Paleo - u potrazi za pravom hranom

O hrani i to onoj ”zdravoj” raspravlja se više nego ikad, ali pri tome su nam glave napunjene dezinformacijama i zabludama. Do prije samo par generacija ljudi su vrlo dobro znali što je prava zdrava hrana, prije naglog razvoja prehrambene industrije. Mi smo izgubili to tradicionalno znanje naših predaka koje se zasnivalo na iskustvu stečenom kroz stotine tisuća godina, a prihvatili smo propagandu industrije koja nam se preko medija servira kao istina. O hrani, njenom porijeklu, sastavu i načinu proizvodnje i prerade znamo sve manje. Generacija smo konzumenata, koji ne znamo ništa drugo nego gdje se nalaze veliki lanci supermarketa pred koje se može doći automobilom, koje marke i brendovi se nude i kad je akcija na razne proizvode. Čak smo povjerovali da ”što više kupimo više ćemo uštedjeti” pa košare punimo šarenim kutijama, vrećama, konzervama, tetrapacima, tubama i plastičnim bocama bez da razmišljamo što je zapravo unutra. Bojimo se jaja, kolestrola i ”masne” hrane ali bez problema djeci dajemo hrenovke u tijestu i krafne, a njihove rođendane slavimo u restoranima brze hrane.

U tome svemu je naš najveći neprijatelj vlastito neznanje i komoditet. Ne bismo previše razmišljali o tome što jedemo, niti bismo trošili vrijeme na nabavku i pripremu zdrave hrane. Ali ako priželjkujemo dobro zdravlje, onda je neminovno početi razmišljati i o tome što jedemo. 

Mnogi danas dijele hranu na vegetarijansku ili mesnu, masnu ili nemasnu, zdravu ili nezdravu, sirovu ili kuhanu. Ja je dijelim na ”pravu” i ”falšu” i to mi jedino ima smisla, i pri tome je prava hrana zdrava, a falša je nezdrava. Dakle, potpuno je zdravo jesti meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, ali nije zdravo jesti salame, hrenovke i industrijske kobasice. Zdrava je riba koja slobodno pliva po morima i rijekama ali nisu zdravi "riblji štapići" i riba iz uzgajališta gdje se ona tovi sojom i pliva u vlastitom izmetu. Zdravo je pravo, industrijski neprerađeno mlijeko pašnih koza i krava, ali ne i pasterizirano, homogenizirano, kemikalijama tretirano industrijsko mlijeko. Zdravo je voće iz organskog uzgoja, sazrelo na suncu, ali nisu zdravi "voćni" sokovi i "voćni" jogurti koji nisu ni vidjeli voća. Zdrava je prava prirodna hrana organski uzgojena, dok je manje zdrava ona koja je zasićena umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima, antibioticima i drugim otrovima.

Danas bazu ljudske prehrane čine proizvodi od brašna pšenice i to je potpuno pogrešno. Pšenica nije ni malo prirodna iako raste iz zemlje; ona je genetski manipulirana iz komercijalnih razloga da bi bila otpornija na štetočine, bolesti, klimatske uvjete i pesticide i da bi davala veće urode. Ta nova pšenica nema veze s pšenicom od koje su naše (pra)bake mijesile kruh, ona je rezultat laboratorijskog eksperimentiranja. Gluten iz te nove pšenice uzročnik je velikog broja bolesti, a opijatske tvari iz pšenice stvaraju ovisnost i dovode do prejedanja. Osim toga, od zemlje do stola, pšenica je tretirana stotinama otrovnih kemikalija. 

Osim pšenice, u našoj prehrani prevladavaju industrijska "biljna" ulja koja su vrlo štetna. Iako mislimo da je sve "biljno" dobro, ipak nije tako. Biljna ulja nemaju profil masnih kiselina koji odgovara ljudskoj fiziologiji, a osim toga su oksidirana tj. užegnuta već u samom procesu proizvodnje. Margarin kojeg nam reklamiraju kao "zdrav za srce", zapravo šteti i srcu i žilama. Industrijska procesirana hrana je nutritivno osiromašena, a prepuna kemijskih aditiva, od kojih su mnogi dokazano štetni. 

Dakle, umjesto rasprave o jedenju mesa ili vegetarijanstvu, pijenju ili nepijenju mlijeka i kuhanju ili nekuhanju hrane, trebamo, ljudi, sagledati cjelokupnu sliku i osvijestiti koji je stvarni problem našeg zdravlja u ovom modernom društvu. To je masovni uzgoj i industrijska prerada hrane, i dokle god mi kupujemo u supermarketima dajemo svoj glas onima koji uništavaju hranu. 

Evo što možemo učiniti. Postepeno zamjenjujmo namirnice iz konvencionalnog uzgoja sa pravom domaćom hranom. Umjesto u supermarketima, kupujmo hranu na tržnicama i potražimo okolna obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Tamo možemo naći obilje lokalno uzgojenog sezonskog voća i povrća, orašastih plodova, pravo mlijeko od pašnih krava i koza, jaja slobodnih kokoši i meso domaćih životinja. Umjesto industrijskih salama i sireva, kupujmo domaću slaninu i sireve od pravog mlijeka pašnih koza i krava. Nisu nam potrebne prodavaonice ”zdrave” hrane gdje se prodaju egzotične ”supernamirnice” po astronomskim cijenama. Prava ”superhrana” je nutritivno bogata, jednostavna domaća hrana - domaće jaje, jetra domaćih životinja, tamno zeleno lisnato povrće, pravo domaće maslinovo ulje, češnjak, srdela, kefir…

U današnje doba internet komunikacije, nije teško pronaći OPG-ove (obiteljska poljoprivredna gospodarstva) koji dostavljaju hranu po narudžbi. Upoznajmo okolne farmere koji naporno rade da bi proizveli domaću hranu i podržimo poštene ekološki osviještene proizvođače. Ako baš i nisu educirani po pitanju organskog uzgoja, nemojmo ih kritizirati već ih educirajmo! Sve su popularniji GSR-ovi, grupe solidarne razmjene, gdje se pojedinci ili obitelji udružuju i zajedno pronalaze proizvođače prave zdrave hrane, te postavljaju uvjete za organskim uzgojem. Mi biramo gdje ćemo dati svoj novac. Objasnimo farmeru da ćemo sigurno kupovati njegove proizvode ako ih proizvede u skladu s prirodom bez umjetnih gnojiva, pesticida, antibiotika, hormona i drugih kemikalija. Gdje ima volje ima i načina… I jedno je sigurno: ne možemo se više pasivno prepuštati industriji i medijima i dozvoljavati da oni odlučuju što ćemo mi jesti i što ćemo davati našoj djeci. Vrijeme je da postanemo svjesni potrošači i preuzmemo odgovornost za sebe i svoje zdravlje u vlastite ruke.