerila razinu glukoze.... brrrrr.... i tako su prolazile godine,a šećer nije bio najbolje reguliran.. pojavile su se neke početne komplikacije na bubrezima, živcima i očima.... željko znatiželjko kakva jesam puno sam čitala o bolesti i prehrani... pokušavala ovo i ono... ali moj šećer nije bio dobar,a i kg su se nakupljali.... tada sam negdje na netu pročitala o LCHF prehrani.... i razmislila ima logike... ako uzimam ugljikohidrat u tom obliku moram dati inzulin... a kad dam inzulin debljam se, podiže mi se razina šećera u krvi koji nemože ući i stanice i nemam energije.... ako uzmem masnoću nemoram dati inzulin i imam energije i ne debljam se.... pitala sam liječnike za mišljenje a oni su mi govorili dijabetičari moraju uzimati obroke i inzulin kako je propisano.... no nešto mi nije dalo mira i prije 4 godine sam krenula na takvu prehranu na svoju ruku kako bi se reklo.... u 8 mj. skinula sam 46 kg , a što je najvažnije razina glukoze se normalizirala, kao i kolesterol..... i nestale su komplikacije bolesti.... kada sam otišla na pregled doktorica me nije prepoznala..... nalazi su stvarno za nepovjerovati.... živim punim plućima.... 
možda ovaj komentar i ne zaslužuje nagradu ali nadam se da će bar potaknuti nekog na razmišljanje da proba....

 (37 glasova)

‪Aleksandra Pajper 09.08.

Moja priča nije od onih veoma uspešnih u smislu ,,Smršao/la sam 30 kilograma" ili ,,Konfekcijski broj mi je smanjen za toliko i toliko", ,,Izgubila sam sav celulit", a razlog je taj što nikada nisam imala problem sa viškom kilograma, štaviše, problem mi je bio, a i sada je (po mom mišljenju, mada i po odnosu brojki) manjak kilograma. 
Od svoje 14. godine postala sam ljubitelj, da ne kažem, pasionirani ljubitelj vježbanja u teretani, i tamo sam se i zadržala 10-ak godina, kroz koje sam vredno i naporno vežbajući upijala znanja onih koji su propagirali ishranu baziranu za bodibildere i sve one koji žele da izgledaju ljepo, dakle proteini kao osnova, ugljikohidrati kao gorivo i minimum masti jer je to, naravno, ,,nezdravo"... Tako sam se od 16. godine davila u jogurtu sa 0% masti, u sirevima koji su groznog okusa u mesu koje je pripremano na minimalno ulja, i sa puno voća i povrća (naravno punog šećera) i žitarica, kao obavezan doručak.Maslo nije dolazilo u obzir. Konditirske proizvode sam potpuno izbacila iz ishrane. Zapravo nisam, jer mi je bila navika da u jednom danu pojedem barem jednu žitnu štanglicu, ali to mi predstavljalo zamjenu za kolače i torte koje, uzgred, obožavam i danas. Pošto mi je cilj bio, a i danas je, povećanje mišićne mase, sa godinama vežbanja i odricanja nekih stvari, u svojoj namjeri sam donekle uspjela. Kažem donekle, jer je napretka bilo, ali je bilo i nečeg veoma neugodnog, ali to je bila posljedica napornih treninga, učenja, nespavanja (tako sam si ja utuvila u glavu), a to je bio konstantan umor. Ono, ležem umorna, ustajem umorna, u toku dana sam umorna...pa je to postao svakodnevni teret koji je deo svačijeg života...to mi je bilo opravdanje. 
Pošto sam vežbajući iskusila da vežbajući, na primjer, godinu dana napravim minimalni napredak u povećanju težine, i tu istu količinu mišića izgubim za 3, 4 tjedna, nakon 8, 9 godina konstantnog vrtenja u krug, odlučila sam da su promjene neophodne, jer ovo ne vodi nikud. Ne znam ni šta sam tražila, ne znam ni tačni kada (pre oko 5 mjeseci), ali našla sam Anitin sajt i provela sate i sate čitajući o LCHF ishrani. Nakon zdravorazumskog razgovora sa samom sobom odlučila sam probati, pa šta bude. Nakon oko 5 mjeseci rezultati su sledeći: vežbam manje nego ranije, dakle vežbanje je ostalo prisutno, ne sa tegovoma, ne u teretani, ali doma, uglavnom intervalni treninzi, u ishranu su uključene masti, konačno jogurt sa punim okusom, maslo od susjede, meso pečeno na masti, mlijeko koje ima okus, orašasti plodovi, njam,njam... Fizički izgled, pa recimo da bolje trbušne mišiće u životu nisam imala bolje, zaista. Telesna težina mi se smanjila, dakle, smršala sam, iako to baš i nisam željela. U prva 2 mjeseca, čak mi je i celulit bio smanjen, ali nije nestao i ponovo mi se čini da je u istoj količini prisutan, što mi govori da ipak nešto ne radim dobro. Još uvek imam problem sa prejedanjem, moram još više da se kontroliram u količini hrane, jer ne stanem onda kada treba. Porcije sam smanjila, ali može to i bolje E, ali ono najljepše je da ja onaj grozni umor više, ljudi moji, ne osjećam!!! To je nešto magično, ali toliko ima smisla... To je toliko preljepo, da bih samo radi toga zadržala ovu vrstu prehrane u svom životu, a to je ipak samo jedan od mnogobrojnih razloga. Normalo spavam, grozan umor ne osjećam, osjećam se laganije, zadovoljnije, sretnije, zdravije... I dalje želim povećati obim mišića, tako da čitam i dalje o tome, nije mi teško jer to radim zbog sebe, svog zadovoljstva i ispunjenja kao osobe, koja, eto, zna ponešto o zdravom načinu života. Isprobavam još uvek na sebi šta je sve benefit LCHF prehrane, i upoznavam svoje tjelo i sebe, čitajuči o tome i primenjujuči ono što mi se učini zanimljivo i meni dostupno. Sada imam 25 godina, mislim da sam na dobrom punu da ispunim još koju želju vezanu za fizički izgled, a da se pritom osjećam dobro i zdravo.

