Serija tekstova o mršavljenju: V i VI dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor.

Prvi i drugi dio pročitajte ovdje.

Treći i četvrti dio pročitajte ovdje. 

PRETILOST: SABOTIRA LI VAS U MRŠAVLJENJU NEDOSTATAK SNA (V DIO)

Živimo u vrijeme kad radi posla ili nove večernje epizode "Big Brothera" često žrtvujemo spavanje. Hvalimo se kako odlično funkcioniramo uz samo 5 sati sna (ali tek nakon što popijemo prvu kavu, naravno). Ljudi nam se zbog toga dive. Ponekad smo malo razdražljiviji, no to je dobro - iskreniji smo prema šefu i lakše mu u lice kažemo što mislimo o njemu. Naravno, pri tome smo sigurni da manjak spavanja nema nikakve veze s veličinom naše stražnjice ili pivskog trbuha.

Do danas je objavljeno 50-ak epidemioloških istraživanja koja su analizirala povezanost spavanja i pretilosti u djece i odraslih - većina je pronašla povezanost (1, 2, 3, 4). Spavanjem trošimo najmanje energije, ali nas možda najviše štiti od pretilosti. Ne treba puno vremena da manjak sna počne utjecati na naš apetit, pogotovo za nečim slatkim (5). Nakon samo dvije nedovoljno prospavane noći (četiri sata sna dnevno) dolazi do smanjenja razine hormona sitosti (leptina) i povećanja razine hormona gladi (grelina) (5). Nedostatak spavanja ima tako velik učinak na naš metabolizam da čak nije važno ni koliko se dobro hranite, ni koliko vježbate; ako ne spavate dovoljno, nećete moći smršavjeti (6).

Nije problem samo u količini spavanja. Umjetno osvjetljenje kojem smo izloženi nakon zalaska sunca omogućuje nam da budemo aktivni i da jedemo po noći. Ovakve, možda naizgled bezazlene radnje neprirodne su i imaju izrazito negativan učinak na naš dnevni ciklus (cirkadijalni ritam) (7, 8, 9).

Naime, svaka stanica u našem tijelu posjeduje jedan "unutarnji sat" koji joj govori koji je dio dana (10). To je važno jer neke se tjelesne aktivnosti odvijaju po danu, a neke po noći, kada bismo u normalnim uvjetima trebali spavati - cirkadijalni ritam ima ključnu ulogu u reguliranju metabolizma i hormonskog sustava. Stoga nas ne treba čuditi zašto su upravo oni o kojima nam život najviše ovisi, poput policajaca, medicinskih sestara i vatrogasaca, obično jako pretili  (10, 11, 12, 13). Prema FBI-ovom izvješću čak 80% policajaca je pretilo (14). To je znatno iznad prosjeka. Ustvari, to je toliko iznad prosjeka da vas potakne na pitanje zašto žene toliko maštaju o njima? ( I zašto niste otišli na policijsku akademiju?)

Više faktora utječe na sinkronizaciju cirkadijalnog ritma. Najvažniji su: svjetlost, hrana te tjelesna aktivnost.

Svjetlost ima najsnažniji utjecaj na naš cirkadijalni ritam. Nažalost, danas većinu vremena provodimo u zatvorenim prostorima, dok smo navečer, često i za vrijeme spavanja, izloženi svjetlosti. Ovakav način života ima velik utjecaj na otpuštanje melatonina, "hormona spavanja". Naime, izlaganje svjetlosti prije spavanja smanjuje otpuštanje ovoga hormona, a prisustvo svjetlosti za vrijeme spavanja smanjuje ga za više od 50% (15). Da bi stvar bila još gora, naši kapci propuštaju svjetlost (16) te čak i dok spavamo, svjetlost javne rasvjete može poremetiti cirkadijalni ritam i kvalitetu spavanja. 

Reference:

• Knutson KL, Van Cauter E. Associations between sleep loss and increased risk of obesity and diabetes. Ann N Y Acad Sci. 2008; 1129:287–304., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18591489
• Patel SR, Hu FB. Short sleep duration and weight gain: a systematic review. Obesity (Silver Spring). 2008; 16:643–653., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18239586
• Leproult R, Van Cauter E. Role of sleep and sleep loss in hormonal release and metabolism. Endocr Dev. 2010; 17:11–21., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19955752
• Pannain S, Miller A, Van Cauter E. Sleep loss, obesity and diabetes: prevalence, association and emerging evidence for causation. Obes Metab-Milan. 2008; 4:28–41. 
• Spiegel, K. et al., “Brief communication: Sleep curtailment in healthy young men is associated with decreased leptin levels, elevated ghrelin levels, and increased hunger and appetite,” Annals of Internal Medicine 141, no. 11 (December 7, 2004): 846–50, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15583226?dopt=AbstractPlus
• Nedeltcheva, A. V., Kilkus, J. M., Imperial, J., Schoeller, D. A., & Penev, P. D. (2010). Insufficient sleep undermines dietary efforts to reduce adiposity. Annals of Internal Medicine, 153(7), 435–441. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20921542
• Stokkan, K.A., Yamazaki, S., Tei, H., Sakaki, Y., Menaker, M. (2001), Entrainment of the circadian clock in the liver by feeding. Science, 19; 291 (5503): 490-3.,  http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11161204
• Damiola, F., Le Minh, N., Preitner, N., Kornmann, B., Fleury-Olela, F., Schibler, U. (2000), Restricted feeding uncouples circadian oscillators in peripheral tissues from the central pacemaker in the suprachiasmatic nucleus. Genes & Development, 1;  14(23): 2950-61. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11114885
• Fuller, P.M., Lu, J., Saper, C.B. (2008), Differential rescue of light- and food-entrainable circadian rhythms. Science, 23; 320(5879): 1074-7. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18497298?dopt=Abstract
• Bass, J., & Takahashi, J. S. (2010). Circadian Integration of Metabolism and Energetics. Science (New York, N.Y.), 330(6009), 1349–1354. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21127246
• Peplonska, B., Bukowska, A., & Sobala, W. (2015). Association of Rotating Night Shift Work with BMI and Abdominal Obesity among Nurses and Midwives. PLoS ONE, 10(7), e0133761. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4511417/
• Esquirol, Y., Bongard, V., Mabile, L., et al. (2009), Shift work and metabolic syndrome: respective impacts of job strain, physical activity, and dietary rhythms. Chronobiol Int, 26:544–559. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19360495
• De Bacquer, D., Van Risseghem, M., Clays, E., et al. (2009) Rotating shift work and the metabolic syndrome: a prospective study. Int J Epidemiol. 2009; 38:848–854. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19129266
• Shell, D. E.,  Physical Fitness Tips for the Law Enforcement Executive, Federal Bureau of Investigation, svibanj 2005, https://www2.fbi.gov/publications/leb/2005/may2005/may05leb.htm
• Gooley, J. J. et al., “Exposure to room light before bedtime suppresses melatonin onset and shortens melatonin duration in humans,” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 96, no. 3 (March 2011): E463–72, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21193540?dopt=AbstractPlus
• Figueiro, M. G., & Rea, M. S. (2012). Preliminary evidence that light through the eyelids can suppress melatonin and phase shift dim light melatonin onset. BMC Research Notes, 5, 221. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22564396

PRETILOST: ZAŠTO NE MRŠAVITE VJEŽBANJEM (VI DIO)

Za naše zdravlje se zaista nitko ne brine više od Coca Cole. Samo u Velikoj Britaniji ova korporacija je donirala 20 milijuna dolara za promicanje vježbanja (1). Zabrinuta inicijativama za uvođenje poreza na gazirana pića te njihovim mogućim uklanjanjem iz škola, uključila se i u znanstvena istraživanja. Tako je prošle godine donirala 1.5 milijuna dolara za osnivanje neprofitne organizacije "Global Energy Balance Network". Njezini osnivači, koji su ujedno i ugledni znanstvenici, tvrdili su kako nema dokaza da procesirana hrana uzrokuje pretilost (mislim da je jasno zašto nisu osvojili Nobelovu nagradu) te da bi trebali više vježbati, a manje se brinuti o kalorijama (2). Nažalost, oni nisu prvi znanstvenici koji su radi masne kobase (4 milijuna dolara ) podvili rep i ugrozili svoj ugled, ali su zato vjerojatno prvi koji su nakon procurenih mailova upali u aferu te u konačnici iste godine morali prestati s radom (2, 3).

Englezi su počeli na Facebooku objavljivati statuse "no pain, no gain" ("bez muke nema dobre guze") i prije no što je Coca-Cola otvorila fitness centre. No, zanimljivo je da unatoč tome što iz godine u godinu sve više vježbaju, postaju sve deblji - pogledaj graf. 

Graf prikazuje da porast pretilosti u Engleskoj je popraćeno porastom postotkom ljudi koji  zadovoljavaju propisani minimum fizičke aktivnosti od 30 min/danu (13, 14)

Upravo smo dokazali da vježbanje uzrokuje pretilost - kada bi ih samo nekako natjerali da opet postanu fikusi pred televizorom, siguran sam da bi smršavili! Šalim se, povezanost ne dokazuje nužno uzročno-posljedičnu vezu. Vježbanje ne uzrokuje pretilost, ali očito je niti ne spriječava. 

Prema istraživanjima provedenim od 1980. do danas, koristeći najtočniju metodu za mjerenje cjelodnevne energetske potrošnje, metodu "dvostruko označene vode", jasno je da se tjelesna aktivnost u ovom razdoblju, unatoč porastu pretilosti, nije smanjila. Štoviše, malo se i povećala (4) (Ovo nas ne treba čuditi - pretilim osobama treba više energije za kretanje).

U glavama smo nekako stvorili ideju da su ljudi 80-ih svaki dan cijepali drva i pješke hodali do posla. No, u realnosti smo i tada provodili dane u uredima, vozili automobile te gledali sapunice - i to sve bez da smo bili toliko pretili kao danas.

