Kupnja knjiga u inozemstvu

Dragi svi,

Moje knjige možete kupiti u slijedećim zemljama, u lokalnoj valuti i uz lokalne troškove dostave:

SRBIJA 

Online knjižara Dobra knjiga Beograd

Prva hrvatska LCHF kuharica

Istine i laži o hrani

SLOVENIJA 

Online trgovina Misteriji Ljubljana

Prva hrvatska LCHF kuharica

Resnice in laži o hrani

BIH

Kuharica 55 KM

Istine i laži o hrani 33 KM

Trošak dostave: 5 KM za jednu knjigu, 6 KM za dvije

- javite se na e-mail lchf.kuharica@gmail.com

NJEMAČKA 

Kuharica 29 €

Istine i laži o hrani 17 €

Trošak dostave: 5 € za jednu knjigu, 7 € za dvije

- javite se na e-mail lchf.kuharica@gmail.com

OSTALE ZEMLJE

Knjige dostavljamo poštom u sve zemlje svijeta. Javite se na e-mail lchf.kuharica@gmail.com kako bismo vam ponudili najpovoljniji način dostave knjiga. 

Srdačan pozdrav!

Anita Šupe

Pitanje omjera makronutrijenata u prehrani

Izvor: Paleo Leap: The Question of Macronutrient Ratios 

S engleskog prevela: Anamarija Partl 

Dok se većina ljudi u krugovima paleo prehrane slaže oko osnovnih postavki, neka su pitanja ipak najčešće predmet mnogobrojnih rasprava. Jedno od njih je pitanje optimalne količine i omjera bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća koje trebamo konzumirati.

Smatram da mnogi autori griješe u svojim preporukama i rade greške koje navode ljude na krive zamisli o optimalnoj prehrani.

Pokušaj da se točno imitira prehrana predaka recept je za neuspjeh pa odabir optimalnog omjera makronutrijenata zasnovan na istraživanju paleolitskog doba može dovesti do kritičnih pogrešaka te je stoga bitno razmotriti to pitanje iz različitih kuteva.

Prilagodljivost ljudi

Biokemijske znanosti i antropologija zajednički su nam uspjele pokazati koliko je prilagodljivo ljudsko tijelo pri različitim tipovima prehrane, omjera makronutrijenata i različitog goriva. Činjenica da smo tako prilagodljivi vjerojatno je čimbenik koji nam je omogućio da se nastanimo i napredujemo u gotovo svakom kutku svijeta.

Primjerice, s jedne strane Inuiti, zdravi na prehrani koja obiluje masnoćama i sadrži vrlo malo ugljkohidrata, a s druge pak stanovnici otoka Kitava (Papua Nova Gvineja) koji prosperiraju na prehrani bogatoj ugljikohidratima iz škrobastih namirnica poput podanka divljeg jama.

Pa ipak, bitno je zapamtiti da podnošenje ili tolerancija ne znači i da je nešto optimalno te je upravo stoga to pitanje o optimalnom omjeru makronutrijenata vrlo zanimljivo. Iako su Inuiti i Kitavanci djelovali vrlo zdravo, ništa nam ne govori da ne bi bili u još boljoj kondiciji da su uzimali prehranu s različitim omjerom makronutrijenata.

Ketogena prehrana s vrlo malo ugljikohidrata

S vremenom se prehrana s vrlo malo ili bez ugljikohidrata pokazala kao terapeutska i od pomoći u mnogim slučajevima. Taj način prehrane također je poznat kao ketogena dijeta jer većina stanica ljudskog tijela počinje kao izvor energije koristiti ketonska tijela koja nastaju od masti, u trenucima kad glukoza postaje nedostupna. No neke stanice ipak za normalan rad trebaju glukozu, koja može biti sintetizirana iz nekih aminokiselina u bjelančevinama, putem procesa koji se zove glukoneogeneza i odvija se uglavnom u jetri. Crvene krvne stanice (eritrociti) i neke stanice mozga su primjeri stanica koje trebaju glukozu za rad.

Ketogene dijete uključuju veliki udio masnoća u prehrani i njihova se primjena istražuje za slučajeve kroničnih migrena, grčeva, padavice i neke vrste raka. U slučaju raka, smatra se da stanice raka bujaju na glukozi kao izvoru energije, ali ne mogu učinkovito koristiti ketonska tijela. Stoga je minimiziranje unosa glukoze učinkovito u ubijanju malignih stanica.

