S engleskog preveo: Domagoj Džojić
Jedan od najvažnijih nutrijenata a koji dobivamo iz
namirnica životinjskog podrijetla je vitamin B12. Taj je vitamin ujedno i
najveća poznata biomolekula i jedini nutrijent sa stabilnom vezom ugljika i
jednog metala. U središtu svake molekule B12 čija je približna kemijska formula
(impresivna!) C61-64H84-90N14O13-14PCo nalazi se molekula kobalta. Izolirani je
B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti kobalta. Kako je za B12
jedan liječnik rekao: “rumene kapljice koje razveseljuju žalosna srca i jačaju
klonula.”1
Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno
s folnom kiselinom, uključujući sintezu DNA, nastanak crvenih krvnih stanica i
izolacijske ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okružuje živčane stanice i
omogućuje provođenje signala kroz živčani sustav. Teži nedostatak očituje se
kao perniciozna anemija koja je bila smrtonosna do otkrića B12 u jetri. No već
puno prije pojave anemije, javljaju se drugi problemi, najčešće neurološke
naravi (obamrlost, trnci, osjećaj žarenja u nogama, drhtavica, slabost mišića,
poremećaji spavanja, gubitak pamćenja, iracionalna srdžba, narušena mentalna
funkcija i Alzheimerova bolest) ili psihološki problemi (demencija, depresija,
psihoze i opsesivno-kompulzivno ponašanje). Često se spominje i da je američki
predsjednik Kennedy govorio da nikada ne bi bio postao predsjednik da nije
primao injekcije B12.2
Apsorpcija
Apsorpcija vitamina B12 je kompleksan proces podložan
poteškoćama u nekoliko točaka.
B12 iz namirnica životinjskog podrijetla ulazi u želudac kao
dio životinjskih bjelančevina i mora najprije biti oslobođen uz pomoć pepsina i
kloridne kiseline. Slobodni se B12 potom veže na R-protein, kojeg otpuštaju
slinovne stanice i parijetalne stanice (iste stanice koje otpuštaju i kloridnu
kiselinu). Da bi bio učinkovito apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na
protein zvan intrinzični faktor (IF) koji se također izlučuje u želucu. Do
ovoga ne može doći sve dok se kompleksi R-proteina ne razgrade pomoću enzima
gušterače u tankom crijevu. B12 se potom veže za intrinzični faktor i nastavlja
crijevom u niži dio tankog crijeva gdje se kompleks intrinzični faktor-B12
hvata za stanične receptore što je proces za koji je potreban kalcij.
Stoga manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima
gušterače, intrinzičnog faktora, kalcija i staničnih receptora mogu preko
otežane apsorpcije dovesti i do manjka B12. Kad jednom dospije u krvotok za B12
se vežu transportni proteini i odvode ga u stanice. Unutar stanice, enzimi
oslobađaju B12 iz proteinskog kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva
koenzimska oblika, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Manjak potrebnih enzima
također može otežati ovu pretvorbu.
Budući da je proces apsorpcije tako složen i time podložan
raznim blokirajućim mehanizmima, mnoge osobe – osobito stariji – mogu imati
manjak čak i ako B12 uzimaju u izobilju putem hrane. Srećom, organizam
apsorbira oko 1-5 posto slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se
manjkovi uzrokovani slabom probavom bjelančevina ili nedostatkom R-proteina,
intrinzičnog faktora ili enzima gušterače mogu uspješno tretirati nadopunom
velikim dozama kristalnim B12 ili putem hrane ekstremno bogate s B12. Manjak
B12 u stanicama uzrokovan nedostatkom ili lošom funkcijom enzima za pretvorbu
može se prevladati nadopunom koenzimskim oblicima – metilkobalaminom i
adenozilkobalaminom (oblici nađeni u stanicama).
Vegetarijanci
B12 nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog
podrijetla kao što je jetra, bubrezi, meso, riba, školjkaši i rakovi, mlječni
proizvodi i jaja no pravi su izvor B12 u prirodi bakterije, jedina stvorenja
koja mogu proizvesti ovaj vitamin. Kod ljudi i životinja ove bakterije
proizvode B12 u debelom crijevu; svejedno, malo ili ništa apsorbira se kroz
stijenku debelog crijeva tako da svoj B12 moramo uzimati putem namirnica
životinjskog podrijetla. Školjkaši poput dagnji, kamenica i sl. sadrže velike
količine B12 jer u sebi sifoniraju velike količine morskih mikroorganizama koji
sintetiziraju vitamin B12.3 Proizvodnja B12 suplemenata uključuje procese
fermentacije slične onima koje se koriste za proizvodnju penicilina i drugih
antibiotika.
