Poštovani čitatelji!
Blagdani su opet tu! Vrijeme obiteljskih okupljanja, darivanja i čestitanja... Vrijeme dobrih nakana i radosti...
Želim vam svima sretan Božić i sve najljepše u predstojećim blagdanima! Neka nam Nova 2012. godina donese ljubav i mir, sreću i zdravlje, istinu i mudrost, blagostanje i buđenje... Dolazi nam jedno novo i lijepo vrijeme, gledajte na budućnost s radošću!
Za blagdane uživajte u svečanom jelovniku i tradicionalnim blagdanskim jelima okruženi obitelju i dragim ljudima. Uživajte u pravoj hrani bez straha i loše savjesti. Svečanost i gozba oduvijek su bili dio ljudske kulture, a bogati praznički stol simbol obilja, sreće i blagostanja - neka tako ostane i dalje!
Blog nutricionistkinje o prehrani i zdravlju - Principi zdrave prehrane utemeljeni na tradicionalnim mudrostima, zdravom razumu i modernoj znanosti.
subota, 24. prosinca 2011.
četvrtak, 22. prosinca 2011.
Božićni kolačići LCHF
Sastojci za kuglice:
1 dl slatkog vrhnja
50 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa
25 g maslaca ili kokosovog ulja
1 žličica vanilije
3 dl fino mljevenih lješnjaka
Kuglice se valjaju u:
2 žlice kakao praha
1 žličica zaslađivača na bazi stevije i eritritola*
Postupak:
Zagrijte vrhnje i u njemu otopite čokoladu, dodajte maslac ili kokosovo ulje i miješajte dok se sve ne spoji u glatku smjesu. Dodajte vaniliju i mljevene lješnjake. Ako je smjesa prerijetka dodajte još malo mljevenih lješnjaka. Oblikujte kuglice i uvaljajte ih u mješavinu kakaa i zaslađivača. Čuvati u hladnjaku.
*Zaslađivači
*Zaslađivači
Stevija i Eritritol su dozvoljeni prema LCHF. Stevija je ljekovita biljka slatkog okusa od koje se proizvodi zaslađivač u tableticama, prahu ili tekućini. Međutim mnogima se stevija ne sviđa jer ostavlja određeni aftertaste, ovisno koja vrsta se koristi i sa čime se miješa. Meni je stevija u prahu okej kad je koristim za kolače ili sladoled koji sadrže tamnu čokoladu, jer čokolada prikriva okus stevije.
Eritritol je šećerni alkohol koji se dobiva fermentacijom šećera. Ne sadrži kalorije, ne šteti zubima, ne podiže razinu šećera u krvi niti izaziva izlučivanje inzulina. Izgleda kao šećer i ima skoro isti okus kao šećer pa je popularan za pravljenje kolača. Norveška doktorica Sofie Hexeberg koja u svojoj klinici radi na principu LCHF prehrane, preporučuje eritritol kao sredstvo za zaslađivanje. U Norveškoj i Švedskoj se eritritol prodaje pod imenom Sukrin. Mnogi proizvođači miješaju steviju i eritritol, kao npr SteSweet koji se može nabaviti u Hrvatskoj.
Za steviju sam sigurna da je zdrava i nije štetna. No iako za eritritol mnogi tvrde isto, moja je preporuka da ipak budemo na oprezu jer smatram da još nemamo dovoljno saznanja o tome može li imati kakvo štetno djelovanje. Postoji naime sumnja, da eritritol doprinosi intestinalnoj propusnosti (propusnim crijevima) a količina i učestalost konzumacije igraju veliku ulogu. Stoga, povremeno dodati u neki kolač žlicu-dvije eritritola uz steviju kao glavni zaslađivač je prihvatljivo, ali upotrebljavati ga u količinama od 100-200 grama kao zamjenu za šećer, ne preporučujem. Moje mišljenje je da zaslađivači općenito nisu za svakodnevnu upotrebu i da je najbolje odvići se od slatkog okusa koji mnoge dovodi u napast i izaziva želju za jelom. Ali svakako je pozitivno da postoji alternativa za slatko u specijalnim prilikama kao što su Božićni blagdani.
Čokoladne kocke
Sastojci:
2 dl slatkog vrhnja
50 g maslaca
30-40 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa
Postupak:
Zakuhajte vrhnje i dodajte čokoladu da se otopi. Dodajte maslac da se i on otopi i sve miješajte dok ne zakuha. Smanjite vatru i ostavite da lagano kuha bez poklopca 20-30 minuta. Često promiješajte i pazite da ne zagori. Kad se zgusne izlijte smjesu u manji pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite u hladnjaku preko noći i slijedeći dan narežite male kocke. Čuvajte u hladnjaku.
