Time magazin 2014 |
Uvod u ovaj članak nalazi se ovdje: Rat protiv masti je izgubljen - priznaje ugledni magazin TIME koji je službeno započeo rat prije 30 godina
Članak napisao: Bryan Walsh
S engleskog preveli: Anita Šupe & Tomislav Müller Jedite maslac.
Znanstvenici su označili masnoće kao neprijatelja. Zašto su bili u krivu.
Već desetljećima, masnoća izaziva nakostrušenost u Američkoj borbi protiv pretilosti i kroničnih bolesti. A to je upravo ono gdje smo bili u krivu. | Bryan Walsh
Već desetljećima, masnoća izaziva nakostrušenost u Američkoj borbi protiv pretilosti i kroničnih bolesti. A to je upravo ono gdje smo bili u krivu. | Bryan Walsh
Ne krivite masnoću
Već desetljećima, to je bio najocrnjeniji nutrijent u
američkoj prehrani. No, moderna znanost otkriva da masnoće nisu ono što
oštećuje naše zdravlje.
Okus mog djetinjstva bio je okus obranog mlijeka.
Rasporedili bismo svijetlo žuti margarin po pecivima za večeru, jeli nemasnu
zobenu kašu iz mikrovalne s jabukama i cimetom, stavljali nemasni
"Ranch" dresing na naše salate. Činili smo samo ono što nam je bilo
rečeno.
1977. godine, godinu dana prije nego sam se rodio, odbor
Senata, predvođen George McGovernom, objavio je svoje smjernice Prehrambenih ciljeva za Sjedinjene
Američke Države (engl. Dietary Goals for the United States), pozivajući
Amerikance da jedu manje masnog crvenog mesa, manje jaja i mliječnih proizvoda,
te da ih zamijene sa više kalorija iz voća, povrća, a posebice iz
ugljikohidrata.
Do 1980. godine ta je mudrost bila kodificirana. Američko
ministarstvo poljoprivrede (engl. U.S. Department of Agriculture, USDA)
objavilo je prve prehrambene smjernice, a jedna od primarnih smjernica bila je
da se u prehrani izbjegava kolesterol i bilo kakve masnoće. Nacionalni
instituti za zdravlje (engl. National Institutes of Health, NIH), preporučili
su svim Amerikancima da od dobi od dvije godine starosti smanje potrošnju
masnoća, a iste te godine američka je vlada objavila rezultate 150 milijuna
dolara vrijedne studije koja je imala jasnu poruku: Jedite manje masnoća i
kolesterola kako biste smanjili rizik od srčanog udara.
Prehrambena industrija, kao i Američke prehrambene navike,
skočile su preko noći. Police trgovina ispunile su se "light"
jogurtima, nemasnim mikrovalnim gotovim večerama, krekerima s okusom sira,
keksima. Obitelji poput moje, slijedile su savjet: govedina je nestala s
tanjura, jaja su bila zamijenjena doručkom sa žitaricama, ili samo sa
bjelanjcima (u sklopu poznatog Egg Beaters komercijalnog proizvoda) a punomasno
mlijeko je skoro u potpunosti nestalo sa naših stolova. Od 1977. do 2012.
godine konzumacija tih namirnica po glavi stanovnika je pala, dok je unos
kalorija, navodno iz zdravih ugljikohidrata, povećan - što nije za čuditi, s
obzirom da su kruh, žitarice i tjestenina bile baza piramide prehrane Američkog
ministarstva poljoprivrede (engl. United States Department of Agriculture,
USDA).
Time magazin 1984 |
Ukrcali smo se na "golemi nutricionistički
eksperiment", kako je to 1980. godine izjavio Philip Handler, skeptični
ravnatelj Nacionalne akademije znanosti (engl. National Academy of Sciences,
NAS). No, s gotovo milijun Amerikanaca godišnje koji su umirali od srčanih
bolesti sredinom osamdesetih, morali smo pokušati učiniti nešto.
Gotovo četiri desetljeća kasnije, rezultati su ovdje: ovaj
eksperiment bio je neuspjeh. Smanjili smo masnoće, no Amerikanci su po svakoj
mjeri bolesniji nego ikada. Učestalost dijabetesa tipa 2 povećala sa za 166% od
1980. do 2012. godine. Gotovo 1 od 10 Amerikanaca boluje od ove bolesti,
koštajući tako zdravstveni sustav SAD-a 245 milijardi američkih dolara
godišnje, s procjenom da 86 milijuna ljudi pati od predijabetesa. Smrtnost od
srčanih bolesti se smanjila, što se pripisuje boljoj hitnoj medicinskoj skrbi,
smanjenju konzumacije cigareta i lijekovima za kontrolu kolesterola -
statinima, no kardiovaskularne bolesti u SAD-u ostaju i dalje ubojica broj
jedan. Čak nas ni pojačana fizička aktivnost nije bila u stanju održati
zdravima. Više od trećine stanovnika SAD-a je sada pretilo, čineći nas tako
jednom od najpretilijih zemalja sve pretilijeg svijeta. ”Amerikancima je bilo
rečeno da reduciraju masnoće kako bi izgubili na težini i spriječili srčane
bolesti”, kaže Dr. David Ludwig, ravnatelj
New Balance zaklade za prevenciju
pretilosti pri Bostonskoj dječjoj bolnici (engl. New Balance Foundation Obesity
Prevention Center at Boston Children’s Hospital). "Postoji golemi razlog
da učinimo upravo suprotno."
