Poznate medicinske dijete na principu LCHF

Zanimljivo je da se i mnoge poznate i vrlo učinkovite medicinske dijete također zasnivaju upravo na načelima LCHF-a. Poznati američki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj je polovici 20. stoljeća razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet (specifična ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo dugi niz godina istražujući učinke ovakve prehrane pri liječenju celijakije i drugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraživanja bili su objavljeni u medicinskom udžbeniku The Managment of Celiac Disease (Tretman za celijakiju) 1951. godine pa je ova dijeta bila prihvaćena širom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagrađen za svoj pionirski rad na području pedijatrije. Nažalost, kad je celijakija definirana kao netolerancija glutena i kad je izmišljena bezglutenska dijeta za celijakičare, SCD koja je bila korisna i za sve druge crijevne bolesti, pala je u zaborav. U život ju je vratila biokemičarka Elaine Gottschall koja je ovo dijetom pomogla tisućama ljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije i drugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograničava unos ugljikohidrata, izbacuje žitarice i industrijske prerađevine te uključuje izvorne namirnice: meso, ribu, jaja, povrće, orašaste plodove i manje slatko voće. Rezultate svog istraživanja i rada Elaine Gottschall je objavila u svojoj knjizi Breaking the Vicious Cycle – Intestinal Health Through Diet (Razbijanje začaranog kruga – Zdravlje crijeva kroz prehranu).

Dr. Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije i nutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupa liječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno-psihološki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo uspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži u bolestima probavnog trakta. Dr. Campbell-McBride tako je postala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje djece oboljele od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i drugih poremećaja ponašanja. Otkrila je snažnu povezanost između ovih poremećaja i nezdrave crijevne flore, loše probave i toksičnosti kemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivu kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica, industrijskih

prerađevina i šećera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja, povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mliječnih proizvoda te manje količine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila je u knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD,Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia (Crijevno-psihološki sindrom: prirodno liječenje autizma, ADD/ADHD, disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije).

Poljski liječnik dr. Jan Kwasniewski postao je poznat, čak je nominiran i za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignuća sa svojom metodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje se proteini, masti i ugljikohidrati unose u specifičnom omjeru: na 1 gram proteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata. Količina proteina određuje se tako da se računa 1 g proteina na svaki kilogram normalne tjelesne težine, dakle visina minus 100 (+/– 10%). Uz pomoć ove dijete, dr. Kwasniewski je izliječio tisuće ljudi koji su patili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti, reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svog istraživanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalna dijeta) koja je prevedena na mnoge jezike.

Danski ginekolog dr. Bjarne Stigsby osmislio je način prehrane pomoću kojeg liječi probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulin Sankende kost (prehrana za snižavanje inzulina), jer je poznato da visoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, može pogoršati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja žena koje su zatrudnjele u njegovoj klinici, više od polovice su to uspjele uz pomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina, potpuno bez hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvještava da svaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povišenu razinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove žene zato dobivaju uputu da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpira te da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu, jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane, žene često dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodno začeće. Istom metodom dr. Stigsby liječi PCOS (sindrom policističnih jajnika). Rezultate svojih istraživanja obavio je u knjizi Spis dig gravid (Jedi da zatrudniš).

Svjetski poznati kardio kirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?

Članak napisao: dr. Dwight Lundell:

S engleskog prevela: Anita Šupe

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i  zlouporabom.

Ali ovo ne funkcionira!

Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.

Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije. 

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.

Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.

Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.

Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.

Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su srčano-žilnih bolesti

Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.

Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.

Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja  kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila  užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.

Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.

Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

Tekst na engleskom World Renown Heart Surgeon Speaks Out On What Really Causes Heart Disease

BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

Članak je napisala dr. Lidija Gajski, za predgovor knjizi Johna Virapena Nuspojava: smrt - Ispovijedi farmacetskog insidera:

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima. Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove, umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije, farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa i ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju, edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost, predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka, prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom. Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise, šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.

Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike, uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima, dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim “radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji, najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika, poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena, rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina, olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva, stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen. Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti” – kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto. Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.” Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.

dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije

Nuspojava: smrt (ispovijedi farmaceutskog insidera)

Aktivatori topivi u mastima

Izvor: Mudre Predaje

Sama bit istraživanja dr. Weston Pricea povezana je s onim što je on sam nazvao “aktivatori topivi u mastima” a to su vitamini koji se nalaze u masnoćama i iznutricama pašne stoke, te u određenim plodovima mora kao što su riblja ikra, školjkaši i rakovi, masna riba i ulje riblje jetre. Tri su aktivatora topiva u mastima: vitamin A, vitamin D te jedan nutrijent koji je on prozvao aktivator X, a za koji se danas smatra da je vitamin K2 – životinjski oblik vitamina K. U tradicionalnim načinima prehrane, količina je ovih ključnih nutrijenata bila oko deset puta veća nego u onima koji se temelje na modernim trgovačkim namirnicama koje sadrže šećer, bijelo brašno i biljna ulja. Dr. Price je o tim vitaminima govorio kao o aktivatorima jer pri apsorpciji minerala djeluju katalitički. Bez njih tijelo minerale ne može iskoristiti koliko se god u izobilju ti minerali nalazili u hrani.

Suvremena istraživanja u potpunosti potvrđuju otkrića dr Pricea. Mi danas znamo da je vitamin A od životne važnosti za metabolizam minerala i bjelančevina, prevenciju porođajnih defekata, optimalan razvoj dojenčadi i djece, zaštitu od infekcija, proizvodnju hormona stresa i spolnih hormona, funkciju štitnjače, zdravlje očiju, kože i kostiju. Vitamin A iscrpljuje se stresom, infekcijama, vrućicom, teškim treningom, izlaganjem pesticidima i industrijskim kemikalijama ali i prekomjernom potrošnjom bjelančevina (iz ovoga proizlaze naša upozorenja protiv potrošnje prekomjernih bjelančevina u obliku posnog mesa, niskomasnog mlijeka i proteinskih prašaka).
 Moderna su istraživanja također otkrila i mnoge uloge vitamina D koji je potreban za metabolizam minerala, zdravlje kostiju i živčanog sustava, mišićni tonus, reproduktivno zdravlje, stvaranje inzulina, zaštitu od depresije i zaštitu od kroničnih bolesti kao što su rak i bolesti srca.

Vitamin K igra važnu ulogu u rastu, u razvoju lica, u normalnoj reprodukciji, razvoju zdravih kostiju i zubi, zaštiti od kalcifikacije i upale arterija, stvaranju mijelina i kapacitetu učenja.
 Suvremena je zdravstvena literatura krcata pogrešnim informacijama o vitaminima topivim u mastima. Mnogi autori tvrde da čovjek može primiti dovoljno vitamina A iz biljne hrane. No karoteni iz biljaka nisu pravi vitamin A. Oni služe samo kao prekursori koji se u tankom crijevu pretvaraju u vitamin A. Ljudi ne pretvaraju učinkovito ove karotene u vitamin A, osobito kao dojenčad ili ako boluju od dijabetesa, problema sa štitnjačom ili crijevnih poremećaja. Stoga je za optimalno zdravlje ljudima potrebna hrana životinjskog podrijetla koja će sadržavati velike količine vitamina A. Jednako tako mnogi tvrde i da se dostatna količina vitamina D može primiti kratkim dnevnim izlaganjem suncu. No, organizam stvara vitamin D samo kad je sunce okomito nad glavom što znači u ljetnim mjesecima, tijekom podneva. Veći dio godine (pa i ljeti – za one koji se nemaju običaj sunčati), ljudima je potreban vitamin D iz hrane. U pogledu vitamina K, većina literature o zdravlju spominje samo njegovu ulogu u grušanju krvi a ne prepoznaje mnoge druge životno važne uloge koje igra ovaj nutrijent.

