srijeda, 28. travnja 2010.

Zašto se debljamo?


Zašto se debljamo i kako smršaviti? Pa to je barem jednostavno, sve što trebamo učiniti je – jesti manje i kretati se više, odnosno potrošiti više kalorija nego što unesemo hranom. To je sigurno istina jer tako nam stručnjaci kažu! 

Ali naravno da nije tako, jer da jeste, onda bi do sada već svi koji imaju višak kilograma smršavili i nitko više ne bi postavljao to pitanje. Da je tako, onda ne bi u cijelom svijetu vladala epidemija debljine i metaboličkog sindroma. Naime, debljina nije samo estetski problem (iako ga mi žene obično tako doživljavamo), debljina je vanjski simptom koji pokazuje unutarnji poremećaj metabolizma. Debljina je često samo jedan od pokazatelja tzv. metaboličkog sindroma. Povišen šećer u krvi, poremećena vrijednost masnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL), povišen krvni tlak, inzulinska rezistencija te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) skupina je metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Možemo reći da isto ono što izaziva visoki šećer, visoke trigliceride, visoki tlak i inzulinsku rezistenciju – isto to izaziva i debljanje. 

Izgladnjujuće dijete za mršavljenje, koje se baziraju na manjem kalorijskom unosu hrane i većoj tjelesnoj aktivnosti, u praksi su se pokazale potpuno neuspješne. Naša osobna iskustva, iskustva poznanika, ali i znanstvena istraživanja pokazuju da takve dijete mogu dovesti do mršavljenja, međutim nakon toga najčešće slijedi povratak na početnu ili još veću težinu. Mnogi su uspješno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu težinu i zadržali. Taj poznati yo-yo efekt uobičajen je fenomen koji prati gotovo sve dijete za mršavljenje. 

Onima koji nikako ne mogu smršaviti dijetom i koji pate od ozbiljne pretilost, liječnici preporučuju drastičnije mjere – različite vrste operacija pod nazivom bariatrična kirurgija. To može biti odstranjivanje dijela želuca, postavljanje prstena na želudac, postavljanje balona u želudac, bypass želuca ili bypass dijela tankog crijeva. Cilj ovih užasnih operativnih zahvata je smanjivanje zapremine želuca kako bi se smanjio unos hrane, ili smanjivanje apsorpcije hrane u tankom crijevu, tako što se operativnim putem isključuje dio tankog crijeva iz probavnog trakta. Ovo dovodi do smanjene apsorpcije kalorija i mršavljenja, ali i do teškog nutritivnog deficita (nedostatka hranjivih tvari) što vodi razvoju mnogih bolesti. Ove drastične metode, koje imaju mnoge teške posljedice, dovode do privremenog gubitka kilograma, ali ne i do trajnog rješenja. No čak i kad bi bile djelotvorne za mršavljenje, nikako se ne bi trebale provoditi s obzirom na teške posljedice po zdravlje. 

Dakle, uz sve savjete stručnjaka, uz sve dostupne metode, pa čak i uz teške operativne zahvate, i dalje neuspješno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom težinom. Zašto je to tako? Drastično smanjivanje unosa hrane, odnosno izgladnjivanje tijela dijetama, dovodi do toga da tijelo smanjuje potrošnju energije zbog štednje. To je, naime, jedan od programiranih mehanizama za preživljavanje, koji je ljudskoj vrsti osigurao opstanak u vremenima nedostatka hrane. To znači da kod gladi i nedostatka hrane, tijelo štedi energiju tako da minimalno troši a maksimalno sprema. Zato kad više ne možete podnijeti gladovanje, što na duže staze ne može nitko, počinje ponovno debljanje bez obzira na to što jedete, jer tijelo svu dobivenu hranu sprema kao rezervu energije “za kasnije”. Ovo dovodi do usporavanja metabolizma, što otežava svaki slijedeći pokušaj mršavljenja. Oni koji su mnogo puta provodili dijete za mršavljenje, znaju da je svaka slijedeća sve teža i manje učinkovita. 

Teorija o ”kalorijama unutra” i ”kalorijama van” jedna je iskrivljena slika funkcioniranja ljudskog organizma. Većina stručnjaka, liječnika i nutricionista zanemaruju činjenicu da je čovjek biološko biće a ne motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Zaboravljaju da je ljudsko tijelo genetski uvjetovano i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama tisuća godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku, dostupna čovjeku da zadovolji sve njegove biološke potrebe. 