Postoji i druga strana ove priče. Dugotrajne ketogene dijete mogu dovesti do poteškoća jer tijelo misli da gladuje pa smanjuje rad štitnjače. Paul i Shou-Ching Jaminet sa Perfect Health Diet također navode da može doći do razvijanja sindroma nedostatka glukoze. Naš mozak je dosta velik i treba više glukoze nego mozak drugih životinja a naša je jetra manja nego kod većine drugih životinja. Jetra je organ odgovoran za proizvodnju glukoze putem glukoneogeneze ukoliko glukoze nedostaje u prehrani.

Uz to, ne postoji dokaz da su naši preci dugotrajno preživljavali na prehrani s vrlo malo ugljikohidrata. I Inuiti su koristili izvore ugljikohidrata nekoliko puta godišnje, ovisno o sezoni. Čak i ako to dobro podnosimo, zašto ne olakšati posao vlastitoj jetri koja je ionako opterećena brojnim drugim zadacima.

Problemi kod visokoproteinskih paleo dijeta s nemasnim mesom

Smatram da su se neki paleo autori stjerali u kut preporučujući prehranu s puno nemasnog mesa i vrlo malim unosom ugljikohidrata. Mislim da to dolazi od usađenog nam straha od konzumiranja masnoća, ali to može dovesti do neučinkovitosti takve dijete na duže staze. Bitno je znati da su masnoće ili ugljikohidrati glavni izvori energije našim tijelima, a nikako bjelančevine. Potpuno je ispravno pojesti i do 80% dnevnih kalorija u obliku masnoća. Napokon, ako jedete jako malo ugljikohidrata ili ih uopće ne jedete, zar ćete i dalje jesti nemasno meso?

Masnoće, pogotovo zasićene masnoće, najčišći su nama dostupan izvor energije. Za razliku od glukoze i bjelančevina, metabolizam zasićenih masnoća ne stvara nikakve otrovne nusproizvode koje treba odstraniti iz organizma.

Ljude se navelo da povjeruju da masnoće goveda ili ovaca koje se hrane žitaricama ne bi trebali jesti jer sadrže veće količine omega-6 masnih kiselina u masnom tkivu. No ono što trebamo imati na umu je da preživači na takvoj ishrani nemaju nužno više omega-6 u svojim tkivima, samo imaju manje omega-3. Također, više omega-6 možemo naći u pilićima i orašastim plodovima nego u masnoći bilo kojeg preživača makar se hranio žitaricama.

Neke studije sastava tkiva divljih životinja pokazuju da one veći dio vremena imaju malo masnog tkiva i otuda proizlazi zamisao da bi se trebalo jesti nemasno meso. No te studije uglavnom ne uzimaju u obzir masne zalihe ispod kože, u kostima (koštana srž, mozak) i oko vitalnih organa primjerice bubrega. Također, ljudi su inteligentna bića i naša potreba za masnoćom navela nas je da selektivno izlovljavamo najmasnije dostupne primjerke životinja ovisno o sezoni.

Konzumacija nemasnog mesa i ograničavanje unosa zasićenih masnoća može dovesti do opasnog pretjerivanja u unosu bjelančevina. S vremenom, višak bjelančevina može dovesti do nezdravog porasta razine amonijaka, visoke razine kortizola i manjka zaliha vitamina A. Bjelančevine trebaju biti u puno manjoj količini konzumirane nego što većina ljudi smatra, što ne znači da povremena razdoblja konzumacije većih količina bjelančevina ne mogu biti blagotvorna. Dodatne količine bjelančevina potrebne su u razdoblju rasta ili pri vježbama za povećavanje mišićne mase.

Tradicionalne kulture razumijele su važnost masnoća te su čuvali nešto od najcjenjenijih masnih jela za trudnice i majke koje doje, a pokazalo se da višak bjelančevina u vrijeme trudnoće može biti štetan za plod. Te kulture su instinktivno znale da bjelančevine nisu makronutrijent koji treba dominirati u tim razdobljima života žene.

Blagodati ograničavanja unosa bjelančevina

Kao dodatak potencijalnoj opasnosti od uzimanja viška bjelančevina, postoje i prednosti smanjivanja unosa bjelančevina. Primjerice, prehrana sa smanjenim unosom bjelančevina potiče autofagiju koja je ključno važan mehanizam imunološkog sustava kojim se ubijaju patogeni i recikliraju loše bjelančevine.

