Znanost u službi industrije

Svi koji vjeruju da je medicinska znanost neovisna djelatnost u službi čovječanstva, s ciljem da iskorijeni uzroke i pronađe najbolje metode sprječavanja i liječenja bolesti, potpuno su u krivu. I medicinska znanost, kao i sve druge, razvija se braneći svoje dogme i teze. Kako sve to funkcionira u praksi, razotkrivaju u svojim knjigama liječnici, znanstvenici, bivši zaposlenici farmaceutske industrije te bivši glavni urednici uglednih medicinskih časopisa.[1] 

Cijela moderna medicina orijentirana je na traženje simptoma bolesti, a ne na otkrivanje njenih uzroka. Po istom principu proizvode se i lijekovi, kojima se samo tretiraju simptomi, ali ne i uzroci bolesti koji i dalje ostaju neotkriveni. To potvrđuje činjenica da usprkos ogromnoj proizvodnji i potrošnji lijekova, ljudi ipak nisu zdraviji. 

Jedan medicinski eksperiment koji uključuje tisuće sudionika, košta stotine milijuna dolara i samo je farmaceutska industrija, koju Amerikanci zovu BigPharma, zainteresirana za takve eksperimente, jer ima sredstva za njihovo provođenje. Zarada od jednog preparata namijenjenog zdravim ljudima koji će ga dnevno uzimati do kraja svog života, ogromna je. Na listi 500 najprofitabilnijih tvrtki u svijetu, objavljenoj u financijskom časopisu Fortunes 2002., ukupna zarada deset farmaceutskih kompanija bila je veća od ukupne zarade svih ostalih kompanije. Iste je godine zbroj vrijednosti lijekova prodanih na recept, procijenjen na 400 milijardi dolara. 

Osim što plaća istraživanja, farmaceutska industrija priprema i strukturira izvođenje eksperimenata, odlučuje da li će se rezultati objaviti, na koji način i u kojem znanstvenom časopisu. U velikom broju slučajeva odgovorna je i za pisanje znanstvenih izvještaja eksperimenata. Kad se jedan znanstveni članak ili izvještaj znanstvenog istraživanja objavi u nekom od mnogih svjetskih medicinskih časopisa, smatra se pouzdanim izvorom činjenica. Nažalost, ovo je daleko od istine. Mnogi medicinski časopisi puni su članaka koje za njih afirmativno pišu plaćene PR agencije i njihovi lažni autori (ghostwriters). Ti se tekstovi kasnije samo daju na potpis izabranim znanstvenicima koje farmaceutska industrija plaća i sponzorira na razne načine, čak i tako da ih nagrađuje svojim dionicama. Isto je i s utjecajnim univerzitetima (npr. Harvard je sponzoriran od desetak medicinskih tvrtki), kao i liječnicima opće prakse koji svojim pacijentima propisuju “odabrane” lijekove ili ih nagovaraju da sudjeluju u medicinskim eksperimentima. 

U Americi je farmaceutska industrija svoje veze proširila i na zakonodavstvo pa u upravama velikih kompanija, kao predsjednici, potpredsjednici, glasnogovornici ili članovi uprave, sjede ministri obrane, šefovi financija i bivši predsjednici. Na kraju, barem oni koji donose službene smjernice za sprječavanje bolesti stanovništva, trebali bi biti neovisni liječnici i znanstvenici, ali i njih kontrolira farmacija. 

Ovakve jake veze i moćne organizacije ne bi bile ni potrebne kad bi farmaceutska industrija radila ono što treba, međutim, čini se da je njihov jedini motiv zarada pa beskrupulozno na tržište plasiraju nedovoljno ispitane lijekove i pri tome ih uopće ne brine činjenica da mnogi od tih lijekova uzrokuju ozbiljne, čak i smrtonosne, nuspojave. 