Zanimljivo je da iako jaja sadrže B12, ona također sadrže i
tvari koje blokiraju njegovu apsorpciju,4 što je činjenica zbog koje nam
preostaje jedino mlijeko kao dobar izvor B12 za vegetarijance. Neke studije
ukazuju na to da se B12 bolje apsorbira iz mlijeka nego iz mesa.5 Ipak, jedan
izvor ukazuje na to da se B12 u mlijeku uništava kuhanjem.6 Analiza B12 u
pasteriziranom mlijeku otkriva gubitak od samo 10 posto; ipak, pasterizacija
deformira bjelančevine mlijeka koje pomažu u apsorpciji B12.7
Zanimljivo je da neki izvori tvrde da fermentacija jogurta
od mlijeka smanjuje količinu B12,8 iako tabele namirnica ukazuju na slične
količine u komercijalnom mlijeku i jogurtu.
Molekula vitamina B12 otporna je na temperature koje prelaze
točku vrenja, osim ako je izložena lužnatom mediju. Molekula se raspada pri
250° C. Tako se B12 uništava na površini mesa s roštilja no ne i u
unutrašnjosti. Osam posto B12 iz jetre gubi se kuhanjem tijekom 5 minuta.9
Dakle, lagano pirjanje ili priprema odrezaka na polusirovo ili srednje pečeno
najbolje čuva B12 iz mesa.
Sve donedavno, vegetarijanska i veganska literatura tvrdila
je da određene biljne namirnice mogu poslužiti kao izvor B12 – morske alge,
fermentirana soja, spirulina, čak i neoprano povrće gnojeno stajnjakom.
Zagovornici vegetarijanstva pozivali su se na stanovnike Indije za koje se
činilo da ne pokazuju znakove nedostatka B12 unatoč vrlo malim količinama
životinjskih namirnica u prehrani. Ipak, još 1974. jedna je američka studija
otkrila da 92 posto vegana, 64 posto laktovegetarijanaca, 47 posto
lakto-ovo-vegetarijanaca i 20 posto poluvegetarijanaca ima B12 u krvi ispod
normale, što znači ispod donje granice raspona koji ukazuje na pojavu
perniciozne anemije.10
Većina vegetarijanske literature danas ne upozorava na vrlo
stvarnu vjerojatnost iscrpljenja B12 i preporuča rutinsku nadopunu vitaminom
B12. Sad znamo da je izvor B12 u tropskoj, većinom vegetarijanskoj prehrani u
Indiji bio izmet kukaca i njihovi komadići u pohranjenim žitaricama i
grahoricama.11 Ovo je bilo neizbježno u tradicionalnoj prehrani u vrućim
podnebljima sve do dolaska moderne sterilizacije i tehnika skladištenja. Biljni
izvori za koje se navodi da su izvor B12 zapravo sadržavaju analoge B12 (tzv.
kobamide) – tvari koje blokiraju unos pravog B12 i povećavaju potrebu organizma
za njim.12 Izvor kobamida koji iznenađuje je prekomjerno množenje bakterija u
tankom crijevu, koje stvara analoge B12.13 Uporaba antibiotika ili prehrana
bogata rafiniranim ugljikohidratima može potaknuti ovakvo prekomjerno množenje
bakterija i dovesti do nedostatka B12.
Još jedno problematično područje su multivitaminski
proizvodi! Pokojni Victor Herbert, poznati istraživač B12, smatrao je da mnogi
multivitaminski proizvodi sadrže lažne ili čak opasne analoge B12 koji
vjerojatno nastaju kada kristalni B12 reagira s ostalim nutrijentima u
multivitaminskim proizvodima, kao što su vitamin C, željezo i bakar.14
Velike količine folne kiseline mogu ubrzati
neuropsihijatrijske komplikacije kod osoba s nedostatkom B12.15 Budući da je
unos folne kiseline kod vegetarijanaca prilično visok (iz zelenog povrća i
proizvoda od žitarica koji su obogaćeni folnom kiselinom), oni koji se drže
vegetarijanstva mogu imati povećan rizik od neuroloških i psiholoških problema.
Organizam pohranjuje razmjerno veliku količinu B12 u jetri.
Stoga između prelaska na vegetarijansku prehranu (ili početka problema s
apsorpcijom) i pojave simptoma nedostatka može proći i 5-10 godina. Zanimljivo
je da organizam može reciklirati preko 75 posto B12 koji koristi.16 Iskorišteni
se B12 izlučuje putem žuči i potom reapsorbira u tankom crijevu istim
kompleksnim procesom opisanim ranije. Neke osobe imaju učinkovitiji sustav
recikliranja od drugih pa stoga mogu izdržati dulje na vegetarijanskoj prehrani
bez znakova nedostatka. Ipak, više se B12 izlučuje kad je u prehrani prisutno
više vlakana, što je u vegetarijanskoj prehrani čest slučaj.17
Veganska i vegetarijanska prehrana predstavljaju stvarnu
opasnost za djecu koja rastu jer su njihove pohranjene pričuve veoma male,
osobito u slučaju ako su njihove majke izbjegavale životinjske namirnice
tijekom trudnoće i laktacije. Znanstvena literatura sadrži brojne studije
slučaja koje opisuju tešku anemiju, dramatični zastoj u razvoju, iritabilnost i
i kašnjenje u svladavanju motoričkih vještina kod djece u vegetarijanskim
obiteljima s nedostatkom B12.