Fokus se postavlja na kalorijsku vrijednost hrane, a zanemaruje se vrsta hrane koja direktno djeluje na hormonalnu ravnotežu ljudskog organizma. U toj priči o “unosu i potrošnji kalorija” stručnjaci zaboravljaju reći (ili vjerojatno ni sami to ne znaju) da hormoni zapravo imaju najveći utjecaj na promjenu tjelesne težine, a ne količina unesenih i potrošenih kalorija. Poznato je npr. da nedostatak hormona štitnjače (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti do povećanja tjelesne težine, kao što i višak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja. Poznato je i da hormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju ili ga sami proizvodimo previše (npr. kod stresa i nedovoljno sna). Međutim, kod najvećeg broja slučajeva, uzrok debljanju je jedan drugi hormon – inzulin

Namirnice bogate ugljikohidratima (šećerom i škrobom), kao što su krumpir, riža, kruh, tjestenina, peciva, kolači, odnosno bilo što načinjeno od brašna i šećera, razgrađuju se u probavnom sustavu na osnovne molekule šećera – glukozu. Glukoza se brzo apsorbira u krvotok, što dovodi do naglog podizanja razine šećera u krvi i odmah potom se iz gušterače izlučuje inzulin koji ima zadatak da ukloni šećer iz krvi. Inzulin to radi tako da jedan dio glukoze šalje u mišiće i jetru, kao gorivo za sljedećih nekoliko sati, a ostatak šećera pretvara u masnoću i pohranjuje u masnim stanicama kao zalihu energije “za kasnije”. 

Kako je u čitavom krvotoku normalno imati samo 5 grama glukoze, jer je sve preko toga toksično i opasno za zdravlje, tako inzulin brzo isprazni krvotok od glukoze pa je šećer u krvi nedugo nakon jela još niži negoli prije jela. Tijelo tada “misli” da mu nestaje goriva (energije), ali još uvijek visoka razina inzulina u krvotoku sprečava korištenje one spremljene masnoće za energiju. Jer, dok god je inzulin prisutan u krvotoku ne može doći do sagorijevanja pohranjene masnoće, budući da inzulin na neki način “zaključava” masnoću unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom koja će dati brzu energiju. Ako tada posegnemo za ugljikohidratima, tijelo ih ponovno sprema kao energiju u vidu masnih naslaga sve dok je inzulin u krvi visok i tako se vrtimo u krug. 

Drugim riječima, visoka razina inzulina u krvi, zbog prehrane bogate šećerom i škrobom, dovodi do nakupljanja masnih naslaga i debljanja. I obrnuto, niska razina inzulina omogućuje masnim stanicama da polako otpuštaju svoj sadržaj masnoće što dovodi do njezinog sagorijevanja i mršavljenja. Dobra vijest je da sami možemo utjecati na količinu inzulina u krvi. To je, dapače, relativno lako, potrebno je samo pozorno birati hranu koju unosimo u organizam. Šećer i drugi ugljikohidrati izazivaju izlučivanje inzulina, dok masnoća i proteini ne dovode do iste stimulacije ovog hormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskom količinom ugljikohidrata, kod osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom, gotovo bez greške dovodi do mršavljenja. Budući da se istovremeno može jesti ostala hrana (osim ugljikohidrata), kod ovakvog načina mršavljenja nema gladi

Pročitajte: Kako nas "zdrava" i "uravnotežena" prehrana dovodi do debljine


24 komentara:

  1. Poštovana,
    hvala što nas educirate, jako mi se sviđa Vaš blog.
    Molim da nam pojasnite što se događa u tijelu nakon unosa proteina i masnoća. Znamo što se događa nakon ugiljikohidrata, inzulin oslobađanje krvi od viška glukoze, ali ne znam kako tjelo reagira na unos proteina i masnoća.
    Unaprijed hvala na Vašem odgovoru.

    OdgovoriIzbriši
  2. Proteini i masnoce su gradjevinski materijali za tijelo. Proteini se razgradjuju na polipeptide (manje proteinske molekule) koji se razgradjuju na aminokiseline. Aminokiseline se absorbiraju u krvotok i transportiraju u razlicita tkiva gdje se od njih proizvode potrebni proteini. Od proteina se u tijelu izgradjuje misicno tkivo, enzimi, hemoglobin, hormoni, antitijela, proteini sluze za obnavljanje i odrzavanje tkiva.