Vitamini A, D i K djeluju sinergijski. Vitamini A i D govore stanicama da stvaraju određene bjelančevine; nakon što stanični enzimi te bjelančevine stvore, aktivira ih vitamin K. Ova sinergija objašnjava otkud pojava toksičnosti kod uzimanja vitamina A, D ili K u izoliranom obliku. Sva tri u prehrani moraju dolaziti zajedno ili će organizam razviti deficijenciju za onaj aktivator kojeg nema dovoljno.
 Životno važna uloga ovih vitamina topivih u mastima i njihova velika količina pronađena u prehrani zdravih tradicionalnih naroda potvrđuje važnost pašne ishrane stoke. Ukoliko domaće životinje ne konzumiraju zelenu travu, vitamina A i K će u velikoj mjeri nedostajati u njihovoj masnoći, iznutricama, mlječnoj masti i žumanjcima; ukoliko životinje ne borave na suncu, u takvim će namirnicama u velikoj mjeri nedostajati vitamina D.
 Budući da je tako teško iz suvremene prehrane primiti dovoljnu količinu aktivatora topivih u mastima, dr. Price je preporučao ulje jetre bakalara radi vitamina A i D, zajedno s izvorom vitamina K, kao što je maslac pašnih životinja ili ono što je nazvao visokovitaminsko maslačno ulje pripremljeno hladnim centrifugiranjem maslaca krava koje jedu brzorastuću travu. Ukoliko se konzumiraju u neograničenim količinama tijekom trudnoće, dojenja i razvoja, ovi će nutrijenti omogućiti djeci optimalan tjelesni i duševni razvoj; kod odraslih ovi nutrijenti štite od akutnih i kroničnih bolesti.

Važno je pomno odabrati ulje jetre bakalara budući da mnogi brendovi sadrže vrlo malo vitamina D, s potencijalnom toksičnošću vitamina A. Weston A. Price zaklada preporučuje najbolje brandove a među njima Green Pasture visokovitaminsko fermentirano ulje jetre bakalara koje možete nabaviti ovdje.

Povezani tekst: Fermentirano ulje jetre bakalara

Karika koja nedostaje - temeljac ili juha od kostiju

Najveći uzrok alergija, intolerancije hrane, upalnih crijevnih bolesti i autoimunih bolesti, zapravo je intestinalna propusnost (intestinal permeability) ili sindrom propusnih crijeva (leaky gut). Crijeva su filter kroz koji u krvotok smiju proći samo osnovne molekule nutrijenata i elektroliti i ništa drugo, a sindrom "propusnih crijeva" znači da se inače tijesno priljubljene stanice crijevnog zida razmiču, odnosno stvaraju se pukotine na crijevnom zidu kroz koje onda može proći i ono što ne bi smjelo: virusi, bakterije, gljivice i njihovi toksini, te nerazgrađeni ili djelomično razgrađeni proteini iz hrane. Kad takvi nepotpuno razgrađeni dijelovi hrane uđu u krvotok, imunološki sistem ih prepoznaje kao strano tijelo i napada ih, pa tako dolazi do upalnih procesa, alergija, intolerancije hrane i autoimunoloških bolesti.

Glavni uzročnici intestinalne propusnosti su gluten (neprobavljivi protein iz pšenice) i crijevna disbioza (loš sastav crijevnih bakterija, kad prevladavaju loši sojevi bakterija i gljivica). Kad nisu pod kontrolom korisnih ”prijateljskih” bakterija, oportunistički sojevi bakterija i gljivica dopiru do crijevnog zida, narušavaju njegovu cjelovitost i pridonose njegovoj propusnosti, pri čemu gluten nanosi još veću štetu.

Mnogi ljudi se muče da otkriju na koju su hranu alergični ili intolerantni, ali to je zapravo jako teško utvrditi kad je u pitanju propusnost crijeva. Zbog oštećene crijevne stijenke većina se hrane ne probavlja pravilno, što može izazvati trenutnu, ali i zakašnjelu reakciju, koja se manifestira tek nakon nekoliko dana. Kako se ove reakcije preklapaju, ne možemo nikad biti sigurni koja hrana je uzrokovala koju reakciju. Zapravo, kada bismo radili testove intolerancije dva puta dnevno tijekom dva tjedna, moglo bi se pokazati da reagiramo na sve što jedemo. Jedini pravi način za rješavanje problema sa alergijama i intolerancijom hrane je iscjeljenjenje crijevne stijenke i izgradnja zdrave crijevne flore. Tada će se većina hrane pravilno probavljati, a mnoge alergije će netragom nestati.

