utorak, 2. kolovoza 2011.

Priča iz davnina – ili gradivo koje su nas trebali naučiti u osnovnoj školi


Početkom 20. stoljeća, još uvijek je postojala mogućnost da se empirijski dobije uvid u način života i prehranu predindustrijskih civilizacija. Mnogi su istraživači, liječnici i antropolozi istraživali i izvještavali o izoliranim grupama naroda koje su u to vrijeme još uvijek postojale na raznim stranama svijeta. Brojni pisani zapisi svjedoče kako su ti ljudi živjeli i kako je izgledala njihova tradicionalna prehrana prije prodora industrijske hrane. Između ostalog ovi izvještaji govore i o zdravstvenom stanju pripadnika tih naroda.

Jedan od sveobuhvatnih izvještaja je Nutrition and Physical Degeneration (Ishrana i tjelesna degeneracija) dr. Weston A. Pricea. Dr. Price diplomirao je i počeo raditi u Americi kao zubar krajem 19. stoljeća, upravo prije prodora industrijske hrane. Slijedećih trideset godina u svojoj je praksi primijetio kako se zdravlje zubi i čeljusti kod djece sve više pogoršava, baš kao i njihovo sveukupno zdravlje. Osim što je bilo sve više slučajeva karijesa, zubi kao da više nisu pristajali u čeljusti koje su bile prekratke ili preuske. Djeci su čak i nosni prolazi bili preuski te su općenito bili lošeg zdravlja i sve više obolijevali su od astme, alergija i poremećaja ponašanja. Dr. Price je vjerovao da su ove deformacije i promjene bile uzrokovane lošom prehranom i nedostatkom hranjivih tvari. Taj njegov interes ga je potakao da tridesetih godina 20. stoljeća, sa svojom suprugom Florence, medicinskom sestrom, proputuje cijelu zemaljsku kuglu kako bi istraživao i studirao izolirane grupe naroda.

Tražio je savršeno zdravlje bez karijesa i bez kroničnih, degenerativnih i infekcijskih bolesti kroz više naraštaja. Proučavao je četrnaest takvih skupina naroda: izoliranu grupu Švicaraca u Alpama, galske skupine na otocima Vanjski Hebridi, Eskime i Cree Indijance u Sjevernoj Americi, melanezijske i polinezijske skupine na jugu Tihog oceana, nekoliko afričkih plemena, te Aborigine u Australiji i Maore na Novom Zelandu. Sve grupe naroda koje su imale savršeno zdravlje živjele su izolirane, daleko od civilizacije, a ljudi su se hranili na tradicionalan način kako se to kod njih oduvijek radilo.

Dr. Pricea je također zanimalo što se događalo s pripadnicima ovih istih naroda koji su napustili svoj tradicionalni način života i prehrane i prihvatili industrijsku hranu moderne civilizacije. Rezultati su posvuda bili identični i poražavajući: ti ljudi su obolijevali od karijesa, nerazvijenih čeljusti, deformacije kostiju, raka i cijelog niza drugih degenerativnih bolesti.
Price je detaljno zapisivao što su ljudi jeli, čak je uzimao uzorke hrane kako bi ih mogao analizirati u laboratoriju. Pored svega, snimio je i brojne fotografije koje su objavljene u njegovom izviješću. Kaže se da jedna fotografija govori više od tisuću riječi, i doista, te su fotografije jasno pokazale što se dogodilo s ljudima na različitim krajevima svijeta, kroz samo jednu generaciju, kada su počeli jesti šećer i brašno. Savršeni zubi kod roditelja, bili su potpuno izvrnuti i iskrivljeni kod njihove djece. Zdravlje usta ”ogledalo” je zdravlja cijelog tijela, a uništeno zdravlje zbog promjene prehrane bilo je vrlo jasan rezultat ovog istraživanja.

Sastav tradicionalne prehrane kod različitih grupa bio je različit, ovisno da li su bili lovci i sakupljači, stočari ili zemljoradnici. Pastiri, ribolovci ili lovci kojima je osnova prehrane bila hrana životinjskog porijekla, bili su fizički najsnažniji, sa stopostotnom otpornošću na karijes i infekcijske bolesti. Kod plemena koja su osim izvornih životinjskih namirnica koristili i žitarice, Price je zabilježio da su tjelesni razvoj i snaga, te zaštita protiv karijesa i bolesti bili lošiji u usporedbi s plemenima koja su konzumirala više namirnica životinjskog porijekla. U gradovima i lukama, gdje su određene skupine kombinirale rafiniranu i “primitivnu” hranu, razvili su zdravstvene probleme, ali ne u tolikoj mjeri kao oni koji su potpuno napustili svoj tradicionalni način prehrane.