Sve je ciklično, pa bi takva trebala biti i naša prehrana

Kako postoje i prednosti i mane kod visokog unosa ugljikohidrata ali i dugotrajne ketoze te povišenog ili smanjenog unosa bjelančevina, postoji samo jedno ispravno rješenje ove naizgled disonantne slagalice.

Citiram poznatu pjesmu banda The Byrds:

Za sve postoji vrijeme, i vrijeme za svaku stvar pod nebeskim svodom;
Vrijeme za rađanje, vrijeme za umiranje;
Vrijeme za sadnju, vrijeme za žetvu
;
Vrijeme za ubiti, vrijeme za iscijeliti
;
Vrijeme za smijeh, vrijeme za plač.

Većina prirodnih fenomena na Zemlji odvijaju se u ciklusima. Evo nekoliko primjera: hormonalni ciklusi, godišnja doba, kruženje vode u biosferi, ciklusi spavanja, dnevni ritam, menstrualni ciklus, Mjesečevi ciklusi, život i smrt… To su samo poznati primjeri, no pogledate li pažljivije druge prirodne fenomene najčešće ćete uočiti neki oblik cikličkog događanja. Često je ciklus ključan za normalno funkcioniranje sustava. Sve bi otišlo u nepovrat ako bi neprestano padala kiša ili je uopće ne bi bilo primjerice, i stoga je kruženje vode toliko bitno.

Pričajući o radu i produktivnosti, ljudi su puno učinkovitiji i sretniji na poslovima s kraćim i intenzivnijim razdobljima nego dugotrajnim radom na monotonom poslu. Isto se događa na vježbama otpornosti.

Suvremeno nas je društvo naučilo da sve vidimo linearno i ujednačeno uglavnom kako bi pogodovalo industrijalizaciji gdje se ljude potiče na rad poput strojeva i da budu konstantni i predvidljivi. Razmišljajući u tim okvirima, izgubili samo uvid u to kako tijelo u biti radi i čak i većina ljudi u paleo zajednici često pokušava odrediti konstantan i savršen omjer makronutrijenata.

Ljudsko tijelo je stalno u ciklusu između rasta i regeneracije. Odličan primjer je ciklus rasta i regeneracije mišića, u kojem se mišićna vlakna razgrađuju kako bi bila ponovno izgrađena, popravljena i jača. Stoga nam vrlo pogoduje ciklus izmjene glavnih makronutrijenata, kao i periodi posta i pojačane ishrane. To također zahtijeva od našeg tijela stalnu prilagodbu, da ostane u formi i spriječi bilo kakve gubitke.

Ranije u članku smo već ustanovili da razdoblja visokog unosa bjelančevina mogu biti štetna, ali i povoljna u nekim slučajevima. Također smo ustanovili da stanje ketoze može imati povoljne učinke ali se može napraviti velika šteta ako smo u tom stanju tijekom duljih vremenskih razdoblja, pogotovo ako nam sustav glukoneogeneze ne radi optimalno pa mozak ne dobiva dovoljnu količinu glukoze. Stoga je jedino razumno rješenje ciklus izmjene omjera makronutrijenata kako bismo iskusili sve blagodati bez upadanja u probleme.

To također vrijedi i za perioda posta kao i povećanog unosa hrane. Povremeni post, bilo da se provodi kao uzimanje hrane u ograničenom vremenskom okviru tijekom dana, ili kao suzdržavanje od hrane tijekom cijelog dana svako toliko, poznat je kao koristan za produljenje životnog vijeka, podizanje imuniteta i recikliranje otpadnih bjelančevina. No manje je popularan koncept povremenog povećanog unosa hrane. U takvim razdobljima, jedu se veće količine masnoća i ugljikohidrata, a prednosti su povećana proizvodnja nekih hormona, posebno onih štitne žlijezde. Drugim riječima, povremeno gošćenje dobar je način da poručimo svom tijelu da ne gladujemo, da postoji obilje hrane i da svi metabolički sustavi mogu raditi punom parom po potrebi.

Gledano s antropološke točke gledišta, to također ima smisla. Gotovo je nemoguće da su naši preci iz Paleolitika neprekidno jeli iste omjere bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća kroz sva godišnja doba, sezone lova i tijekom života.

Najbolji općeniti omjer makronutrijenata

Između povoljnih razdoblja posta i gosta, između razdoblja smanjivanja unosa bjelančevina ili pak njihove povećane konzumacije, možemo se zapitati koji je optimalan omjer makronutrijenata odakle krećemo.