Fitnes industrija je u nas čvrsto usadila mišljenje da vježbanje dovodi do mršavljenja. Međutim, iako je ono izuzetno važno za zdravlje, istraživanja upućuju da je njegova uloga u mršavljenju, u najmanju ruku, mnogo skromnija. To najbolje znaju pretila djeca koja su ambicioznim znanstvenicima najčešće poslužila kao "pokusni kunići". Nažalost, niti jedan znanstvenik se nije proslavio tjeranjem jadnih "bombica" na trčanje. Većina istraživanja je imala pozitivne rezultate samo na postotak masnog tkiva, ne i na ukupnu tjelesnu težinu djece (indeks tjelesne mase) (5). Puno bolje rezultate nisu ostvarili ni odrasli. U 43 istraživanja vježbanje je u prosjeku pridonijelo gubitku 1.1 kilogram tjelesne mase (6). Uzmemo li u obzir da su u prosjeku vježbali 45 min dnevno, između 3 i 5 puta tjedno od 3 do 12 mjeseci, ispada da im je za gubitak tog jednog kilograma bilo potrebno 72 sata vježbanja.

Iako laganim trčanjem uz najnoviju aplikaciju za mjerenje pulsa vjerojatno nećete "otopiti" masnoće i ostvariti vitku liniju, ne znači da je svaki oblik vježbanja neučinkovit.

Visoko intenzivni intervalni trening (HIIT) koji se sastoji od više kratkih intervala visokog intenziteta, u istraživanjima se pokazao daleko uspješnijim.

Primjerice, u istraživanju koji je uspoređivao HIIT s klasičnim, ravnomjernim kardio treningom, HIIT je u prosjeku "otopio" 2.5 kg masnog tkiva. S druge strane, grupa koja je radila kardio trening dnevno je vježbala duplo duže da bi na kraju istraživanja, ironično, bila još deblja (7).

Ako mislite da HIIT dovodi do značajnijeg mršavljenja jer troši više kalorija, varate se. U usporedbi s treningom izdržljivosti HIIT je ostvario bolje rezultate unatoč tome što je potrošio dvostruko manje kalorija (8).

Ipak, najvažnija prednost ovakvog načina vježbanja je činjenica da vam za njega treba manje vremena nego da jehovinom svjedoku objasnite da niste izgubili smisao života. Zaista, samo 10 minuta HIIT-a tjedno postiže iste rezultate kao i 4.5 sati trčanja (9).

Kao što vidite, veza između vježbanja i mršavljenja je puno kompleksnija od brojanja potrošenih kalorija. Čak i kada vježbanje dovodi to "topljenja" masnoća, to nije zbog potrošenih kalorija, već zbog metaboličkih promjena. Naša tijela teže određenoj ravnoteži i koliko god potrošili kalorija vježbanjem, hranom ćete ih nadoknaditi (10). Osim što ste gladniji, sigurno ste primijetili da nakon treninga više ne skakućete kao balerina puni energije. To je zato što nakon fizičke aktivnosti tijelo štedi energiju, i to ne samo povećanom željom da ostatak dana provedete u ležećem položaju, već i smanjenjem nekih osnovnih bioloških funkcija. Primjerice, potpuno zdrave žene nakon umjerene fizičke aktivnosti imaju smanjenu proizvodnju spolnih hormona (11).

Vježbanjem najvjerojatnije nećete izgubiti kilograme, no to ne znači da nećete morati kupiti uže hlače. U jednom istraživanju HIIT je u samo 2 mjeseca doveo do 44% smanjenja abdominalnog masnog tkiva i povećanja mišićne mase (12). Masno tkivo zauzima daleko veći volumen (prostor) od iste mase mišićnog tkiva. Dakle, kako vježbanjem budete "topili" masnoće i dobivali na mišićnoj masi, iako možda nećete imati manje kilograma, uživat ćete u sve boljoj liniji.

Reference:

• Lowe, L., ParkLives: how we’re providing fun, free activities in local parks, Coca-Cola GB, svibanj 4, 2016,  http://www.coca-cola.co.uk/stories/health/get-active/get-active-with-parklives/
• O’Connor, A., Coca-Cola funds scientists who shift blame for obesity away from bad diets, The New York Times, kolovoz 9, 2015, http://well.blogs.nytimes.com/2015/08/09/coca-cola-funds-scientists-who-shift-blame-for-obesity-away-from-bad-diets/?_r=2
• Huehnergarth, N. F., Emails Reveal How Coca-Cola Shaped The Anti-Obesity Global Energy Balance Network, Forbes, studeni 24, 2015, http://www.forbes.com/sites/nancyhuehnergarth/2015/11/24/emails-reveal-how-coca-cola-shaped-the-anti-obesity-global-energy-balance-network/2/#1b78403e3e48
• Westerterp, K. R., Speakman J. R. (2008.), Physical activity energy expenditure has not declined since the 1980s and matches energy expenditures of wild mammals. International Journal of Obesity 32, 1256–1263; http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n8/abs/ijo200874a.html
• Atlantis, E., Barnes, E. H., Fiatarone Singh, M. A. (2006), Efficacy of exercise for treating overweight in children and adolescents: a systematic review. International Journal of Obesity 30, 1027–1040. http://www.nature.com/ijo/journal/v30/n7/full/0803286a.html
• Shaw, K., Gennat, H., O'Rourke, P., Del Mar, C. (2006), Exercise for overweight or obesity. Cochrane Database Syst Rev; (4):CD003817. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17054187
• Trapp, E. G., Chisholm, D. J., Freund J., Boutcher, S. H. (2008), The effects of high-intensity intermittent exercise training on fat loss and fasting insulin levels of young women. International Journal of Obesity 32, 684–691. http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n4/abs/0803781a.html
• Tremblay, A., Simoneau, J. A., Bouchard, C. (1994), Impact of exercise intensity on body fatness and skeletal muscle metabolism. Metabolism; 43(7):814-8. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8028502
• Burgomaster, K. A., Howarth, K. R., Phillips, S. M., Rakobowchuk, M., MacDonald, M. J., McGee, S. L., & Gibala, M. J. (2008). Similar metabolic adaptations during exercise after low volume sprint interval and traditional endurance training in humans. The Journal of Physiology, 586(Pt 1), 151–160. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17991697
• Sonneville, K. R., Gortmaker, S. L. (2008), Total energy intake, adolescent discretionary behaviors and the energy gap. Int J Obes;32 Suppl 6:S19-27. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19079276
• Ellison, P. T. (2003), Energetics and reproductive effort. Am. J. Hum. Biol., 15: 342–351. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12704710?dopt=Abstract
• Boudou, P., Sobngwi, E., Mauvais-Jarvis, F., Vexiau, P., Gautier, J. F. (2003), Absence of exercise-induced variations in adiponectin levels despite decreased abdominal adiposity and improved insulin sensitivity in type 2 diabetic men. Eur J Endocrinol, 149(5):421-4. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14585088
• National Statistics Health Survey for England - 2013, Trend tables [NS], Health and
  Social Care Information Centre, prosinac 10, 2014. http://www.hscic.gov.uk/catalogue/PUB16077
• Townsend N, Bhatnagar P, Wickramasinghe K, Scarborough P, Foster C, Rayner M (2012).  Physical activity statistics 2012.  British Heart Foundation: London. https://www.bhf.org.uk/publications/statistics/physical-activity-statistics-2012

Serija tekstova o mršavljenju: III i IV dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor. 

Prvi i drugi dio pročitajte ovdje. 

PRETILOST: AMERIKANCI SU NEUHRANJENA NACIJA (III DIO) 

Kad razmišljamo o neuhranjenosti, većina ljudi prvo pomisli na djecu u Africi. No, prilično je ironično da pretile osobe, unatoč povećanom unosu kalorija, po neuhranjenosti nisu daleko od te djece. 

Prema meta-analizi objavljenoj 2015. godine kod pretilih osoba nedostatak vitamina D je za 35% veći nego kod osoba normalne tjelesne težine (1). To je vrlo zabrinjavajuće jer je nedostatak vitamina D povezan sa smanjenom razinom leptina – hormona koji potiskuje glad (2, 3) i otpornošću na inzulin (4, 5). Zbog toga energija, umjesto u mišiće i organe, odlazi u masno tkivo. 

Slično je stanje i s drugim nutrijentima. Pretile osobe u prosjeku imaju dvostruko manje magnezija (6), čak 68% ima manjak bakra, 74% manjak cinka (7, 8), a mnogi imaju i značajan manjak vitamina A (9), vitamina C (10), vitamina B9 i B12 (11), željeza (9, 12, 13) i selenija (14). 

I epidemiološka istraživanja potvrđuju da je upravo neuhranjenost najvažniji faktor koji dovodi do pretilosti. Ta istraživanja nedvosmisleno dokazuju da je povećana konzumacija jeftine i nutritivno osiromašene procesirane hrane glavni uzrok epidemije pretilosti (15, 16). 

Očekivali bi da uklanjanje deficita nutrijenata dovodi do mršavljenja - i to je zaista tako. 

Primjerice, u istraživanju provedenom u Kini, pretile žene koje su uzimale dodatke prehrani tijekom šest mjeseci u prosjeku su izgubile 3.6 kilograma (17). Dva velika istraživanja provedena na više od 16 000 odnosno 38 000 ljudi tijekom 10 odnosno 28 godina pokazuju da je korištenje dodataka prehrani povezano s manjim rizikom od pretilosti (18, 19). 

Kao što vidite, iza pretilosti krije se mnogo ozbiljniji problem od povećanog unosa kalorija i upravo iz tog razloga dijete ne funkcioniraju. Povećani apetit i rezultirajuća pretilost zapravo su obrambeni mehanizmi tijela. U slučaju deficita određenih nutrijenata tijelo različitim hormonskim promjenama povećava apetit kako bi osiguralo unos dovoljne količine tih nutrijenata. Naravno, što je taj deficit veći, bit ćemo prisiljeni konzumirati više hrane. Time unosimo i više kalorija koje tijelo sve teže uspijeva potrošiti i one se spremaju kao masno tkivo. 