Ovakav obrazac Price je pronašao kod svih grupa naroda koje je posjetio i studirao. U Australiji su Aboridžini, koji su živjeli uz obalu i jeli ribu i plodove mora, bili najzdraviji. No oni koji su promijenili prehranu na rafinirane poljoprivredne proizvode, češće su obolijevali od tuberkuloze i paralizirajućeg artritisa. Price je pronašao savršeno zdravlje i kod stanovnika otočja Torres Strait između Australije i Nove Gvineje. Jedan liječnik koji je trinaest godina živio i radio na tim otocima, nije zabilježio niti jedan slučaj raka među stanovnicima otočja, dok je osobno operirao maligne tumore kod bijelaca koji su tamo živjeli. Među domorocima je bilo krajnje neuobičajeno da bi ih snašla neka bolest. Oni su se snažno protivili asimilaciji, posebice u pogledu prehrambenih namirnica, pa su prodavaonice hrane smatrali krajnje opasnima.

Na Novom Zelandu Price je susreo pripadnike naroda Maora, u različitim stupnjevima asimilacije u zapadnjačku kulturu, pa je i kojih njih dokumentirao jednako pogoršano zdravlje i povećanu osjetljivost prema kroničnim i degenerativnim bolestima, kao što ga je pronašao i kod drugih kultura.

Kako je dr. Price bio čovjek oštrog uma, prepoznao je obrazac. Nisu ga zbunile varijacije u makronutrijentima i različitost osnovnih prehrambenih namirnica. On je identificirao principe prehrane i nutritivni sadržaj ovih namirnica, koji su doveli do savršenog imuniteta prema kroničnim i degenerativnim bolestima. Dr. Price je dao neoborive dokaze o prirodnim zakonima prehrambenih potreba, koji jednako funkcioniraju za sve ljude na zemaljskoj kugli i koji reguliraju imunitet, reprodukciju kao i sve ostale aspekte zdravlja.

Sveta hrana

Ono što se najviše cijenilo kod imunih (otpornih) grupa naroda, bile su namirnice životinjskog porijekla posebno bogate masnoćama: iznutrice, koštana srž, ulje riblje jetre i riblja jaja, žumanjci, svinjska mast i maslac. Jetra je bila posebno cijenjena i često se jela sirova. Ovi ”primitivni” narodi su znali da su neke namirnice izuzetno važne za trudnice, dojilje, malu djecu kao i za parove koji se tek pripremaju imati djecu. Zato su znali putovati na daleka odredišta da bi prikupili tu neophodnu hranu koju su nazivali Svetom hranom. Kada je Price pitao imune skupine zašto to rade i zašto traže te posebne namirnice, dobivao je uvijek isti odgovor: “Zato da bi dobivali savršenu djecu”. Radilo se o hrani iz jedne ili više navedenih skupina:

  • riba i plodovi mora, riblji organi, ulje riblje jetre i riblja jaja;
  • iznutrice divljih životinja ili domaćih pašnih životinja;
  • kukci;
  • masnoće nekih ptica i jednoželučanih životinja kao što su morski sisavci, zamorci, medvjedi i svinje;
  • žumanjci od kokošjih jaja ili jaja drugih slobodnih ptica;
  • mlijeko, sir i maslac od životinja koje su pasle travu.

Kad je dr. Price analizirao njihove prehrambene namirnice, a sakupio je preko 10 000 uzoraka, otkrio je da su imune grupe naroda dobivale deset puta više vitamina A i D nego Amerikanci iz svoje moderne prehrane. Hrana primitivnih naroda sadržavala je i četiri puta više minerala i vitamina topivih u vodi. Price je otkrio da je njihova hrana sadržavala i njemu do tada nepoznat sastojak kojeg je prozvao “aktivator X”, danas poznat kao vitamin K2. Price je prvi otkrio da su vitamini topivi u masnoćama (A, D, E i K) zapravo katalizatori ili aktivatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih nutrijenata: proteina, minerala i vitamina. Drugim riječima, bez ovih snažnih faktora koje nalazimo jedino u životinjskim masnoćama, unos svih drugih hranjivih tvari nam je uzaludan. Pokazalo se da je dr. Price bio u pravu. Danas znamo da se vitamini A, D i K2 nalaze samo u životinjskim masnoćama i da su ove masnoće neophodne za apsorpciju minerala i sintezu proteina.