Za steviju sam sigurna da je zdrava i nije štetna. No iako za eritritol mnogi tvrde isto, moja je preporuka da ipak budemo na oprezu jer smatram da još nemamo dovoljno saznanja o tome može li imati kakvo štetno djelovanje. Postoji naime sumnja, da eritritol doprinosi intestinalnoj propusnosti (propusnim crijevima) a količina i učestalost konzumacije igraju veliku ulogu. Stoga, povremeno dodati u neki kolač žlicu-dvije eritritola uz steviju kao glavni zaslađivač je prihvatljivo, ali upotrebljavati ga u količinama od 100-200 grama kao zamjenu za šećer, ne preporučujem. Moje mišljenje je da zaslađivači općenito nisu za svakodnevnu upotrebu i da je najbolje odvići se od slatkog okusa koji mnoge dovodi u napast i izaziva želju za jelom. Ali svakako je pozitivno da postoji alternativa za slatko u specijalnim prilikama kao što su Božićni blagdani.
Čokoladne kocke
Sastojci:
2 dl slatkog vrhnja
50 g maslaca
30-40 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa
Postupak:
Zakuhajte vrhnje i dodajte čokoladu da se otopi. Dodajte maslac da se i on otopi i sve miješajte dok ne zakuha. Smanjite vatru i ostavite da lagano kuha bez poklopca 20-30 minuta. Često promiješajte i pazite da ne zagori. Kad se zgusne izlijte smjesu u manji pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite u hladnjaku preko noći i slijedeći dan narežite male kocke. Čuvajte u hladnjaku.
150 g omekšalog maslaca
2 žlice eritritola i prstohvat stevije u prahu
150 g kokosovog brašna
0,5 žličice vanilije
1 žumanjak
100 g tamne čokolade, po mogućnosti 90% kakaa ili najmanje 70%
Postupak:
Pomiješajte maslac, zaslađivač, vaniliju, žumanjak i kokosovo brašno. Izradite tijesto da bude glatko i stavite ga u hladnjak na sat-dva. Zatim oblikujte duguljaste valjčiće, stavite ih na pladanj i opet u hladnjak 1 sat. Otopite čokoladu na pari pa u nju uvaljate valjčiće. Čokoladice složite na pladanj obložen papirom za pečenje i opet u hladnjak na par sati. Kad se stisnu možete ih prebaciti na pladanj bez papira.
100 g tamne čokolade najmanje 70% kakaa
50 g kokosovog ulja
0,5 žličice vanilije
Dodaci za okus:
1 žličica ribane narančine kore
1 žličica cimeta
0,5 žličice kardamoma
1 žlica nescafe
1 žlica konjaka ili whiskeya
Postupak:
Rastopite kokosovo ulje i čokoladu, dodajte vaniliju i neki od predloženih dodataka za okus. Ulijte u male aluminijske forme i stavite u hladnjak.
nedjelja, 18. prosinca 2011.
Umirati da bi znali
Dr Max Gerson |
Umirati da bi znali (Dying To Have Known) dokumentarni je film Stevea Kroschela o njegovom 52-dnevnom putovanju kako bi pronašao dokaze o učinkovitosti Gerson terapije – prirodne terapije protiv raka. Kroschel je putovao preko Atlantika i Tihog oceana, od New Yorka do San Diega i Aljaske, od Nizozemske i Meksika do Japana. Posjetio je klinike koje primjenjuju Gerson terapiju i intervjuirao brojne pacijente, znanstvenike, kirurge i nutricioniste koji svjedoče o djelotvornosti terapije u liječenju raka i drugih degenerativnih bolesti te iznio dokumentirane dokaze koji potvrđuju ovu teoriju. Gerson metoda je jedna vrsta detoksifikacijske dijete koja djeluje tako što potiče čiščenje tijela od toksičnih tvari, potiče metabolizam, jača imunološki sistem u tijelu i aktivira vlastitu sposobnost tijela da se samo izliječi.
Međutim, moja preporuka da pogledate ovaj film nije preporuka za Gersonovu, niti bilo koju drugu metodu liječenja raka. Ovaj film treba pogledati iz razloga što vrlo dobro otkriva kako službena medicina i farmaceutska industrija funkcioniraju – pomoću monopola koji omogućuje kontrolu nad ljudima i njihovim zdravljem.
Ovaj dokumentarni film se radi i o tome kako industrija raka – farmaceutska industrija – ignorira prirodne načine liječenja ove bolesti kao što je promjena prehrane. Zašto? Carolyn Dean, doktor medicine i autorica knjiga The Magnesium Miracle i Death by Modern Medicine, kaže da je razlog vrlo jednostavan: ”Prehrana kao tretman liječenja raka ne može se patentirati. Nije skup, ne zahtjeva primjenu lijekova i na njemu se ne može zaraditi. Zato se ne uklapa u naučni medicinski model službene medicine”. Dr Dean je kroz svoj rad na Death by Medicine otkrila da u Americi zbog moderne medicine godišnje preuranjeno umire 784 000 ljudi.
