Sindrom propusnih crijeva – je li gluten izvor problema?

Izvor: Gluten Free Society: Leaky Gut Sindrome - Is Gluten the Root
S engleskog preveo: Dražen Herendić

Recenzija istraživanja pokazuje da gluten uzrokuje propusna crijeva

Tradicionalno shvaćanje primarnih funkcija gastrointestinalnog trakta je ograničeno na probavu i apsorpciju nutrijenata, elektrolita i homeostazu vode. Međutim, pažljivija analiza anatomskog i funkcionalnog uređenja gastrointestinalnog trakta, sugerira da je još jedna iznimno važna funkcija ovog organa i njegova sposobnost regulacije transportiranja makromolekula između okruženja i domaćina pomoću mehanizma barijere. Zajedno s limfoidnim tkivom povezanim s crijevima i neuroendokrinim sustavom, crijevna epitelna barijera s njenim tijesnim međustaničnim vezama kontrolira ravnotežu između toleriranja i imunosti na strane antigene. Zonulin je jedini dosad opisani fiziološki modulator tijesnih međustaničnih veza, koji je uključen u transport makromolekula i time uz ravnotežu tolerancije/imunosti. Kad se fino regulirane enzimske reakcije zonulina promijene kod genetski osjetljivih osoba, onda se mogu dogoditi crijevni i vancrijevni autoimuni, upalni i neoplastični poremećaji. Ova nova paradigma ruši tradicionalne teorije koje su temelj razvoja tih bolesti i sugerira da se ti procesi mogu zaustaviti ako se međudjelovanje gena i okidača u okolišu spriječi ponovnom uspostavom funkcije crijevne barijere ovisne o zonulinu.

Izvor istraživanja: Physiol Rev. 2011 Jan;91(1):151-75.

Propusna crijeva u laičkoj terminologiji

U intervjuu sa Karen Brimeyer, dr Peter Osborne, stručnjak za osjetljivost na gluten i osnivač Gluten Free Society, diskutira razne stvari oko problema vezanih za nepodnošenje glutena na lako razumljiv način. Intervju možete poslušati ovdje.

Karen se specijalizirala za pomaganje ljudima kod oporavka od sindroma propusnih crijeva. O njenom programu možete više saznati ovdje. 

Dr. Fasano otkrio je propusna crijeva

Više istraživačkih studija su povezale gluten sa stanjem poznatim kao crijevna propusnost. Jedan od vodećih svjetskih istraživača o preosjetljivosti na gluten je doktor Alessio Fasano, voditelj istraživanja na sveučilištu Maryland Celiac Research Center i odgovoran za otkrivanje veze između glutena i propusnih crijeva. U sljedećem videu dr Fasano razgovara sa dr Osborneom o tome kako to stanje može utjecati na crijeva, mozak i mnoga druga tkiva u organizmu.

Video: Dr Fasano & Dr Osborne Discuss Gluten Sensitivity - YouTube

Stvaranje veze – stav "Gluten free Ratnika"

Većina ljudi smatra da su celijakija i osjetljivost na gluten jedna te ista stvar. Srećom, to arhaično razmišljanje se brzo mijenja jer su nova istraživanja dokazala da osjetljivost na gluten postoji neovisno od celijakije. Iako je već utvrđeno da gluten često utječe na resice tankog crijeva, također se pokazalo da utječe na organizam na razne načine. Te razlike se odnose na učestalu nesposobnost liječnika u dijagnosticiranju osjetljivosti na gluten. Gore je dijagram okidača iz okoliša koji utječu na propusnost crijeva. Vidjet ćete da osjetljivost na gluten može direktno i indirektno doprinijeti tom problemu. Za inteligentnog promatrača slika ilustrira zbog čega jednostavni test s antitijelima ne uspijeva precizno dijagnosticirati osjetljivost na gluten. Proizvodnja antitijela je samo jedna laboratorijska komponenta u ovom kompleksnom problemu.

Koja je uloga glutena kod svih ovih faktora?

1. Gluten – Kako je već navedeno, gluten direktno utječe na crijevnu sluznicu preko proizvodnje zonulina. Zonulin je protein koji direktno uzrokuje propusna crijeva.

2. Antitijela – Gluten doprinosi stvaranju antitijela. Antitijela mogu uzrokovati lučenje upalnih spojeva koji dovode to oštećenja tkiva. Povrh toga, preko procesa zvanog molekularna mimikrija, antitijela mogu međureagirati s tkivima u tijelu izazivajući autoimune bolesti. Laboratorijska testiranja mjerenja tih antitijela uobičajeno se ne povezuju s glutenom jer većina liječnika nije dovoljno educirana da bi mogli prepoznati vezu.

3. Lijekovi – Mnogi lijekovi uobičajeno sadrže gluten koji ima direktni utjecaj. Međutim, mnoga kronična bolesna stanja uzrokovana osjetljivošću na gluten su krivo dijagnosticirana. To dovodi do prepisivanja recepata koji, ne samo da su nepotrebni, već  mogu biti i štetni za probavni sustav. Antacidi su uobičajeni primjer. Ti lijekovi stvaraju predispozicije za infekcije i dovode do nenormalne crijevne flore. Prekomjerno korištenje antibiotika za tretiranje virusnih infekcija je još jedan primjer.

4. Stres – Iako nije fizički uzročnik, gluten je kemijski uzročnik stresa. Kemijski stres dolazi u raznim oblicima. Jedan od njih je manjak vitamina i minerala. Nedostatak ključnih nutrijenata uzrokuje fundamentalna oštećenja sposobnosti tijela za procese ozdravljenja i oporavka.

5. Bakterije – Probavljanje glutena uzrokuje štetne promjene u crijevnoj flori (poznato i kao crijevna disbioza), koja naginje infekcijama. To je jedan od razloga zašto toliko mljekarskih kompanija dodaje korisne bakterije u svoje proizvode. Crijevna disbioza ima razmjere epidemije u SAD. Ako trebate probiotike bez glutena, pogledajte ovdje.