No, temeljiti slučaj na tome kontroverzno je, unatoč
dokazima koji to podržavaju. Ocrnjivanje masnoća sada je duboko usađeno u našoj
kulturi, s odnosom ljubavi i mržnje prema hrani i opsesijom tjelesnom
težinom. To je uvelike pomoglo u preoblikovanju golemih agrikulturnih prostora,
kako se hektar do hektara sadio subvencionirani kukuruz radi proizvodnje škroba
i zaslađivača koji sada pune procesirane industrijske proizvode. Ovo je
promijenilo poslovanje, sa tržištem zamjenskih umjetnih sastojaka koji
zamjenjuju masnoće u komercijalnim proizvodima - grana djelatnosti koja raste
gotovo 6% na godinu. To je čak promijenilo način na koji razgovaramo,
dodavanjem moralne konotacije nutrijentima u polemikama oko "lošeg"
naspram "dobrog" kolesterola i "loših" naspram
"dobrih" masnoća.
Sve ovo znači da se saznanja neće promijeniti samo tako
mirno. "Ovo je golemi pomak paradigme u znanosti", kaže Dr. Eric
Westman, ravnatelj Duke Lifestyle Medicine Clinic, koji radi
s pacijentima na
ultra niskougljikohidratnim dijetama (engl. ultra-low-carb diets). "No,
studije koje to podržavaju, doista postoje".
Istraživanja koja osporavaju ideju da masnoća čini ljude
pretilima i da je ona veliki rizični faktor za srčane bolesti sve se više gomilaju. A ulozi su visoki - za istraživače, javno-zdravstvene
ustanove, te za prosječnog čovjeka koji samo želi znati što da stavlja u usta
tri puta dnevno.
Već neko vrijeme nam je poznato da nas neke biljne masnoće
poput maslinovog ulja ili masnoće iz ribe, poput lososa, zapravo mogu zaštititi
od srčanih bolesti. Sada postaje jasno da čak i zasićena masnoća, koju nalazimo
u srednje pečenom odresku ili u komadiću maslaca - zdravstvenim neprijateljima
br. 1 i 2 - ima složeniji, i u nekim slučajevima benigni učinak na tijelo, nego
što se ranije vjerovalo. Demoniziranje masnoća možda nam se osvetilo na način
kojeg tek počinjemo shvaćati. Kada su Amerikanci smanjili kalorije iz maslaca,
govedine i sira, taj unos kalorija nije jednostavno ovdje nestao.
"Vjerovalo se, kada ljudi smanje unos zasićenih masnoća, da će ih
zamijeniti sa zdravim voćem i povrćem", kaže Marion Nestle, profesor
nutricionizma, studija hrane i javnog zdravlja na Sveučilištu New York
(engl.
New York University). "Pa, to je bilo naivno razmišljanje".
Novo istraživanje sugerira, da je zapravo prekomjerni unos
ugljikohidrata, šećera i umjetnih zaslađivača, najveći krivac epidemije
debljine i dijabetesa tipa 2. Rafinirani ugljikohidrati - kao oni iz
"pšeničnog" kruha, skriveni šećeri, nemasni krekeri i tjestenina,
uzrokuju kemijske promjene u našoj krvi koje potiču organizam da pohranjuje
više kalorija kao masnoću, te pojačavaju osjećaj gladi, čineći tako još težim
pokušaj mršavljenja i gubitka na težini. "Argumenti protiv masnoća bili su
totalno i u potpunosti pogrešni", kaže Dr. Robert Lustig, pedijatar sa
Sveučilišta Kalifornija u
San Franciscu (engl. University of California, San
Francisco) i ravnatelj instituta za odgovornu medicinu (engl. Institute for
Responsible Nutrition). "Zamijenili smo jednu bolest s drugom".
Kratkovidno fokusiranje na masnoće, deformiralo je našu
prehranu i pridonijelo najvećoj zdravstvenoj krizi
s kojom se SAD suočava.
Vrijeme je da prekinemo taj rat.
Time magazin 1961 |
”The Fat Man” – čovjek koji je demonizirao masnoće
Dugo su nam govorili da manje kalorija i više tjelesne aktivnosti
dovodi do gubitka tjelesne težine. I mi smo željeli vjerovati da je znanost
čisto stvar podataka - da će vrhunsko istraživanje uvijek iznjedriti pravi
odgovor. No, ponekad se istraživanje ne može uskladiti sa jakom osobnošću.