Najzdraviji ljudi na koje je Price naišao živjeli su uz obalu i jeli uglavnom ribu i morske plodove. Sljedeći najzdraviji i najotporniji bili su oni koji su jeli meso slobodnih pašnih životinja. Price je pokušao pronaći i domorodačke skupine savršenog zdravlja koje su jele samo hranu iz biljnog svijeta, ali nije pronašao ni jednu.

Dr. Price nije bio jedini koji je svjedočio savršenom zdravlju predindustrijskih lovaca i sakupljača. I mnogi drugi liječnici koji su živjeli s domorodačkim stanovnicima obavljajući svoju službu, izvještavali su kako nikad nisu vidjeli niti jedan slučaj malignog oboljenja, kao ni znakove srčanih bolesti ili dijabetesa. Ovakva su zapažanja dokumentirana u antropološkoj literaturi, ali ih medicinske institucije potpuno ignoriraju.




Broj komentara: 13:

  1. Draga Anita,

    Ovo je da covek prosto zanemi od dokaza koji idu u prilog saznanju da je Industrija odgovorna za sve losije zdravstveno stanje modernog coveka ! Ova " moderna prehrambena industrija " dobila je ubrzo svoju najbolju prijateljicu farmaceutsku industriju, pa tako te dve prijateljice zajedno nastupajuci otvaraju jedna drugoj vrata na ogromnu stetu ljudske vrste!
    Ispricacu vam jos jedno svoje iskustvo. Kada sam u januaru pocela sa LCHF razmisljala sam o mogucnosti da i moj sin pocne malo sa tom vrstom prehrane. Nisam forsirala stvari ali sam bila uporna u nastojanju da jednu po jednu namirnicu izbacujem sa liste njegovih zelja. Koka kola, cokolada, kupovni keksi, pudinzi...sve redje nalazili su mesto u nasoj potrosackoj korpi a te slatkise zamenjivala sam mu LCHF poslasticama. Moj sin koji je inace imao malo debeljuskastiji stomak nego sto je trebalo a i malo vecu osetljivost na UH poceo je, nakon izvesnog vremena, da se suzava u predelu gde je imao taj visak. Pre tri nedelje ulazimo nas dvoje u prodavnicu i ja mu kazem da izabere neki hleb za sebe jer je nestalo onog hleba koji uglavnom jedemo ( LCHF hleb) a ja sam pravljenje tog hleba odlozila za naredni dan, na sta se on meni okrenuo i rekao " ne necu mama da kupim ovaj hleb, od njega nikada nisam sit, pravi onaj tvoj" ! Verovali ili ne, njegov organizam je sam po sebi izgubio zelju za slatkisima, koka kolom, grickalicama...Obroci su mu ustaljeni, nema napada gladi iako se aktivno bavi sportom. To je samo dokaz da nase telo treba samo ono sto priroda daje nikako ono sto mu industrija nudi.
    Ja vise ne udovoljavam cak ni svojim gostima po pitanju hrane. Sve sto se spremi i iznese na sto u nasoj kuci je LCHF, dodam eventualno hleb za one koji ne veruju u LCHF, pa ko voli neka izvoli.

    OdgovoriIzbriši
  2. prije kojih deset godina putovala sam vlakom na sjever Njemačke i na tom putu sam upoznala jednu stariju ženu koja je voljela pričati (kako to već u vlaku bude na dugim putovanjima).
    pričala mi je o svom mužu koji se jako razbolio u vrijeme drugog svjetskog rata. imao je tuberkulozu kao i mnogi u to vrijeme. rat je završio i on je došao kući u kasnoj fazi TBC. bio je potpuno neuhranjen i s otvorenim ranama na vratu od TBC. u to vrijeme se TBC već liječila antibioticima, ali u onom poslijeratnom kaosu i neimaštini, oni nisu mogli doći do lijekova, naprosto ih nije bilo. nisu imali ni dovoljno hrane, ali budući da su živjeli u primorskom kraju, imali su mogućnost nabaviti najjeftiniju ribu (srdelu naravno).
    žena kaže da je čovjek jeo ogromne količine te srdele i da se ona i bojala što će mu biti od toga jer ona nije mogla ni približno toliko pojesti, ali on je halapljivo jeo srdelu. svaki dan je jeo srdele i srdele, očito mu je tijelo izmučeno bolešću to tražilo i nakon nekog vremena rane na vratu su zacijelile. i ne samo to, čovjek se potpuno izliječio od TBC i fizički potpuno oporavio da liječnici nisu mogli doći k sebi. žena je bila potpuno uvjerena da se izliječio od takve ishrane, a i meni je to bilo potpuno logično tada kad mi je pričala.