Pogreška je ta što, umjesto za boljom prehranom, često posežemo za najnovijim tabletama za mršavljenje i dijetama koje putem kalorijske restrikcije ili ekstremne, nebalansirane prehrane, uzrokuju još veći nedostatak nutrijenata. Ovo objašnjava zašto dijete imaju negativne posljedice za zdravlje, odnosno zašto dovode do povećanog rizika od dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti (20). 

Reference 

1. Pereira-Santos, M., Costa, P. R. F., Assis, A. M. O., Santos, C. A. S. T. and Santos, D. B. (2015), Obesity and vitamin D deficiency: a systematic review and meta-analysis. Obesity Reviews, 16: 341–349., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25688659 
2. Henendez C, Lage M, Peino R, Retinoicacid and vitamin D(3) powerfully inhibit in vitro leptin secretion by human adipose tissue. J Endocrinol. 2001 Aug; 170(2): 425-31 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11479138 
3. Maetani, M., Maskarinec, G., Franke, A. A., & Cooney, R. V. (2009). Association of Leptin, 25-Hydroxyvitamin D, and Parathyroid Hormone in Women. Nutrition and Cancer, 61(2), 225–231., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19235038 
4. Nagpal, J., Pande, J. N. and Bhartia, A. (2009), A double-blind, randomized, placebo-controlled trial of the short-term effect of vitamin D3 supplementation on insulin sensitivity in apparently healthy, middle-aged, centrally obese men. Diabetic Medicine, 26: 19–27., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19125756 
5. von Hurst, P.R., Stonehouse, W., Coad, J. (2010), Vitamin D supplementation reduces insulin resistance in South Asian women living in New Zealand who are insulin resistant and vitamin D deficient-a randomised, placebo-controlled trial. British Journal of Nutrition, 103(4): 549–555. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19781131 
6. Takaya, J. et al. (2010), “Intracellular magnesium of obese and type 2 diabetes mellitus children,” Diabetes Therapy, no. 1: 25–31, http://pmid.us/22127671
7. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9 (2): 323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193 
8. de Luis, D. A., “Zinc and copper serum levels of morbidly obese patients before and after biliopancreatic diversion: 4 years of follow-up,” Journal of Gastrointestinal Surgery 15, no. 12 (December 2011): 2178–81, http://pmid.us/21826547
9. Lefebvre, P., Letois, F., Sultan, A., Nocca, D., Mura, T.,, Galtier, F. (2014), Nutrient deficiencies in patients with obesity considering bariatric surgery: a cross-sectional study. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(3):540-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24630922
10. Riess, K.P., Farnen, J.P., Lambert, P.J., Mathiason, M.A., Kothari, S.N. (2009), Ascorbic acid deficiency in bariatric surgical population. Surgery for Obesity and Related Diseases, 5(1):81-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18996765 
11. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9(2):323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193
12. Moschonis, G., Chrousos, G.P., Lionis, C., Mougios, V., Manios, Y. (2012), Association of total body and visceral fat mass with iron deficiency in preadolescents: the Healthy Growth Study. British Journal of Nutrition, 108(4):710-9., http://pmid.us/22088365
13. Salgado, W., Modotti, C., Nonino, C.B., Ceneviva, R. (2014), Anemia and iron deficiency before and after bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(1):49-54. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24071485
14. Alasfar, F. et al. (2011), Selenium is significantly depleted among morbidly obese female patients seeking bariatric surgery. Obesity Surgery, 21(11):1710-13., http://pmid.us/21633821
15. B. A. Swinburn, G. Sacks, K. D. Hall et al., “The global obesity pandemic: shaped by global drivers and local environments,” The Lancet, vol. 378, no. 9793, pp. 804–814, 2011. http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(11)60813-1/abstract
16. M. N. Riaz, M. Asif, and R. Ali, “Stability of vitamins during extrusion,” Critical Reviews in Food Science and Nutrition, vol. 49, no. 4, pp. 361–368, 2009. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19234945?dopt=AbstractPlus
17. Li, Y. et al., “Effects of multivitamin and mineral supplementation on adiposity, energy expenditure and lipid profiles in obese Chinese women,” International Journal of Obesity 34, no. 6 (June 2010): 1070–77, http://pmid.us/20142823
18. Nachtigal, M. C. et al., “Dietary supplements and weight control in a middle-age population,” The Journal of Alternative and Complementary Medicine11, no. 5 (October 2005): 909–15, http://pmid.us/16296926
19. Mursu, J. et al., “Dietary supplements and mortality rate in older women: The Iowa Women’s Health Study,” Archives of Internal Medicine 171, no. 18 (October 10, 2011): 1625–33, http://pmid.us/21987192
20. Dulloo, A. G. et al., “Pathways from weight fluctuations to metabolic diseases: Focus on maladaptive thermogenesis during catch-up fat,” issue supplement 2, International Journal of Obesity and Related Metabolic Disorders 26 (September 2002): S46–57, http://pmid.us/12174328