Nitko to bolje ne utjelovljuje nego Dr. Ancel Keys, autokrativni fiziolog, koji
je postavio temelje za borbu protiv masnoća. Keys se proslavio tokom Drugog
svjetskog rata, kad mu je od strane Američke vojske bio postavljen zadatak da
razvije ono što je kasnije postalo poznato kao "K obrok", trajna
hrana koju su vojne trupe nosile na bojište. Tek je u narednim godinama strah
od srčanih bolesti eksplodirao diljem SAD-a, potpiren još i srčanim udarom
predsjednika Dwighta Eisenhowera 1955. godine. Te godine je gotovo polovica svih
smrtnosti u SAD-u bila prouzrokovana srčanim bolestima i mnoge od žrtava bili
su naizgled zdravi muškarci sa iznenadnim srčanim udarima. "Golemi strah
je zavladao zemljom", kaže Nina Teicholz, autorica nove knjige Big Fat
Surprise
(hrv. Veliko debelo iznenađenje). "Epidemija srčanih bolesti
činilo se da dolazi niotkuda".
Keys je imao objašnjenje. On je smatrao da visoke razine
kolesterola – guste supstance nalik masnoći koja je prisutna u nekoj hrani, baš
kao što je i prirodno prisutna u našem organizmu, može začepiti arterije što
dovodi do srčanih bolesti. Keys je ujedno ponudio i rješenje. Pošto unos
masnoća
povisuje LDL kolesterol, Keys je zaključio da treba reducirati masnoće
u prehrani da bi se smanjio rizik od srčanih bolesti.
(Razina LDL kolesterola
smatra se markerom za srčane bolesti, dok HDL kolesterol smatramo da ima
kardioprotektivnu ulogu.) 1950-tih i 60-tih godina Keys je "istjerao"
tu hipotezu, putujući svijetom da prikupi podatke o prehrani i srčanožilnim tj.
kardiovaskularnim bolestima. Njegovo istraživanje Seven Countries Studies (hrv.
Studija Sedam zemalja) ustanovilo je da ljudi koji su konzumirali manje
zasićenih masnoća imaju manje srčanih bolesti. Zapadnjačka prehrana,
"teška" na mesu i mliječnim proizvodima, povezala se sa visokom stopom
srčanih bolesti. Ta studija pomogla je Keys-u da 1961. godine osvane na
naslovnici TIME časopisa u kojem je prozvao Amerikance da smanje unos kalorija
iz masnoća za jednu trećinu kako bi izbjegli srčane bolesti. Iste te godine,
slijedivši Keysove jake argumente, Američka srčana udruga (engl. American Heart
Association, AHA), po prvi puta savjetuje Amerikancima da smanje zasićene
masnoće. "Ljudi bi trebali znati činjenice", rekao je Keys TIME
časopisu. "Onda, ukoliko se žele na smrt prežderavati, njihova
volja."
Keysovo djelo postalo je temelj znanstvene riječi koja
implicira da su masnoće glavni rizični faktor za nastanak srčanih bolesti.
Njegovo istraživanje Seven Countries Studies referencirano je blizu milijun
puta. Ocrnjivanje masnoća također se uklopilo u nastanak ideje o kontroli
težine, koja se fokusirala na unesene kalorije "In" i potrošene
kalorije "Out". "Svi su pretpostavili da je sve u
kalorijama", kaže Lustig. A budući da masnoće sadrže više kalorija po gramu
od proteina ili ugljikohidrata, mišljenje je bilo
da ako uklonimo masnoće iz
prehrane, kalorije će također biti smanjene.
To je ono u što je vjerovao Keys, koji je umro 2004. godine,
a to je ono u što vjeruje i većina Amerikanaca. Međutim, Keysovo istraživanje
imalo je problema od samog početka. Naime, on je odabirao svoje podatke za
istraživanje kako mu je odgovaralo, izostavivši zemlje kao što je Francuska i
bivša Zapadna Njemačka
koje su imale u svojoj prehrani visok udio masnoća, ali
niski udio srčanih bolesti. Keys je isticao grčki otok Kretu, gdje gotovo da i
nije bilo mesa i mliječnih proizvoda a gdje su ljudi doživjeli visoku starost
sa krvnim žilama bez naslaga plaka. No, Keys je posjetio otok Kretu u godinama
nakon Drugog svjetskog rata kad se otok još uvijek oporavljao od njemačke ratne
okupacije i kad je prehrana na umjetan način bila oskudna tj. nemasna. Dodatno
zbunjujuće, Grci na susjednom otoku Krfu konzumirali su daleko manje zasićenih
masnoća
nego Krečani, ali su imali još i veću stopu srčanih bolesti. "To
je bilo izuzetno manjkavo istraživanje",
kaže Dr. Peter Attia,
predsjednik i ravnatelj Nutricionističke znanstvene inicijative, neovisnog
znanstvenog centra za istraživanje pretilosti (engl. Nutrition Science
Initiative, independent obesity-research center).
"Nije bilo na razini
današnjeg modernog epidemiološkog istraživanja."