    Masnoce se razgradjuju na slobodne masne kiseline i transportiraju krvotokom. Koriste se za izgradju tkiva (npr mozak i stanicne membrane se vecim dijelom sastoje od masnoca) i kao energija za tijelo (direktno trosenje masnoca za energiju ili se spremaju za kasniju upotrebu u masnim stanicama). Masnoce npr sudjeluju u razvoju mozga i nervnog sistema, potrebne su za razvoj i bolji kapacitet pluca te za smanjenje rizika od upala.

    OdgovoriIzbriši
  3. Mene zanima po vašem mišljenju kolike trebaju da budu porcije odabrane hrane pri mršavljenju po obrocima ili da li ima neki normativ za veličinu porcije pri mršavljenju.Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru.-Draga_

    OdgovoriIzbriši
  4. Porcije su razlicite jer imamo razlicitu konstrukciu tijela, razliciti metabolizam... Pravilo je da jedete dok ne osjetite da ste siti, ne dalje. Pokazatelj je i vaga, ako tjednima pokazuje istu kilazu znaci da jedemo previse. S vremenom naucite slusati svoje tijelo i tocno znate koliko vam hrane treba da budete siti i zadovoljni a da kilaza ide prema dolje.

    OdgovoriIzbriši
  5. Draga Anita puno Vam hvala što nam dajete ovako korisne savjete.Ja sam visoka 173cm teška sam 100kg mnogo se mučim sa raznim dijetama htjela bi postići svoju idealnu težinu.Stara sam 37godina imam 3 djece.Puno Vas pozdravljam i želim da me posavjetujete kako da istrajem sa programom ishrane LCHF

    OdgovoriIzbriši
  6. Anita,
    obzirom na gore obrazloženje o mastima, zanima me koliko masnoće je potrebno unositi,a da bude dovoljno za potrošnju energije bez skladištenja u masnim stanicama.
    Mislila sam da samo šećeri utječu na rast masnih stanica, sada me ovo zbunilo jer izglda da se i masti skladište. Jesam li ja ovo dobro shvatila?

    OdgovoriIzbriši
  7. @ masti koje jedemo se ne mogu skladistiti ako ne jedemo secere. samo jedenjem secera i skroba dolazi do podizanja secera u krvi i lucenja inzulina, a inzulin je taj koji visak secera pretvara u masti i skladisti ih u masne stanice.
    znaci kad jedemo masti bez secera nema skladistenja tj debljanja. medjutim ako jedemo previse kolicinski, moguce da nece doci ni do mrsavljenja jer tijelo u tom slucaju trosi unesene masti ali ne i one uskladistene.
    koliko masnoce unositi je vrlo individualno ali je i lako za otkriti. jednostavno pratite neko vrijeme otprilike sto i koliko jedete i da li vaga pokazuje manjak kila (ako je mrsavljenje cilj) pa naknadno regulirajte unos. najjednostavije pravilo je da se jede kad smo gladni i kolicinu koja je potrebna da osjetimo sitost bez da se prejedemo.

    OdgovoriIzbriši
  8. Dosad nisam ni znala za ovaj blog, no veceras mi ga preporucila jedna gospodja na forum.hr nakon sto sam postavila neku temu i trazila savjet za mrsavljenje.
    Ja sam spadala u grupu ekstremno gojaznih ljudi, skinula sam 40 kg uz pomoc raznih dijeta. No problem je sto sam tek upolovila mrsavljenje, a kosa mi nenormalno opada i organizam mi se dosta promijenio- nagore.
    Drago mi je sto sam saznala za ovaj blog, svidja mi se.

    OdgovoriIzbriši
  9. Poštovana, hvala na ovom blogu, ovo mi je prvi kontakt s ovakvom vrstom prehrane i mnogim podacima. drago mi je da ste vi ipak kvalificirana osoba da o ovome piše, jer kad novinari iznose neke revolucionarne zakljucke, uvijek me to navodi da sumnjam u to koliko su oni kvalificirani i s kojim ciljem to rade. opčenito, danas je teško raspoznati što je istina a što laž. Ja sam studentica i prijateljica me uputila da pogledam ovaj blog.
    Za sad imam jedno pitanje. Znamo da mozak za energiju može trošiti samo ugljikogidrate, osiguravamo li ovakvom prehranom dovoljno ugljikohidrata za te funkcije koje se bez njih ne mogu odvijati?