 (16 glasova)

Ana Bučević 09.08.

Ime mi je Ana Bučević i 35 godina imam. Kao prof. Kineziologije znala sam o prehrani dovoljno da vjerujem da se hranim zdravo. Ali ni to me nije spriječavalo da jedem burek, kumpir i kruh skoro svakodnevno. To su bili moji gušti za koje sam govorila:“ Prije bih na psihijatriju, nego se odrekla toga!“ hahaha Do jednog dana!Prije jedno 4-5 mjeseci srela sam svoju dragu prijateljicu Vandu Plazonić koju nisam dugo vidjela. Kad ono Vanda pršti od zdravlja! Nikada nije bolje izgledala, žena sjaji! Energije za osjetit je izdaleka, ten, osmijeh, i tijelo za poželjeti! Naravno da me zanimalo u čemu je tajna. A tajna se zvala LCHF prehrana. Ok, zainteresiralo me, ali ne dovoljno da bih se odrekla onih svojih užitaka sa početka teksta. A onda je nas par otišlo na put..gdje smo dobro papale...i nakon svakog obroka, sve bi popadale unesvijest, osim Vande! Vanda kao ptičica. A ništa manje nije jela nego mi...ALI! Jela je drugačije!Jela je po LCHF. E tada sam se zaista zainteresirala i hvala mojoj Vandi što je strpljivo odgovorala na sva moja pitanja: Svinjska mast?? Ne smijem žitarice? Panceta za doručak?? Itd...ja, kao ja, volim probati prije nego odbacim nešto i odlučim par dana staviti ovu prehranu na test! I da ovu priču skratim evo nekih dva mjeseca kruh, burek, pizze su stvar prošlosti! Ne zato jer ih ne smijem, nego mi ne pada na pamet ovu energiju mijenjati za sve bureke i senviće na svijetu! Ova prehrana mi je potpuno promijenila pogled na sve što sam znala o prehrani. Puna sam energije, uživam u hrani i ono što je najljepše od svega GLAD ne postoji! Zaista preporučam svima od srca. Meni je život promijenilo! Hrana je napokon ono što treba biti – energija!