Keysovo nepokolebljivo pouzdanje i njegova odlučnost da
"sruši" bilo kojeg istraživača koji se nije slagao s njim, bila je
barem jednako važna kao njegovi veliki skupovi podataka. (Kada je biostatističar
Jacob
Yerushalmy 1957. godine objavio dokument koji propituje uzročnu vezu između
masnoća i srčanih oboljenja, Keys je odgovorio tada vrlo oštro, pisavši da su
Yerushalmyjevi podaci izrazito manjkavi.) Keysovo istraživanje odigralo je
također veliku ulogu u širenju priče da su Amerikanci nekada jeli dominirajuće
biljnu prehranu, prije nego su
prelaskom u 20. stoljeće krenuli na prehranu baziranu na crvenom mesu.
Uslijedile su srčane bolesti, kao da smo bili kažnjeni za taj svoj prehrambeni
grijeh.
No zapravo su neke "čvrste brojke" vezane za
Američku prehranu vrlo oskudne prije sredine stoljeća, a prije 1900. godine
niti ne postoje. Povijesni podaci pak upućuju da su Amerikanci bili proždrljivi
svežderi, konzumirajući u obilju tadašnju divljač koje je bilo diljem zemlje. U
svojoj knjizi Putting Meat on the American Table (hrv. Stavljajući meso na
Američke stolove), povjesničar Roger Horowitz zaključuje da je prosječni
Amerikanac 19. stoljeća jeo 150-200 funti (oko 68-90 kg) mesa godišnje - u skladu
s onim što jedemo i sada.
Međutim, poruka protiv masnoća postala je općeprihvaćena u
javnosti, a do 1980-ih godina, tako se čvrsto ukorijenila u modernu medicinu i
nutricionizam, da je postalo gotovo nemoguće izazvati propitivanje te odluke.
Dr. Walter Willett, sada šef odjela nutricionizma Škole javnog zdravlja na
Harvardu (engl. Harvard School of Public Health, HSPH), kaže da je sredinom
1990-ih sjedio na kontradiktornim dokazima koje nije htio objaviti niti jedan od vodećih Američkih znanstvenih časopisa. "Vjerovanje da su zasićene
masnoće uzročnici srčanih bolesti bilo je toliko čvrsto, da je pružalo otpor
svemu što bi ga propitivalo", kaže Willett. "No, pokazalo se, da
ovdje ima puno više nijansi od toga." On je pokrenuo dugoročno
epidemiološko istraživanje koje je pratilo prehranu i zdravlje srca više od
40,000 muškaraca srednjih godina. Willett je ustanovio da, ukoliko su sudionici
istraživanja zamijenili hranu bogatu zasićenim masnoćama sa ugljikohidratima,
ipak nisu doživjeli nikakvo smanjenje srčanih bolesti. Willett je naposljetku
objavio svoje istraživanje u časopisu British Medical Journal
1996. godine.
Djelomično zbog Willettova istraživanja, polemike oko
masnoća su se počele mijenjati. Pronađeno je da mononezasićene (MUFA) i
polinezasićene (PUFA) masnoće - one koje možemo naći u nekim biljnim vrstama i
ribi, blagotvorno djeluju na zdravlje srca. Mediteranska prehrana, bogata
ribom, orašastim plodovima, povrćem i maslinovim uljem, skočila je u svojoj
popularnosti. Ali bitno je napomenuti da Mediteranska prehrana uopće nije niska
u masnoćama. I do 40% njezinih kalorija dolazi iz poli- i mononezasićenih
masnih kiselina. Danas čak i medicinski centri kao što je Klinika Mayo (engl.
Mayo Clinic) prihvaćaju ovu prehranu za pacijente koji su zabrinuti za zdravlje
srca, a čak ju je prihvatila i prema mastima skeptična Američka srčana udruga
(engl. American Heart Association, AHA). "Sve je više dokaza da je
Mediteranska prehrana prilično zdrav način konzumacije hrane", kaže Dr.
Rose Marie Robertson, glavna znanstvenica AHA-e.
Ali, što je sa zasićenim masnoćama? Ovdje je popularno
vjerovanje još teže promijeniti. 2010. godine Američko ministarstvo
poljoprivrede (engl. U.S. Department of Agriculture, USDA), preporučuje u
svojim prehrambenim smjernicama manje od 10% dnevnih kalorija iz zasićenih
masnoća - ekvivalent polovice hamburgera, ali bez sira, slanine i majoneze,
koji se često dodaju na njega. Američka srčana udruga (engl. American Heart
Association, AHA) još je restriktivnija: Amerikanci od dobi od dvije godine
trebaju limitirati unos zasićenih masnoća na manje od 7% kalorija dnevno, a 70
milijuna Amerikanaca kojima bi koristilo snižavanje kolesterola, trebali bi
limitirati masnoće ispod 6% kalorija dnevno - ekvivalentno dvjema kriškama
Cheddar sira. Amerikanci su običavali dobivati 349 kalorija iz crvenog mesa
dnevno, no sada je taj broj smanjen na 268 kalorija. Neki stručnjaci kažu da im
nije baš jednostavno odreći se zasićenih masnoća. "Kad zamijenite zasićene
masnoće sa polinezasićenim ili mononezasićenim masnoćama, time smanjite LDL
kolesterol", kaže Dr. Robert Eckel, bivši ravnatelj AHA-e, koautor
njezinih aktualnih smjernica. "To je sve što trebam znati."