Nepravilna probava hrane, propusna crijeva i disbioza crijevne flore dovode i do drugih ozbiljnih bolesti. Nedovoljno iskorištavanje nutrijenata dovodi do ozbiljnog nedostatka vitamina, minerala i drugih vitalnih tvari o kojima ovisi naše zdravlje. Nepotpuno razgrađeni proteini glutena kroz propusna crijeva prodiru u krvotok gdje izazivaju kaskadu upalnih i imunoloških reakcija koje otvaraju put razvoju autoimunih bolesti. Pored svega, dr. Natasha Campbell-McBride je otkrila i uzročno-posljedičnu vezu između loše probave i osjetljive kemije mozga, što je nazvala GAPS - Crijevno psihološki sindrom. Neprobavljeni ugljikohidrati, slaba probava i brojčana nadmoć candide rezultiraju proizvodnjom toksina kao što su etanol i acetaldehid u crijevima, što može imati teške posljedice na kemiju i razvoj mozga, osobito kod djece, te može dovesti do poremećaja ponašanja, poteškoća s učenjem i koncentracijom, pa čak i autizma. Sve učestaliji kod djece, atopijski dermatitis, također je posljedica loše crijevne flore i propusnih crijeva. Roditelji takve djece znaju da tretiranje kremama ne pomaže, kao što uostalom ne pomaže nijedan lijek koji je dizajniran samo za prikrivanje simptoma. Srećom, prehranom možemo učiniti puno za ozdravljenje crijevne stijenke i ponovnu izgradnju zdrave crijevne flore. Uz dobro osmišljenu dijetu, kojom se izbacuju sve namirnice koje iritiraju (žitarice, mahunarke, mliječni proizvodi, šećer, procesirana hrana), uz domaći kefir koji pomaže izgradnju zdrave crijevne flore, postoji i jedna moćna namirnica koja pomaže zacjeljivanje crijevne stijenke. To je karika koja nedostaje u modernoj prehrani – juha od kostiju ili temeljac/bujon. 

U neka ne tako davna vremena, dok su se životinje uzgajale lokalno, ništa se nije bacalo. Kosti i srž, koža i noge, tetive i ligamenti, odnosno dijelovi koji se ne mogu jesti izravno, koristili su se za kuhanje temeljca. U kuhinjama naših baka, kao i u tradicionalnih kuhinjama svih svjetskih kultura, juhe od kostiju imale su važnu ulogu u pripremi hrane i smatrane su lijekom za sve zbog svoje iscjeljujuće i hranidbene vrijednosti. Domaća pileća juha od davnina se davala bolesnima i slabima za brži oporavak, a temeljac se cijenio i kao vrhunski gurmanski dodatak jelima. Ova zaboravljena namirnica, koja je nekada bila neizostavna u kuhinji naših baka, čudesan je melem koji pomaže zacjeljivanju crijevne stijenke i predstavlja kariku koja nedostaje u modernoj prehrani.

Puno je razloga da vratimo mesne, kokošje i riblje juhe od kostiju u našu prehranu. U današnje vrijeme, kad toliko puno ljudi ima probleme sa propusnim crijevima, treba znati da upravo juhe od kostiju osiguravaju potreban materijal za rast i obnavljanje stanica crijevne stijenke i imaju zacjeljujući učinak na upalne procese u crijevima. Osim što ova hrana ima zaštitni i iscjeljujući učinak na sluznicu probavnog trakta, također je ljekovita i za naše kosti i zglobove, te jača imunološki sustav organizma i ubrzava oporavak bolesnika.

Višesatno kuhanje kostiju oslobađa mnoge ljekovite komponente kao što su kondroitin sulfat i glukozamin, koji su važni za zdravlje kostiju i zglobova jer smanjuju upalne procese i bolove u zglobovima. Ove se komponente čak prodaju kao skupi suplementi protiv artritisa. Osim toga, juha od kostiju sadrži važne minerale u takvom obliku iz kojeg ih tijelo najlakše može apsorbirati i iskoristiti. Ona je izuzetno važan izvor kalcija, magnezija, fosfora, silicija, sumpora i drugih minerala u tragovima, koji su neophodni za zdravlje naših kostiju.