 (120 glasova)

Ivana Ozbolt 09.08.

ovo sto ja sad prozivljavam za mene je novi zivot.kako sam citav zivot bila punasna jos od svoje osnovne skole nema djete koje nisam probala i vec nakon treceg tjedna bi bila ili odustala ili se mucila do jednog dana kada sam saznala za lchf prehranu .bili mi je vazno da nemam nekih ogranicenja i kako volim slatko da si tu i tamo mogu pripremit nesto a da nemam griznju savjesti.moja misija odlaska na lchf bila je ponajprije skidanje kila jer sam vec imala zdravstvenih problema u svezi kicme i koljena.na pocetku sam si mislila ajde da sto prije skinem kile pa da se mogu vratiti kruhu i raznim drugim poslasticama ali kako je vrijeme prolazilo tako sam svakim danom razmisljala o tome kako se vise nikad necu vratiti na stari nacin prehrane.i na kraju kad se sve zbroji danas nakon 3 mjeseca nije bas neki staz ja sam laksa za 22 kile . ja sam zadovoljna moj cilj je barem jos 44 kile.nisam si odredila tocan rok do kada to trebam skinuti ali negdje za godinu dana mislim da bi mogla.dakle to bi ukratko bilo to mada bi ovdje mogla pisati jos satima o razno raznim iskustvima.a da umalo zaboravih jedno veliko hvala Marina Petrc Vladic sto mi je preporucila grupu Lchf-sljedbenici i za sve te prekrasne zene koje su spremne podjeliti svoje iskustvo sa svima u grupi i naravno pomoci u svakom trenutku

 (16 glasova) 

Sanja Bregović 09.08.

Ime mi je Sanja Bregović. 47 mi je godina. Od 15. ožujka 2012. moj život krenuo je novim smjerom. Odluka o promjeni prehrane nije pala preko noći – do nje je došlo nakon kraćeg istraživanja po internetu. Nadala sam se da ću pronaći što mi je i što trebam mijenjati. Nisam ni pretpostavljala da će mi se krv u žilama slediti nakon mog otkrića. Ne znam kako bih drugačije opisala šok u kojem sam bila tada, par dana. Nakon toga sam krenula s promjenama, postepeno, no ne previše postepeno. Sve sam uvela u prehranu u roku od par tjedana, možda 2-3 tjedna. Smatrala sam da nemam vremena za previše prilagodbi i privikavanja, jer zdravlje mi je već bilo narušeno, a par mjeseci nakon toga sam još uvijek otkrivala nove probleme, da ne kažem poremećaje u tijelu. 

LCHF sam otkrila tragajući za uzrokom bolovima u mišićima i zglobovima, koji su bili nepodnošljivi. Grčevi su me znali noću probuditi, a drugi dan sam još osjećala bolove. Naravno, tada odvrtite film u glavi i ustanovite da imate već godinama takve probleme, a nitko ih nije povezivao s jednim banalnim uzrokom, naravno, nitko nije uzrok ni tražio. Posjećivala sam liječnike, no, kako se uzrok nije tražio, nego su se ublažavali i prikrivali simptomi (jedno vrijeme sam imala postavljenu dijagnozu reume!), problem je postajao sve veći. Uzrok mojim bolovima nije bilo moguće pronaći klasičnim pretragama, a nitko nije pretpostavio da je GLUTEN i MANJAK MAGNEZIJA uzrok svemu tome! 