Najlogičnije dokaze za optimalne omjere makronutirenata donose Paul i Shou-Ching Jaminet na The perfect health diet (Prehrana za savršeno zdravlje).

Njihova je preporuka za zdrave osobe oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelačevina, u kalorijskoj vrijednosti a ne masi. Zaključak je osnovan na temelju 4 osnovna načela:

1. Promatranje naših predaka: kao što ranije napomenusmo, promatranje nije najbolje oruđe za odrediti nešto sa sigurnošću, ali činjenica da je većina naših predaka jela prehranu s većom količinom masti, umjereno ili malo bjelančevina i umjerenom količinom ugljikohidrata, daje nam dobar putokaz na što obratiti pozornost. Prehranu lovaca-sakupljača za koju imamo podatke sačinjavalo je oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina, u kalorijama. Zapamtite da niti jedan od naših predaka nije favorizirao nemasno meso osim u razdobljima nedostatka hrane i gladovanja. Studije o sadržaju masnoća u životinjskim tkivima divljih životinja koje imaju uglavnom nemasna tkiva ne uzimaju u obzir potkožne masnoće, koštanu srž i masnoće u mozgu te u trbušnoj šupljini i oko bubrega.

2. Sastav majčina mlijeka: Majčino mlijeko sadrži 39% ugljikohidrata, 54% masnoća i 7% bjelančevina. Mozak je glavni organ u tijelu kojem je nužna glukoza a djeca trebaju puno više energije za mozak nego odrasli pa je stoga sadržaj ugljikohidrata u majčinu mlijeku najvjerojatnije viši nego što je potrebno odraslim osobama. Ono što je zanimljivo u sastavu mlijeka jest visok udio masti i mali udio bjelančevina.

3. Sastav naših vlastitih tkiva: Prosječan vitak muškarac „sastoji“ se od oko 13,5 kg masnoća i 10,5 kg bjelančevina (42 kg vode). Izuzmemo li količinu ugljikohidrata koje potroši mozak, omjer je oko 60% masnoća i 20% bjelančevina za ostala tkiva. Razumno je jesti hranu u omjerima sastava našeg organizma kako bi tijelo moglo iskoristiti makronutrijente za izgradnju i obnavljanja ili da samo sebe može trošiti u slučaju potrebe.

4. Odabir visoko masne hrane kod životinja-svejeda: Kad imaju izbora, svejedi instinktivno biraju hranu koja je za njih najzdravija. Svi odabiru prehranu s visokim udjelom masti, malo ili umjereno bjelančevina i umjerene količine ugljikohidrata. Ljudi iz tradicionalnih kultura također instinktivno biraju slične umjere makronutrijenata.

Preporuke koje daju Paul i Shou-Ching uzimaju u obzir ta četiri čimbenika zajedno. To su također omjeri koje osobno preporučujem jer dolaze iz najuvjerljivijih dokaza koji su nam trenutno dostupni.

Ne treba posebno napominjati da ima dosta prostora za igru s tim omjerima ovisno o osobnim preferencijama, aktivnostima i ciljevima. No ti su omjeri odlični za sprječavanje viška ili manjka bilo kojeg od makronutrijenata u većini situacija.

Ne činiti matematičke jednadžbe od prehrane

Već nam je poznato da je brojanje i ograničavanje unosa kalorija najčešće daleko od najboljeg načina da bi se efikasno smanjila količina masti u tijelu. Primjerice, hormonalni poremećaji i nedostaci mikronutrijenata mogu time biti dodatno pogoršani smanjenim unosom kalorija, a to pak dovodi do prestanka gubitka tjelesne mase i čak može dovesti do debljanja kad se osoba vrati na uobičajeni način prehrane.

Slično je i kad pogledamo omjere makronutrijenata. Ranije smo vidjeli da možemo živjeti na širokom spektru unosa makronutrijenata, ali da je optimum vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina. No poznavanje optimalnih omjera nije razlog da počnemo računati i mjeriti sve što jedemo. Ti omjeri su samo okvir za razumijevanje. Ukoliko se time previše opterećujemo, neće nam pomoći računica i teško ćemo se držati zdravih navika.

Pokušavajući svako jelo konstruirati da se sastoji od određene količine masti, ugljikohidrata i bjelančevina oblik je bespotrebnog kombiniranja i izvor dodatnog stresa.