    Pepica

    OdgovoriIzbriši
  3. @ mina tvoj sin je brzo osjetio sto mu tijelo trazi. djeci treba samo dati sansu da zavole pravu hranu. sjeti se onog malca na youtube sto jede maslac zlicom :) dijete jede sto mu tijelo treba da zdravo raste :)

    @ pepice odlicna prica! sigurno istinita!

    @ tea thanks :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Još jedan sjajan i lako razumljiv post od naše ambasadorice Anite. Kad pomislim da je već sve rečeno i jasno ko LCHF keks :-), stiže ona s još boljim tekstovima. Hvala ti Anita i hvala curama na odličnim pričama.

    OdgovoriIzbriši
  5. pozdrav, kako je već mnogo puta rečeno blog vam je veoma zanimljiv i znam da je sve ovo o pehrani međutim zanima me ima li lijeka išijasu?
    Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.

    OdgovoriIzbriši
  6. Imam jedno pitanje,19 mi je godina,kao djetetu mi je dijagnosticiran neurodermatitis,u pubertetu mi se vratio osip na kozi I na testu intolerancije na hranu je ispalo da Sam alergicna na ribu.Obozavam ribu I danas je normalno jedem Ali mi zna izbiti osip po rukama nakon toga u malim kolicinama.Citala Sam knjigu od Elaine Hollingsworth I o zagadenosti ribe zivom,moje pitanje je koju bi vi vrstu ribe preporucili za jest a da je najmanje zagadena ? Puno Hvala,Lola

    OdgovoriIzbriši
  7. Ако сам добро разумела текст, у реду је јести хлеб од киселог теста?
    Унапред хвала.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ana, da, kruh od kiselog tijesta je u redu za osobe koje nemaju problema sa tjelesnom težinom i koje su potpuno zdrave.