Da otkrijem da me gluten trovao, trebalo mi je ravnih – 6 mjeseci! Nisam to otkrila odlazeći liječnicima, već nakon što sam bila na LCHF prehrani 6 mjeseci. Prije toga sam skoro izbacila iz prehrane i meso i jaja, znači, ostala bih na žitaricama, mliječnome, povrću i voću. Nakon što sam bila uvjerena da se hranim skoro savršeno, otkrila sam da mi je malo nedostajalo da si do kraja narušim zdravlje. 
Moja prijašnja prehrana temeljila se na ekološkim namirnicama, dobrih 5 godina, a zadnjih 15 izbjegavamo aditive, emulgatore, konzervanse, umjetne boje, umjetne okuse, prerađevine, naročito smrznute, pa salame, hrenovke i sl., kruh sam sama pekla već godinama od integralnog organskog brašna itd. Zbog toga sam imala privid zdravlja, nisam unosila toksine, slijedila sam savjete uobičajene zdrave prehrane. 

Dakle, bila sam uvjerena da ne unosim toksine, da sam zdrava ili prema tome idem. Išla sam polako prema – bolesti. U zadnje 2 i pol godine nagomilao se i celulit, opustilo se vezivno tkivo po nogama, a celulit nije ništa drugo do nakupina toksina i vode! Zamislite, imate nešto što ni po kakvoj logici ne bi smjeli imati! Toksini i voda! Uz sve to i štitnjača je usporila rad, no, nije se to vidjelo, osjetilo, godinama sam kontrolirala hormone štitnjače, a oni uredni. Počela sam se i debljati, uz to mi ni vaga nije bila ispravna, pokazivala je 5 kg – manje! Koji šok! Nigdje kraja šokovima! 
Osim što me gluten trovao, nedostajale su mi dobre masnoće i proteini u prehrani. Nisam to znala, dok nisam otkrila blog istine i laži o hrani, nutricionistice Anite Šupe. 

Moj višegodišnji problem je i ispadanje kose, zbog kojeg sam puno puta posjetila razne liječnike i rekli su mi, kako je to normalno, kako se i njima to događa (super), kako ja niti nemam problem, a i da žene ne mogu oćelaviti! Utješno, zar ne?

Nakon 6 mjeseci bez glutena otkrila sam da mi je proradila štitnjača! Kako? Najprije sam mjesec-dva prije toga ustanovila da mi usporeno radi i da je tome kriv gluten. Glutenu je potrebno minimalno 6 mjeseci da u potpunosti izađe iz tijela, pod uvjetom da u tom periodu niste gluten ni pomirisali! O tome sam čitala nedavno. Aktivacija štitnjače poklopila se upravo s tih 6 mjeseci. 
Ne moram ni posebno objašnjavati kako nadoknađujem manjak magnezija s magnezijevim kloridom, bolovi su svedeni na minimum, ustvari, niti ih nema.
Celulit – tema skoro svih žena. Moja borba išla je na dva kolosijeka: zaustaviti debljanje i riješiti se masnih naslaga i riješiti se celulita. Celulita više – nema! S masnim naslagama još se borim, no prošle godine jedva sam zakopčala hlače veličine 44, sad ulazim u hlače 38! Moji kilogrami: u početku oko 74-75, sad 68 kg (visoka sam 174), mada to ne smatram toliko bitnim, zanimljiviji su centimetri. U samo mjesec dana periodičkog posta struk mi se smanjio za oko 7 cm! Na LCHF prehrani može se postiti na razne načine, ja sam izabrala 18/6, u kojem je period posta 18 sati, a period za jelo 6 sati.

Ispadanje kose – od borbe s tim nikad nisam odustala, a trajala je punih 10 godina! Nisam odustala, ali nisam se previše ni trudila zadnjih par godina, jer sam sve isprobala. Ne bojim kosu, ne mučim ju, no, manjak nutrijenata i usporen rad štitnjače utjecao je na kosu. S duge kose prije par godina, kad je počela jače ispadati, došla sam na kratku. No, eto, i borba s kosom je prestala prije oko 3 mjeseca! Sad je već do ramena… od svih uspjeha od kad sam na LCHF prehrani, taj s kosom – nemjerljiv je!