Kokošje juhe od kostiju sprečavaju infekcije i djeluju protuupalno pa su odlično sredstvo protiv prehlade i gripe. Aminokiselina cistein koja se oslobađa kuhanjem, smanjuje sluz u plućima i pomaže procesu ozdravljenja (tvar sličnog kemijskog sastava acetilcistein koristi se u lijekovima protiv kašlja). Aminokiselina arginin djeluje protuupalno kod svih vrsta upala u tijelu, važna je za imunološki sustav i zarastanje rana.

Temeljac hlađenjem poprima želatinozni oblik. To je zbog sadržaja želatina koji se oslobađa kuhanjem kostiju, srži, hrskavica, tetiva i ligamenata. Želatin je vjerojatno najstarija funkcionalna hrana i stoljećima se znalo za njezinu ljekovitost, čak i u drevnoj Kini. Dr. Francis Pottenger, kao i drugi poznati svjetski istraživači, otkrili su mnoga ljekovita svojstva želatina:

• Želatin je je hidrofilni koloid, što znači da privlači i zadržava tekućinu pa tako privlači i probavne sokove koji su neophodni za pravilnu probavu hrane.
• Želatin sadrži velike količine aminokiselina prolin i glicin koje imaju zaštitni i iscjeljujući učinak na sluznicu probavnog trakta, što pomaže kod IBS-a, Crohnove boesti, ulceroznog kolitisa i refluksa.
• Želatin pomaže u razgradnji proteina i omogućuje rast i obnavljanje stanica crijevne stijenke, što je važno za iscjeljenje propusnih crijeva i autoimunih bolesti (koje uvijek idu zajedno s propusnim crijevima).

Juhe od kostiju sadrže mnoge ljekovite komponente koje su važne za naše zdravlje na puno načina. Bogate su kolagenom koji je važan sastojak za zdravu kožu, kosu i nokte. Glutamin djeluje zaštitno na sluznicu probavnog trakta, ubrzava metabolizam i izgradnju mišićnog tkiva. Aminokiselina glicin iz želatina potrebna je našoj jetri za pravilan proces detoksifikacije. Juhe od ribljih kostiju i glava sadrže jod i tvari koje potpomažu pravilnu funkciju štitnjače. No, kad pričamo o zdravoj probavi i crijevima, zapamtimo da juhe od kostiju sadrže građevinski materijal koji je potreban za rast i obnovu stanica crijevne stijenke, kao i da imaju protuupalno djelovanje na sluznicu probavnog trakta. Zbog toga juhe od kostiju predstavljaju neizostavnan dio u svakom protokolu ili dijeti za propusna crijeva ili druge probavne tegobe i crijevne bolesti. 

Osim što je izuzetno zdrav, želatin daje hrani izvrstan okus i zato je temeljac u svim poznatim kuhinjama svijeta imao glavnu ulogu u pripremi ukusne hrane. No, u drugoj polovici 20. stoljeća želatin pada u zaborav, jer je industrija otkrila kako u laboratoriju proizvesti umjetne okuse i arome. Otkriven je mononatrij glutaminat (pojačivač okusa) koji, na vrlo jeftin način, hrani daje jači, više mesni okus. Tako su nastale kocke i koncentrati za juhu, juhe iz vrećice, mješavine začina, gotovi umaci i sva gotova i polugotova jela. Domaći temeljac – ljekovita juha od kostiju bogata hranjivim tvarima, izbačena je iz našeg jelovnika u zamjenu za jeftin i vrlo štetan supstitut – MNG. Dakle, osim što domaće juhe od kostiju trebamo vratiti u naše jelovnike zbog zdravstvenih razloga, one su također i vrlo ukusan i okrepljujući napitak, a upotreba temeljca u kuhanju pridonosi općenito većem gurmanskom užitku.