6. Citokini – Gluten potiče proizvodnju proupalnih citokina (kemijski spojevi koji oštećuju stanice).

7. Neurotransmiteri – Gluten uzrokuje neurokemijske promjene u proizvodnji neurotransmitera (kemijski spojevi koji omogućavaju komuniciranje nervnom sustavu). Primjeri uključuju: serotonin, dopamin, acetilholin, epinefrin i histamin. Gluten je također neurotoksin za koji se pokazalo da uništava nervno tkivo. To je razlog zašto mnogim ljudima s neurološkim bolestima (autizam, migrenske glavobolje, ADD, bipolarnost, šizofrenija, neuropatija, epilepsija i dr.) prehrana bez glutena donosi poboljšanje.

8. Probavne kemikalije – gluten može oštetiti crijeva, gušteraču, jetru i žučnu vrećicu. Svi ovi organi imaju vodeću ulogu u sposobnosti tijela u proizvodnji probavnih kemijskih spojeva i enzima. Kad je taj mehanizam ugrožen, probavni proces se počinje raspadati i postaje neučinkovit.

Zaokružimo sve ovo

Propusna crijeva dovode do autoimunih bolesti. Jedini poznati uzročnik bilo koje autoimune bolesti je osjetljivost na gluten. Ne možemo zanemariti tu vezu samo zato jer se ona ne slaže sa statusom quo alopatske medicinske paradigme. Ako imate autoimunu bolest i niste istraživali osjetljivost na gluten kao jedan od faktora utjecaja, trebali biste. Pročitajte više o genetskom testiranju osjetljivosti na gluten.

______________________________

Moj komentar

Naučite razliku između konvencionalne bezglutenske dijete i prave (Paleo, LCHF) bezglutenske dijete: Konvencionalna bezglutenska dijeta, koja se službeno prepisuje osobama oboljelim od celijakije (koja je u medicinskoj praksi jedina priznata bolest nepodnošenja glutena) je prehrana koja se bazira se na bezglutenskim žitaricama i zamjenskim proizvodima koje možete naći u većim supermarketima. Međutim to su opet industrijske prerađevine (kruhovi, peciva, tjestenine, keksi, kolači) koje sadrže pšenični škrob, GMO soju i kukuruz, glukozno-fruktozni sirup, hidrogenizirane masti, zgušnjivače, stabilizatore, konzervanse, zaslađivače i razne druge toksične sastojke. Ovo nije prava hrana, već nutritivno siromašne stvari, pune kemikalija koje nikome ne trebaju.  Ako ste već razvili osjetljivost na gluten, onda vrlo vjerojatno reagirate i na druge vrste teško probavljivih proteina, kojih ima na stotine u bezglutenskim žitaricama i mahunarkama, a koje također oštećuju crijevnu stijenku. Zato je prava bezglutenska dijeta (Paleo, LCHF) idealna jer odbacuje sve žitarice, sve mahunarke, industrijske prerađevine i umjetna rafinirana biljna ulja i margarine. Ova se prehrana bazira na pravoj hrani u njenom izvornom cjelovitom obliku: riba, meso, jaja, povrće, prirodne masnoće, orašasti plodovi i voće.

Pročitajte: Nepodnošljivost glutena - uzrok mnogih kroničnih bolesti

Lepinje za hamburger ili ćevape

Ajde da vas počastim mojim najnovijim receptom za kruh. Htjela sam dobiti bijele lepinje neutralnog okusa (za ćevape) i uspjela sam! Uvjerena sam da onaj tko proba ove lepinje, neće više žuditi za onom ljepljivom spužvom od pšeničnog brašna :)) 

Sastojci:

2 jaja


160 g mljevenih indijskih oraščića

2 dl kiselog vrhnja

1,5 jušna žlica psyllium praška

sol

1 žličica praška za pecivo


100 g ribanog tvrdog sira
 

Priprema:

Istucite jaja pa dodajte mljevene oraščiće, vrhnje, psyllium, sol, prašak za pecivo i na kraju izribani sir. Ostavite smjesu da miruje 5 minuta. Na plehu obloženom papirom za pečenje rasporedite tijesto u 5 hrpica pa oblikujte okrugle lepinje. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 200 stupnjeva. Nakon 10 minuta smanjite temperaturu na 180 stupnjeva i pecite još 20-tak minuta, ili dok ne porumene (ovisno o pećnici). 

Servirajte uz ćevape, ajvar i luk.

Ili napravite klincima hamburger.
Ili ih jedite kad vam se jede kruh. 

Ja sam koristila "kiselo vrhnje za svježi sir" od Vindije - to mi je opcija ako ne nađem od Bohneca ili Veronike. Sir sam koristila "varaždinski trapist" isto od Vindije. Oraščiće kupite sirove, a ne one pržene slane. 

Varijanta bez vrhnja i sira za anticandida dijetu: 
Umjesto vrhnja i sira stavite 1,5 dl kefira, 25 grama otopljenog maslaca i malo više mljevenih oraščića. Tijesto treba gusto da se mogu oblikovati čvrste lepinje koje se neće razliti po plehu. 

Psyllium prašak su mljevene ljuspice psyllium sjemenki (indijski trputac) koje jako vezuju tekućinu (nabubre u tekućini) pa se koriste u bezglutenskim kruhovima i pecivima da bi tijesta bila mekša i fino razabrana. Inače, u standardnim pekarskim proizvodima, gluten je taj koji zgušnjava tijesto i daje volumen. Ako ne koristite psyllium prašak (ili psyllium ljuspice) onda trebate više brašna (dakle mljevenih orasa) da biste dobili istu gustoću tijesta, pa takva peciva budu tvrđa i više nabijena. Umjesto psylliuma, mogu se upotrebiti zobene posije koje imaju sličan učinak, ali peciva su ipak finija sa psylliumom. Imate ga u biljnim apotekama, prodavaonicama "zdrave" hrane, bio-bio dućanima... Ako nema, recite prodavačici da nabavi, njihovi dobavljači to imaju. 

Ako ste na mršavljenju, obratite pažnju da indijski oraščići sadrže više ugljikohidrata nego drugi orašasti plodovi i sjemenke (20 g UH na 100 grama orašćića). Zamijenite ih npr brazilskim orasima (4 g UH na 100 g), ili lanenim sjemenkama (2 g UH na 100 g). 

IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 2. dio: Rješenje

U prvom dijelu teksta o IBS-u pisala sam o uzrocima, a ovdje slijedi opis kako možete sebi pomoći kod ovog vrlo učestalog, iznimno napornog i neugodnog poremećaja probavnog sistema. Pomoć naravno nisu lijekovi, jer lijekovi ne liječe već samo prikrivaju simptome. Pomoć je promjena prehrane čiji glavni ciljevi su:

• Eliminirati hranu koja djeluje iritirajuće
• Smanjiti inflamaciju – upalu
• Zacijeliti i ozdraviti crijevnu stijenku
• Izgraditi normalnu crijevnu floru 

UKLANJANJE HRANE KOJA IRITIRA

Gluten, pšenica i žitarice općenito

Iako na Paleo LCHF prehrani izbacujemo sve žitarice, ipak treba voditi računa o skrivenom glutenu koji se nalazi u mnogim industrijskim prerađevinama. Čak i najmanja količina glutena, kao u jednoj mrvici kruha, dovoljna je da pokrene simptome koji oštećuju vaša crijeva. Također je važno da ne kontaminirate svoju hranu s noževima i daskama na kojima se rezao obični kruh. Izbjegavajte komercijalne ”gluten free” proizvode jer oni sadrže visok udio šećera i škroba iz drugih žitarica, pšenicu, soju, inflamatorna biljna ulja i mnoge štetne industrijske kemikalije. Ovi proizvodi nemaju nikakvu hranjivu vrijednost.

Omega 6 masnoće

Jedan od najvećih problema moderne prehrane je pretjeran unos omega-6 masnih kiselina kroz biljna ulja, margarine, žitarice i  industrijske prerađevine, te nedovoljan unos omege-3 zbog nedovoljnog konzumiranja hrane koja sadrži omegu-3. Ovaj nesrazmjer dovodi do stvaranja upalnih procesa, naročito u tkivima gdje već postoji oštećenje ili iritacija, kao u crijevima kod IBS-a.

Zato je drugi najvažniji korak u promjeni prehrane izbacivanje hrane koja obiluje omegom-6: biljna ulja, margarini, hidrogenizirane biljne masnoće i sve prerađevine koje ih sadrže, žitarice i proizvodi od brašna žitarica. Također je potrebno pripaziti na orašaste plodove i sjemenke jer i one sadrže omegu 6, iako ne u toliko velikom nesrazmjeru u odnosu na omegu-3 kao ove prethodne namirnice. U Paleo LCHF prehrani orašasti plodovi i sjemenke ne predstavljaju BAZU prehrane kao što žitarice i biljna ulja predstavljaju bazu moderne prehrane, već su oni DODATAK prehrani u malim količinama. No, u prvoj fazi dijete pametno je izbaciti orašaste plodove i sjemenke, kako zbog sadržaja omege 6 tako i zbog sadržaja FODMAP ugljikohidrata.

FODMAP namirnice

Eliminacija namirnica koje sadrže FODMAP ugljikohidrate za mnoge predstavlja onu kariku koja na Paleo LCHF prehrani nedostaje za izlječenje IBS-a. Crijeva ne mogu zacijeliti dok ih iritira hrana koja se ne može pravilno probaviti već fermentira u crijevima i ujedno je hrana bakterijama. To su ovi ugljikohidrati:

Fruktoza

Voće: jabuke, trešnje, grožđe, mango, kruške, lubenica, banane, suho voće

Povrće: artičoke, šparoge, mahune, umak od rajčice i koncentrat rajčice

Zaslađivači: med, sirup agave, HFCS fruktozni sirup iz kukuruza

Pića: voćni sokovi, slatka pića, slatka vina

Oligosaharidi: galaktani (mahunarke), fruktani (kupus, češnjak, čičoka, poriluk, bamija, luk, mahune, umak rajčice, koncentrat rajčice, brokula, prokulica, butternut bundeva, komorač, grašak, kiseli kupus, korijen cikorije, inulin, šećer iz kokosa)

Disaharidi: Laktoza (mlijeko, svježi sirevi, kupovni jogurt)

Monosaharidi: glukoza, fruktoza, galaktoza

Polioli: sorbitol, isomalt, xilitol, manitol (žvakaće gume, proizvodi ”bez šećera”, povrće: cvjetača, celer, gljive, batat i voće: marelice, borovnice, trešnje, nektarine, breskve, šljive, kruške, lubenica

Također i orašasti plodovi i sjemenke sadrže neke od ovih vrsta ugljikohidrata. Nisu sve osobe sa IBS-om osjetljive na sve ove namirnice ali nitko vam ne može otkriti na koje ste osjetljivi vi, osim vas samih. To ćete otkriti eliminacijskom dijetom, tako da izbacite sve ove namirnice iz prehrane i kad ste bez simptoma postepeno ih uvodite jednu po jednu prateći reakciju tijela, tj trbuha.  

Low carb

Kod nekih ljudi 100% gluten free prehrana i izbacivanje FODMAP namirnica ne daje rezultate, pa preostaje još striktno smanjivanje unosa svih ugljikohidrata. Ako imate SIBO (pretjerano razmnožavanje bakterija u tankom crijevu) bilo koji ugljikohidati i vlakna mogu biti hrana bakterijama, fermentirati u crijevima i uzrokovati crijevne tegobe koje imate. Radikalno smanjivanje unosa ugljikohidrata izgladnjuje bakterije i pomaže da se smanji njihovo pretjerano razmnožavanje.

Tek kada ste uklonili sve poznate uzročnike iritacije u crijevima, vaša crijeva mogu početi zacjeljivati.

UVOĐENJE HRANE KOJA LIJEČI

Temeljac – juha od kostiju

Temeljac sadrži mnoge komponente koje pomažu u obnavljanju stanica crijeve stijenke i njenom zacjeljivanju. Kuhajte temeljac najmanje 12 sati kako biste dobili želatinoznu juhu koja je pravi melem za crijeva. Pijte tu juhu često u toku dana, uz obroke i između njih. Pročitajte - Karika koja nedostaje - temeljac ili juha od kostiju.