Jedan od mnogih primjera je tableta protiv bolova rofecoxib američke farmaceutske tvrtke Merck, koja se nalazila u slobodnoj prodaji punih pet godina. Američka služba za hranu i lijekove FDA procijenila je da je u tom periodu ovaj lijek uzrokovao više od 100 000 srčanih infarkta u Americi, od čega je jedna trećina bila smrtonosna. Kasnije je bilo dokazno da su u Mercku bili svjesni tog problema pune četiri godine ranije. Većinu članaka o ovom lijeku pisali su Merckovi ghostwritersi, a poznatim znanstvenicima samo su ih nosili na potpis.[2] 

Čak i egzistencija većine medicinskih časopisa ovisi o farmaceutskoj industriji. Članci koji se u njima objavljuju, uglavnom govore o pozitivnim efektima nekog lijeka i koriste se kao reklama liječnicima, pa se za te potrebe tiskaju u gigantskom broju primjeraka. Odbije li redakcija takav članak, igra se s višemilijunskim gubitkom od neprodane tiraže časopisa, koji ionako većinu prihoda ostvaruju od reklama farmaceutske branše. Usude li se objaviti neki suviše kritičan članak protiv industrije ili nekih lijekova, time čak riskiraju i buduću egzistenciju. 


[1] Angell, Marcia (2004.), Ravnskov, Uffe (2010.), Smith, Richard (2006.), Virapen, John (2008.),
[2] Ravnskov, Uffe (2010) 

Pročitajte: Nuspojava: smrt (Ispovijedi farmaceutskog insidera)

O čovjeku, medvjedu i sumo borcima

Mehanizam debljanja uz pomoć ugljikohidrata i inzulina zapravo je način da se energija iz hrane pohrani za kasniju upotrebu. Ovo je bio vrlo važan mehanizam preživljavanja u davnim vremenima kad hrane nije bilo u izobilju. Nekada su ljudi samo u ljeto i jesen imali pristup ugljikohidratima, jer zimi pod snijegom i ledom nije bilo biljne hrane. Jedući razno šumsko voće i druge plodove, spremali su masne rezerve od kojih bi preživjeli zimu kad je hrane bilo manje. Isti mehanizam prisutan je kod sisavaca koji zapadaju u stanje zimskog sna. I medvjed također, prije nego ode u brlog gdje će provesti zimu, jede velike količine šumskog voća (šećera) kako bi nataložio masne rezerve od kojih će preživjeti zimu. 

Međutim u ovim modernim vremenima, izgleda da to ljeto vječno traje a zima nikad ne dolazi, jer stalno jedemo hranu bogatu ugljikohidratima, pa se masne zalihe stalno stvaraju a nemaju priliku da se istroše.

Ljudi su u stanju nataložiti čak i stotine kilograma masnoće na svom tijelu, a to najbolje znaju sumo borci, zahvaljujući 1 400 godina dugoj tradiciji i iskustvu. Da bi postigli težinu od 150 do 250 kilograma, sumo hrvači dnevno jedu 3 kilograma riže, 100 grama masnoće i 100 – 300 grama proteina, dakle ogromne količine ugljikohidrata, vrlo malo masnoće s dovoljnom količinom proteina za održavanje mišićne mase. Baš kako nama savjetuju stručnjaci! 

No, nemojte misliti da je debljina jedini znak nepodnošenja te velike količine ugljikohidrata u modernoj prehrani. Čak i ljudi normalne tjelesne težine vrlo često imaju metaboličke poremećaje, kao visok tlak i poremećene masnoće u krvi, što može dovesti do srčano-žilnih oboljenja. Masne naslage oko organa koje vidimo kao izražen trbuh, tipično kod muškaraca, opasnije su nego potkožni sloj masnoće tipičan kod žena. Sve više ljudi ima masnu jetru (Nonalcoholic Fatty Liver Disease) koju onda prema preporukama liječnika bezuspješno liječe nemasnom prehranom, iako se u znanstvenim krugovima dobro zna da masnu jetru uzrokuje prekomjeran unos ugljikohidrata. Dakle, prekomjeran unos ugljikohidrata štetan je za svakoga, samo što se to kod onih malo debljih vidi u obliku sala izvana, a kod drugih se vidi samo iznutra. 