Tijekom tih godinu i par mjeseci, kako sam na LCHF, eksperimentirala sam dosta, zanimalo me što mi koči mršavljenje, tako sam otkrila da me mliječno deblja, pa ga izbacila iz prehrane. Također sam ustanovila da sam jako osjetljiva na ugljikohidrate, pa sam izbacila i voće i orašaste plodove, samo ponekad, možda jedanput mjesečno, pojedem nešto takvo. Isprobala sam i „fakir-dijetu“, u kojoj nema UH uopće, dakle, jedu se samo proteini i masti. 
Uz LCHF treniram od početka ove godine redovito (prije s prekidima), rezultat: definiranje mišića, što mi je i cilj, također želim učvrstiti i vezivno tkivo.

Preostaje mi samo još primjer jelovnika. Kako sam trenutno na periodičkom postu, sa smanjenom količinom hrane, evo jednog primjera:
Ručak:
Juha temeljac (oko 3 dl) s jednim jajetom, bjelanjak prokuham, a žutanjak samo umiješam
Omlet od 2 jajeta, prethodno na 4 žlice domaće kosane masti popržim luk, 2-3 šampinjona, 1 komad pilećih jetreca (izrezan). Na kraju ulijem jaja i pečem par minuta bez miješanja. 
Ponekad uz nešto takvoga napravim salatu od rajčica i majoneze.
Večera: 
200 ml domaćeg kefira, malo čvaraka uz to

LCHF je moj način života. Muž mi se pridružio prije 4 mjeseca spontano. Prije toga sebi sam kuhala posebno, mada to nisam vidjela kao problem. Još uvijek kćeri kuham posebno. Naslušala sam se svega i još uvijek slušam (ponekad to zna biti i uvredljivo) i smijem se tome: kao, ne možemo bez ugljikohidrata, to ti nije dobro, oni nam trebaju za energiju… Ili: jedeš previše masti, ja to ne mogu, ja to ne smijem, doktor mi je zabranio… Moj odgovor je uvijek isti: meni doktor ništa nije zabranio, jer ne odlazim k njemu, pa mi ni ne može ništa zabraniti. Uglavnom se na primjedbe nasmijem i radim dalje po svom.

 (23 glasa) 

Venesija Rydensjö 09.08.

Ja imam 30 godina, i sa LCHF prehranom pocela sam prije godinu dana. Cijeli zivot sam se borila sa policisticnim jajnicima ( i kilama), i vec kad sam imala oko 16 godina, moj ginekolog mi je rekao da necu nikada moci ostati trudna. To me tad nije niti zabrinjavalo... uvijek sam bila bucmasta, ali prije 3 godine kako sam slomila nogu i prelezala 6 mjeseci u krevetu, uspjela sam dobiti 30 kila. Na mojih 160 visine, 100 kg je bilo vise nego previse. 
Nakon sto sam se udala prije godinu dana, dobila sam veliku zelju da imam i dijete. Otisla sam kod ginekologa ovdje gdje trenutno zivim i objasnila mi je da ukoliko skinem kile, moze mi pomoci sa tabletama za trudnocu. I da je velika sansa da cu moci ostati trudna. Gladovanje i te nisko kaloricne dijete nikad nisu funkcionirale dobro jer secer mi je nekad previsok a nekad prenizak, tako da sam morala jesti.. 
Cim mi je doktorica rekla da ce mi moci pomoci ukoliko skinem kilograme, pocela sam sa LCHF isti dan. Prva dva dana nisu bila bas bajna, ali nakon toga kao da sam se preporodila. 
Muz, koji nema problema sa tezinom odlucio je preci na LCHF samo da bi meni pomogao, i jako sam mu zahvalna zbog toga. Da skratim pricu, godinu dana, cak i vise sam na LCHF, kad sam pocela LCHF u struku sam imala 128 cm, sad imam 83. I sa 100 kg dosla sam na 79. Vjezbam kako i kada mogu, volim setati ili jahati moj cross trainer dok gledam tv. Jaja i slanina za dorucak ? prije si to nisam mogla niti zamisliti, a sada uzivam u tome. 
Na godisnjem smo bili 5 tjedana u Hrvatskoj, i bilo je nemoguce hraniti se kao sto se hranimo doma..a i kvragu, pa godisnji je! I kako smo mastali da cemo se ubijati u bureku i cevapima, bas i nije islo... meni se je tlak poremetio cim bih pojela nesto sa puno UH, i nisam se osjecala dobro. Za tih 5 tjedana dobila sam 3 kg, i izgubila 2 prvi tjedan kako jedem LCHF. 
Osjecam se dobro, puna sam energije, nisam gladna, a kg se tope... Mislim da cu cijeli zivot ostati na ovoj prehrani.. a nadamo se i da ce dijete biti uskoro na putu....