    OdgovoriIzbriši
  10. nadovezujem se na prethodno pitanje, nisam znala da se ketoni mogu također iskorištavati za energiju u mozgu. moje sadašnje pitanje je nije li opasno biti u stanju ketoze cijeli život i hoće li to dugoročno rezultirati nekim drugim bolestima, kako to utječe na jetru?

    Nažalost, nemam znanja ni približno dovoljno da mogu shvatiti je li ovo samo još jedan trend kao milijun drugih za koji će se s vremenom pokazati da je u nekoj od svojih osnovnih postavki bio u krivu, ili je nešto prema čemu bi bilo pametno početi voditi život. Svakako, ovdje na blogu je napisano mnogo istinitih činjenica, ali to ne znači da je cijela teorija ispravna.

    Naišla sam samo na jedan negativan komentar na blogu. Moj nije ni pozitivan ni negativan, ja sam samo u nedoumici da li da dam šansu lchf ili ostanem na ovom gdje jesam, jer nemam nikakvih problema osim nedostatka energije. Uz to znam da ne živim ni približno zdravo, krećem se jako malo, dugo vremena sjedim i ležim pred kompjuterom i jedem usput i bilošto, dosta fast fooda i pekarskih proizvoda, pušim... vidim sve te svoje očite greške, zato neznam trebam li uskočit u neki ekstrem poput lchf.

    Zapravo, uz pitanje ketoza i jetra, moje pitanje je i zašto da ja probam lchf? (znam da je cijeli blog posvećen tome, ali, zašto da Vama vjerujem da ste u pravu i da ste čitavu problematiku prehrane baš vi uspjeli u cijelosti shvatiti?)

    Nadam se da ćete mi svojim odgovorom pomoći,
    unaprijed hvala
    :)

    OdgovoriIzbriši
  11. @ nase tijelo treba odredjenu kolicinu glukoze za neke funkcije i tu glukozu tijelo proizvodi samo ako je ne unosimo prehranom.

    @ ketoza je prirodno stanje tijela. medju tradicionalnim skupinama naroda, prije nego li je "civilizacija" donijela secer i brasno, bilo je naroda (npr eskimi), koji nisu imali pristupa nikakvoj ugljikohidratnoj hrani. u vjecnom snijegu i ledu nisu mogli uzgajati nikakvo povrce, voce ni korijenje i jeli su samo proteine i masnoce iz zivotinja ili ribe. brojna istrazivanja su pokazala da su ovi ljudi imali perfektno zdravlje.

    vjerovati nemojte nikome, cak ni sebi ako nemate dovoljno informacija. da bismo mogli u nesto vjerovati trebamo se dobro informirati, citati sto vise, razmisljati.. takodjer i isprobati na sebi, osluskivati svoje tijelo i razmjenjivati iskustva..

    OdgovoriIzbriši
  12. Anita,
    obzirom da na blogu ne mogu naći informaciju (a znam da negdje pište) molim te preporuku omjera proteina/ugljikohidrata/masti za mršavaljenje. Ja trenutno imam 71 kg.

    Unaprijed hvala,
    Ivana

    OdgovoriIzbriši
  13. Poštovana Anita, već tjednima čitam blog, koji mi je u glavi razbistrio nedoumice s kojima se borim čitav život.. Uvijek barem 10 kg viška, pcos, umor, povremeni svjetli periodi zdrave proteinske prehrane, ali tijekom kojih sam uvijek imala cravings prema slatkome i nikako ga se riješiti. U zadnje vrijeme sam već počela raditi na tome da prihvatim da sam debela i bok, i da nikad neću prestati htjeti čokoladu.. I onda sam vidjela ovo, uglavnom, naučila sam da je glad dobra, naučila sam da je debljanje naturalna reakcija organizma, i da možda ja nisam kriva niti lijena, već jednostavno nemam dosta informacija i biram krivu hranu za sebe (čak i sportska prehrana ima dosta UH!). Naravno da sam istog trena startala uopće ne razmišljajući, znači od Nove godine odlučila sam napraviti prvi korak.
    Krenula sam odmah s umjerenim lchf (jedem mlijeko vrhnje i orahe, ali voće izbjegavam), iako sam ovisna o slatkome, sve ove dane nisam nijednom NIMALO poželjela slatko, što je za mene uspjeh. Druga dobra stvar je što 2-3 puta dnevno osjećam glad, pravu glad tijela, iz želuca, što skoro nikad nisam ranije osjećala jer bi se uvijek pretrpala iz navike. Usto, doista sam naučila stati, jedem 3-4 obroka i skoro uopće ne grickam.