Probiotici – fermentirana hrana

Većina ljudi sa IBS-om ima narušenu crijevnu floru (loš bakterijski sastav, prekobrojno množenje određenih patogenih sojeva bakterija i prekomjerno množenje gljivice candida albicans). Zato u prehranu treba uključiti kvalitetne probiotike i fermentiranu hranu da biste uspostavili normalnu crijevnu floru. Najmoćnija hrana koja radikalno mijenja sastav crijevne flore je domaći kefir. Ako ste toliko osjetljivi da ne podnosite ni mliječni kefir, počnite sa sirutkom domaćeg kefira (od domaćeg nepasteriziranog mlijeka), pa onda postepeno pređite na kefir, ispočetka male količine koje postepeno povećavajte. Domaći kiseli kupus je izvrsna namirnica bogata probiotičkim bakterijama. Kupovni kiseli kupus nema djelovanje na crijevnu floru jer je pasteriziran čime su su korisne laktobakterije uništene. Također je korisno uzimati kvalitetni probiotički preparat, preporučam Bio-Kult sa 14 sojeva dobrih bakterija.

Omjer omega 3 i omega 6

Kako je IBS upalno stanje, treba naročito voditi računa o pravilnom omjeru omega 3 i omega 6 masnoća. Izbacite namirnice koje obiluju omegom 6 (žitarice, biljna ulja, margarine i industrijske prerađevine) te uključite u prehranu prirodne izvore omege-3: meso i jaja domaćih pašnih životinja i svježu ribu, naročito plavu. Osim toga preporučujem da svakako nabavite fermentirano ulje jetre bakalara Green Pasture, koje je prirodan izvor omege 3 (DHA i EPA), vitamina D i A. Ovo je ulje dobiveno tradicionalnim postupkom, bez zagrijavanja i ne sadrži nikakve sintetičke sastojke.

OSTALO

Kvalitetan san i kontrola stresa

Stres jako utječe na probavu i crijeva. Odvojite dovoljno vremena za obroke, sjedite i jedite u miru. Odvojite u toku dana vrijeme za sebe, za opuštanje, razmišljajte pozitivno i budite zahvalni za sve dobro što imate u životu. Pozitivno stanje uma izuzetno je važno za pravilnu probavu i dobro zdravlje. Spavajte najmanje 8 sati, i zaspite prije 11 sati zimi, a ljeti prije ponoć.

Vrijeme

Za ozdravljenje treba vremena. Nekoliko mjeseci, možda i nekoliko godina, ovisno koliko dugo imate IBS. Prvi cilj je kontola simptoma, kako biste mogli normalno funkcionirati, ovo ćete postići brzo ako ćete biti disciplinirati s prehranom. Ali kontrola simptoma nije ozdravljenje. Ako se nakon par mjeseci vratite starom načinu prehrane ponovo ćete se naći tamo gdje ste sad. Morate prihvatiti novi način prehrane kao nešto ”normalno” i dati vremena svom tijelu da se dovede u ravnotežu i dati vremena crijevima da ozdrave. Kad vam crijeva ozdrave, moći ćete sigurno tolerirati veći izbor namirnica, ali povratak na hranu koja je puna šećera, brašna, tijesta, biljnih ulja i industrijskih kemikalija nemojte ni pomišljati ako želite sačuvati dobro zdravlje. 

Pročitajte: Napuhan trbuh i uz Paleo - LCHF prehranu? Vaš problem su FODMAP ugljikohidrati  

Nova godina

Neka ulaskom u Novu godinu uđemo u Novo doba, doba ljubavi, zajedništva, buđenja svijesti i preuzimanja odgovornosti. Promijenimo svoje misli i vjerovanja i dozvolimo da nam u živote uđe obilje ljubavi, sreće, zdravlja i uspjeha ♥  

Ili da završim citatom iz knjige:

”Nešto se veliko i pozitivno događa. Uz promjenu paradigme koja je u tijeku, po cijelom se svijetu osjeća snažno buđenje svijesti, rađa se Čovjek novog doba: čovjek koji shvaća utjecaj prehrane i okoliša na svoje zdravlje i svoju povezanost s prirodom, čovjek koji više ne želi biti manipuliran od medija i industrije, čovjek koji u svoje ruke preuzima odgovornost za vlastito zdravlje i koji odlučuje biti svjestan potrošač, a ne žrtva. Dobrodošli u Novo doba! 

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Kad smo već kod knjige, evo jedna obavijest vezana za cijenu: Od 1.1.2013. uvodi se PDV na knjige, dakle knjige poskupljuju. Unatoč tome, mi smo odlučili sniziti cijenu knjige Istine i laži o hrani jer razumijemo tešku situaciju i  želimo da knjiga ipak bude pristupačnija većem broju ljudi. 

Nova cijena knjige od 1.1.2013. je 129 kn. Kupite u knjižarama ili naručite e-mailom marketing@primula.hr,

telefonom 051 708 190 ili

e-mailom istineilaziohrani@gmail.com.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

...and a happy New Year...

IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 1. dio: Uzroci

IBS (irritable bowel sindrome) ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva) najčešći je dijagnosticirani poremećaj probavnog sustava, od kojeg pate uglavnom žene. Konvencionalna medicina ne zna koji je uzrok IBS-a, zna ga jedino dijagnosticirati na osnovu simptoma a to su: nadutost u trbuhu, nelagoda u trbuhu, bol i grčevi, proljev, zatvor ili naizmjenično proljev i zatvor, te plinovi. 

Ako imate ove simptome, a liječnik vam ne može dijagnosticirati neku bolest (kao što je celijakija, Crohnova bolesti ili ulcerozni kolitis) dobit ćete dijagnozu IBS. Iako farmaceutske tvrtke pokušavaju razviti lijekove s kojima će se tretirati neki simptomi IBS-a, koji smanjuju plinove u crijevima, ubrzavaju probavu (kod zatvora) ili usporavaju probavu (kod proljeva), trenutno ne postoji lijek protiv IBS-a. Prehrambeni savjeti koje možete dobiti od liječnika su da povećate unos vlakana i da jedete više žitarica, voća i povrća, što zapravo stvar čini samo još gorom. 