Pročitajte: Kako nas "zdrava" i "uravnotežena" prehrana dovodi do debljine

LCHF: Prije i poslije

Anna Jacobsson smrsavila je 60 kilograma, sa 137 na 77. Anna kaze: "Uz LCHF prehranu sam nakon mnogo godina ostvarila normalan i opusten odnos prema hrani i to je kao utopija koja je postala stvarnost."

O svojim iskustvima Anna pise u svom blogu, a izdala je i dvije knjige "Put od 137 kilograma" i "Iz moje kuhinje" sa mnostvom inspirirajucih recepata LCHF kuhinje.

Na prvoj slici je imala 117 kg, 20 manje nego na pocetku jer sliku u "punoj" tezini nema.

Ideje za LCHF dorucak

• Jaja na sto nacina: kuhana, pecena, omlet sa sampinjonima i povrcem...  salate od jaja i povrca sa avokadom, kozicama, tunjevinom...
• Volite musli? pripremite LCHF musli-mjesavinu: nasjeckajte bademe, ljesnjake, orahe i/ili razne sjemenke, koje mozete zapeci u pecnici 10-tak minuta na najnizoj temperaturi.  Pomijesajte sve sastojke i spremite u staklenu posudu. Jedite za dorucak sa kiselim vrhnjem i domacim kefirom. Pospite cimetom.

• Sumsko voce sa kiselim vrhnjem, mileramom, tucenim slatkim vrhnjem, mladim sirom, marcarpone sirom ili sl.

• LCHF kruh ili pecivo sa maslacem, kajmakom ili nekim dobrim sirom, nesto povrca.

• Suho meso, ako imate domace bez kemikalija: prsut, slanina, kobasice, cvarci, nesto povrca.

• Odlican dorucak mogu biti bilo kakvi ostaci od jucerasnjeg rucka ili vecere, mozda komadici mesa ili piletine sa domacom majonezom i nesto povrca.

• Domaca pasteta od tunjevine, piletine ili domaca jetrena pasteta.

• Svjeze izmiksani smoothie - kasasti sok od povrca.

• Egg milk i keksi od sjemenki.

• Ili ako niste gladni - preskocite dorucak. Zlatno pravilo LCHF: Jedi kad si gladan, jedi dok se ne zasitis, ali se nemoj prejesti. Slusaj svoje tijelo.

Oopsie kruh

Sastojci:

3 jaja
100 grama krem sira (Philadelphia ili ABC)
malo soli
1 g praska za pecivo

Postupak:
Zagrijte pecnicu na 150 stupnjeva.
Podijelite bjelanjke i zumanjke. Napravite cvrsti snijeg od bjelanjka i malo soli. Posebno istucite zumanjke sa Philadelphia sirom i praskom za pecivo. Pazljivo stavljajte malo po malo smjese od zumanjka i sira u snijeg od bjelanjka i polako mijesajte zlicom (da bi zadrzali zrak u smjesi). Uzimajte zlicom smjesu i stavljajte na namasceni pleh, otprilike bude 6 komada. Pecite na 150 stupnjeva 25 minuta.

Ovaj kruh mozete jesti

sa maslacem ili maslacem od kikirikija
kao mini tortu sa nasjeckanim jagodama i tucenim vrhnjem (bez secera)
kao kruh za hamburger sa mesnom pljeskavicom i salatom
kao podloga za pizzu
ili kako god vam padne na pamet…

Omega 3, omega 6 i eikosanoidi

Omega 3 i omega 6 su višestruko nezasićene masne kiseline od kojih su neke podvrste esencijalne za zdravlje. To znači da su neophodne za određene funkcije u tijelu, ali ih tijelo ne može proizvesti samo, pa ih zato moramo unositi hranom. Pri tome je presudan njihov pravilan omjer. Naime, omega 3 i omega 6 upravljaju hormonalnim sustavom eikosanoida, koji opet upravlja cijelim metabolizmom, jer nadzire, izravno ili neizravno, inzulin i druge endokrine hormone (glukagon, kortizol, adrenalin i druge) te njihovim posredovanjem i sve vitalne tjelesne sustave, tj. biokemijske procese u tim sustavima. 