U posljednjoj studiji istraživači su analizirali kognitivni
razvoj 72-oje mladih ljudi othranjenih na prehrani u potpunosti bez životinjskih
proizvoda najmanje do šeste godine a potom na prehrani koja uključuje mlijeko i
jaja. U usporedbi s djecom koja su jela normalnu mješovitu prehranu (koja
uključuje meso) cijelog života, imala su bitno slabiji rezultat na testovima
gdje je mjereno snalaženje u prostoru, kratkotrajno pamćenje i “fluidna
inteligencija” a to je sposobnost rješavanja kompleksnih problema, sposobnost
apstraktnog razmišljanja i sposobnost učenja.18
Mjerenje nedostatka vitamina B12
Američka medicina kao pokazatelj nedostatka uzima količinu u
krvi manju od 200 pg/mL. Ova se brojka temelji na razini povezanoj s najtežim
očitovanjem nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je niža granica u
Japanu i nekim europskim državama a to je 500-550 pg/mL, što je razina povezana
s očitovanjem nedostatka na psihološkom području i ponašanju kao što su
demencija i gubitak pamćenja. U tim zemljama liječnici smatraju normalnom
količinom raspon od 500-1300 pg/mL.19
Prema dru Johnu Dommisseu, koji je stručnjak za nedostatak
vitamina B12, ovo prihvaćanje visoke razine u Japanu kao normalne i spremnost
da se psihijatrijski simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objašnjenje niske
stope Alzheimerove demencije u toj zemlji – kao i razloga za vrlo visoku stopu
Alzheimera u S.A.D.-u. 20
Unatoč niskom pragu koji se trenutno smatra rizičnom točkom,
veliki broj amerikanaca svejedno ima nedostatak B12. U studiji Framingham
Offspring Study koja je u tijeku i uključuje 3000 muškaraca i žena u mjestu
Framingham u američkoj državi Massachusetts, istraživači su otkrili da 39 posto
ima B12 u tzv. “nižem normalnom” rasponu a to je ispod 258,21. Da su
istraživači za mjerenje statusa B12 kao optimalan raspon uzeli 1100-1300 vrlo
bi malo ispitanika spadalo u one koji imaju dovoljno B12.
Jedno od otkrića ove studije koje najviše iznenađuje je
činjenica da je najmlađa skupina (26 do 49 godina starosti) imala otprilike
isti status B12 kao i najstarija skupina (65 i više), što je pokazatelj da
nedostaci postaju sve češći.
Perniciozna anemija
Perniciozna (što znači “smrtonosna”) anemija nastaje kada
osoba ima manjak intrinzičnog faktora te ne može apsorbirati B12. Najčešći je
uzrok perniciozne anemije autoimuna reakcija koja pogađa i uništava želučane
stanice koje proizvode intrinzični faktor. Bolest karakteriziraju nezrele,
abnormalno velike crvene krvne stanice (makrociti), koje su vrlo neučinkovite u
prenošenju kisika i bijele krvne stanice s nenormalnom jezgrom.
Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i
umor; teška anemija uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i ubrzan puls.
Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike
količine B12 kako bi prevladali nedostatak intrinzičnog faktora. Tradicionalni
je tretman bio pola kilograma teleće jetre dnevno, što je bilo gotovo 200
mikrograma B12. Današnji liječnici prepisuju injekcije ili oralne nadopune čak
i većim dozama.
Simptomi starenja
Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti – kad je
B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje),
mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak
pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.
To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili
nije predmet je poprilične debate među liječnicima. Posljednja fascinantna
studija na jednoj obitelji iz Walesa pruža uvjerljive dokaze za povezanost
niskog B12 i Alzheimerove bolesti.22
Istraživači su evaluirali članove jedne obitelji s genetskom
predispozicijom za Alzheimerovu bolest. Otkrili su da 4 od 6 (67 posto) članova
obitelji s potvrđenom Alzheimerovom bolešću ima nenormalno nizak vitamin B12 u
krvi, u usporedbi s omjerom 1 od 12 (8 posto) koji su genetski imali isti rizik
od obolijevanja od Alzheimerove bolesti ali nisu oboljeli. Istraživači su
razmišljali da nedostatak vitamina B12 može rezultirati oslabljenim reakcijama
metilacije u središnjem živčanom sustavu, što je karakteristika Alzheimerove
bolesti, kao i mogućnost da se genetska predispozicija za Alzheimer zapravo
može odnositi na genetski poremećaj u sposobnosti apsorpcije vitamina B12.
Istraživači su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42
posto osoba u dobi od 65 i više. U jednoj recentnoj studiji gerijatrijskih
pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi 295 pmol/L vitamina B12.23 Da je kao
pokazatelj korištena viša referentna točka vjerojatno bi gotovo svi stariji
ljudi imali dijagnozu nedostatka B12.