Iako se fizički ne može naći neka ”greška” kod IBS-a, zapravo postoji cijeli niz istraživanja koji pokazuju što može biti uzrok tog poremećaja. Nažalost, moderna medicina usmjerena je na tretiranje SIMPTOMA bolesti pomoću lijekova, a ne na traženje UZROKA bolesti, pa su rezultati znanstvenih istraživanja u ordinacijama nepoznati ili nepriznati. No uzroci naravno uvijek postoje i zato bi prvi korak trebao biti pronalaženje i eliminacija uzroka, da bi se mogao poduzeti drugi korak – liječenje. Jer, dokle god hranom IRITIRATE svoje IRITABILNO crijevo, ono ne može zacijeliti. 

Da biste razumijeli kako možete sebi pomoći, morate znate koji su najčešći uzroci IBS-a. Oni su različiti od osobe do osobe i često su kombinacija više uzroka. Čak i prelazak na Paleo – LCHF prehranu može pogoršati stanje pa je važno da razumijete zašto. 

NAJČEŠĆI UZROCI IBS-a 

1. Nepodnošenje glutena 
Nisu svi ljudi koji imaju IBS intolerantni na gluten, niti svi koji su intolerantni na gluten imaju IBS, ali ovo dvoje vrlo često idu zajedno. Gluten je teško probavljivi protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži i piru (krupniku) koji oštećuje crijevnu stijenku i pridonosi razvoju sindroma propusnosti crijeva. To znači da neprobavljene komponente hrane prolaze kroz crijevnu stijenku i ulaze u krvotok te izazivaju upalni proces, imunološku ili alergijsku reakciju. Postoje žitarice koje ne sadrže gluten (heljda, zob, riža, kukuruz, proso) ali sve žitarice sadrže neke druge vrste teško probavljivih proteina na koje reagirate ako ne podnosite gluten, ako imate oštećenu crijevnu stijenku ili sindrom propusnosti crijeva. Također i mahunarke sadrže lektine, teško probavljive proteine koji izazivaju cijeli niz biokemijskih poremećaja koji pogoršavaju već postojeće upalne procese u tijelu (IBS je također i upalno stanje). Ista je stvar i sa mliječnim proteinom, koji u postupku pasterizacije postaje teško probavljiv. 

2. SIBO 
SIBO (small intestinal bacterial overgrowth) znači pretjerano razmnožavanje bakterija u tankom crijevu. Potpuno je normalno imati bakterije u crijevima, ali ako ih je previše na krivom mjestu to može uzrokovati probleme. Većina bakterija treba se nalaziti u debelom crijevu a ne u tankom. Ovaj poremećaj dovodi do istih simptoma koje prepoznajemo kod IBS-a, ali može uzrokovati i druge poremećaje kao što su anemija, nedostatak vitamina B12, A, D, E i K, intoleranciju hrane, glavobolje i migrene, kožne probleme, upalne crijevne bolesti, depresiju i mnoge druge. 

Uzročnici koji pogoduju razvoju SIBO-a su prehrana bogata ugljikohidatima, nedovoljno želučane kiseline, često grickanje između obroka, upotreba antibiotika i kontracepcijskih pilula i stres. Pretjerano razmnožavanje bakterija u tankom crijevu uzrokuje stvaranje plinova, nadutost i bolove u trbuhu, proljev ili zatvor. SIBO je često povezan sa sindromom propusnosti crijeva. Crijeva su vrlo važan filter koji ima ulogu da u krvotok propušta samo hranjive tvari a sav ostali otpad i toksine izbacuje vani iz tijela. Propusnost crijeva znači da neprobavljena hrana i razni toksini ulaze u krvotok, dakle tvari koje se tu nikako ne bi smjele nalaziti sada slobodno putuju kroz cijelo tijelo i izazivaju poremećaje u zglobovima, organima, koži i mozgu. 

Intolerancija mnogih namirnica, koja se danas popularno utvrđuje testovima, tipičan je znak sindroma propusnosti crijeva uzrokovanog ili SIBO-om ili nepodnošenjem glutena. Ovi testovi nisu pouzdani jer zbog propusnih crijeva možete reagirati na bilo što, i da ponovite test za nekoliko dana pokazao bi drugačije rezultate. Intolerancija se može povući i povlači se kad se crijeva izliječe tj kad prestanu biti propusna. Zato samo izbacivanje namirnica koje pokaže test intolerancije nema nikakvog smisla, dok vam se savjetuje da i dalje jedete gluten i žitarice koji vam oštećuju crijeva i brdo ugljikohidrata koji hrane bakterije i gljivice radi čega crijeva nikako ne mogu ozdraviti. 

3. Netolerancija FODMAP ugljikohidrata 
Ovo je još jedan vrlo čest uzrok IBS-a. FODMAP su srednje lančani fermentabilni ugljikohidrati: Fruktoza, Oligosaharidi, Disaharidi, Monosaharidi i Polioli, koji se nalaze u mnogih biljnim namirnicama: voću, povrću, orašastim plodovima, žitaricama i mahunarkama. Intolerancija ovih ugljikohidrata znači da se oni u crijevima ne probavljaju na pravilan način nego fermentiraju, što dovodi do stvaranja raznih vrsta plinova u crijevima što izaziva jaku bol, nadimanje, i poremećenu probavu – zatvor ili proljev. Također, ovi neprobavljeni ugljikohidrati vezuju puno vode što kod nekih ljudi izaziva još jače bolove, napuhanost i grčeve, kao i vodenasti proljev. Postoje neki testovi za otkrivanje ovog poremećaja ali oni su često nedostupni i skupi. Najjednostavniji test je izbacivanje svih FODMAP namirnica iz prehrane na nekoliko tjedana: ako se simptomi smire, znate da ste osjetljivi na neke od ovih šećera. Pažljivim uvođenjem jedne po jedne od ovih namirnica i prateći reakcije tijela, možete detektirati koju podnosite a koju ne. Neke od FODMAP namirnica su npr trešnje, kruške, breskve, suho voće, mlijeko, mahunarke, kupus, luk, prokulice, neki orašasti plodovi, žvakaće gume i mnoge druge.