PRETILOST: ŠTO JE ZAJEDNIČKO MARIHUANI I OMEGA-6 MASNOĆAMA (IV DIO)

Ako ste ikad pod utjecajem marihuane otišli u pekaru i oborili rekord u jedenju masnog bureka, doživljavajući orgazam pri svakom zalogaju, poznat vam je utjecaj marihuane na povećanje apetita. To se događa jer stanice u našem živčanom sustavu sadrže receptore specijalizirane za reakciju s kanabinoidima iz marihuane. Posjedujemo ove receptore, ne da bismo mogli uživati u konzumaciji marihuane, već zato što naše tijelo proizvodi vlastite kanabinoide koji, vežući se za ove receptore, kontroliraju apetit (između ostalog). Oni nastaju iz omega-6 masnih kiselina (arahidonske kiseline) i, nažalost, čini se da pretjerana konzumacija ovih masnoća uzrokuje njihovu povećanu produkciju, odnosno debljanje. 

Upravo su ovu hipotezu testirali Dr. Hibbeln i njegov tim. Svoj eksperiment dizajnirali su tako da oponaša porast u konzumaciji omega-6 masnoća u Americi tijekom 20. st. (od 1% do 8% kalorija). Miševi koji su konzumirali hranu u kojoj je 8% kalorija dolazilo iz omega-6 masnoća imali su trostruko veću razinu vlastitih kanabinoida. Kao rezultat toga jeli su više, bili su deblji i imali su više masnog tkiva od miševa koji su dobivali samo 1% kalorija iz ovih masnoća (1). 

Omega-6 masnoće, zajedno s omega-3 masnoćama, spadaju u višestruko nezasićene masnoće i našem su organizmu esencijalne. Drugim riječima, naše ih tijelo ne može samo stvarati, već ih moramo unositi hranom. Ipak, to ne govori ništa o tome koliko su zdrave i u kojim ih količinama trebamo unositi. Štoviše, sama činjenica da ih organizam sam ne proizvodi upućuje na to da nam nisu potrebne u velikim količinama - svi najvažniji lipidi u tijelu mogu se sintetizirati iz ugljikohidrata i proteina. 

Upravo zbog logike "esencijalno jednako zdravo" u zadnjih 50 godina posebno smo se trudili da životinjske masnoće zamijenimo biljnim uljima bogatim omega-6 masnoćama. Dobra je vijest da smo, kao što se vidi na grafu (2), u tome zaista uspjeli. Loša je vijest da smo time postali još više pretili. Konzumacija omega-6 masnoća uzrokuje pretilost i u miševa i u ljudi. 

U jednom istraživanju miševi su podijeljeni u tri skupine te su dobivali hranu identičnu po količini masnoća, proteina i ugljikohidrata, ali različitu po vrsti masnoća. Prva je skupina dobila goveđi loj (niska količina omega-6 masnoća), druga maslinovo ulje (umjerena količina omega-6 masnoća), a treća ulje šafranike (velika količina omega-6 masnoća). Miševi koji su dobivali maslinovo ulje imali su 7.5% porasta tjelesne težine, a miševi koji su dobivali ulje šafranike 12.3% porasta tjelesne težine u odnosu na miševe iz prve skupine (3). 

U drugom istraživanju, 782 muškarca podijeljena su u dvije skupine i držana na kalorijski kontroliranoj prehrani pet godina. Jedna je skupina konzumirala životinjske masnoće, a druga biljna ulja bogata omega-6 masnoćama. U odnosu na skupinu koja je konzumirala životinjske masnoće, skupina koja je konzumirala biljna ulja bilježila je konstantan porast masnog tkiva i tjelesne težine te je u zadnjim godinama istraživanja u prosjeku imala 5%, odnosno 4 kilograma više (4). 

Na koje još načine omega-6 masnoće potiču pretilost? 

Pretili ljudi često su kritizirani jer ne vježbaju dovoljno. No, istraživanja upućuju da je to posljedica, a ne uzrok njihove pretilosti. Višestruko nezasićene masnoće jako su nestabilne i jako lako oksidiraju (5) te time oštećuju mitohondrije. Mitohondriji su mala tjelešca u našim stanicama čija je glavna uloga proizvodnja energije. Možemo ih zamisliti kao male elektrane koje, ako ne funkcioniraju pravilno, ne mogu potrošiti sve resurse, odnosno masne kiseline, iz kojih stvaraju energiju. Pretili ljudi imaju mnogo oštećenih mitohondrija te stoga i smanjenju sposobnost "potrošnje" masnih kiselina, odnosno stvaranja energije. To vodi smanjenoj tjelesnoj aktivnosti i doprinosi pretilosti (6). 

Kalorijski restriktivna prehrana ne može popraviti niti ovaj problem i to je jedan od razloga zašto nije uspješna (6). 

Također, omega-6 masnoće oštećuju crijevnu mikrofloru i, kao što ćemo vidjeti u jednom od slijedećih tekstova, to doprinosi pretilosti (7). 