Eikosanoidi su podijeljeni u dvije grupe, tzv. ”dobre” i ”loše”. EPA (eikosapentaenska kiselina), masna kiselina iz obitelji omega 3, upravlja grupom dobrih eikosanoida, dok AA (arahidonska kiselina) iz obitelji omega 6, upravlja lošim eikosanoidima. Oni imaju suprotno djelovanje, pa dobri eikosanoidi djeluju protuupalno i rastvaraju krvne ugruške, dok loši izazivaju upale i zgrušavanje krvi, što je normalno i potrebno radi zaštite od ozljeda, ali je bitno da obje grupe djeluju u ravnoteži. Međutim, problem nastaje kad loši eikosanoidi prevladaju nad dobrima, jer tada se normalni upalni procesi pretvaraju u kronične upale i dovode do srčano-žilnih i drugih kroničnih bolesti. To se događa kad kroz prehranu unosimo više omege 6 nego omege 3. One konkuriraju istim metaboličkim putevima, jer koriste isti enzim delta-6-dehidrogenazu, pa tako pretjerani unos omege 6 dovodi do nedostatka omege 3 i dobrih eikosanoida. 

AA, iz obitelji omega 6, koja upravlja lošim eikosanoidima, nastaje iz LA (linolne kiseline) koja prevladava u biljnim uljima, margarinu, žitaricama, orašastim proizvodima i sjemenkama. EPA, iz obitelji omega 3, koja upravlja dobrim eikosanoidima, potrebna je i za proizvodnju DHA (dokosapentaenske kiseline) koja izgrađuje stanične membrane mozga i nervnog sistema. EPA i DHA nalaze se samo u hrani životinjskog porijekla i to u plavoj ribi, mesu pašnih životinja i jajima slobodnih kokoši. EPA se teoretski može dobiti iz svog biljnog “predstadija” ALA (alfalinolenska kiselina), kojom su npr. bogate lanene sjemenke, ali u praksi je ta pretvorba vrlo ograničena. Dakle, omegu 3 dobivamo iz životinjskih masnoća, a omegu 6 iz biljnih masnoća. 

U prošlosti, dok su ljudi jeli pravu izvornu hranu, dobivali su dovoljno EPA i DHA iz ribe, mesa pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši, a omjer omege 6 i omege 3 bio je pravilan, 1:1, dakle dobivali su jednaku količinu jedne i druge. No, u drugoj polovici 20. stoljeća značajno se povećala konzumacija biljnih ulja, margarina i žitarica pa je taj omjer danas 20:1, tj. hranom se unosi dvadeset puta više omege 6, nego omege 3. I upravo ova neravnoteža djeluje inflamatorno, odnosno izaziva upale. 

Dakle, omega 6 i omega 3, preko loših i dobrih eikosanoida, imaju suprotne funkcije. Omega 6 preko loših eikosanoida potiče upalne procese i zgrušavanje krvi. To su normalni tjelesni procesi, ali postaju štetni kad se pretvore u kronične. Omega 3 preko dobrih eikosanoida zaustavlja upalne procese i rastvara krvne ugruške. Nedostatak omege 3 u konvencionalnim namirnicama te pretjerani unos omege 6 iz žitarica i biljnih ulja, dovodi do prevladavanja loših eikosanoida i stvaranja kroničnih upalnih procesa koji su uzročnik upalnih bolesti. Kronične upale na arterijama dovode do začepljena žila i srčano-žilnih bolesti. 