4. Postinfekcijski IBS 
Veliki broj gastrointestinalnih infekcija bakterijama ili parazitima često rezultiraju probavnim smetnjama kao što je IBS,  koje ostaju trajno. Dakle okidač IBS-a može biti i infekcija bakterijama ili parazitima, koja može dovesti do promjena u crijevnoj mikroflori (sastav bakterija) i do propusnosti crijeva. U ovom slučaju je potrebno testirati da li je nametnik još uvijek prisutan u probavnom traktu, da bi se moglo nastaviti s liječenjem. 

___________________________________________

Ovi uzroci dovode do oštećenja crijevne stijenke, narušene crijevne flore (što znači loš bakterijski sastav, prekobrojno množenja određenih patogenih sojeva bakterija i gljivica), sindroma propusnosti crijeva, intolerancije hrane i upalnih procesa u tijelu. Ili skraćeno - IBS. Jedini pravi pristup ovom problemu je promjena prehrane. 

Prelazak na LCHF prehranu ne pomaže svima, jer iako izbacite gluten, žitarice, mahunarke i namirnice s visokim udjelom ugljikohidrata, ako imate intoleranciju na FODMAP namirnice ne može vam biti bolje, jer su mnoge od ovih namirnica zastupljene u LCHF prehrani. Pređete li na Paleo prehranu pa osim žitarica i mahunarki izbacite i mlječne proizvode, ako imate SIBO ne može vam biti bolje jer su u Paleo prehrani zastupljeni šećer i škrob iz voća i korjenastog povrća, koji pogoduju razmnožavanju bakterija i gljivica. Službenu medicinsku dijetu koja se preporučuje za kronične crijevne bolesti ne treba ni komentirati, ona djeluje krajnje iritabilno i inflamatorno, jer se zasniva na žitaricama, grubim vlaknima i rafiniranim biljnim uljima. 

Ciljevi s promjenom prehrane kod IBS-a su:

• Eliminirati hranu koja djeluje iritirajuće
• Smanjiti inflamaciju – upalu
• Zacijeliti i ozdraviti crijevnu stijenku
• Izgraditi normalnu crijevnu floru 

Nastavak: IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 2. dio: Rješenje 

Pročitajte još: Napuhan trbuh i uz Paleo - LCHF prehranu? Vaš problem su FODMAP ugljikohidrati  

Dijabetički paradoks – Službene prehrambene preporuke za dijabetes treba mijenjati!

U modernoj medicinskoj praksi, a pogotovo po pitanju dijabetesa, hitno je potreban novi način gledanja na stvari nego što je onaj sadašnji od strane medicinske struke.

14. studenog, na Svjetski dan dijabetesa, bila sam pozvana da održim predavanje i predstavim svoju knjigu u Društvu dijabetičara Zagreb. Osim mene, u predavanju je sudjelovao i Domagoj Džojić, predstavnik Weston A. Price zaklade za Hrvatsku. Dvorana koju nam je ustupila udruga Poljičana u Ilici 48 bila je prepuna, a nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja pa je sve skupa potrajalo duže od 2 sata. Ljudi su bili jako zainteresiranu da nauče više o stvarnoj povezanosti dijabetesa i prehrane.

ŠTO SE U TIJELU DOGAĐA KOD DIJABETESA

Poznato je da dijabetes karakterizira nenormalno visoka razina šećera tj. glukoze u krvi koja prelazi i u urin, uzrokujući time da postaje sladak. Poznato je i da postoje dvije vrste dijabetesa, tip I i tip II. Dijabetes tipa I se smatra autoimunom bolešću kod koje neki okidač uzrokuje da imunosni sustav napadne vlastite stanice koje proizvode inzulin, beta stanice u Langerhansovim otočićima smještenim u gušterači. 

No, dijabetes tip II ima sasvim druge uzroke, on se javlja kad tijekom mnogih godina unos namirnica koje podižu razinu šećera u krvi kronično nadilazi količinu šećera potrebnu za rad mišića. Ovo tjera gušteraču da postupno stvara sve više i više inzulina kako bi se snizila razina šećera. S vremenom tijelo više nije u stanju stvarati dovoljno inzulina radi smanjenja razine šećera, pa razina šećera ostaje kronično visoka. 

Osim toga, kako šećer u krvi raste, a gušterača stvara sve više inzulina kako bi se mogla nositi s ovim povišenim šećerom, s vremenom stanice prestaju reagirati na inzulin i više se ne ”otvaraju” kako bi primale šećer u sebe, zapravo se štite od prekomjerne glukoze tako što postaju rezistentne (otporne na inzulin). Ovo dovodi do situacije da je razina šećera u krvi visoka a razina šećera u stanicama niska. Ovo se doživljava kao snižena razina šećera u krvi, pacijent se osjeća kao bez energije i gladan je pa jede više, i tako se začarani krug zatvara. 

DIJABETIČKI PARADOKS

Ono što je paradoksalno u priči o dijabetesu su prehrambene preporuke za dijabetičare. Prema službenoj prehrambenoj piramidi ”zdrave” i ”balansirane” prehrane, za dijabetičare važe iste prehrambene smjernice kao i za zdrave: najviše 10% kalorija iz zasićenih masnoća, a 55-60% kalorija iz ugljikohidrata. Ako uzmemo primjer da u prosjeku unosimo 2000 kalorija dnevno, 60% je 1200 kalorija ili 300 grama ugljikohidrata tj šećera i škroba iz žitarica, krumpira, pekarskih proizvoda i voća. 

Treba naglasiti da škrob nije ništa drugo nego čista glukoza. Škrob je polisaharid, koji se u probavnom sustavu razgrađuje na svoje osnovne molekule – glukozu. Kad iz probavnog sustava ova glukoza uđe u krvotok, tada je nazivamo – šećer u krvi. Nije li paradoksalno da se osobama koje imaju šećernu bolest, koje imaju kronično povišen šećer u krvi, kojeg ne može spustiti ni vlastiti inzulin ni onaj iz injekcija jer su stanice razvile otpornost, savjetuje da unose 300 grama glukoze dnevno? Ljudima, kojima je zbog njihove bolesti glavni cilj stabilizacija šećera u krvi, preporučuje se unos 300 grama glukoze koja direktno ulazi u krvotok, u kojem već kronično vlada previsoka razina glukoze. 

