subota, 26. lipnja 2010.

Procesirana hrana, prejedanje i ovisnost


Koliko smo puta otvorili vrata hladnjaka ili ormarića s hranom u kuhinji tražeći nešto za jelo, iako zapravo uopće nismo bili gladni? Koliko često jedemo zbog gladi, a koliko često zbog žudnje za jelom? Veliki je broj ljudi koji su gotovo zaboravili kako izgleda (tj. kako se osjeća) pravi osjećaj gladi, i koji najčešće jedu zato što osjećaju pretjeranu potrebu ili žudnju za jelom. Mnogi su doživjeli da se u određenim prilikama jednostavno ne mogu kontrolirati i ne mogu prestati jesti sve dok ne osjete mučninu. K tome još i vjeruju da se radi o lošem karakteru ili proždrljivosti. No, ustvari se radi o osjetljivoj kemiji mozga. Ovaj problem, tj. poremećaj, izazvan je krivim izborom namirnica, jer određene vrste hrane stvaraju opijatske aktivnosti u mozgu.

Prva takva namirnica je šećer. On izaziva pretjeranu potrebu za jelom, posebice za još slatkog. Jednim dijelom zbog naglog podizanja i pada šećera u krvi što izaziva brzu glad i želju za još, ali i zbog utjecaja na osjetljive supstance u mozgu koje su sastavni dio našeg vlastitog sistema nagrađivanja, čime dolazi do stvaranja ovisnosti. Slatki okus sam po sebi, čak i ako ne potječe od šećera nego, recimo, od umjetnih sladila, dovodi do opijatskih aktivnosti u mozgu i stvara potrebu za još slatkog okusa.

Gluten (protein iz žitarica) i kazein (mliječni protein) dovode do stvaranja gluteomorfina i kaseomorfina – supstanci sličnih morfinima koje potiču aktivnost u mozgu na sličan način kao droge i izazivaju ovisnost. Zato se neki ljudi i djeca ”zakače” na kruh, tjesteninu i pekarske proizvode, jer ova hrana, kao i šećer, izaziva prekomjernu potrebu za jelom. Proizvodi od bijelog brašna (gluteomorfini) i mliječni proizvodi (kaseomorfin) zajedno – najgora su kombinacija dvaju opijata. Primjer je pizza – omiljena brza hrana svih generacija, na svim kontinentima.

Glutaminati (pojačivači okusa E621-E625) također potiču apetit i želju za više hrane nego što nam je potrebno. Kao što im i ime kaže, glutaminati pojačavaju okuse pa je mnogim ljudima hrana s glutaminatima ukusnija, što dovodi do prejedanja. Osim što su vrlo štetni, što izazivaju pojačano izlučivanje inzulina i brzu ponovnu glad, glutaminati također djeluju na osjetljivu kemiju ljudskog mozga. 

Ljudsko tijelo je opremljeno prirodnom regulacijom apetita, kao i regulacijom potrošnje energije. No, proizvođači hrane našli su načina kako da prevare ove prirodne mehanizme, kreirajući kombinacije u procesiranoj hrani, koje nas tjeraju da jedemo puno više nego što nam je potrebno. Procesirana hrana, što nije ništa drugo nego fini naziv za junk food (hrana smeće), sadrži kombinacije slatkog, masnog i slanog, velike količine škroba, pšeničnog brašna i glutena, šećera, glukozno-fruktoznog sirupa (HFCS), te umjetne masti kao što su margarin i trans masti. Prženi krumpirići su tipična hrana koja izaziva ovisnost, zbog kombinacije šećera (škrob iz krumpira), soli i loših masti (ulja za prženje).

Svima nam je poznato da svako prekomjerno uživanje u hrani neminovno dovodi i do debljanja. Ali zašto je tako teško slijediti savjete stručnjaka kad nam kažu ”budite umjereni”? Zato što se ovdje ne radi o snazi volje ili karakteru, nego o nečem jačem od nas. Znanstvenici smatraju da debljina i ovisnost imaju zajedničku neurobiološku pozadinu, odnosno da je debljina povezana s djelovanjem hrane na sustav nagrađivanja (food reward hypothesis of obesity). Kako je već rečeno, šećer, pšenično brašno i procesirana hrana, izazivaju u kemiji mozga sličnu aktivnost kao i droge. U centru za nagrađivanje u našem mozgu ova hrana ima djelovanje kao opijati, pa kad jedemo takvu hranu osjećamo sve jaču žudnju za još, čime upadamo u začarani krug kojeg nazivamo ovisnost.

Osim velike količine šećera, glukozno-fruktoznog sirupa, pšeničnog brašna, glutena i hidrogeniziranih masti, procesirana hrana nakrcana je kemijskim aditivima od kojih su mnogi vrlo štetni. To su različiti konzervansi, umjetne boje, umjetne arome, sredstva protiv zgrušavanja, emulgatori, stabilizatori, antioksidansi, regulatori kiselosti, umjetni zaslađivači, pojačivači okusa i sl. Proizvođači tvrde da su kemijski aditivi sigurni za konzumaciju, ali to nije istina i istraživanja pokazuju drugačije. Zapravo je za mnoge dozvoljene kemijske aditive dokazano da su kancerogeni, da izazivaju alergije, probleme s probavom, hiperaktivnost kod djece i mnoge druge poremećaje. 