Međutim, to nije cijela slika. Što više saznajemo o
masnoćama, to više uviđamo da one imaju kompleksniju ulogu u našem organizmu.
Istina o masnoćama
Ideja da su zasićene masnoće štetne kao da ima nekog
instinktivnog smisla, ne samo iz razloga što koristimo isti izraz za masnu tvar
koja mesnom odresku daje okus, i kilogramima koje nosimo oko trbuha i struka.
Kemijski, one nisu toliko različite. Masnoće koje kolaju našom krvlju
i
akumuliraju se na abdomenu, zovu se trigliceridi, a visoki nivo triglicerida
povezan je sa srčanim bolestima. Ne treba puno imaginacije da pretpostavimo da
ukoliko jedemo masnoće, to će nas udebljati, začepiti naše arterije i
uzrokovati bolesti srca. "Zvuči kao zdrav razum
- ono ste što
jedete", kaže Dr. Stephen Phinney, nutricionistički biokemičar koji je
godinama proučavao prehranu sa niskim unosom ugljikohidra.
Međutim, kada su znanstvenici sukobili brojke, veza između
zasićenih masnoća i kardiovaskularnih bolesti sve je više dolazila u pitanje.
Meta-analiza (u osnovi istraživanje drugih istraživanja) iz 2010. godine,
zaključila je da ne postoji relevantan dokaz da su zasićene masnoće povezane s
povećanim rizikom od nastanka kardiovaskularnih bolesti. Te iste rezultate
potvrdila je i druga meta-analiza publicirana u ožujku ove godine (2014.) u
medicinskom časopisu Anali interne medicine (engl. Annals of Internal
Medicine), koja je objedinila gotovo 80 istraživanja koja uključuju više od
pola milijuna ispitanika. Tim kojeg je predvodio Dr. Rajiv Chowdhury,
kardiovaskularni epidemiolog na Sveučilištu Cambridge (engl. Cambridge
University), zaključio je da trenutni dokazi ne podržavaju preporuke za smanjenu konzumaciju
zasićenih masnoća niti povećanu konzumaciju polinezasićenih masnoća, koje se
često smatraju zdravima za srce. Iako su autori kritizirani zbog načina na koji
su procijenili dokaze, oni stoje iza svojeg zaključka, uz napomenu da je
cilj njihovog istraživanja ukazati na potrebu za daljnjim istraživanjima.
"Glavna poruka je da ima još dosta posla kojeg treba učiniti", kaže
Chowdhury.
Budući da se slučaj sa zasićenim masnoćama dugo smatrao
zatvorenim, čak i sam poziv da se preispitaju dokazi, označava ozbiljnu
promjenu. No, ukoliko su nova razmišljanja o zasićenim masnoćama iznenađujuća,
to je možda zbog toga što smo pogrešno shvatili što meso i mliječni proizvodi
čine našem organizmu. Nedvojbena je istina da će zasićene masnoće podignuti
nivo LDL kolesterola, koji je povezan sa višim stopama srčanih bolesti. To je
najčešći proklinjani biološki dokaz protiv zasićenih masnoća. No, kolesterol je
puno složeniji od toga. Zasićene masnoće također podižu nivo takozvanog dobrog HDL
kolesterola, koji uklanja LDL kolesterol, koji se može nakupiti na stjenkama
arterija. Podižući HDL i LDL kolesterol, zasićene masnoće nam zapravo ispiru
kardiovaskularni sustav.
Osim toga, znanstvenici sada znaju da postoje dvije vrste
LDL čestica: male, guste i velike, prozračne. Velike izgleda da su uglavnom
bezopasne - a upravo se one podižu od masne prehrane.
S druge strane, izgleda
da unos ugljikohidrata povećava one male, ljepljive čestice, koje se sada
povezuju sa srčanim bolestima. "Ta zapažanja navela su me da se upitam
koliko je zapravo jak dokaz veze između zasićenih masnoća i srčanih
bolesti", kaže Dr. Ronald Krauss, kardiolog i istraživač koji je sproveo
pionirski rad na LDL kolesterolu. "Postoji rizik da su ljudi vođeni u pogrešnom
smjeru gledajući na LDL kolesterol, umjesto na LDL čestice, kao na faktor
rizika."