Teleći ili juneći temeljac

Za pripremu ovog temeljca izaberite dijelove s kostima: koljenicu, zglobove, rebra, dijelove od vrata i sl. Zamolite mesara da koljenicu nareže na manje dijelove, kako biste kasnije mogli lakše doći do koštane srži. Stavite kosti u lonac i pokrijte ih vodom. Dodajte malo octa, može i jabučnog, to će pomoći da se minerali izvuku iz kostiju. Neka sve tako odstoji jedan sat. Dijelove kostiju koji na sebi imaju meso, možete u međuvremenu zapeći u pećnici na laganoj temperaturi dok ne uhvate boju. Ovaj postupak temeljcu daje bolji okus, ali nije obavezan. Zapečene kosti i sok koji su ispustile stavite u lonac s kostima pa još dodajte povrće: mrkve, luk i celer. Zakuhajte. Na vrhu će se skupiti dosta pjene, to je nečistoća pa je uklonite žlicom. Zatim smanjite vatru, dodajte svježi timijan (majčinu dušicu) i zdrobljeni papar u zrnu pa ostavite da temeljac kuha.

Za pravi, koncentrirani temeljac, trebali biste kosti kuhati 12 ili više sati na tihoj vatri. Prema Sally Fallon, autorici Nourishing Traditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition and the Diet Dictocrats (Prehrambene tradicije: Kuharica koja propituje politički korektne i službene prehrambene smjernice), čak i do 72 sata. Neposredno prije završetka kuhanja, temeljcu dodajte svježi peršin i sve prokuhajte još deset minuta, potom temeljac procijedite i ohladite. Ohlađeni temeljac izgleda kao želatina, a na vrhu će se izdvojiti stvrdnuta masnoća. Bacite je jer nakon toliko sati kuhanja neće imati dobar okus. Temeljac podijelite u male porcije i zamrznite, pa ga kasnije koristite kao dodatak jelima, za variva, umake, gulaše i juhe. Ovako kuhani temeljac vrlo je intenzivnog okusa pa ga treba razrijediti vodom ako ga želite jesti kao juhu. Obratite pažnju na to da temeljac nije posoljen pa uobičajeno solite jela u kojima ga koristite.

Drugi način kuhanja juhe od kostiju je kraći, prema dr. Campbell-McBride. U juhu se dodaje sol i kuha se tri sata, što je po mom mišljenju ipak prekratko. Ja je kuham najmanje šest sati. Ova juha se ne razrjeđuje vodom, već se jede ili pije takva kakva jest. Može se čuvati u hladnjaku do sedam dana, a osobe s probavnim smetnjama i crijevnim bolestima trebale bi je piti nekoliko puta tijekom dana. Čim procijedimo juhu, jako je važno da iz nje odvojimo sve masne i želatinozne dijelove oko kostiju i da izvučemo srž iz kostiju. To su najzdraviji dijelovi koje ne treba baciti već pojesti, jer su pravi lijek za zacjeljivanje crijevne stijenke. Samo gole kosti se bacaju. Podgrijavajte samo onu količinu juhe koju ćete upotrijebiti, ali nikad u mikrovalnoj pećnici jer ona uništava hranu. Umjesto tjestenine u juhu dodajte razmućeni žumanjak, a dodajte i žličicu maslaca ili kokosovog ulja, ako juha nije dovoljno masna.

Kokošji temeljac

Kokošja juha je naročito blaga za osobe s osjetljivim crijevima i probavnim tegobama. Upotrijebite cijelu kokoš ili dijelove kokoši s kostima: vrat, leđa, prsne kosti i krila. Po mogućnosti dodajte i pileće noge. Naravno, najbolje su domaće kokoši. Postupak je isti kao kod junećeg temeljca, koristi se isto povrće i začini, ali kokoš ne treba stavljati u pećnicu da se zapeče. Sve odmah stavite u hladnu vodu, s povrćem i malo octa. Čim juha zakuha, uklonite pjenu i kuhajte je na laganoj vatri 6 do 8 sati za koncentrirani temeljac, ili 3 sata za blažu juhu od  kostiju. Juhu procijedite i uklonite meso s kostiju. Možete ga koristiti za razne salate, složence s povrćem ili paštete.