Pravilan omjer između omege 3 i omege 6 nije važan samo za zdravo srce i žile, nego i za općenito tjelesno i psihičko zdravlje i imunitet. Čak je važan i za postizanje i održavanje normalne tjelesne težine, jer smanjuje signale u tijelu koji stvaraju masne zalihe, a poboljšava i osjetljivost prema inzulinu čime se smanjuje rizik od dijabetesa. 

Hormoni inzulin i glukagon usko su povezani s djelovanjem eikosanoida. Inzulin potiče loše eikosanoide tako što pomaže da se iz LA stvara AA, dok glukagon potiče dobre eikosanoide i stimulira proizvodnju EPA iz njenog predstadija ALA. No glukagon jedino može djelovati u odsustvu inzulina, jer su to dva hormona sa suprotnim djelovanjem. To znači da glukagon ne može djelovati ako se prehranom unosi previše šećera i škroba koji potiču izlučivanje inzulina. 

Šećer i škrob također imaju svoju ulogu u stvaranju upalnih procesa. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji onda oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama pokreće upalni proces i predstavlja početak stvaranja naslaga na žilama. Zbog viška omege 6 upala postaje kronična i krv se počinje zgrušavati, pa tako nastaje ugrušak koji dovodi do začepljenja žila. 

Nesrazmjer između omege 6 i omege 3 (pretjerani unos omege 6 i nedostatak omege 3) uz prekomjerni unos šećera i škroba, predstavlja jedan od najvećih problema moderne prehrane. Postoji samo jedan način za suzbijanje kroničnih bolesti prouzrokovanih upalnim stanjima, a to je povratak izvornoj prehrani kojom, osim što smanjujemo unos šećera i škroba, dovodimo u ravnotežu unos omege 6 i omege 3. Prelaskom na Paleo LCHF prehranu smanjujemo unos omege 6 kroz smanjenu konzumaciju žitarica, margarina i biljnih ulja, a istovremeno povećavamo unos omege 3 putem ribe, mesa pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši. Na taj način LCHF prehrana uspostavlja ravnotežu između eikosanoida čime se usklađuju i drugi hormonalni mehanizmi u tijelu. Osim toga, zbog smanjenog unosa šećera i škroba, ne dolazi do vezivanja šećera na proteine koji oštećuju krvne žile, a nizak inzulin omogućava djelovanje glukagona, koji potiče proizvodnju EPA i DHA kao i dobre eikosanoide, što sve djeluje protuupalno. 

Omega 3 neizmjerno je važna i za ljudski mozak, koji je s obzirom na ostale parametre, ogroman u usporedbi s mozgom životinja. Možda zato što se kod čovjeka ovaj organ sastoji od 60% masnoće, od čega 10% omege 6 i 10% omege 3, i to EPA i DHA. Mozak se najintenzivnije razvija u trećem tromjesečju trudnoće i u prvih 18 mjeseci djetetova života. Pokazalo se da djeca koja boluju od ADHD, DAMP sindroma, disleksije[1] i sličnih poremećaja, u mozgu imaju nedostatak omege 3. Zato je od velike važnosti da upravo trudnice i dojilje unose dovoljno omega 3 masnoće iz ribe, ulja riblje jetre i prirodnog mesa i jaja te da izbjegavaju margarine, biljna ulja i hranu od brašna. Ovakav način prehrane koristan je i za sve ostale koji žele očuvati zdravlje. 

Osobe s atopijskim ekcemom ili alergijama također imaju premalo omege 3 u odnosu na omegu 6. Nekada su djeca dobivala riblje ulje bogato omegom 3, sjećam se da sam ga i ja kao dijete uzimala u obliku malih crvenih kuglica. Ne znam zašto je ovo izašlo iz prakse, no ako u prehrani nije zastupljeno dovoljno ribe, posebice plave i to nekoliko puta tjedno, tada bi roditelji trebali svojoj djeci davati ulje jetre bakalara, kao npr. Green Pasture koje je dobiveno hladnim postupkom (nije rafinirano). 