Važno je shvatiti, da u prehrambenoj studiji ne postoji
takva stvar kao što je placebo. Kada smanjimo unos jedne hranjive tvari tj.
nutrijenta, moramo ga zamijeniti s nečim drugim, što znači da znanstvenici
uvijek proučavaju nutrijente u odnosu jedan prema drugome. Također je važno
razumjeti da nova znanost ne znači da ljudi trebaju udvostručiti svoj unos
cheesburgera ili miješati velike količine maslaca u svoje jutarnje kave, kao
što rade neki sljedbenici ultra niskougljikohidratnih dijeta (engl.
ultra-low-carb diets). Iako zasićene masnoće u najmanju ruku imaju neutralan
učinak na pretilost i srčane bolesti,
drugi oblici masnoća mogu biti korisniji.
Postoje dokazi da Omega 3 masne kiseline, vrsta masnoća koje se mogu naći u
lanu i lososu, mogu štititi od srčanih bolesti. Studija iz 2013. godine u
časopisu New England Journal of Medicine, otkriva da prehrana bogata
polinezasićenim i mononezasićenim masnoćama značajno smanjuje rizik od glavnih
kardiovaskularnih bolesti.
Ali postoje razlike čak i u samoj kategoriji zasićenih
masnoća. Studija iz 2012. godine pokazuje da masnoće iz mliječnih proizvoda -
izvor iz kojeg Amerikanci dobivaju najviše zasićenih masnoća - čini se imaju veću
zaštitnu ulogu nego masnoće iz mesa . "Glavno pitanje ovdje je
usporedba", kaže Dr. Frank Hu, nutricionistički stručnjak u Školi javnog
zdravlja na Harvardu (engl. Harvard School of Public Health, HSPH). "S
čime uspoređujete zasićene masnoće?"
Od 1970. godine, sve manje kalorija dobivamo iz ove
hrane:
Punomasno mlijeko (78% manje): Jedna šalica sadrži 5g
zasićenih masnoća - 23% preporučenog dnevnog unosa po USDA-i.
Rafinirani bijeli šećer (35% manje): Ne jedemo manje
slatkog, već se povećao unos kukuruznog šećera.
Govedina (29% manje): Amerikanci su počeli smanjivati unos
crvenog mesa u korist mesa sa smanjenim udjelom masnoća, poput piletine.
Jaja (21% manje): Žumanjci sadrže kolesterol, za koji su
stručnjaci smatrali da može podizati LDL kolesterol u krvi.
Maslac (8% manje): Djelomično je zamijenjen margarinom, za
koji je dokazano da je puno nezdraviji.
Povrće (3% manje): Nada da će Amerikanci zamijeniti masnoće
sa povrćem, nije urodila plodom.
Ali zato dobivamo puno više kalorija iz:
Visoko-fruktozni kukuruzni sirup (8,853% više):
Subvencioniranje kukuruza učinilo je ovaj zaslađivač jeftinim i posvuda
prisutnim.
Kukuruzni proizvodi (198% više): Ova sorta žitarica postala
je bazom Američke prehrane.
Obrano mlijeko (129% više): Mlijeko sa smanjenim udjelom
masnoća često se kombinira sa zaslađivačima kao što je to čokolada.
Piletina (112% više): Nemasno pileće meso stoji rame uz rame
uz govedinu kao najpopularnije meso.
Puretina (102% više): Meso sa niskim udjelom masnoća,
također je nisko u vitaminima i kolesterolu.
Dodane masti i ulja (67% više): Polinezasićene masnoće, kao
što je to kukuruzno ulje, najviše se koriste u procesiranoj tj. prerađenoj
hrani.
Piramidalna shema - Kako su se Američke prehrambene
preporuke mijenjale tokom vremena:
1979. godine - The Hassle-Free Daily Food Guide (hrv.
Jednostavne dnevne prehrambene smjernice): Američka vlada preporučuje
limitiranje konzumacije masnoća, šećera i alkohola.
1984. godine - Food Wheel: A Pattern for Daily Food Choices
(hrv. Prehrambeni kotač - Uzorak za dnevni odabir prehrane): Crveni križ
preporučuje od 6 do 11 porcija žitarica dnevno i samo 2-3 porcije mesa i
mliječnih proizvoda na dan.
1992. godine - Food Guide Pyramid (hrv. Piramida
prehrambenih smjernica): USDA preporučuje da baza Američke prehrane budu
žitarice i kruh.
2005. godine - MyPyramid Food Guidance System (hrv.
MojaPiramida Sustav prehrambenih smjernica): Ovaj vodič preporučuje povećanu
tjelesnu aktivnost i poziva na odabir prehrane sa niskim udjelom masnoća.
2011. godine - MyPlate (hrv. MojTanjur): Aktualne preporuke
sugeriraju obilje žitarica i povrća,
uz mliječne proizvode sa smanjenim
udjelom masnoća.