    Problem, naravno da postoji. Kako sam puno puta poklekla i odustala od raznih režima, stvarno ovoga puta to ne bi željela, jer sam zadovoljna, namirena i ukusno mi je, kuhala sam u ova tri dana više nego u zadnjih 6 mjeseci i uživala. Stvarno mislim da bi ovo moglo biti TO, konačno. No, strah me, strah me jer sam presita, koliko god ružno zvučalo. Pojedem porciju salate, lchf majoneze i šniclu, i sita sam, i to me zbunjuje tj moju psihu, jer moj mozak ne može prihvatiti da sit može mršaviti, dosad je uvijek bio gladan. Onda guglam čitav dan 'lchf getting fat' i slično i hvata me strah da neću smršaviti, ili još gore udebljati se još više.
    Onda sam pokušala smanjiti za jedan obrok, no tijelo me izludilo glađu i morala sam pojesti još 500-600 kcal masti, te se tek onda smirila.
    Sve skupa nabija mi neki panični osjećaj, i strah, što mi je šteta velika jer mi se ZBILJA sviđa ovaj režim, više nego ijedan drugi. Imam osjećaj da sam za tim čitav život tragala i ne bih htjela ne uspjeti.

    Zato, iskreno pitam, je li se moguće na lchf udebljati ako se pretjera, i koliko? imam 15 kg viška.
    Isto tako, kako ignorirati glad i potrebu da se unose masnoće ako premašim unos kcal kojeg sam procijenila da vodi do mršavljenja (kod mene oko 2000, ali dosad bi često tijelo tražilo barem 2500)
    Hvala od srca i Sretna nova.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Na LCHF nema debljanja. Debljanje je moguće ako ipak unosite toliko ugljikohidrata koji će potaknuti izlučivanje inzulina, jer inzulin je taj koji višak unešene energije posprema u masne naslage. Ne brojite kalorije! LCHF se ne radi o brojanju kalorija već o biranju hrane koja stabilizira šećer u krvi i inzulin. Uopće ne ograničavajte količine hrane, ispočetka ćete jesti više i to je sasvim normalno jer tijelo želi nadoknaditi sve što mu je nedostajalo na ranijim režimima. Treba i vremena da se tijelo prešalta sa trošenja glukoze kao primarnog izvora energije na trošenje masnoće. Naravno treba vremena i da mozak prihvati da možete jesti do sita i mršaviti. To će se dogoditi vrlo brzo, čim prvi kilogrami spadnu. Nemojte 3. dan donositi nikakve zaključke, nastavite barem mjesec dana i onda vidite gdje ste.
      Dakle jedite kad ste gladni i jedite do sita, ali birajte namirnice. Nakon par tjedana će vam se apetit regulirati i porcije hrane spontano smanjivati, svi su ovo doživjeli pa ćete i vi, ako ćete biti dosljedni.
      Pozdrav i sretno!

      Izbriši
  14. Znači nema rezultata za magicnih par dana? I ja sam par dana na ovom režimu ..i jedem malo više

    OdgovoriIzbriši
  15. Anita, ja sam vec cijela 2 mjeseca na LCHF a zadnjih mjesec dana na zelenoj kuri. Zeljela bih izgubiti nekih 4-5kg no nista se nije dogodilo po tom pitanju.... Osim toga stalno sam jako umorna, nikako se naspavati.... Skroz sam izbacila voce ovih zadnjih mjesec dana ali pijem oko 7dl kefira dnevno. Isto tako, uzimam dosta orasastih plodova (oko 100g dnevno) ili barem 3 puta tjedno i pijem dvije kave dnevno. Je li u tome problem? Imaju li kolicine kefira ikakvog utjecaja? Inace se bavim i sportom (barem 4 puta tjedno) ali nemam ni volje ni snage.... Uzimam dosta masti, pogotovo kokosovo ulje, maslac i maslinovo...jedem dosta povrca i jaja, slanine dvaput tjedno, nesto svinjskog mesa (nisam neki mesojed) piletine i vise ribe (no ne pretjerujem proteinima). Treba mi savjet molim vas... Hvala unaprijed!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako niste ništa izgubili u 2 mjeseca vjerojatno jedete prevelike količine hrane. 100 g orašastih plodova dnevno je previše, kao i 7 dl kefira.


