Stručnjaci su zaključili da "svakih 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za 18%".
Prvo treba znati da kad se kaže da je nešto znanstveno dokazano, to nažalost nije uvijek tako. Pitanja koja između ostalog treba postaviti su: tko stoji iza studije (tko plaća njezino provođenje), koji rezultati se očekuju i zašto, o kojoj vrsti istraživanja se radi, koje metode i analize su korištene, kako su rezultati protumačeni itd. Recimo da imate dvije grupe ispitanika, jedna jede više mesa i ima visoku stopu nekog oboljenja, a druga jede manje mesa i ima manju stopu istog oboljenja. Treba znati da ovo dvoje nije u uzročno posljedničnoj vezi, kako se to često prikazuje, odnosno korelacija ne znači uzročnost. Skoro je nemoguće ispitati utjecaj jedne namirnice na zdravlje (u ovom slučaju 50 g mesnih prerađevina dnevno) jer postoje i mnogi drugi faktori koji će utjecati na rezultat, kao što su druge prehrambene navike i životni uvjeti ispitanika.
Ako u skupini gdje se jede više mesa ljudi također više puše, ne jedu povrće, jedu više nezdrave procesirane hrane, više ih je pretilih i manje ih se bavi tjelesnom aktivnošću, dok u drugoj skupini gdje se jede manje mesa ljudi također jedu više svježih namirnica, ne puše, ne jedu prerađevine, bave se tjelesnom aktivnošću i nisu pretili - što mislite u kojoj skupini će biti više oboljenja? Zašto, zbog jedenja ili nejedenja mesa, ili zbog drugih faktora koji u studiji nisu uzeti u obzir? Razumijete?
Drugi nedostatak ovakvih istraživanja je taj što se ljude pita što su jeli u nekom proteklom periodu. To nije pouzdana znanstvena metoda jer ljudi se često ne sjećaju što su jeli, koliko i kada, a često i namjerno iskrivljuju rezultat. Generalno, opservacijske studije nisu pouzdane u nutricionizmu.
Nadalje, veliki nedostatak istraživanja o utjecaju mesa na zdravlje je što se trpaju u isti koš visoko procesirane mesne prerađevine i svježe meso. Ne trebaju nam novi znanstveni dokazi da bismo znali da su prerađevine štetne upravo zato što su visoko procesirane i prepune aditiva, i to ne samo mesne nego i sve ostale prerađevine. Kao što nam ne trebaju neki posebni dokazi da je bolji i zdraviji izbor meso pašnih životinja iz slobodnog uzgoja na kojemu smo kao vrsta evoluirali, nego meso životinja iz masovnog uzgoja koje su tretirane antibioticima i hormonima i tovljene koncentratima i sojom.
Također obratite pažnju na riječi ”vjerojatno” (kancerogeno) i ”ograničeni” (dokazi), kojih u naslovima vijesti nema. Naravno, naslov treba biti bombastičan jer je to jedan od načina da se preuveličaju nepouzdani rezultati loše znanosti.
Ne bih više dužila… Za mene ovo nije nikakva nova vijest - i dalje sam protivnik prerađevina svih vrsta i pobornik prave hrane u njenom izvornom obliku. Dolje hrenovke i salama, živio biftek! I ne brinite, nema ništa loše u domaćem špeku kakvog su konzumirali naši djedovi i babe i doživjeli 90+ godina. Problem je onaj industrijski jer je pogrešno tretiran i prepun kancerogenih aditiva.
Ako želite čitati više, neka to budu izvještaji pametnih i neovisnih stručnjaka koji razumiju što je loša znanost, npr:
- Zoe Harcombe, engleska nutricionistica i autorica, vrlo ozbiljna i detaljna u svom istraživanju: World Health Organisation, meat & cancer
- Dr. William Davis, američki kardiolog, autor bestsellera Wheat Belly: Go ahead: Eat your meat
- Nora Gedgaudas, nutricionistica i autorica bestsellera Primal Body Primal Mind: The World Health Organization Red Meat Brouhaha
- Dr. Ann Childers, stručnjakinja za nutricionizam i psihijatriju: The WHO and Meat
- Denise Minger (ranije na istu temu), autorica knjige Death by Food Pyramid: Will Eating Red Meat Kill You?