Marcia Angell, doktor medicine i bivša glavna urednica medicinskog časopisa New England Journal of Medicine te autorica knjige The Truth About the Drug Companies: how they deceive us and what to do about it, kaže da su farmaceutske kompanije do te mjere korumpirale institucije, istraživače i publikacije da je medicinsko istraživanje doslovce reklama za lijekove a ne traženje istine.
”Ako liječnici znaju da postoji lijek, i šalju pacijente kući da umru, to je okrutnost veća od holokausta” kaže 84-godišnja Charlotte Gerson, kćer pokojnog doktora Gersona. No, ja ne mislim da većina liječnika ovo rade namjerno. Problem je neznanje i potpuno krivi pogled na ljudsko tijelo jer se fokus stavlja na bolest a ne na zdravlje kao prirodno stanje ljudskog organizma, pa se zanemaruje samoiscjeljenje kao urođena sposobnost ljudskog tijela. Ovo je posljedica propagande industrije raka i općenito industrije bolesti (farmaceutske industrije) kojoj je glavni cilj profit i potpuna kontrola radi zaštite profita.
Film traje 1 sat i 19 minuta i ima prevod. Jako je dobro napravljen i kako ide prema kraju ima sve veću težinu. Kroschel posjećuje Japan gdje intervjuira doktora Yoshihiko Hoshino koji je prije 16 godina i sam obolio od raka debelog crijeva koji je metastazirao na jetru. Dr Hoshino uspješno se izlječio Gersonovom metodom i otada ovu metodu primjenjuje u svojoj klinici za liječenje pacijenata gdje je sva službena dokumentacija o izlječenju i oporavku pacijenata dostupna.
Međutim, moja preporuka da pogledate ovaj film nije preporuka za Gersonovu, niti bilo koju drugu metodu liječenja raka. Ovaj film treba pogledati iz razloga što vrlo dobro otkriva kako službena medicina i farmaceutska industrija funkcioniraju – pomoću monopola koji omogućuje kontrolu nad ljudima i njihovim zdravljem.
Ovaj dokumentarni film se radi i o tome kako industrija raka – farmaceutska industrija – ignorira prirodne načine liječenja ove bolesti kao što je promjena prehrane. Zašto? Carolyn Dean, doktor medicine i autorica knjiga The Magnesium Miracle i Death by Modern Medicine, kaže da je razlog vrlo jednostavan: ”Prehrana kao tretman liječenja raka ne može se patentirati. Nije skup, ne zahtjeva primjenu lijekova i na njemu se ne može zaraditi. Zato se ne uklapa u naučni medicinski model službene medicine”. Dr Dean je kroz svoj rad na Death by Medicine otkrila da u Americi zbog moderne medicine godišnje preuranjeno umire 784 000 ljudi.
Marcia Angell, doktor medicine i bivša glavna urednica medicinskog časopisa New England Journal of Medicine te autorica knjige The Truth About the Drug Companies: how they deceive us and what to do about it, kaže da su farmaceutske kompanije do te mjere korumpirale institucije, istraživače i publikacije da je medicinsko istraživanje doslovce reklama za lijekove a ne traženje istine.
”Ako liječnici znaju da postoji lijek, i šalju pacijente kući da umru, to je okrutnost veća od holokausta” kaže 84-godišnja Charlotte Gerson, kćer pokojnog doktora Gersona. No, ja ne mislim da većina liječnika ovo rade namjerno. Problem je neznanje i potpuno krivi pogled na ljudsko tijelo jer se fokus stavlja na bolest a ne na zdravlje kao prirodno stanje ljudskog organizma, pa se zanemaruje samoiscjeljenje kao urođena sposobnost ljudskog tijela. Ovo je posljedica propagande industrije raka i općenito industrije bolesti (farmaceutske industrije) kojoj je glavni cilj profit i potpuna kontrola radi zaštite profita.
Film traje 1 sat i 19 minuta i ima prevod. Jako je dobro napravljen i kako ide prema kraju ima sve veću težinu. Kroschel posjećuje Japan gdje intervjuira doktora Yoshihiko Hoshino koji je prije 16 godina i sam obolio od raka debelog crijeva koji je metastazirao na jetru. Dr Hoshino uspješno se izlječio Gersonovom metodom i otada ovu metodu primjenjuje u svojoj klinici za liječenje pacijenata gdje je sva službena dokumentacija o izlječenju i oporavku pacijenata dostupna.