Osim što je nakrcana sastojcima štetnim za zdravlje, procesirana hrana je nutritivno siromašna. Procesom prerade mijenjaju se ili potpuno nestaju važne komponente iz hrane, gube se vitamini, minerali, vlakna i voda, a masnoće oksidiraju, tako da je ono što ostaje u gotovom proizvodu ravno nuli, što se tiče nutritivnog sadržaja. Ne dajte se zavarati popisom vitamina i minerala na pakovanjima proizvoda. To su sintetički dodaci i nemaju isto djelovanje kao vitamini i minerali iz prave hrane, koji u hrani dolaze u prirodnom obliku i pravilnom omjeru jedni s drugima, što je važno jer djeluju sinergijski. Osim toga, prava hrana prepuna je fitonutrijenata i elemenata u tragovima koji svi igraju važne uloge za pravilno funkcioniranje organizma i dobro zdravlje.

Ako je neka hrana nutritivno siromašna, a puna štetnih sastojaka, zašto bismo uopće jeli tu hranu? Procesirana hrana nije prava hrana, pod kojim god imenom dolazila. Sve je to isto: tjestenina, kruh i svi ostali komercijalni pekarski proizvodi i peciva, pizza, keksi, kolači, pahuljice i žitarice za doručak, čokolino, medolino, müsli, grickalice, slatkiši, bomboni, sladoled, krafne, kroasani, krekeri, grisini, voćni sokovi, voćni jogurti, gazirana pića, deserti, pudinzi, sladoledi, umaci, dresinzi, kečap, majoneza, biljna ulja, margarin, hrenovke, salame, kobasice, pašteta, sirevi iz supermarketa u obliku velikih pravokutnih blokova, sirni namazi, čokoladni namazi, marmelade, mješavine začina, kocke za juhu, juhe iz vrećica, hrana iz konzervi, mlijeko s rokom trajanja nekoliko mjeseci, smrznuta gotova hrana, riblji štapići, pileći medaljoni, sojini hamburgeri, komercijalni ”bezglutenski” proizvodi, energetske pločice i mnogi, mnogi drugi.

Hrana je riječ koja je odavno izgubila svoje pravo značenje. Hrana bi trebala biti nešto što hrani tijelo, a ne bilo što što možemo staviti u usta. Nažalost, danas se hranom nazivaju i stvari koje ne samo da ne hrane, nego i ubijaju. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode, kupovati prave čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu. Također se trebamo angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj, koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.

Ako ste ovisni o junk hrani, šećeru i skloni prejedanju, za vas je Zelena kura.



Broj komentara: 13:

  1. Mislim da i nije baš način da izbjegavamo neke stvari,zar nije pametnije i iz drugih razloga imati te namirnice u svojoj blizini i ograničit se na jednom redu čokolade dnevno ili bilo čemu što nas neodoljivo vuče?? Ja mislim da na takav način treniramo svoj karakter,jer gdje bi završili kad bi ignorirali apsolutno sve u životu što nismo u stanju prestat konzumirat??

    OdgovoriIzbriši
  2. Mare, kao sto sam u tekstu pisala, ne radi se o karakteru, nego o osjetljivosti kemije mozga na odredjene tvari u namirnicama koje stvaraju ovisnost kao i droge. Zato je odvikavanje lakse ako uklonimo te namirnice iz svoje blizine. Svaka ovisnost se lijeci totalnim odsustvom droge toliko dug period dok osoba ne ozdravi. S vremenom se naravno postigne izgubljena ravnoteza i vise nas hrana koja u nama stvara opsesiju ne primamljuje kao nekad. Tek tada mozemo pricati o karakteru - da li cemo ponovo posegnuti za necim sto nas unistava ili ne.

    OdgovoriIzbriši
  3. I to je pitanje što nas sve uništava,a što ipak ne,sva ta istraživanja se mijenjaju s godinama.. Što se tiče liječenja od razno raznih "DROGA" mislim da se čovjek mora ipak susresti s nečim od čega se liječio,a ne to izbjegavati jer tek tada zna da li je ovisnost prekinuta.Ako čokoladu nismo konzumirali godinu dana kako ćemo znati da smo izlječeni ako biježimo od onog dijela trgovine u kojoj se nalazi.Sve u svemu u nekim stvarima različita mišljenja, ali blog veoma zanimljiv,pogotovo onaj dio u kojem pišete o istraživanjima.

    OdgovoriIzbriši
  4. pohvale za blog. nemojte prestati pisati.