Istovremeno se tim ljudima ograničava unos masnoće. Zašto? Masnoća nema nikakve veze sa šećerom u krvi. Unos masnoće kroz hranu ne podiže šećer u krvi iz jednostavnog razloga što je to masnoća a ne glukoza. I jedno i drugo možemo koristiti za energiju u tijelu, s tom razlikom da je proizvodnja energije iz masti učinkovitija nego iz šećera. Jedna molekula masti daje 4 puta više molekula ATP-a, osnovne jedinice energije, nego jedna molekula glukoze i pri tome pretvorba masti u energiju treba 3 puta manje enzima nego pretvorba glukoze u energiju. 

Masti ne doprinose dijabetesu, s jednom iznimkom. Trans masne kiseline iz djelomično hidrogeniziranih biljnih ulja mogu uzrokovati otpornost na inzulin. Kada se ove umjetno stvorene masnoće ugrade u staničnu stijenku, javlja se međudjelovanje s receptorima inzulina. Teoretski ovo znači da se otpornost na inzulin može steći i bez unosa mnogo ugljikohidrata, unosom hidrogeniziranih biljnih ulja. Ona se nalaze u skoro svim industrijskim prerađevinama, koje se usput rečeno, ne ograničavaju u prehrani dijabetičara. 

MASNOĆA JE ESENCIJALNA U PREHRANI DIJABETIČARA

Prirodne masnoće daju vitamine topive u mastima, kojih u hrani bogatoj ugljikohidratima jednostavno nema. To su vitamini A i D koji su esencijalni za svakoga, a pogotovo za dijabetičare. Vitamin A je ključ za sprečavanje komplikacija dijabetesa, u što spadaju i problemi s mrežnicom, problemi s bubrezima, neuropatije, infekcije i sporo zacjeljivanje. 

Dijabetičar bi trebao uzimati vitaminom A bogato ulje jetre bakalara, te namirnice kao što su jetra, žumanjci, plodovi mora, vrhnje i maslac pašnih životinja. Vitamin D je potreban za proizvodnju inzulina. Uz ulje jetre bakalara, drugi izvori D vitamina su mast, školjkaši (a posebno rakovi), iznutrice, žumanjci, vrhnje i maslac od životinja s paše. 

Posebno su za dijabetičare važne esencijalne masne kiseline iz omega 3 obitelji: EPA i DHA, koje osim u ulju jetre bakalara nalazimo u plavoj ribi, te mesu i jajima pašnih životinja. Dijabetičari trebaju minerale cink, vanadij i krom, jer bez vanadija, šećer iz krvi ne može do stanica a krom je neophodan za metabolizam ugljikohidrata i pravilno funkcioniranje receptora inzulina. Cink je kofaktor u proizvodnji inzulina. Namirnice koje osiguravaju ove nutrijente su maslinovo ulje, jetra i crveno meso. Vitamin B6 je neophodan za metabolizam ugljikohidrata a jedan je od vitamina B kompleksa koje je najteže primiti putem hrane. Najbolji izvori B6 su sirove namirnice životinjskog podrijetla kao što je punomasno sirovo mlijeko, sirevi, sirova riba i sirovo meso. 

Dakle masna hrana, i to posebno masna hrana životinjskog porijekla, esencijalna je za zdravlje dijabetičara, pa ipak se prema službenim preporukama ova hrana treba ograničavati i prehrana sastojati od praznih kalorija, nutritivno siromašnih ugljikohidrata, koji ni na koji način ne pomažu zdravlju već samo pridonose kronično povišenom šećeru u krvi i budućim komplikacijama. 

MIT O KOLESTEROLU

Općeprihvaćeno je vjerovanje da se masna hrana treba ograničiti jer je masnoća opasna - podiže kolesterol i doprinosi razvoju srčanih bolesti. Međutim, ovo su neosnovani mitovi i sve je više znanstvenika, liječnika i drugih stručnjaka koji upozoravaju svoje kolege i javnost da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Pregled znanstvenih istraživanja pokazuje da unos masnoće životinjskog porijekla zapravo nema učinka na kolesterol, niti visoki kolesterol ima učinka na razvoj srčanih bolesti. Kolesterol i zasićene masnoće u stvari su bitne za zdravo srce i visoka razina kolesterola pomaže da živimo dulje. Prehrana s niskim udjelom masnoće ne sadrži potrebne hranjive tvari a prehrana s visokim udjelom ugljikohidrata, kao i rafiniranih biljnih ulja, promiče čimbenike koji uzrokuju bolesti srca. 

”Nezdrava” reputacija kolesterola i zasićenih masti temelji se na manjkavim pokusima sa životinjama biljojedima i vrlo pristranim i zastarjelim istraživanjima od prije više od 50 godina. Hipoteza da kolesterol i zasićene masnoće uzrokuju bolesti srca nije dokazana tijekom posljednjih pet ili šest desetljeća, unatoč milijardama koje su uložene u pokušaje da se to dokaže. Zapravo je štetno ograničavati unos prirodnih izvornih namirnica koje su generacije prije nas stoljećima koristile u svojoj prehrani, prije nego je nastupila histerija straha od kolesterola a s njom i epidemija novih, modernih bolesti, od kojih su dijabetes i srčane bolesti u samom vrhu po smrtnosti. 

Važan dio priče u vezi prehrane dijabetičara je umjerenost u količini hrane, ali svi oni koji su pokušali znaju koliko je to teško postići samo snagom volje. Njihova glad i pretjerana potreba za hranom nisu stvar volje, nego hormonalne neravnoteže. Konzumacija škroba i šećera potiče apetit i ometa naše nastojanje da budemo umjereni u količini hrane. Nemoguće je biti umjeren s opijatima, a šećer nažalost ima isto opijatsko djelovanje na mozak kao i cigarete, alkohol i droga. Uz LCHF prehranu (low carb high fat – manje ugljikohidrata i više masnoće) postiže se hormonalna regulacija apetita i osjećaja gladi i sitosti, pa se obroci već u roku nekoliko tjedana spontano smanjuju, bez da o tome uopće mislimo i bez nekog posebnog nastojanja. Jednostavno, nemoguće je prejedati se bez ugljikohidrata i uz LCHF zapravo se jede manje a sitije. LCHF ne znači nadodavanje velikih količina masti, nego znači da se ne uklanjanja masnoća koja se prirodno nalazi u namirnicama. 