Stoga je kombiniranje stvari i ciklička izmjena kroz različite omjere makronutrijenata korisna kako bi se izbjeglo to proračunavanje svega. Kroz vrijeme ćete primjetiti da će u nekom vremenskom razdoblju (primjerice mjesec dana) količina masnoća, bjelančevina i ugljikohidrata koju pojedete biti oko optimalnog omjera iako ste možda uživali prekomjerno u samom mesu i masnoći koji dan ili se pak prejeli krumpira i slatkih krumpira neki drugi dan.

Zaključak

Članak možemo sažeti u 4 ključne točke:

• Nemoguće je osloniti se isključivo na antropološka istraživanja i imitiranje naših paleolitskih predaka kako bismo bili zdravi. To se odnosi na specifičan odabir hrane ali i omjere makronutrijenata.
• Općeniti optimalni omjer makronutrijenata je vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina za većinu ljudi. To ne znači da trebamo težiti idealnom omjeru baš u svakom obroku.
• Težnja da se stalno jede isti omjer masnoća, ugljikohidrata i bjelančevina pojednostavljeno je i linearno razmišljanje te je bolji pristup ciklična izmjena. Tako postoje zdravstvene pogodnosti u svakom od sljedećih načina prehrane:

          - Razdoblja s malim unosom ugljikohidrata, ketogena prehrana;
          - Povećan unos ugljikohidrata uz smanjenje količine bjelančevina;
          - Visokoproteinska razdoblja;
          - Razdoblja posta;
          - Razdoblja gozbe – povećanog unosa kalorija;

• Posebni uvjeti mogu zahtijevati prilagođavanje optimalnih omjera unosa makronutrijenata. Metabolički poremećaji i neurološki problemi su dva slučaja u kojima prehrana s malo ugljikohidrata i ketogena prehrana mogu biti poželjne.

LCHF radionica kuhanja - nastavak

Dragi LCHF-ovci i oni koji to planirate postati,

Nakon uspješno održane prve LCHF radionice kuhanja u listopadu, idemo dalje. I ovaj put ćemo pripremiti niz ukusnih jela prema načelima LCHF prehrane!

Želimo vas naučiti principe kuhanja, kako biste ih samostalno mogli primjenjivati i u svojoj kuhinji. Rad se odvija u parovima, a za svakog polaznika pribavljene su sve potrebne namirnice i pribor. Na završetku, naravno, degustiramo pripremljena jela, a to će ovom prilikom biti:

• Kruh: Pogača od bučinog brašna
• Glavno jelo: Juneća rolada u divljem umaku
• Prilog: Psyllium njoki
• Salata: Cikla sa hrenom
• Poslastica: Čokoladna torta sa šlagom

Očekujte i mali ali koristan poklon.

Ovu radionicu vodi koautorica Prve hrvatske LCHF kuharice, Ariana Miljević Bugenvilija.

Broj je ograničen na 10 polaznika, zato ne oklijevajte i rezervirajte svoje mjesto na vrijeme!

Radionica se održava u subotu 30.11. u vremenu od 10 – 14 sati, u ugodnoj atmosferi studija “Plavi Lonac” u Preradovićevoj 32, u neposrednoj blizini Cvjetnog placa.

Cijena tečaja: 350,00 kn
Akontacija 150,00 kn, plaćanje do 20.11.13.

Prijave na e-mail bugenvilija@gmail.com   

Srdačan pozdrav!

Zasićene masnoće nisu problem - Raskrinkavanje mita o njihovoj ulozi u srčanim oboljenjima

Članak napisao: Aseem Malhotra, voditelj odjela specijalizacije kardiologa, Sveučilišna bolnica Croydon, London, 
BMJ (British Medical Journal) 2013;347:f6340

S engleskog preveo: Nenad Maljković

Opće je prihvaćeno među znanstvenicima da trans masti - koje nalazimo u brzoj hrani, pekarskim proizvodima i margarinu - povećavaju rizik od kardiovaskularnih oboljenja zato što uzrokuju upalne procese u organizmu.(1) Ali “zasićene masnoće” su sasvim druga priča. Mantra da zasićene masnoće treba izbjegavati u prehrani kako bi se smanjio rizik od kardiovaskularnih oboljenja, dominirala je prehrambenim savjetima i smjernicama skoro četiri desetljeća.

Pa ipak, znanstveni dokazi nam pokazuju da je taj savjet - paradoksalno - doveo do povećanja rizika od srčanih oboljenja. I ne samo to. Opsjednutost javno-zdravstvenih vlasti ukupnim razinama kolesterola, što je milijune navelo na pretjeranu potrošnju statina, odvratilo je našu pažnju od daleko opasnijeg rizičnog faktora - aterogene dislipidemije.