Nepromišljena dijeta
Ako ništa, prehrambena je industrija inventivna. Suočeni s
javnim mišljenjem protiv masnoća u 1980-ima, proizvođači su se prilagodili,
napunivši police keksima, krekerima i kolačima s niskim udjelom masnoća. Način
razmišljanja za potrošače bio je jednostavan: Masnoća je opasna, ovaj proizvod
nema masnoća, stoga mora da je zdrav. To je bilo doba Snack Wellsa, komercijalne
marke kolačića s niskim udjelom masnoća, koje je predstavio Nabisco 1992.
godine, a koji je u samo dvije godine nadmašio časni Ritz kreker i postao broj
jedan snack - zalogaj Američke nacije. No, bez masnoća, nešto se moralo
nadodati i Amerikanci nisu dobro završili. "Jednostavno smo smanjili
masnoće a dodali cijelu masu nemasne junk hrane koja je povećala sveukupan unos
kalorija", kaže Dr. David Katz, osnivač i ravnatelj Prevencijskog i
istraživačkog centra sveučilišta Yale (engl. Yale University’s Prevention
Research Center).
"To je bila prehrana s nepromišljenim
posljedicama."
Te posljedice bile su teške. Od 1971. do 2000. godine,
postotak kalorija iz ugljikohidrata povećao se za gotovo 15%, dok je udio
kalorija iz masnoća pao - u skladu s preporukama stručnjaka. Godine 1992.
Američko ministarstvo poljoprivrede (engl. U.S. Department of Agriculture,
USDA) preporučuje do 11 porcija žitarica dnevno, te samo dvije do tri porcije
mesa, jaja, orašastih plodova, graha i ribe zajedno. Školski okruzi diljem
zemlje zabranili su punomasno mlijeko, ali zaslađeno čokoladno mlijeko bilo je
i dalje na meniju, sve dok je sa niskim udjelom masnoća.
Ideja je bila djelomično smanjiti kalorije, međutim
Amerikanci su zapravo završili jedući više: 2,586 kalorija dnevno 2010. godine,
u usporedbi sa 2,109 kalorija dnevno 1970. godine. Tijekom tog istog razdoblja,
kalorije iz brašna i žitarica porasle su za 42% (2010. godine Amerikanci su
unosili 610 kalorija dnevno iz brašna i žitarica, dok su 1970. godine unosili
429 kalorija), a pretilost i dijabetes tip 2 doživjeli su pravu epidemiju.
"Nepobitno je da smo skrenuli na krivi put", kaže Jeff Volek,
fiziolog na Sveučilištu u Connecticutu (engl. University of Connecticut).
Možda je teško shvatiti zašto prehrana bazirana na
rafiniranim ugljikohidratima može dovesti do pretilosti i dijabetesa. To ima
veze s kemijom krvi. Jednostavni ugljikohidrati kao što su kruh i kukuruz
možda ne izgledaju kao šećer na vašim tanjurima, ali u organizmu, to je
ono na što se razlažu kad se probave. "Vaše tijelo ne razlikuje pecivo od
vrećice Skittles bombona", kaže Dr. Dariush Mozaffarian, budući dekan
nutricionizma na Sveučilištu Tufts (engl. Tufts University).
Ti šećeri potiču proizvodnju hormona inzulina, što uzrokuje
prekomjerno pohranjivanje masnih stanica, što dovodi do debljanja. Budući da je
manje kalorija preostalo da napaja tijelo, počinjemo osjećati glad, a
metabolizam počinje usporavati u nastojanju uštede energije. Jedemo više i
dobivamo još i više na težini, nikad ne osjećajući sitost. "Glad je
smrtno zvono svake dijete za mršavljenje",
kaže Dr. Eric Westman sa
Sveučilišta Duke (engl. Duke University). "Dijete sa niskim udjelom
masnoća ili niskim udjelom kalorija ne funkcioniraju". Budući da se ovaj proces
ponavlja, naše stanice postaju sve otpornije na inzulin,
što uzrokuje da
dobijamo još više na težini, što opet povećava otpornost na inzulin i tako
upadamo u začarani krug. Pretilost, dijabetes tipa 2, visoki trigliceridi i nizak HDL, sve ovo
može uslijediti
- a da je unos masnoća jedva uključen. Ispostavilo se da nisu
sve kalorije stvorene jednake. "Kada se fokusiramo na masnoće,
ugljikohidrati se neizbježno povećavaju u prehrani", kaže Dr. David
Ludwig, ravnatelj New Balance zaklade za prevenciju pretilosti pri Bostonskoj
dječjoj bolnici (engl. New Balance Foundation Obesity Prevention Center at
Boston Children’s Hospital) i koautor nedavnog komentara na tu temu u časopisu
The Journal of American Medical Association (JAMA). "Ne biste davali
laktozu ljudima koji su intolerantni na laktozu, ali ipak dajemo ugljikohidrate
ljudima koji su intolerantni na ugljikohidrate.”