Riblja juha

Za pripremu ribljeg temeljca ne koristite plavu ribu. Osjetljive višestruko nezasićene masnoće iz plave ribe mogu oksidirati tijekom dugotrajnog kuhanja, a osim toga plava riba daje gorak okus juhi. Birajte bijelu ribu, zajedno s kostima i glavama koje su bogate jodom i vitaminima topivima u masti. Povrće možete prvo malo popržiti na maslacu da omekša, pa ga dodati ribi, sve preliti vodom i zakuhati. A možete i sve sastojke staviti u hladnu vodu pa dodati maslinovo ulje i zakuhati. Ribljoj juhi obavezno dodajte i malo bijelog vina. Čim zakuha, uklonite pjenu pa dodajte peršin, timijan (majčinu dušicu), papar i sol. Kuhajte na tihoj vatri, što duže to bolje.

Ako imate probavne tegobe, IBS ili druge crijevne bolesti, povrće treba biti dobro raskuhano jer sirovo povrće može iritirati osjetljiva crijeva. Izbjegavajte jako vlaknasto povrće kao kupus, celer, stabljike cvjetače i brokule, i druge dijelove koji izgledaju previše vlaknasto. Povrće jedite sa dosta maslaca i nasjeckanog bijelog luka. Jedite juhe od kostiju sa kuhanim mesom i svom pripadajućom masnoćom, dodajte žumanjak kao dodatni izvor vitamina i dobrih masnoća.

Zdrava crijevna stijenka i normalna crijevna flora osiguravaju dobru probavu, a dobra probava je uvjet za cjelokupno dobro zdravlje. Ne zaboravimo da se u crijevima nalazi više od dvije trećine imunološke zaštite organizma. ”Sve bolesti počinju u crijevima” tvrdio je još i Hipokrat, ali trebalo je proći 2 500 godina da bi i nauka to napokon počela shvaćati. 

Saznajte više o zdravoj probavi, zašto sve više ljudi ne podnosi gluten i žitarice, što je disbioza crijevne flore i propusnost crijeva, kako se hraniti kod IBS-a i drugih probavnih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani.

Informacije o knjizi: Novo: revidirano i prošireno izdanje iz 2015. god. 

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.

Zašto je liječenje simptoma recept za katastrofu

Tijelo je jedan integrirani sustav, a ne zbirka organa podijeljenih od strane medicinskih specijalnosti. Medicina budućnosti povezuje sve.

Članak napisao: Dr. Mark Hyman
S engleskog prevela i prilagodila: Anita Šupe

Samo zato što liječite vaše simptome ne znači da ste zdravi. Ako mislite da vaš liječnik ima kontrolu nad vašim zdravstvenim problemima zato što je prepisao lijek za njih – potpuno ste u krivu! Liječnici su vrlo dobro obučeni za liječenje simptoma bolesti, ali ne i za pronalaženje temeljnog uzroka – neravnoteže koja dovodi do bolesnog stanja. Zašto je ovo problem? Pa to je kao da izvadimo baterije iz detektora dima umjesto da pokušamo pronaći gdje je požar.

Liječnici koji rade ispravno, kao npr dr Mark Hyman, zainteresirani su za sve simptome, jer su oni pokazatelji dubljih neravnoteža. Kad se pronađu i isprave te dublje neravnoteže – simptomi nestaju. Ovakav pristup se naziva funkcionalna ili integrirana medicina zato što gleda sve dijelove tijela, a ne samo pojedine organe. Nažalost, veći dio konvencionalne medicine ne radi na ovakav način.

Ako npr astmatičar također ima psorijazu, on se šalje dermatologu. Ako ima sindrom iritabilnog crijeva ili refluks, šalje se gastroenterologu. I naravno ako je depresivan ili ima poteškoće s koncentracijom, šalje se ravno psihijatru. I od svakog od ovih liječnika, on dobiva ”savršen” lijek za svaki svoj problem, bez da se itko od njih upita kako svi ovi simptomi mogu biti povezani, ili kako bi rješavanje uzroka ovih simptoma moglo popraviti sve odjednom. I tako se na kraju pacijent tretira sa najboljim lijekovima konvencionalne medicine – ali je i dalje bolestan!