Trenutna se medicinska praksa usredotočila na kolesterol kao
pokazatelj dobrog zdravlja koristeći se skupim, doživotnim lijekovima i
zatupljujućom prehranom za snižavanje kolesterola koliko je god moguće – što je
politika koja je rezultirala neizrecivom patnjom za milijune i ogroman
financijski teret za medicinski sustav. Koliko bi sretnije rješenje (ali i
učinkovitije s obzirom na troškove) bilo testirati sve osobe nakon pedesete
godine na B12. Za tek djelić troškova, starost bi se moglo pretvoriti u
razdoblje mira i ispunjenja, umjesto sadašnje srceparajuće patnje staraca i
njihovih obitelji.
Istraživanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12
da preokrene proces mentalne degradacije kod starijih pacijenata. U jednoj
studiji, 61 posto pacijenata s mentalnim oštećenjima doživjelo je potpuni
oporavak nakon nadopune vitaminom B12; istraživači špekuliraju da su oni koji
se nisu oporavili zapravo tako dugo imali nedostatak da su oštećenja živčanog
sustava postala nepovratna.24 Nadopuna pokazuje mali pomak kod onih kod kojih
su simptomi Alzheimera u punoj mjeri buktali tijekom više od 6 mjeseci.25 Stoga
rutinsko rano testiranje na B12 ima potencijal sprječavanja mentalne degradacije
za veliki udio starih osoba. Do trenutka kad se Alzheimerova bolest može u
potpunosti dijagnosticirati, može već biti prekasno za učinkovitu nadopunu
vitaminom B12.
Bolesti srca
Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker
za bolesti srca visok homocistein u krvi. Homocistein u organizmu nastaje od
aminokiseline metionina u procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini
B6 i B12. Visok homocistein može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju
(suženje arterija) za koju se smatra da prethodi aterosklerozi. Istraživači s
Tajvana izvješćuju da se homocisteinom inducirana endotelijalna suženja mogu
izbjeći ili barem smanjiti nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.26
Ironično, Američko društvo za srce (AHA) i vladine agencije već su demonizirali
namirnice bogate vitaminom B12 poput jetre i sirovog mlijeka (koje je također
izvrstan izvor vitamina B6).
Rak
S obzirom na to da B12 pomaže u obnavljanju DNA oštećene
radijacijom ili oksidacijom, on igra ulogu i u zaštiti od raka. Nizak B12
povezan je s rakom grlića maternice 27 i rakom dojke 28 u studijama na ljudima.
No istraživanja vitamina B12 i raka kontradiktorna su. U
jednoj je studiji visok vitamin B12 povezan s do 3 puta većim rizikom od raka
prostate.29
Jedno obješnjenje za ovo je u činjenici da stanice raka
razvijaju receptore koji im omogućuju da apsorbiraju velike količine vitamina
B12. Štoviše, istraživači su u potrazi za lijekovima za rak koji bi kombinirali
B12 sa staničnim toksinima poput dušičnog oksida. Unutar tumorske stanice,
komponenta dušičnog oksida ciljanog lijeka otpušta se kao okidač staničnih
događaja koji vode do pojačane aktivnosti gena koji uzrokuju apoptozu tj.
programiranu smrt stanice.30
Pa ipak, u jednoj zadnjoj studiji otkriveno je da su
injekcije velikih količina metilkobalamina bile netoksične te da su kočile
razvoj tumora kod miševa hranjenih prehranom kojoj manjka B12.31
Nadalje, holistički su liječnici zabilježili dobre rezultate
davanjem B12 oboljelima od raka. Dr. Max Gerson, koji je s iznimnim uspjehom
liječio terminalne pacijente od raka, davao je svojim pacijentima injekcije
jetre, obično kombinirane s dodatnim B12.32
Živčani poremećaji
Jedna bolest za koju se čini da je očito povezana s
nedostatkom B12 je multipla skleroza (MS), bolest koju karakterizira
demijelinizacija središnjeg živčanog sustava. Pa ipak, mnoge studije pokazuju
da oboljeli od MS-a imaju normalnu količinu vitamina B12 u krvi. Japanski su
istraživači otkrili da kod oboljelih od MS-a postoji smanjena sposobnost B12 da
se veže, što onemogućuje prijenos B12 prema stanicama čak i kod pacijenata s
normalnom količinom B12 u krvi.33 No čak su i onda uspjeli postići određeni
napredak nadopunom u visokim dozama.