[1] ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) deficit pažnje s hiperaktivnošću; DAMP (Deficits in Attention, Motor Control and Perception) nedostatak pažnje, motoričke kontrole i percepcije; disleksija: poremećaj u učenju, prvenstveno čitanju.

LCHF i voće No.1

Mnogi se zabrinjavaju da li će im na LCHF prehrani nedostajati vitamina i minerala zbog ograničavanja voća u prehrani. Voće nije zabranjeno ali ga je potrebno ograničiti zbog visokog sadržaja šećera. Prema LCHF prehrani preporučuje se šumsko bobičasto voće kao što su borovnice, maline, kupine, ribiz i jagode, zbog niskog sadržaja šećera. Također se slobodno koristi limun, a oni koji nisu previše osjetljivi na ugljikohidrate jedu umjereno i ostale vrste voća. Kako je već rečeno, izbor namirnica potrebno je prilagoditi sebi i svojim ciljevima. Kad odredite koju količinu ugljikohidrata možete unositi, a da kilogrami ipak idu dolje, onda slobodno tu možete uklopiti i neku voćku. No, budite na oprezu ako primjetite da ste brzo nakon konzumacije voća gladni. To znači da vam šećer iz voća izaziva nagle skokove i padove šećera u krvi, a to je upravo ono što na LCHF prehrani izbjegavamo. 

Kad je riječ o unosu vitamina i minerala, treba znati da sve što nalazimo u voću, dobivamo još u većim količinama iz povrća – kako vitamine i minerale, tako i vlakna i fitonutrijente. Razlika je jedino što povrće sadrži puno manje šećera. Zapravo, prema LCHF-u se jede puno više povrća nego na standardnoj prehrani. Ono što u standardnoj prehrani predstavlja volumen obroka (krumpir, riža, tjestenina ili kruh) to je u LCHF prehrani povrće. Mnogi su upravo na LCHF prehrani otkrili vrste povrća za koje ranije nisu ni znali da postoje, kao i nove zanimljive načine pripreme povrća. 

Nemojmo zaboraviti da iz nutritivno bogatih namirnica kao što su meso, riba, jaja i iznutrice, dobivamo sve vitamine i minerale osim vitamina C, kojeg opet dobivamo u izobilju iz povrća, limuna i šumskog voća. Važno je napomenuti da se potreba za vitaminom C smanjuje kad jedemo manje šećera i obrnuto: povećava se kad jedemo više šećera (ugljikohidrata) zato što ugljikohidrati i C vitamin konkuriraju na istim metaboličkim putovima u tijelu. Posebno je važno što na LCHF prehrani dobivamo vitamine topive u mastima A, D i K2 kojih nema u biljnoj hrani, a koji su važni katalizatori o kojima ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari: proteina, minerala i vitamina. 

Uz LCHF prehranu nije potrebno uzimati multivitaminske pripravke, osim vitamina D u zimskom periodu kad nema sunca, i to najbolje u obliku ulja jetre bakalara. Iz njega ćemo dobiti i omege-3 što je posebno važno za osobe koje ne jedu često plavu ribu, gdje se pod pojmom “često” misli na svaki drugi dan. Najbolji dodatak prehrani koji sadrži i D vitamin i omegu-3 je fermentirano ulje jetre bakalara, npr. Green Pasture. 

Zaključimo – LCHF i voće? Da, ali ako osjetite da vam smeta u postizanju vašeg cilja, ograničite njegov unos ili ga izbacite na neko vrijeme i pri tome se ne zabrinjavajte zbog vitamina. S LCHF prehranom sigurno ih dobivate više, nego osobe koje jedu “normalno”. 

Pročitajte: Voće i LCHF No.2