Reference:

1. Alvheim, A. R., Malde, M. K., Osei-Hyiaman, D., Hong Lin, Y., Pawlosky, R. J., Madsen, L., Kristiansen, K., Frøyland, L., Hibbeln, J. R. (2012). Dietary Linoleic Acid Elevates Endogenous 2-AG and Anandamide and Induces Obesity. Obesity (Silver Spring, Md.), 20(10), 1984–1994., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22334255
2. Guyenet, S., “Vegetable Oil and Weight Gain”, Whole Health Source, blog, prosinac 16, 2008, http://wholehealthsources.blogspot.hr/2008/12/vegetable-oil-and-weight-gain.html
3. Pan, D. A. and L. H. Storlien, “Dietary lipid profile is a determinant of tissue phospholipid fatty acid composition and rate of weight gain in rats,” Journal of Nutrition 123, no. 3 (March 1993): 512–19, http://pmid.us/8463854
4. Dayton, S. et al., “Composition of lipids in human serum and adipose tissue during prolonged feeding of a diet high in unsaturated fat,” The Journal of Lipid Research 7, no. 1 (1966): 103–11, http://pmid.us/5900208
5. Hulbert, A. J., “On the importance of fatty acid composition of membranes for aging,” Journal of Theoretical Biology 234, no. 2 (May 21, 2005): 277–88, http://pmid.us/15757684
6. Rogge, M. M., “The role of impaired mitochondrial lipid oxidation in obesity,” Biological Research for Nursing 10, no. 4 (April 2009): 356–73, http://pmid.us/19190032
7. Brown, K., DeCoffe, D., Molcan, E., & Gibson, D. L. (2012). Diet-Induced Dysbiosis of the Intestinal Microbiota and the Effects on Immunity and Disease. Nutrients, 4(8), 1095–1119. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23016134

Serija tekstova o mršavljenju: I i II dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor.

PRETILOST: PSIHOLOŠKI ILI METABOLIČKI POREMEĆAJ (I DIO)

U Hrvatskoj 60% odraslog stanovništva pati od prekomjerne tjelesne težine,​ a njihov je broj u stalnom porastu (1). Naravno, krivicu pripisujemo ljudima koji imaju taj problem, uvjereni kako bi sve bilo u redu kad bi jeli manje i umjesto dizala koristili stepenice. Uzrok epidemije debljanja zasigurno je taj što unose više energije nego što uspiju potrošiti. Tako smo barem čuli na satu fizike dok je profesor objašnjavao prvi zakon termodinamike po kojem se energija ne može stvoriti ni iz čega, a niti uništiti. Budući da pretpostavljamo da i debeli ljudi podliježu zakonima fizike, savjetujemo im da odu na restriktivnu dijetu, a kada nakon dva tjedna pokleknu uputimo ih psihijatru koji ih uvjerava da hranom zapravo nadoknađuju neuzvraćenu majčinu ljubav iz djetinjstva. Sigurni smo da imaju neki psihološki problem, jer, zašto bi inače bili tako loši u samoizgladnjivanju? 

Istina je da pretile osobe unose više energije nego što je troše. Međutim, to nam i dalje ne govori ništa o uzroku njihove pretilosti. Zamislite sljedeću situaciju. Putujete vlakom i gužva je. Imajući na umu da željeznicom u Hrvatskoj gotovo nitko ne putuje jer je sporija od Internet Explorera, pitate prijatelja do sebe zašto je u vlaku takva gužva. Očekujući čuti neki pravi uzrok, primjerice da je meteor pao na autobusni kolodvor ili pak da je država počela studentima financirati prijevoz (zašto bi inače ljudi putovali HŽ­om), on vam odgovara da je gužva zato što “više ljudi ulazi u vlak nego što ih izlazi”. Taj odgovor ima jednako smisla koliko i tvrdnja da smo pretili jer “unosimo više kalorija nego što ih trošimo”. 

Ali, zašto mi zapravo sve više jedemo? Ljudski ogranizam nije pasivni stroj koji funkcionira po jednostavnim matematičkim formulama. Mi posjedujemo na tisuće enzima i hormona veoma kompleksnog medudjelovanja koji, između ostalog, kontroliraju glad, sitost i količinu energije koju imamo. Nijedna osoba nije pretila zato što je jednoga jutra odlučila unositi 100 kalorija više, već zato što je došlo do određenog metaboličkog poremećaja.​ U slijedećim tekstovima ćemo otkriti zašto dijete povećavaju ovaj problem te kojim promjenama ga možemo veoma jednostavno ispraviti. 