Demonizacija zasićenih masnoća počela je još sa znamenitom studijom “sedam zemalja” Ancela Keysa iz 1970.(2) Tu je zaključeno da postoji korelacija između učestalosti koronarnih srčanih oboljenja i ukupne koncentracije kolesterola, koja je zatim dovedena u korelaciju s omjerom energije iz zasićenih masnoća. Ali korelacija nije uzročnost. Bez obzira na to, savjetovano nam je da unos masnoća smanjimo na 30% ukupne energije, a zasićenih masnoća na 10%.(3) Smatra se da kod zasićenih masnoća u prehrani najveći utjecaj na rizik od kardiovaskularnih oboljenja imaju povećane koncentracije lipoproteina niske gustoće, LDL kolesterola. No smanjenje LDL kolesterola do kojeg dolazi uslijed smanjenog unosa zasićenih masnoća javlja se samo kod velikih, plutajućih čestica LDL kolesterola (tip A), dok su zapravo male, guste čestice LDL kolesterola (tip B) kritične za kardiovaskulara oboljenja - a to su čestice koje reagiraju na unos ugljikohidrata.(4)

Recentna dugogodišnja istraživanja na velikim uzorcima populacije zapravo nisu dokazala da postoji značajna veza između unosa zasićenih masnoća i rizika od kardiovaskularnih oboljenja.(5) Umjesto toga zaključeno je da su zasićene masnoće zaštita. Pri tome je važno odakle dolaze zasićene masnoće. Mliječne namirnice obiluju vitaminom A i D. Kao što postoji veza između nedostatka vitamina D i značajno povećanog rizika smrtnosti od kardiovaskularnih oboljenja, tako kalcij i fosfor iz mliječnih namirnica vjerojatno imaju antihipertenzivni učinak, što doprinosi smanjenju rizika od kardiovaskularnih oboljenja.(6-8) Jedno je istraživanje pokazalo da se veća koncentracija trans-palmitoleične kiseline u plazmi, a ta se masna kiselina većinom nalazi u mliječnim namirnicama, može povezati s povećanjem koncentracija lipoproteina visoke gustoće, smanjivanjem koncentracije triglicerica i reaktivnog C-proteina, smanjem inzulinske rezinstencije te smanjenjem pojave dijabetesa kod odraslih.(9) Crveno meso je još jedan veliki izvor zasićenih masnoća. Ali samo konzumacija industrijskih mesnih prerađevina može se povezati sa srčanim oboljenjima i dijabetesom melitusom - ne i crvenog mesa - što se objašnjava primjenom nitrata i natrija kao konzervansa.(10)

Ozloglašenost masnoća temelji se na njezinoj većoj energiji po gramu u usporedbi s bjelančevinama i ugljikohidratima. No istraživanja biokemičara Richarda Feinmana i nuklearnog fizičara Eugenea Finea o termodinamici i metaboličkim prednostima prehrane s različitim omjerima makronutrijenata, pokazala su da ih tijelo ne metabolizira na isti način.(11) Kekwick i Pawan proveli su jedno od najranijih istraživanja pretilosti, objavljeno u znanstvenom časopisu Lancet 1956.(12) Usporedili su skupine koje su u prehrani konzumirale 90% masnoća, 90% bjelančevina i 90% ugljikohidrata. Pronašli su da je do najvećeg gubitka težine došlo u skupini koja je konzumirala masnoće i zaključili da “je sastav prehrane očito puno važniji od unosa kalorija.”

Teorija da nisu sve kalorije iste dodatno je potvrđena nedavnim istraživanjem objavljenim u američkom znanstvenom časopisu JAMA. To je istraživanje pokazalo da prehrana s niskim udjelom masnoća dovodi do najvećeg smanjenja utroška energije, do nezdravih pokazatelja lipida, te povećane insulinske rezistencije u usporedbi s prehranom s niskim udjelom ugljikohidrata i prehranom namirnicama s niskim glikemičkim indeksom.(13) U posljednjih 30 godina u SAD je udio energije od konzumacije masnoća pao sa 40% na 30% (iako je ukupna konzumacija masnoća ostala ista), no ipak je došlo do povećanja pretilosti.

Mogući razlog: kada uklonite masnoću, hrana ima lošiji okus. Da bi to riješila, prehrambena industrija je zasićene masnoće zamijenila šećerom. Sve je više znanstvenih dokaza da je šećer vjerojatno najznačajniji uzrok metaboličkog sindroma (što je kombinacija hipertentzije, disglikemije, povećanih triglicerida, niskog HDL kolesterola i nakupljanja sala oko struka).