 (21 glas)

Katarina Mišković 10.08.

Moj staž po pitanju lchf prehrane je dosta dug,skoro 3 god.Više niti ne mislim na vrijeme kada sam se hranila drugačije.Ovakva prehrana mi odgovara i to je nešto što ću slijediti do kraja života.Na lchf sam prešla slučajno,dok sam pretraživala internet slučajno sam otkrila Anitin blog.Istog trena kada sam pročitala prve njene tekstove u meni je kliknulo da je to to.I nije bilo nikakvog prilagođavanja,odmah sam se prešaltala na tu prehranu.U to vrijeme imala sam par kg viška,s kojima sam se uostalom borila cijeli život.Nisam nikad bila pretjerano debela ali viška od 5-7 kg je bilo,a pogotovo nakon poroda.Cijeli život taj višak skidam gladovanjem i strogom prehranom bez masnoća,u šali znam reći da sam i sama postala ultra light koliko sam proizvoda takvih pojela.Smatrajući da jedem ispravno po staroj piramidi ja sam jela jako malo mesa,uglavnom kuhano piletinu ili ribu,a glavnina moje prehrane bile su žitarice.Rezultat toga je povišeni kolesterol,jako nisko željezo i nizak tlak.Danas je situacija sasvim drugačija.Sve vrijednosti su savršene,moja krvna slika odlična i ja se odlično osjećam(osim stresa koji me prati u posljednje vrijeme)sa svojih 46 god.Moj mlađi sin ima seboroični dermatitis tako da sam i njega prebacila na lchf i to se pokazalo kao odlična odluka jer na taj način drži bolest pod kontrolom,on ima 17 god i sam je uvidio da u školi puno bolje pamti i odmorniji je kad se hrani po lchf principu nego kad je jeo brašno i šećer.Moja kćer je prije 2 god lchf-om skinula 15 kg(tada je imala 14 god),pošto je zadnjih god dana na školovanju u drugom gradu i hrani se u domu,gdje sve vrvi ugljikohidratima,nabacila je puno kg.Sada je kod kuće i opet na lchf-u i spalo je 6 kg u mj i pol.Mi smo obitelj lchf!Zapravo,nije bitna ta činjenica da na lchf skidamo kg,mi žene nikad nismo same sebi dovoljno mršave,koliko je bitna činjenica da s takvom prehranom činimo mnogo za sebe i svoje zdravlje.

 (47 glasova) 

Jasna Enejmls Karavanić 10.08.

Njezina je priča ovdje.

(20 glasova) 

Anica Vojvodić 14.08.

Lchf i ja, sreli smo se krajem prvog mjeseca ove godine.. u mojim pedesetima.

Vidjeh na facebooku status naše Tanje Pucić..u kome je napisala kako je skinula dosta kila u kratko vrijeme.
Dotad sam i sama bezuspješno pokušavala skinuti kile koje su me pune 4 godine izluđivale.
Isprobavala sam svakakve dijete, no...sve se svodilo na gubitak tih nekoliko kila u startu...i onda zastoj...i kila...i moje snage.
Vidjevši Tanjin novi look, ostala sam iznenađena kolika je promjena u tako kratko vrijeme, vidjela sam da spominje neki lchf...i tako pomoću googla ...prvi puta se susrela sa njim.