Pogledajte film na YouTube: Umirati da bi znali
Više o Gerson terapiji: Gerson Insitute
nedjelja, 4. prosinca 2011.
Kako je poljoprivreda uništila zdravlje ljudske populacije
Današnja se prehrana uglavnom temelji na žitaricama poput
pšenice, zobi, kukuruza i riže. No, općeprihvaćena tvrdnja da su žitarice
zdrava hrana zapravo je još jedan neosnovani nutricionistički mit koji se
polako ali sigurno ruši. U novije vrijeme imamo sve više dokaza da prehrana
temeljena na žitaricama uzrokuje cijeli niz ozbiljnih zdravstvenih problema.
Sigurno se pitate, zar nisu ljudi oduvijek jeli žitarice? Pa ne, zapravo ih
jedemo tek odnedavno, nekih 5 000 do 10 000 godina. Iako ovo zvuči jako dugo,
zapravo je to samo mali djelić u odnosu na cjelokupnu povijest čovječanstva na
zemlji.
S poljoprivrednom revolucijom, kad su ljudi za prehranu
počeli uzgajati žitarice – jednogodišnje trave, dogodio se veliki preokret u
načinu prehrane i načinu života tadašnjih lovaca i sakupljača. Stanovništvo je
ekspandiralo jer su ljudi dobili stalan izvor kalorija, sela i gradovi nicali
su jer se čovjek više nije trebao seliti za hranom već ju je mogao uzgajati
tamo gdje se naselio. Ovo zvuči prilično dobro, zar ne – više hrane i trajno
sklonište. Da, ali dogodilo se i nešto drugo. Antropologija nam kaže da je,
otkako smo počeli uzgajati žitarice, došlo do pogoršanja zdravlja i tjelesnog
razvoja. Došlo je do smanjenog rasta, smanjenog životnog vijeka, povećanja
smrtnosti dojenčadi, povećanja infektivnih bolesti i zubnog karijesa,
nedostatka željeza i slabljenja kostiju. Istraživanja su pokazala da je čak
došlo do smanjenja mozga. Ukratko, poljoprivrednici više nisu bili tako zdravi
i otporni kao lovci i sakupljači. Isti geni, isti homo sapiens, ali različita hrana, velikom dijelu populacije
donijeli su lošije zdravlje. No to je bila tek naznaka problema koje će
žitarice donijeti čovječanstvu.
Drugi veliki preokret u načinu prehrane i načinu života
ljudske populacije dogodio se s industrijskom revolucijom u 20. stoljeću.
Odjednom je postala pristupačna prerađena rafinirana hrana, šećer, bijelo
brašno i industrijska ulja. Ljudi su prestali obrađivati zemlju i uzgajati
životinje, počeli su raditi u tvornicama i kupovati industrijsku hranu te su
pomalo napuštali svoj tradicionalni način prehrane.
Zadnji preokret dogodio se krajem 70-ih i počekom 80-ih
godina, kada su stručnjaci proglasili da masnoća deblja, a kolesterol ubija.
Ostatak priče nam je već dobro poznat: da bi izbjegli te “strašne” masnoće,
ljudi su počeli jesti još više hrane od brašna žitarica, više ugljikohidrata i
procesirane hrane. Umjesto zasićenih masnoća životinjskog porijekla počela su
se koristiti u većoj mjeri rafinirana biljna ulja te hidrogenizirane masti i
trans masti. Otada se svijetom proširila epidemija debljine, dijabetesa,
srčano-žilnih bolesti, autoimunih bolesti, alergija i raka. Danas dvije trećine
zapadnog svijeta pati od prekomjerne tjelesne težine ili pretilosti, polovica
stanovništva uzima lijekove na redovnoj bazi, a stariji ljudi dnevno uzimaju
najmanje tri tablete. Zar smo kao vrsta genetski toliko “neispravni” da se ne
možemo održati na životu bez farmacetskih lijekova?
Ne, nismo genetski neispravni. Mi smo genetski još uvijek
lovci i sakupljači od prije 10 000 godina, prilagođeni da jedemo hranu
životinjskog porijekla bogatu mastima i bjelančevinama, te samoniklo bilje,
povrće i divlje voće. Žitarice nisu izvorna čovjekova hrana i uz pomoć fosilnih
nalaza moguće je dokazati da je poljoprivreda ljudskoj vrsti donijela slabije
zdravlje. Međutim, kao jeftin i pristupačan izvor energije, žitarice su kroz
noviju ljudsku povijest često predstavljale način preživljavanja i k tome su
osigurale ekspanziju ljudske populacije. Zato je dr. Loren Cordain, autor
knjige The Paleo Diet (Paleo dijeta),
žitarice prozvao “dvosjeklim mačem čovječanstva”.
Pročitajte:
Pročitajte:
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Copyright © 2010-2023 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.
Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.