      Umor može biti od poremećaja štitnjače, nadbubrežnih žlijezda, stresa, nedostatka magnezija, intolerancije namirnica... ali nema smisla pogađati, bolje napravite neke pretrage.



      Izbriši
  16. Draga Anita, ispricavam se - ostavila sam maloprije komentar kao anonimac.... Osim svega navedenog, imam i zatvor po 2-3 dana. Nikada prije nisam imala tih problema. Molim vas za savjet. Puno pozdrava, Jelena

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nekad kod promjene prehrane dođe do takvog poremećaja, ali trebalo bi se sve brzo regulirati. Potrebna su vlakna, tekućina, masnoće i rutina:
      
- Jedite puno zelenog lisnatog povrća sa prirodnim masnoćama (maslac, maslinovo ulje, kokosovo ulje) - svaki dan
      
- Jedite salatu ili drugo salatno povrće sirovo - uz svaki obrok
      
- Ujutro natašte popijte 1-2 žlice maslinovog ulja i zatim 3 dl mlake vode sa malo limuna
      
- Pijte najmanje 2 litre vode dnevno
      - Pijte domaći kefir (ali ne 7 dl)
      
- Poslijepodne stavite žlicu lanenih sjemenki u pola čaše vode, ostavite da stoji par sati da pusti sluz, to pojedite-popijte navečer
      
- Svako jutro u isto vrijeme sjednite na wc i sjedite u miru bez stresa
      
- Krećite se, hodajte dosta.

      Izbriši
  17. Hvala puno Anita, sve cu probati ;-)

    OdgovoriIzbriši
  18. ovako bila sam cca 2 mjeseca na lchf od cega mjesec dana na strogoj zelenoj kuri....izgubila sam nekih 7 kila u tom periodu ali je islo polako i nekad uopce ali dobro boje polako nego nikako....onda sam se htjela vratiti na lchf normalni da uvedem voce jer mi je falilo jako i imala sam par dana gdje sam pokleknula pa pojela nesto cokolade i malo kruha i zalomilo se malo vise alkohola...u medjuvremenu sam pocela i vjezbati...bicikl i setnje....stalno mi izbija alergija na vratu mislila sam da je zbog previse kefira pa sam i njega sad izbacila...ali uglavnom vratile su mi se 4i pol kile sto je jako frustrirajuce i kako je moguce da to sto sam dva mjeseca radila poniste par dana :( s obzirom da moram skinuti bar deset kila sta biste mi preporucili a rado bi ako mogu ne izbacivati voce jer obozavam zelene sejkove i bas mi daju energiju ...lp i hvala

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čokolada, kruh, alkohol, voće ... dobro si prošla, mogla si sve vratiti (hehhehe). Mislim da ti niko ne mora govoriti šta da jedeš ili ne jedeš/konzumiraš da bi smršala ili se udebljala, sama si svoj organizam istražila. Alergija je zbog uvođenja namirnica koje nisi konzumirala neko vrijeme.
      7kg za 2mjeseca nije sporo, nego je baš brzo

      Izbriši
  19. Hvala,Anita. Uz mnoge zdrastvene benefite i 25kg u minusu nauživala sam se prekrasne hrane,koju sam kao nezdravu 40 godina izbjegavala. Dvije godine lchf-a su zamnom i jedino za čime žalim je što ovaj blog nisam počela iščitavati 2010-e. :)

    OdgovoriIzbriši
  20. Pozdrav,
    Imam 21 godinu i zbog zdravstvenih problema morala sam izbacit gluten,laktozu i secer i zbog toga sam jaaako smrsavila, na granici sam sa anoreksijom :( Moje pitanje je kako da se udebljam sa takvom prehranom koja " ne deblja "?

    OdgovoriIzbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.

Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.