Sve što je pisalo na Anitinom blogu...izgledalo je logično...i nisam mogla vjerovati da sa svojih pređenih pedeset godina prvi puta razmišljam o nekim stvarima ...koje su naoko logične.
Pa kako mi nikad nije palo na pamet da mlijeko koje može stajati 6 mjeseci ...ne može biti zdravo,..kako...tisuću kako vrtilo se u mojoj glavi dok sam gutala Anitin blog.

Pročitavši to veće veći dio glavnih stvari vezanih za novu prehranu, odlučila sam krenuti s novom prehranom od ponedjeljka 
Bio je petak...i do ponedjeljka ...još par dana.
Legla sam nakon pročitanog ...no umjesto spavanja, kao da se u meni slagao neki film, koji je prvi puta nakon dugo vremena imao neke obrise dobre slutnje, neko prepoznavanje istine, koja je tako dugo bila skrivena mojim očima...

Probudivši se sutradan, nisam čekala ponedjeljak...odlučila sam od tog trenutka krenuti odmah. Bila je čudna ta snaga koja se istoga trenutka pojavila u meni.
Prvi doručak...slanina s jajima pečeno na svinjskoj masti.
Ponosno sam izjavila suprugu i djeci kako upravo krećem s dijetom (onda sam još tako nazivala lchf...što danas odmah ispravljam kad netko kaže tu riječ...DIJETA...)
Trebam li uopće spominjati podsmijeh kojim su popratili moju izjavu..no, nije me zasmetalo...samo sam još jače osjetila da je to to...i da ću sigurno uspjeti. 

Taj prvi doručak i taj prvi dan ...neću zaboraviti. 
Otišla sam s kćeri u neki šoping i zadržale smo se oko 4 sata. 
Vrativši se doma, shvatila sam da uopće nisam gladna...što je bilo najveće iznenađenje tih prvih dana.
Jednostavno nisam imala potrebu trpati išta izvan obroka u sebe..
Još veće iznenađenje meni samoj bila je disciplina koja se stvorila, a koju nikad dotad nisam imala.

Radim u manjoj firmi i uvijek su žene znale nešto spremati za gablece ili nositi u posudicama od doma hranu. To mi je bilo nespojivo samnom...nošenje posudica...pa vraćanje tih posudica...nespojivo s mojom jurnjavom i zaboravljanjem.
Od prvog dana mog prelaska na novu prehranu, SVAKI DAN nosim i vraćam te posudice...i nije mi naporno ni teško...naprotiv to spremam sa zadovoljstvom.

Radim kefir, nosim i njega na posao sa sjemenkama lana i cimetom.
Za gablece uvijek slažem nešto ..najčešće je to neko povrće poprženo na masnoći ...ili jaja...ili čvarci. Na poslu držim i posudice sa maslinovim uljem kojeg koristim gotovo uz svaki obrok..
Najveće otkriće bio mi je novi okus kupusa i kelja. Skuhala bih to u slanoj vodi, pa ocijedivši prepržila na svinjskoj masti. Uz to bih recimo uzela nekoliko pilećih jetrica i sve zajedno zalijala maslinovim uljem. 
Najveće oduševljenje bilo je kada su počeli plodovi iz mog vrta. 
Mislim da mogu nabrojati dane na prste kada nisam pripremala tikvice koje obožavam....pa blitva...špinat...krastavci...ah krastavci, njih sam jedva dočekala.

Na poslu su u početku... vidjevši kako dobro jedem...samo klimali glavom..znala sam da su skeptični.
Ovog mjeseca biti će 7 mjeseci mog novog režima prehrane.
Skinula sam ukupno 23 kg, taman koliko sam imala viška.
Danas više ne vrte glavom, pitaju...ja odgovaram. Neke kolegice su već tu, neke još uvijek misle da ne mogu bez kruha..šećera...

Danas imam isto kila kao prije debljanja, no sve stvari od prije su prevelike. Najbolje od svega su moji bokovi i pozadina zbog kojih sam čitavi život imala komplekse...
Probudim se ponekad noću ...i kao da to nisam ja. Osjećam lakoću, nema traga onih šlafova koji su me grijali i izluđivali.