Reference: 

1. WHO, Croatia - WHO Country Profile. 

PRETILOST: ZAŠTO DIJETE NE DOVODE DO MRŠAVLJENJA? (II DIO)

Prije 2400 godina Hipokrat je predložio „najbolji“ način mršavljenja: manje jesti i više se kretati (1). U međuvremenu smo kao društvo jako napredovali: otkrili smo da bolesti ipak nisu, kako je to Hipokrat tvrdio, posljedica neuravnoteženih tjelesnih sokova, shvatili smo da je zemlja okrugla, a srpska pjevačica Ljupka Stević snimila je pjesmu s Američkim reperom Snoop Doggom. Do danas su mnoga istraživanja testirala Hipokratovu strategiju mršavljenja. Nažalost, utvrđeno je da ta metoda ne vodi do uspjeha. ​Analiza 31 istraživanja kalorijski restriktivnih dijeta pokazala je da niti jedna dugoročno nije imala učinka ​(2). 

Ljudi se ne mogu dugo pridržavati kalorijski restriktivnih dijeta i, gotovo uvijek, kad se vrate na prijašnju prehranu, vrate i izgubljene kilograme. Da frustracija bude veća, često se udebljaju za još koji kilogram (2). Najizraženije je to kod tinejdžerica. O​ne koje redovito odlaze na dijete pod trostruko su većim rizikom da unutar četiri godine postanu pretile ​(3). Unatoč tome, liječnici i dalje nastavljaju s 2400 godina starom tradicijom te pritom zanemaruju metaboličke, hormonske i neurološke promjene koje se odvijaju tijekom dijete. 

Dokazano je da ​dijete povećavaju razinu hormona koji potiču apetit, a snižavaju razinu hormona koji smanjuju apetit.​ U istraživanju objavljenom u jednom od najuglednijih medicinskih časopisa, The New England Journal of Medicine, pretile su osobe stavljene na restriktivnu dijetu koja se sastojala od posebnih shakeova i povrća te su tijekom 10 tjedana u prosjeku izgubile 13 kilograma. Međutim, ispitanici su praćeni još godinu dana. Unatoč velikoj motiviranosti te savjetovanjima s nutricionistima, nisu uspjeli zadržati sve izgubljene kilograme. Nakon godinu dana još su uvijek osjećali veću glad nego na početku istraživanja. Tijelo im je bilo u stanju gladovanja: razina grelina, “hormona gladi”, bila je 20% veća nego na početku istraživanja, dok je razina leptina, “hormona sitosti”, bila manja. Vrijednosti šest drugih hormona također su se promijenile (4). 

Suvremena istraživanja pokazala su da se, osim hormonskih promjena, za vrijeme mršavljenja u tijelu odvijaju i neurološke promjene. Nakon mršavljenja, područja u mozgu odgovorna za nagradu postaju puno aktivnija, dok područja odgovorna za samokontrolu smanjuju aktivnost (5). Kao rezultat toga, m​ozak povećava želju za hranom do te mjere da hrana postaje opsesija. 

Ako tome dodamo činjenicu da se tijekom dijete usporava metabolizam zbog čega, kako bismo održali postignutu težinu, moramo jesti još manje (9), jasno je da nismo pretili zato štoimamo neki "psihološki nedostatak". S​amoizgladnjivanje nije prirodno i naše je tijelo tijekom evolucije razvilo brojne mehanizme kojima nas od toga štiti. 

Reference: 

1. Precope, J., Hippocrates on diet and hygiene (London: Zeno, 1952). 

2. Mann T, Tomiyama AJ, Westling E, Lew AM, Samuels B, Chatman J., Medicare's search for effective obesity treatments: diets are not the answer, Am Psychol. 2007 Apr; 62(3): 220-33.

3. Stice, E. et al., “Naturalistic weight­reduction efforts prospectively predict growth in relative weight and onset of obesity among female adolescents,” Journal of Consulting and Clinical Psychology 67, no. 6 (December 1999): 967–74.

4. Sumithran, P. et al., “Long­term persistence of hormonal adaptations to weight loss,” The New England Journal of Medicine 365, no. 17 (October 27, 2011): 1597–604.

Parker­ Pope, T., “The fat trap,” The New York Times Magazine, December 28, 2011.

5. Rosenbaum, M., Kissileff, H. R., Mayer, L. E. S., Hirsch, J., & Leibel, R. L. (2010). Energy Intake in Weight­Reduced Humans. Brain Research, 1350, 95–102.

6. Leibel R, Rosenbaum M, Hirsch J. Changes in energy expenditure resulting from altered body weight. N Eng J Med. 1995;332:621–28.

Biograd: Predavanje 05.05.2016

Dragi svi, 

U četvrtak 05.05. u 18.30 sati održat ću predavanje u Biogradu, u Gradskoj knjižnici. 

Teme predavanja su:
– Koji su najveći problemi modernog načina prehrane i kako hrana doprinosi razvoju bolesti;
– Kako promjenom prehrambenih navika omogućiti organizmu da se vrati u ravnotežu;
– Paleo / LCHF prehrana i kako prilagoditi prehranu individualnim potrebama; 

Ulaz je slobodan i knjige će se moći kupiti po prigodno sniženim cijenama. 

Vidimo se!

Na slici: gužva i dobro raspoloženje na predavanju u Zadru 26.11.2015. Ako vam se dogodilo ovo, da niste mogli ući u knjižnicu, dođite u Biograd :)