U prethodnim su generacijama kardiovaskularna oboljenja bila rijetka. Sada dvije trećine pacijenata koji su u bolnice primljeni s dijagnozom akutnog infarkta miokarda ima i metabolički sindrom - no 75% tih pacijenata ima potpuno normalne razine kolesterola.(14) Možda zato što ukupna razina kolesterola zapravo i nije problem?

Dugogodišnje Framinghamsko istraživanje srčanih oboljenja proglasilo je ukupni kolesterol faktorom rizika za oboljenja koronarnih arterija, što je dovelo do toga su statini postali najviše propisivanim lijekom u SAD i temelj globalne industrije vrijedne puste milijarde dolara. U Velikoj Britaniji osam milijuna pacijenata redovito uzima statine, što je puno više od pet milijuna prije 10 godina. I uz 60 milijuna recepata za statine koji se izdaju svake godine, ne može se potvrditi da oni imaju učinak na smanjivanje kardiovaskularnog mortaliteta koji bi bio veći od učinka smanjenja pušenja ili primarne angioplastike.(15)

Unatoč općem vjerovanju da je visoki kolesterol značajan faktor rizika za oboljenja koronarnih arterija, nekoliko neovisnih istraživanja populacije zdravih odraslih osoba pokazalo je da je upravo nizak ukupni kolesterol povezan s kardiovaskularnim i drugim mortalitetom, što ukazuje da visoki ukupni kolesterol nije faktor rizika kod zdrave populacije.(16-18)

Nedavno istraživanje 150.000 stvarnih pacijenata koji su uzimali statine pokazalo je “neprihvatljive” nuspojave - među kojima su bile glavobolje, poremećaji u probavi, smetnje spavanja i memorije, te erektilna disfunkcija - kod 20% pacijenata, zbog čega su prestali koristiti lijek.(19) To je potpuno u suprotnosti s rezultatima glavnih kliničkih istraživanja statina koja su kao nuspojavu pokazala samo bolove u mišićima kod jednog od 10.000 slučajeva.

Meta-analiza podataka iz istraživanja, za koja je uglavnom plaćala farmaceutska industrija, pokazala je da je u nisko-rizičnoj skupini osoba u dobi od 60 do 70 godina koje su uzimale statine, broj onih kojima je tijekom jedne godine bila potrebna liječnička intervencija radi sprječavanja pogoršanja (NNT) bio 345.(20) Najbolje utemeljeni dokazi za statine su u sekundarnoj prevenciji, kod koje se svim pacijentima nakon infarkta miokarda propisuju maksimalne doze bez obzira na ukupan kolesterol, i to zbog protuupalnog učinka statina i njihovog učinka na stabilizaciju koronarnog plaka. U toj skupini NNT je 83 za mortalitet tijekom pet godina. To ne znači da svaki pacijent ima malo poboljšanje, već da njih 82 nemaju prognozu poboljšanja.(21) Činjenica da niti jedan drugi lijek za snižavanje kolesterola ne dovodi do smanjenja mortaliteta podržava hipotezu da su koristi od statina neovisne od njihovog učinka na kolesterol.

Prihvaćanje mediteranske prehrane nakon srčanog udara je skoro tri puta bolje u smanjivanju mortaliteta od uzimanja statina. Nedavno objavljeno istraživanje na slučajnom uzorku PREDIMED bilo je prekinuto vrlo brzo nakon što je pokazalo da je u rizičnoj skupini za kardiovaskularna oboljenja mediteranska prehrana dala 30% bolje rezultate od prehrane s niskim udjelom masnoća.(22)

Farmakoterapija može ublažiti simptome ali ne može promijeniti patofiziologiju. Liječnici se trebaju baviti prevencijom jednako kao i liječenjem. Do najvećih poboljšanja u pobolu i smrtnosti nije dolazilo zbog osobne odgovornosti već zbog javno-zdravstvene politike. Vrijeme je da raskrinkamo mit o ulozi zasićenih masnoća u srčanim oboljenjima i prekinemo sa štetnim prehrambenim savjetima koji su povećali pretilost.

Sukob interesa: nije prijavljen.

Izvor i recenzije: narudžba uredništva; recenzirano.