Korist od B12 za depresiju može biti zbog sposobnosti
vitamina B12 da aktivira tvar zvanu tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže
aktivaciji neurotransmitera za “dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin.34
Iznenađuje da se B12 također pokazao uspješan u liječenju
dijabetičke neuropatije, moguće zato jer dijabetes remeti metabolizam vitamina
B12.35
Ponavljajuće konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina
B12. Jedna je studija otkrila da su pojedine osobe koje su imale konvulzije
imale i nizak B12.36
Ostali neurološki problemi povezani s nedostatkom B12
uključuju urinarnu inkontinenciju 37 i migrenske glavobolje. 38 U jednoj
anamnezi, B12 je djelovao bolje od steroida u liječenju Bellove paralize.39
Druga studija slučaja izvješćuje da je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na
terapiju injekcijama B12.40
Plodnost
B12 igra kritičnu ulogu u staničnoj replikaciji pa stoga ne
iznenađuje da se nedostatak može manifestirati kao mali broj spermija. Ključ su
uspješnog tretmana visoke doze. U jednoj studiji, 27 posto muškaraca s brojem
spermija manjim od 20 milijuna kojima je davano 1000 mcg vitamina B12 dnevno
bilo je u stanju postići ukupan broj od preko 100 milijuna;41 u studiji u kojoj
je muškarcima davano 6000 mcg na dan, 57 posto muškaraca s malim brojem
spermija postiglo je napredak.42
Kako perniciozna anemija često uzrokuje neplodnost, nadopuna
vitaminom B12 može i ženama pomoći da začnu. Tradicionalna društva smatrala su
namirnice bogate vitaminom B12 važnima za plodnost. B12 igra ključnu ulogu u
razvoju novog tkiva; zato ženama koje imaju manjak može izostati ovulacija ili
se može dogoditi da se oplođeno jajašce ne razvija, što uzrokuje spontani
pobačaj. Produljeni nedostatak vitamina B12 rezultira neplodnošću. U jednoj
studiji, žena koja je imala sedam spontanih pobačaja prije nego što se
ispostavilo da ima nedostatak B12 imala je troje djece nakon što je problem
uklonjen.43
Ostale bolesti
- Aktivnost
osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a nedostatak utječe na koštani
metabolizam.44 Nizak B12 povezan je s osteoporozom 45 a dopuna vitaminom
B12 može pomoći u mineralizaciji kostiju.46
- Nedostatak
B12 javlja se kod 10-35 posto svih pacijenata pozitivnih na HIV, što se
pripisuje raznim faktorima kao što je mali unos, smanjena apsorpcija i
iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak B12 pogoršava
neurološke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je činjenica da B12 usporava
replikaciju virusa HIV-a. Dakle, B12 može poslužiti i kao terapija protiv
povećanog opterećenja virusom i kao nutritivna potpora kod uobičajenih
simptoma AIDS-a.47
- Za
B12 je dokazano da je učinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod
kojih astma proizlazi od osjetljivosti na sulfite.48
- Njemački
istraživači izvješćuju o tome da su B12 koristili kao dio uspješnog
liječenja čitavog niza kožnih problema kao što su osipi, seboreja,
dermatitis, ekcem, crvenilo i lupus.49 Članak u jednom časopisu opisuje
uspješan tretman psorijaze.50 Bile su potrebne velike doze – 30 injekcija
s 1000 mikrograma svaka. B12 je korišten i za tretman hipopigmentacije
(vitiligo) i hiperpigmentacije.51
- Poremećaj
ugljikohidrata kod dijabetesa može biti indikacija za nedostatak B12 a B12
se koristi kao dodatak za dijabetičare.52
- Rusi
su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12, promatrali su napredak kod
polovice pacijenata iz skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10
miligrama B12 dnevno;53 a jedan je japanski liječnik otkrio da injekcije
vitamina B12 popravljaju razne poteškoće s vidom.54
- Gluhoća
je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala uspješnom kod
tinitusa i gubitka sluha uzrokovanog bukom.55
- nedostatak
B12 kod trudnica prepoznat je kao čimbenik kod defekata neuralne cijevi
kod potomstva kao što je spina bifida.56 Ovo uistinu stvara zabrinutost
radi kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12.57 Žene koje su uzimale
kontracepcijske tablete trebale bi testirati svoju količinu B12 u krvi i
obavezno uzimati nadopunu uoči začeća.
- B12
bi mogao biti potreban za odgovor antitijela;58 nizak B12 povezan je s
problemima s imunitetom i učestalim infekcijama.59
- Mikotoksini
iz plijesni utječu na funkciju vitamina B12 što objašnjava zašto su česte
reakcije na plijesni upravo u vidu neuroloških problema.60 Pesticidi i
kemikalije također iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke doze vitamina
B12 mogu biti zaštita protiv tih ksenotoksina.61
- Injekcije
B12 su se pokazale korisnima u liječenju virusnog hepatitisa.62
- Naposlijetku,
tretman vitaminom B12 može pomoći kod poremećaja spavanja budući da je
ovaj nutrijent povezan s proizvodnjom melatonina.63
Iznimka od našeg pravila
Na svojim smo stranicama uvijek dosljedno preporučali
vitamine iz hrane (uključujući ovdje i supernamirnice) radije nego vitaminske
nadopune. Jedan od dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata proizlazi iz
istraživanja koja pokazuju da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogoršati
simptome nedostatka B12 ili čak uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji
čak povećavaju potrebu organizma za B12.