DIJABETIČARI BI ZAPRAVO TREBALI OGRANIČITI UNOS UGLIKOHIDRATA, A NE MASNOĆA

Brojne znanstvene studije pokazale su da prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata (low carb) daje bolje rezultate kod dijabetičara tip 2 nego standardna prehrana. Pokazano je poboljšanje vrijednosti šećera u krvi, poboljšanje masnoća u krvi, smanjena potreba za lijekovima i gubitak prekomjerne tjelesne težine. Mnogi liječnici diljem svijeta koriste low carb pristup kod tretiranja svojih pacijenata. 

No i dalje je općeprihvaćena prehrana siromašna masnoćama i bogata ugljikohidratima, koja dijabetičarima podiže šećer u krvi i povećava potrebu za inzulinom, što posljedično povećava rizik za srčani udar, sljepoću, amputacije, dijalizu i druge komplikacije kod dijabetesa. Kad se pacijentima, usprkos uzimanju lijekova, podignu vrijednosti metaboličkih ”pokazatelja” - tlaka, šećera i masnoće u krvi, onda im se prepisuju veće doze lijekova, čime se ove vrijednosti dovode u ”normalu” ali to zapravo samo prikriva simptome bolesti. Povišeni šećer, tlak i masnoća u krvi te pretilost nisu sami po sebi neka bolest, nego su to pokazatelji poremećenog metabolizma u tijelu. Umjesto da se ovi faktori rizika snižavaju pomoću lijekova da bi ušli u ”granice normale”, nije li logičnije pronaći uzrok poremećaju te poduzeti mjere za uklanjanje tog uzroka? 

Doba interneta omogućilo je da pacijenti lako dolaze do informacija i mogu znati puno više o svom zdravlju nego njihov liječnik. Mnogi dijabetičari odlučuju preuzeti stvari u svoje ruke, mijenjaju prehranu i njihov šećer u krvi kao i cjelokupno zdravlje se drastično popravljaju. Ali onda dolazi do apsurdnih situacija kad pacijent dolazi na redovnu kontrolu s poboljšanim vrijednostima kolesterola, triglicerida, krvnog tlaka i težine. Liječnik je oduševljen, ali kad pacijent ispriča da se drži prehrane s malo ugljikohidrata i puno masnoće, onda ga liječnik, šokiran, uvjerava da mora jesti škrob, jer mu to treba za energiju. 

Međutim, iz osnova fiziologije znamo da nitko ne treba škrobaste ugljikohidrate (niti bilo koje druge ugljikohidrate) za energiju. Prvo, masnoća je pogodno gorivo za tijelo. Drugo, šećer se može proizvesti iz drugih prehrambenih elemenata (proteina i masnoća). Treće, sasvim dovoljno ugljikohidrata dobiva se iz povrća, iz kojeg također dobivamo hranjive tvari - vitamine, minerale, antioksidante i enzime. Redukcijom unosa praznih kalorija, nutritivno siromašnih pekarskih proizvoda i žitarica, zapravo ne gubimo ništa, jer prehranu baziramo na izvornoj, cjelovitoj, nutritivno bogatoj hrani (kao što su jaja, povrće, orašasti plodovi, punomasni cjeloviti mlječni proizvodi, špek, riba i meso), koja zadovoljava našu potrebu za esencijalnim elementima: vitaminima topivim u mastima, masnim kiselinama, punovrijednim proteinima, vitaminima, mineralima, antioksidantima i enzimima. 

MIT O ŽITARICAMA
Također će većina liječnika reći da moramo jesti žitarice jer su one osnova zdrave prehrane. No, i taj mit treba srušiti jer novija saznanja upućuju na suprotno. Žitarice nisu superiorna hrana i iz njih ne dobivamo nikakve esencijalne nutrijente. Vitamini i minerali iz žitarica imaju lošu bio-raspoloživost što znači da ih ne možemo iskoristiti. Osim toga žitarice sadrže tzv antinutrijente kao što je fitinska kiselina koja sprečava absorpciju ili iskorištavanje kalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka. Ovo su vrlo važni minerali koji učestvuju u vitalnim funkcijama našeg tijela i njihov nedostatak dovodi do mnogih bolesti. 

Veliki problem sa žitaricama je teško probavljivi protein gluten. Nepodnošljivost glutena iz pšenice povezana je sa preko 50 različitih bolesti, a mnogi dijabetičari osim dijabetesa pate i od drugih tegoba. Kad se tijelo jednom senzibilizira na gluten, postajemo osjetljivi i na druge slične proteine i lektine iz žitarica i mahunarki. Zato LCHF pristup ne isključuje samo pšenicu nego i sve žitarice i mahunarke, radi izvrsnog učinka na veliki broj bolesti, intolerancija, alergija, autoimonoloških bolesti, kroničnih upalnih crijevnih bolesti itd. 

No to ne znači da se treba u potpunosti odreći kruha, peciva, krekera pa čak ni kolača. Sve se ovo može peći od brašna mljevenih orašastih plodova i sjemenki (uljarica). 

Važna napomena: Ovaj tekst ne predstavlja nove prehrambene preporuke za dijabetičare, već materijal za razmišljanje. Oni koji se odluče na promjenu prehrane, trebaju još više informacija. Posebno je važno znati da prehrana s manje ugljikohidrata drastično smanjuje potrebu za inzulinom i nekim drugim lijekovima. S nepromijenjenim dozama lijekova može se dobiti pad šećera u krvi. Zato se treba, prije nego se počne s ovom prehranom, dobro informirati i konzultirati sa svojim liječnikom radi prilagođavanja doze lijekova. 

**Preporuka za čitanje na engleskom: Knjiga Diabetes Solution, dr Richarda Bernsteina, može se čitati online.