1. Wallace S, Mozaffarian D. Trans-fatty acids and non lipid risk factors. Curr Atheroscler Rep 2009;11:423.
2. Keys A (ed). Coronary heart disease in seven countries. Circulation 1970:41(supp):s1-211.
3. Committee on Medical Aspects of Food Policy. Diet and cardiovascular disease: report of the panel on diet in relation to cardiovascular disease. 1984
4. Musunuru K. Atherogenic dyslipidaemia: cardiovascular risk and dietary intervention. Lipids 2010;45:907-14.
5. Siri-Tarino PW, Sun Q, Hu FB, Krauss RM. Meta-analysis of prospective cohort studies evaluating the association of saturated fat with cardiovascular disease. Am J Clin Nutr 2010;91:535-46.
6. Alonso A, Nettleton JA, Ix JH, de Boer IH, Folsom AR, Bidulescu A, et al. Dietary phosphorus, blood pressure and incidence of hypertension in the atherosclerosis risk in communities study and the multi-ethnic study of atherosclerosis. Hypertension 2010;55:776-84.
7. Sacks FM, Willett WC, Smith A, Brown LE, Rosner B, Moore TJ. Effect on blood pressure of potassium, calcium, and magnesium in women with low habitual intake. Hypertension 1998;31:131-8.
8. Geleiijnse JM, Kok FJ, Grobee DE. Blood pressure response to changes in sodium and potassium intake: a metaregression analysis of randomised trials. J Hum Hypertens 2003;17:471-80.
9. Mozaffarian D, Cao H, King IB, Lemaitre RN, Song X, Siscovick DS, et al. Trans-palmitoleic acid, metabolic risk factors, and new-onset diabetes in US adults: a cohort study. Ann Intern Med 2010;153:790-9.
10. Micha R, Wallace SK, Mozaffarian D. Red and processed meat consumption and risk of incident coronary heart disease, stroke and diabetes mellitus: a systematic review and meta analysis. Circulation 2010;121:2271-83.
11. Feinman R, Fine E. A calorie is a calorie violates the second law of thermodynamics. Nutr J 2004;3:9.
12. Kekwick A, Pawan GL. Calorie intake in relation to body-weight changes in the obese. Lancet 1956;271:155-61.
13. Ebbeling CB, Swain JF, Feldman HA, Wong WW, Hachey DL, Garcia-Lago E, et al. Effects of dietary composition on energy expenditure during weight-loss maintenance. JAMA 2012;307:2627-34.
14. Champeau R. Most heart attack patients’ cholesterol levels did not indicate cardiac risk. UCLA Newsroom. 2009. http://newsroom.ucla.edu/portal/ucla/majority-of-hospitalizedheart-75668.aspx.
15. British Heart Foundation. Trends in coronary heart disease, 1961-2011. 2011. www.bhf.org.uk/publications/view-publication.aspx?ps=1001933.
16. Nago N, Ishikawa S, Goto T, Kayaba K. Low cholesterol is associated with mortality from stroke, heart disease, and cancer: the Jichi Medical School Cohort Study. J Epidemiol 2011;21:67-74.
17. Bae J-M, Yang Y-J, Li Z-M, Ahn Y-O. Low cholesterol is associated with mortality from cardiovascular diseases: a dynamic cohort study in Korean adults. J Korean Med Sci 2002;27;58-63.
18. Simes RJ. Low cholesterol and risk of non-coronary mortality. Aust N Z J Med 1994;24:113-9.
19. Zhang H, Plutzky J, Skentzos S, Morrison F, Mar P, Shubina M, et al. Discontinuation of statins in routine care settings. Ann Intern Med 2013;158:526-34.
20. Cholesterol Treatment Trialists’ (CTT) Collaborators, Mihaylova B, Emberson J, Blackwell L, Keech A, Simes J, et al. The effects of lowering LDL cholesterol with statin therapy in people at low risk of vascular disease: meta-analysis of individual data from 27 randomised trials. Lancet 2012;380:581-90.
21. Newman D. Statins given for 5 years for heart disease prevention (with known heart disease). NNT. www.thennt.com/nnt/statins-for-heart-disease-prevention-with-knownheart-disease.
22. Estruch R, Ros E, Salas-Salvadó J, Covas MI, Corella D, Arós F, et al. Primary prevention of cardiovascular disease with a Mediterranean diet. N Engl J Med 2013;368:1279-90.

Izvor: znanstveni časopis BMJ (British Medical Journal) 2013;347:f6340 (objavljeno 22.10.2013.)
S engleskog preveo: Nenad Maljković