Ipak, kad se radi o samom B12, nadopuna izoliranim B12 često
je nužna i prikladna. Mnogi su čimbenici našeg modernog načina života koji
blokiraju komplicirane puteve apsorpcije ovog važnog nutrijenta – od
nedostataka raznih nutrijenata do izlaganja toksinima putem prerađene hrane što
sve uzrokuje slabu želučanu kiselinu, autoimune bolesti i poremećaje s enzimima
– što otežava unos dostatnih količina iz normalne prehrane; a budući da se
vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti način kao i B12 u prirodi, tj.
bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza u većini slučajeva
zanemariva.
Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podići kvalitetu
života kod velikog dijela populacije a ne samo kod starijih osoba. Redovito
testiranje i tretman suplementima po potrebi važan je korak u prelasku s
moderne prehrane natrag na tradicionalnu, nutritivno bogatu kada nakon jednog
ili dva naraštaja nikakvi suplementi više neće biti potrebni.
Autori bi htjeli zahvaliti Leei Clifford, MS, CCN na
njezinom doprinosu na ustupanju iscrpnih dokumenata o vitaminu B12.
Znakovi nedostatka B12
Zaostajanje u rastu kod djece
Upaljeni jezik
Prijevremeno sijeda kosa
Poremećen metabolizam ugljikohidrata
Umor
Slabost
Gubitak težine
Zatvor
Neplodnost
Problemi s vidom
Gubitak sluha i tinitus
Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima
Alkoholizam
Impotencija
Inkontinencija
Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla
područja na koži)
Neuralgija, neuritis i bursitis
Anemija, uključujući pernicioznu anemiju
Degeneracija spinalnog kanala
Psorijaza i drugi kožni problemi
Degeneracija mozga
Nesanica
Iracionalna ili kronična srdžba
Nasilno ponašanje
Pomanjkanje ravnoteže/nenormalno držanje
Borbeni umor (srodno PTSP-u)
Bilo koji emocionalni poremećaj sve do (uključivo) ludila
Testiranje nedostatka vitamina B12
Prvi korak u određivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u
krvi. Ipak, mnogi liječnici vjeruju da je B12 u krvi nepouzdan pokazatelj
nedostatka jer količina B12 u tkivima može biti niska unatoč normalnoj količini
u krvi. Stoga preporučaju i pretrage na povišeni homocistein i metilmalonsku
kiselinu (MMA), dva prekursora metaboličkih reakcija koje kontrolira B12.
Budući da homocistein može biti povišen iz više razloga (nedostatak folne
kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega, hipotireoza i određeni genetski
defekti), liječnici smatraju da je povišeni MMA pouzdaniji indikator nedostatka
B12.
Druge pretrage uključuju Schillingov test u kojem se daje
malena količina radioaktivnog B12 oralno te se potom mjeri količina
apsorbiranog B12. Ako se vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzični faktor
potvrđuje se dijagnoza perniciozne anemije.
S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je
normalna razina predmet rasprave a poremećaji mogući na raznim razinama, mnogi
su liječnici došli do zaključka da je jedini pouzdan način određivanja učinka
blagog nedostatka B12 na krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati
promjene (osobito one psihološke naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti
idealnu količinu suplementacije za svakog pojedinog pacijenta. S obzirom da B12
nije toksičan, osim možda u ekstremno velikim količinama, empirijska primjena
velikih doza za pacijente ne predstavlja opasnost.
Izbjegavanje nedostatka vitamina B12
Uzimajte ga u izobilju putem hrane. Jedući jetru ili školjke
najmanje jednom tjedno na najbolji ćete se način osigurati da uzimate dovoljnu
količinu.
Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju
apsorpciju vitamina B12 ili povećavaju potrebe organizma za njim kao što su
namirnice na bazi soje i spirulina.
Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu
kiselinu: lijekovi kao Tagamet, Zantac i Losec mogu dovesti do teškog
nedostatka B12 (Koop H. Aliment Pharmacol Ther 1992;6:399-406 [review];
Marcaurd SP i ostali. Ann Intern Med 1994;120:211-215).
Izbjegavajete lijekove za dijabetes kao što je Glucophage
koji također remeti apsorpciju B12 (Archives Int Med 2002 Feb 25;162:484-85).
Konzumirajte obilno kalcij. Kalcij je povezan s apsorpcijom
B12 u nižem dijelu tankog crijeva. Najbolji su izvor sirovi mlječni proizvodi i
juhe od kostiju (juhe od kostiju također pomažu u liječenju crijevnih upala
koje su mogle biti i uzrok poteškoća s apsorpcijom). I dolomitni prah može se
koristiti kao izvor kalcija.
Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane
namirnice: one pomažu u borbi protiv patogena kao što je helicobacter pylori,
koja je povezana s nedostatkom B12. Iskorjenjivanje ovog mikroorganizma obično
uklanja i nedostatak B12. (Archives of Internal Medicine, May 8, 2000
160:1349-53)
Izbjegavajte namirnice obogaćene folnom kiselinom. Uzimanje
folne kiseline bez B12 može prikriti znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim
zrncima no neće štititi od nedostataka u živčanom sustavu. Folna kiselina i B12
djeluju zajedno i bilo koji program suplementacije mora uključivati oba ova
nutrijenta (Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference
Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12,
pantothenic acid, biotin, and choline. National Academy Press. Washington, DC
1998).
Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom
duljih razdoblja. Nekoliko je istraživača proučavalo sposobnost vitamina C da
uništi B12 iako ovo drugi osporavaju. Male količine prirodnog vitamina C bolji
su izbor od velikih količina sintetskog (Herbert V and Das KC. Folic acid and
vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health
and Disease. 8th ed. PhiladelphiaL Lea & Febiger, 1994:404.).
Nemojte pušiti. Pušenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe
vitamina B12 (New Eng J Med 1995 Nov 2;333(18):1176-82).
Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije. Dušični oksid
iz anestezije tijekom operacije može iscrpiti B12, što je činjenica koja može
razjasniti mnoge slučajeve postoperativne depresije (Marie RM and others. Arch
Neurol 2000 Mar;57(3):380-2).
Izbjegavajte cjepiva koja sadrže thimerosal i druge spojeve
koji sadrže živu. Živa iscrpljuje vitamin B12 (J Molecular Psychiatry Apr
2004).
Izbjegavajte plijesni iz okoliša ili hrane. Mikotoksini koje
proizvode plijesni remete ili utječu na normalnu funkciju vitamina B12 (Anyanwi
EC and others. Scientific World Journal 2004 Aug;4:736-45).
Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu
iscrpiti vitamin B12. (Henley S. Body Forum 1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW
and others. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 2003 Mar 26;107(1):57-61; Lussana
F and others. Thromb Res 2003;112(1-2):37-41).
Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu
utjecati i na B12 kao što je celijakija, Crohnova bolest i slični crijevni
poremećaji, osobito ako ste starija osoba ili imate bilo koji od simptoma
nedostatka B12.
Nadopuna B12 – injekcije ili tablete?
Standardni tretman nedostatka vitamina B12 uključuje
injekcije pomoću kojih B12 brzo dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno
defektne komponente mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste u slučajevima
ekstremnih nedostataka, kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12.
Standardni je protokol 1000 mikrograma dnevno tijekom tri dana, potom tjedno
mjesec dana, potom jednom mjesečno na neodređeno vrijeme.
Injekcije su neugodne i skupe, potrebni su redoviti posjeti
ordinacijama osim ako ih pacijent daje sam sebi. Za sve situacije osim
najhitnijih sve više medicinskih mišljenja ide u smjeru uporabe oralne
nadopune, osobito u vidu tabletica za pod jezik. Liječnici sada preporučaju
dozu od 100-250 mikrograma dnevno na redovitoj osnovi. Onima koji imaju
poteškoće s apsorpcijom može biti potrebno 1000-2000 mikrograma dnevno. Takve
su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksičnih učinaka. Oni koji imaju
problema s apsorpcijom apsorbirat će samo dio doze (difuzijom kroz stijenku
crijeva) no studije pokazuju da će dosljedna primjena oralne nadopune popraviti
nedostatak kod većine pacijenata s malapsorpcijom. U stvari, posljednja je
studija pokazala da je oralna nadopuna s 2000 mikrograma dnevno bila tri puta
učinkovitija od injekcija za povećanje B12 kod pacijenata s pernicionznom
anemijom (Journal of the American Geriatrics Society, January 1997 45(1):124).
Dr. John Dommisse preporuča vrlo visoke doze tableta (2000/2500
mcg) i to nakon jednog ili dva obroka dnevno, kao učinkovite poput injekcija u
održavanju B12 u serumu u idealnom rasponu (www.johndommissemd.com/b12.html).
Pripravci u obliku nosnih gelova također su se pokazali
učinkovitima u održavanju idealne razine B12 u serumu, iako je ova metoda
nadopune ostala kontroverzna. Još jedna moguća metoda primjene, koju preporuča
dr. Joseph Mercola, je primjena putem kože tako što se B12 miješa s DMSO-om
(www.mercola.com/2000/aug27/vitamin_b12_deficiency.htm).
Najčešći oblik B12 za tretman u SAD-u je cijanokobalamin.
Međutim, samo su dva oblika aktivna u organizmu, metilkobalamin i
adenozilkobalamin. Cijanokobalamin se najprije u organizmu mora pretvoriti ili
u metil- ili adenozilkobalamin putem enzimatskog uklanjanja molekule cijanida
(količina cijanida koja nastaje ovima putem vrlo je mala no ipak može biti
problematična); dok s druge strane, organizam pripravke metilkobalamina može
odmah iskoristiti (jedini aktivan oblik vitamina B12 komercijalno dostupan u
SAD-u). U studiji koja je promatrala svojstvo vitamina B12 da produži život
miševima s rakom, metilkobalamin je značajno povećao vrijeme preživljavanja dok
cijanokobalamin nije imao učinka (Tsao CS and Myashita K. Pathobiology
1993;61(2):104-8).