      Izbriši
  8. Koliko se priča i navodi na vegeterijanstvo, zamalo su u poslednje vreme uspeli da me pridobiju da verujem u njihovu teoriju kao ispravnu. Inače, vodim zdrav život i računa da se hranim isto tako, i u večitoj sam, a čini mi se sve većoj potrazi za teorijom koja je sigurno najtačnija. Kako je to nemoguće, jer nove i novije stalno pobijaju stare, a i ima nas toliko da ovom svetu danas, da će uvek postojati izuzetaka, moram da se složim da poznajem par vegana koji su ozbiljno bili bolesni, svi su imali rak, nažalost, a uvek sam im zavidela kako oni to uspeju sebe da nateraju da jedu samo presno. Slušala sam i teorije, da kada bi čovek jeo ceo život presnu hranu, nikada ne bi bio bolestan. Ali verujem da je to bilo moguće samo u davna vremena, gde je na planeti Zemlji bilo zdrave sredine za čoveka. Jer danas je sve zagađeno, i voda i vazduh i zemlja. Pitam se, da li su današnja plemena koja otkrivaju naučnici u npr. šumamama Amazonije zdravija? Da li oni imaju neka oboljenja? Svejedno, nemoguće je da ja u Srbiji primenim njihov način ishrane, jer povrće koje izbija iz naše zemlje jeste zagađeno, a njihovo nije. Dobro, jasno da su i oni oboljevali od nakih drugih bolesti od kojih mi nismo. No, tu se setih i Japana, koji je na prvom mestu po broju obolelih od raka zeluca, jer jedu sve te morske plodove i alge, bilje iz mora, a sve je sirovo i da nisu otporni na zagađenja, već da ih to ubija. Ovo za hleb mi je potpuno logično, jer sam imala hronični gastritis, koji mi se najviše verujem pojavio zbog loše ishrane u ranijim godinama, a kako sada pazim, uvek primetim da kada pojedem nešto od te stare hrane, odmah mi smeta. Između ostalog tu spada i hleb. Pa sam htela da Vas pitam, kakav hleb bi jedete? Je li pravite sami ili neki iz prodavnice. Ja iskreno ne verujem ničemu sa etiketom, jer u našoj zemlji može sve za pare da prođe, pa makar sadržalo nešto najgore, a na njemu stajala nalepnica ''organsko''. Mada mislim da je u svemu tome kapitalizam uzeo maha i da će mu ljudi teško pruđiti otpor, bar ovde, na podneblju u kome ja živim, gde je ljudima svejedno šta jedu, imam utisak da uopšte ne razpoznaju razliku između lošeg i dobrog ukusa nekog proizvoda. Sigurno da je to delom zbog siromaštva i opterećenosti ljudi današnjim životom, gde nakon čitavog dana mučenja na poslu, jedva odvoje za najjeftiniji hleb, odnosno nemaju finansijskih mogućnosti da se zdravo hrane, ali isto mislim da je u pitanju i nezainteresovanost, verovanje medijima i reklama, koji ih vode u krajnju zabludu, ali i neobrazovanost. Ja sam opet oduzila pisajući, ali bih volela isto tako ako biste mogli da mi preporučite neku knjigu savremenog istraživanja ili eksperimenta o ishrani na planeti. Hvala! :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Volim meso i jedem ga ,ali sam primjetio da mi pomalo smeta.Kruh ne jedem jer mi i gluten smeta kao i proizvodi od mlijeka.Zato sam razmišljao o tome šta je naša prapovijesna hrana? Mislim da se nećete složiti samnom ,ali mi kao najbližeg genetičkog rođaka u prirodi imamo čovekolike majmune ,koji i pored svojih jakih čeljusti ,koje im služe za jelo i žvakanje biljaka ,nikada nisu jeli životinje.To bi im sa takvom građom čeljusti bilo puno lakše nego nama.I opet su svi snažni i mišićna muskulatura im je jaka bez unosa proteina životinjskog porijekla.Nismo majmuni a o tome kako su ljudi u afričkim plemenima zdravi,mislim da je to pitanje prirodne selekcije.Niko ne spominje da tamo žene rodi i desetak puta i da samo par njih ostane živo.Ostaju oni zdravi i jaki.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nenad čovjekoliki majmun ima sasvim drugačiji probavni sistem i funkciju fermentiranja biljne hrane u njemu, kao i drugi biljojedi. Kod nas je probavni sistem drugačiji, nema fermentacije, a imamo želučanu kiselinu i žuč koji služe za probavljanje proteina i masti...
      Prapovijesna hrana je ono što smo jeli 95% postojanja na zemlji dok smo bili lovci sakupljači a naša genetika je ista kao u kamenom dobu.
      U pravu ste, nema više prirodne selekcije i danas se preživljava i živi dulje, ali prosječna duljina života ne govori ništa o zdravstvenom stanju koje je u moderno vrijeme defnitivno pogoršano, unatoč napretku medicine i farmacije... Antropologija kaže da je ljudska vrsta bila puno zdravija i razvijenija prije razvoja poljoprivrede.

      Izbriši
  10. Draga Anita, trudna sam 5 mjeseci, do toga 3 mj na LCHF. Osjecam se jako dobro, dobila sam 4 kg (za sada😅) sto mi je ok. Htjela bih poceti uzimati Green Pasture Cod liver oil, ali mi svi govore da ima prevelike kolicine vit A koji moze biti toksican za bebu. Trenutno pijem klasicne trudnicke vitamine I omegu 3. Pri kontroli urina, ketoni su mi pozitivni, pa mi govore da moram vise jesti, a kad objasnim kako se hranim, gledaju me kao marsovca!!! I govore kako ketoni nikako nisu dobri za bebu.
    Zeljezo mi je dosta nisko, iako jako pazim da jedem puno namirnica koje ga sadrze + u vitaminima...
    Imate li iskustva sa supplementima koje treba uzimati u trudnoci? Svaki savjet od Vas je dobrodosao!
    Hvala unaprijed, pozdrav iz UK, Dubravka

    OdgovoriIzbriši
  11. Draga Anita,
    Već nekoliko puta nailazim u komentarima pod vašim tekstovima na upite vezane za prehranu u trudnoći pa bih predložila ukoliko biste mogli jedan od vaših budućih blogova posvetiti upravo toj temi kako bismo mogli pronaći relevantne informacije na jednom mjestu.
    Hvala,
    Marijeta

    OdgovoriIzbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.

Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.