    OdgovoriIzbriši
  5. Svaka čast na tekstu, odličan je. Ipak... I ja sam u to vjerovao, otišao sam od "mamice" u podstanare, pa sam na taj način otišao i od uvijek prepuog frižidera pašteta i suhomestnatih proizvoda, te od kruha. I danas mi je frižider solidno prazan i kruha uglavnom nema. Ali se puno slabije/teže kontroliram kada sam negdje gdje hrane ima u izobilju i deblji sam ;-)

    OdgovoriIzbriši
  6. Jos jedan odlican clanak,,koliko stvari samo neznamo,ja sam primjetila ,ako pecem sama kruh od nekih cjelovitih zitarica sa dodatkom sjemenki lana ,sezama pa cak i orasatih plodova kao sto su orahi ,bademi ljesnjaci,obavezno dodajem i jedan obicni jogurt,u mom clucaju ,,Nestlin ,LC1,tada kruha jedem veoma malo i cesto samo ujutro za dorucak i poslije vise nemam potrebu za jelom sve do podne,kako ustajem rano oko 5h ujutro i tako rano i jedem ,a rucam oko 11h za rucak vise nemam potrebu za unosom vece kolicine ugljikohidrata,nego samo koliko ih ima u nekoj salati ili povrcu,,,bas pratim cijelo vrijeme ,kako se kad osjecam ,u cemu su mi pomogli puno vasi clanci,,,i jednostavno bez puno objasnjenja ,prihvacanjem teza o zdravoj ishrani koju podrzavate ,ja se osjecam bolje,,i zato vam zahvaljujem jos jedanput ,i dajem vam punu podrsu za sve vase uvazene clanke u buduce ,lijepi pozdrav Stefica,,,

    OdgovoriIzbriši
  7. @ stefice, hvala vam :) drago mi je da imate koristi od mojih tekstova :)
    lijep pozdrav,

    OdgovoriIzbriši
  8. prije pet godina bila sam na bezmasnoj dijeti godinu dana.jela sam puno voca i povrca,krompir,riza,grah smrshala sam 18 kg.i trebalo je tako i ostati,ali apstiniranje od mesa bilo kakvog osim ribe dovelo je do pojave te opsesivne potrebe za jelom.Kilogrami su se poceli vracati..ma kakav karakter sve sto sam izgubila vratilo se,Pokusavajuci prestai jesti imala sam jos vecu potrebu za jelom.Citajuci vase tekstove pocela sam shvacati sta mi se zapravo dogodilo.Tacno je da je svaki covek poseban i tu svako moze pronaci ponesto za sebe.Pocela sam razmisljati i sprovoditi vase sugestije pa nasdam se da ce bti rezultata.Pozz iz Makedonije

    OdgovoriIzbriši
  9. Evo da komentiram i ovdje. Moram priznati da je cijeli ovaj blog, a pogotovo ovaj tekst, za mene značio prekretnicu. Onaj tko se nije borio s pretjeranim prejedanjem cijeli život nikad neće razumjeti koji je to problem, ponajviše psihički. Stvarno je zamorno boriti se s vjetrenjačama, i uvjeravati sam sebe da imaš slabu volju, slabu samokontrolu, pokušavati sve moguće metode 'promjene psihe', niskokalorične dijete bazirane na UH i ostale gluposti. Činjenica da je sve stvar to kemije i biologije (a ne loše psihe!) za mene je bila jedna od najvažnijih stvari koje sam shvatila u životu- Što sam si eto i dokazala na mjesec dana na ovoj ishrani, prvih mjesec dana u životu bez prejedanja, bez žudnje za šećerom, bez grickanja. Moja volja nikad nije bila čišća i jasnija, a skoro se i ne mučim! Ne mogu vjerovati da sam tolike godine lutala, hvala Anita što si nam približila ovaj divni način ishrane!

    OdgovoriIzbriši
  10. I da dodam, ovo je najpametniji tekst ikada, bez pretjerivanja, trebalo bi ga objaviti u svim časopisima i na svim portalima. Toliko.

    OdgovoriIzbriši
  11. Sve je štetno ako konzumiramo u prevelikim količinama. Umjerenost u hrani , alkoholu, cigaretama...itd je jako važna. Inače i najzdravije namirnice postaju štetne ako pretjerujemo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. http://www.vitkigurman.com/2015/05/04/umerena-ishrana/

      Mozes li nam objasniti zasto je zbog umjerenosti doslo do pandemije metabolnih bolesti? Ljudi slabog karaktera?
      Nisu svi ljudi ektomorfi a jos manje insulinski irezistentni tako da ti je reklama za bar krajnje pogresno plasirana

      Izbriši
  12. Draga Anita! Od 9mj sam na LCHF prehrani jer sam imala neke tegobe sa probavom i bolove, kod doktora sam bila naručena tek za 3mjeseca. Kada sam došla kod doktora i spomenula mu da sam na toj prehrani rekao mi je da ne mogu obaviti pretrage jer sam izbacila gluten i štetne tvari, te da bi se sad trebala 3-4mjeseca doslovno "šopati" sa glutenom i onda obaviti sve pretrage. Možete li mi dati koji savjet, jel je to vrijedno toga? A i k tome sad kako Vas pratim i informiram se o prehrani, teško mi je i jesti gluten znajuči koliko nam šteti. Zahvaljujem Vam se unaprijed!

    OdgovoriIzbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.

Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.