Pacijentica koja je plakala 6 mjeseci
Iz knjige Your Nutrition Prescription dra H.L. Newbolda
Prije nekoliko godina 76-godišnju je staricu u ordinaciju
dovela njezina kćer, govoreći da je majka nekontrolirano plakala šest mjeseci
te da je odnedavno postala tako nesposobna da nije u stanju obavljati svoje
kućanske poslove. Već je bila kod petorice liječnika koji su je liječili na pet
različitih načina, uglavnom antidepresivima i sredstvima za smirenje. Jedan joj
je liječnik davao injekcije s više vitamina, no ništa joj nije pomagalo.
Unatoč tome što je imala normalan B12 dao sam joj probnu
injekciju sa 1000 mcg vitamina B12. Sam sebi sam rekao da ukoliko se brzo ne
oporavi, trebat će joj antidepresiv. Ukoliko joj antidepresivi značajnije ne
pomognu u roku od mjesec dana, trebat će joj terapija elektrošokovima.
Kad se vratila u moju ordinaciju tri dana kasnije, bilo joj
je puno bolje. Više nije plakala i rekla je da se osjeća puno snažnije i da je
prvi put nakon više mjeseci prespavala cijelu noć.
Tri dana poslije toga je izgledala sretno te mi je rekla da
opet može voditi domaćinstvo.
Prilikom budućih posjeta kćer sam poučio kako da joj daje
injekcije dva puta tjedno ili češće ako joj se učini da ima veću potrebu za
ovim vitaminom. Kad se vratila nakon nekoliko tjedana, starica mi je rekla da
može osjetiti kako joj se iscrpljuju zalihe vitamina svaka tri do četiri dana i
da se nakon svake injekcije osjeća potpuno preporođena. Taj je put rekla i da
se osjeća kao prije deset godina i bila je zauzeta svim svojim kućanskim
poslovima u kojima je kao i toliko drugih dobrih njemačkih kućanica njene
generacije neizmjerno uživala.
Rečeno joj je da uzima injekcije češće. Čekala je predugo
nakon što bi je injekcija podigla.
Ova je žena dobar primjer osobe ovisne o jednom vitaminu.
Siguran sam da je podigla vitamin B12 u serumu do neslućenih visina. Bilo bi
bacanje novca ponovno je testirati.
Možda je ona jedna od onih kojima funkcija enzima postupno
slabi s godinama. No ova je pacijentica vraćena u normalu ogromnim količinama
vitamina. Moguće je čak da su određeni metabolički putevi koji normalno ne
angažiraju vitamin B12, zamijenili putove i iskoristili ovaj ojačani set
enzima. Kako god, nekoliko injekcija B12 pretvorilo je plačljivu, teturajuću
staricu u živahnu, stariju kućanicu punu energje koja je ponovno mogla preuzeti
aktivnu ulogu u životu i uživati u ostatku svojih godina.
Upravo se o takvim transformacijama radi kad je u pitanju
kemija i prehrana.
Vitamin B12 i Nobelova nagrada
Otkriće, opis, izdvajanje i sinteza B12 dobar su primjer
znanosti u najboljem svjetlu što je kao rezultat imalo 4 Nobelove nagrade, tri
iz kemije i jedna iz medicine.
1934: Whipple (California), Minot i Murphy (Massachusetts)
dobili su Nobelovu nagradu iz fiziologije i medicine za otkriće “faktora
anti-perniciozne anemije” u jetri.
1964: Dorothy Crowfoot Hodgkin (Oxford) dobila je Nobelovu
nagradu iz kemije za analizu kristalne strukture kristala B12, uporabom nove
rentgenske tehnike.
1965: R. B. Woodward (Harvard), radeći s B12, dobio je
Nobelovu nagradu iz kemije za istaknute rezultate u umijeću organske sinteze.
1981: K. Fukui (Kyoto) i R. Hoffman (Cornell), radeći s B12,
dobili su Nobelovu nagradu iz kemije za kvantnomehaničke studije kemijske
reaktivnosti.
Izvori vitamina B12
Mekušci (školjke, kamenice, dagnje, itd.) 85g 84,1
mikrograma
Jetra goveđa, 1 šnita 47,9 mikrograma
Pastrva, divlja, 85g 5,4 mikrograma
Losos, 85g 4,9 mikrograma
Pastrva, uzgojena, 85g 4,2 mikrograma
Goveđi but, 85g 2,4 mikrograma
Jogurt 1,4 mikrograma
Mlijeko, 2,5dl 0,9 mikrograma
Svinjetina, sušena šunka, iz limenke, 85g 0,6 mikrograma
Jaje, tvrdo kuhano 0,6 mikrograma
Pileća prsa, 1/2 prsa 0,3 mikrograma
RDA za vitamin B12 (Recommended Daily Allowance)
Dob RDA
0-6 mjeseci nema RDA
7-12 mjeseci nema RDA
1-3 godine 0,9 mikrograma
4-8 godina 1,2 mikrograma
9-13 godina 1,8 mikrograma
14 i više 2,4 mikrograma
Trudnoća 2,6 mikrograma
Laktacija 2,8 mikrograma