Ultra niskougljikohidratna dijeta postala je popularna
otkako je
Dr. Robert Atkins prvi počeo promovirati svoju verziju prije gotovo
50 godina. (Ona nikada nije bila popularna među glavnim medicinskim krugovima;
Američka Dijabetička udruga (engl. American Diabetic Association, ADA), jednom
se osvrnula na Atkinsovu dijetu kao na "nutricionističku noćnu
moru.") Westmanova istraživanja otkrila su da smanjivanje ugljikohidrata
uz povećavanje masnoća u prehrani može pomoći u kontroli dijabetesa, pa i
njegovom povlačenju. Istraživanje iz 2008. godine u časopisu New England
Journal of Medicine proučavalo je više od 300 ispitanika, koji su bili na
prehrani s niskim udjelom masti, ili na prehrani s niskim udjelom
ugljikohidrata, ili na Mediteranskoj prehrani. Pokazalo se da su ljudi na
prehrani sa niskim udjelom masnoća izgubili manje na tjelesnoj težini, nego oni
koji su bili na prehrani sa niskim udjelom ugljikohidrata ili na Mediteranskoj
prehrani, od kojih obje sadrže veće količine masnoća.
Ti rezultati nisu
iznenađujući - istraživanje za istraživanjem otkriva da je veoma teško
izgubiti na težini na dijeti sa smanjenim udjelom masnoća, vjerojatno zbog toga
što masnoća i meso proizvode dulji osjećaj sitosti, koji je teže postići
konzumiranjem ugljikohidrata.
Ne slažu se svi stručnjaci. Dr. Dean Ornish, utemeljitelj
neprofitnog istraživačkog instituta preventivne medicine (engl. Preventive
Medicine Research Institute), čija se nemasna, gotovo veganska prehrana, u
jednom istraživanju pokazala da reverzibilno djeluje na arterijska začepljenja,
brine da povećanje konzumacije životinjskih proteina može dovesti do drugih
zdravstvenih problema, napominjući istraživanje koje je povezalo crveno meso s
povećanim rizikom od raka debelog crijeva. Tu je i neugodna činjenica da meso,
osobito govedina, ima golemi utjecaj na našu planetu. Gotovo trećina Zemljine
ukupne površine bez leda koristi se na ovaj ili onaj način za uzgoj žive stoke.
Čak i ako je konzumacija više masnoća bolja za nas - što Ornish ne vjeruje - to
može nositi ozbiljne posljedice po okoliš, ukoliko dođe do veće konzumacije
mesa. "Ova istraživanja samo govore ljudima ono što ljudi žele čuti",
kaže Ornish. "Postoji redukcionistička tendencija da se traže jednostavna
rješenja.”
Rat protiv masnoća daleko je od kraja. Potrošačke navike
duboko su formirane, a cijela industrija se temelji na demoniziranju masnoća.
TV vrvi reality emisijama o mršavljenju. Police su i dalje pune nemasnih
grickalica. Većina nas još uvijek osjeća trunku srama kada se dograbimo
odreska. A publicirana znanstvena istraživanja koja proturječe ili propituju
ono što su nas odavno naučili u vezi zasićenih masnoća, mogu biti jednako teška
sada, kao što su bila za Dr. Waltera Willetta u 90-ima. Čak i stručnjaci poput
Dr. Franka Hua, sa Škole javnog zdravlja na Harvardu (engl. Harvard School of
Public Health, HSPH) koji kaže da ljudi ne bi trebali biti zabrinuti sveukupnim
masnoćama, povlače crtu ne oslobađajući u potpunosti ni masnoće. "Zabrinut
sam da bi ljudi, ukoliko shvate da su zasićene masnoće dobre, mogli razviti
nezdrave navike", kaže Hu. "Trebali bismo se usredotočiti na
kvalitetu hrane, baš prave hrane."
Gotovo svaki stručnjak se slaže da ćemo biti zdraviji,
ukoliko naša prehrana bude bazirana na onom
što pisac Michael Pollan otvoreno
naziva "pravom hranom". Zapanjujući porast pretilosti u zadnjih
nekoliko desetljeća ne proizlazi samo iz rafiniranih ugljikohidrata koji
izazivaju poremećaj metabolizma. Sve više i više onoga što konzumiramo dolazi
od prehrambene industrije dizajnirano na takav prikladan način da poželimo još.
Postoje dokazi da i samo procesiranje povećava opasnosti za zdravlje te iste
hrane. Istraživanja ukazuju na to, da procesirano tj. prerađeno meso može
povećati rizik od srčanih bolesti na načine na koje to neprerađeno meso ne
čini.
Kako jedemo - da li sami kuhamo ili usput grabimo gotovu
brzu hranu - igra ulogu baš kao i što jedemo.
Dakle, ne osjećajte krivnju za
vrhnje u kavi, ili žumanjke u jajima, ili povremenom odresku sa Béarnaise
umakom od maslaca i žumanjaka - no, nemojte misliti da kraj rata s masnoćama
znači sve one dodatne obroke koje možete pojesti. Kao što je Katz istaknuo
"hladna i kruta istina je, da je jedini način da se jede dobro - dobro
jesti". Što, zahvalan sam istaknuti, ne mora uključivati obrano mlijeko. █
Izvor: TIME časopis, Vol. 183, No. 24, 23. lipnja 2014., str. 28
Napisao: Bryan Walsh, viši urednik TIME-a
Napisao: Bryan Walsh, viši urednik TIME-a
S engleskog preveli: Anita Šupe & Tomislav Müller