Nedavno sam bila s prijateljicom, koju viđam jednom godišnje u Međugorju. Kako je uvijek puno ljudi oko nas...imala je problema s primjećivanjem moje nove figure. Rekla je da nikako da shvati da sam to ja, da sam sasvim druga. Uska.
Uz to svi govore kako je čudno da uz tolike kile koje su otišle nemam iscrpljeno lice. 

Naravno da nema iscrpljenosti, jer BAŠ NITI U JEDNOM PERIODU otkad sam na lchf nisam gladovala. Nikad do sada nisam redovitije jela, nikad nisam više uživala u hrani.
Sjećam se da sam krajem prošle godine podijelila veći dio odjeće od prije. Izgubila sam svaku nadu da ću ikada više izgledati kao prije, a onda...susrevši lchf ...to je postala stvarnost.

U ovih deset mjeseci NISAM UZELA JEDNU STVAR KOJA NIJE DOPUŠTENA. Nikakav šećer i ni grama brašna. ...i mislim da nisam imala u čitavo to vrijeme ni najmanju krizu. 
Od trenutka prelaska na tu prehranu, imam osjećaj ...kao da smo se prepoznali lchf i ja. 
Jednostavno ...kao da te namirnice koje su zabranjene ne postoje...kao da ih nikad nisam ni uzimala. 
Jedem kad god osjećam potrebu, nekad i kasno uvečer.
Radim si kolačiće koje zamrznem, priuštim si čokolade (naravno tamne)...što nikad prije nisam toliko...
...i što je najbolje od svega...SVE MI TO ODGOVARA.
Moje tijelo uživa u tome da ga ne iscrpljujem gladovanjem, a opet vraća mi lakoćom koju nikad nisam dotad osjećala...
Baš kao da sam čitavi život čekala to...

Danas prolazim uz debele osobe...i tako bih rado prenijela svima tu mogućnost novog života kojeg sam i ja dobila.
Neki slušaju, ...neki se ne pronalaze...
kažu mi da sam glasnogovornica, jer zaista rado govorim o tome,
govorim iz iskustva i želje da i drugima život dobije neke svijetle tonove.
Da...svijetlo...to je sad boja koju volim. Dosad je bilo u globalu crno.
Hvala Aniti za ove dugine boje...
hvala za osjećaj lakoće kad se ujutro probudim i uveče legnem.
hvala za novu prilku ...jer nedavno sam mislila kako ću ostati takva zauvijek...
Ah, da...prošli mjesec sam išla napraviti krvnu sliku.
Sve je savršeno u redu. 
Lchf zaista nije trenutna dijeta koja mi je pomogla strpati svoju vedru dušu u normalno tijelo...ona je postala moj način života, ona me naučila da se u hrani uživa, da se čuva i voli svoje tijelo...

....i prenosim dobiveno dalje...
Moj unuk već mjesecima pije domaće kravlje mlijeko,....
Nema više tetrapaka, ...nema light proizvoda, ...nema ulja ...
...ničeg onog čemu su naučili moju generaciju...zbog nekih interesa...

Bogu i Aniti hvala na buđenju,...i hvala na osmijehu kojeg imam danas, kad se pogled zaustavi na ogledalu!

 (14 glasova) 

Marina Šurkalović 15.08.

Evo i nas: Na Lchf prehranu sam prešla zajedno sa kolegicom sa posla prije 9mj. Do danas imam 17kg manje, ona nekih 6, jer nije imala puno za mršavjeti! Nakon 6mj su nam se pridružile i preostale 4 kolegice...nisu nas više mogle slušati i gledati kako se "topimo" naočigled...sad smo zajedno lakše za oko 60kg....Ali to nije ono najbolje...zdravlje nam je bolje, energije imamo i previše...svi oko nas primjećuju veselije, zadovoljnije i ljepše žene...ispituju kako...pridružuju nam se...

 (2 glasa)