Najbolje se primjerom mogu opisati sve zamke ovakvog pristupa liječenju: U 42. godini života, Joe je vjerovao da je zdrav – bez obzira što je uzimao 4 različita lijeka za raspoloženje i psihijatrijske probleme, a uz sve to još i lijekove za astmu, psorijazu, refluks, sindrom iritabilnog crijeva i kronično curenje nosa! No ovo je bio samo vrh ledenog brijega. Joe je također imao 12 kilograma viška, a te kilograme je nosio na najgorem mjestu za svoje zdravlje – oko trbuha. Osim toga je imao trigliceride 5,6 (normalno je ispod 1,7).

Njegovi su problemi započeli dosta rano. Tijekom godina uzimao je mnoge antibiotike za astmu, koju je imao od djetinjstva. Kao dijete je bio hranjen bočicom, alergičan na mlijeko i imao kolike kao beba. Kao odrasloj osobi, stanje mu se još pogoršalo. Stalno mu je curio nos, imao je žgaravicu i dobivao često čireve na jeziku nakon konzumacije nekih namirnica. Osjećao je snažnu potrebu za šećerom, cravings, i često je osjećao slabost i imao epizode vrlo niskog šećera u krvi (hipoglikemija). Nedavno je razvio i psorijazu. Loše zdravstveno stanje bilo je prisutno i u njegovoj obitelji: majka i rođaci imali su dijabetes tipa 2, a puno njegove rodbine imalo je refluks i čir na želucu te bolesti srca. Ipak, ovi problemi nisu bili neizbježni. Obiteljska povijest bolesti (u ovom slučaju dijabetesa i bolesti srca) predstavlja predispoziciju, ali ne znači da ste predodređeni za te obiteljske bolesti.

Joeov način života zasigurno nije pomagao njegovom stanju. Prehrana mu je bila loša. Dan je započinjao sa pecivom, proteinskom pločicom i kavom. Ručak bi bio puretina u tijestu sa puno sira, čipsa i nekoliko Diet Cola. Večera bi bila nešto bolja ali je uvijek jeo kruh, krumpir i tjesteninu, te nešto slatko iza večere jer je osjećao snažnu želju za slatkim. Sve u svemu, obično bi popio dvije čaše vina, 3 kave i bezbroj Diet Cola. Osim svega ovoga, Joe je spavao samo 5 – 6 sati tijekom noći. Nije ni čudo da se osjećao tako loše.

No, umjesto da gledaju na Joeov način život kao mogući uzrok njegovih zdravstvenih problema, liječnici su jednostavno tretirali njegove simptome pomoću lijekova – puno lijekova. Zapravo je njegov popis lijekova bio poprilično zastrašujući za jednog mladog čovjeka u ranim 40-tim godinama. Uzimao je 4 psihijatrijske droge: jednu za depresiju (Lexapro), jednu za poremećaj nedostatka pažnje jer se nije mogao koncentrirati (Concetra), jednu za anksioznost (Xanax) i jednu za spavanje (Ambien). Također je uzimao dva lijeka za astmu (steroid za smanjivanje upale pluća i drugi za otvaranje dišnih puteva), osim toga još i drugi steroidni inhalator za nos protiv kroničnog curenja nosa. I naravno, njegova zbirka lijekova ne bi bila potpuna bez druge po redu omiljene droge novog milenijuma, snažnog blokatora želučane kiseline (Protonix).

Nijedan od ovih lijekova nije bio pravo rješenje za njegove probleme. Joe je i dalje bio bolestan. Uzmimo na primjer lijekove protiv kiseline u želucu. Konvencionalna medicina i moćne farmaceutske industrije uvjerili su nas da milijuni ljudi trebaju blokatore kiseline da bi se nosili sa svojim simptomima žgaravice, kao da tretiramo neki mutirani soj ljudskih bića koja odjednom proizvode previše želučane kiseline. Nitko se ne pita ima li žgaravica veze sa nečijim načinom života, prehranom, infekcijom ili neravnotežom crijevne flore, alergijom, ili nedostakom magnezija. Umjesto toga, uzrok problema se skoro nikada ne dovodi u pitanje, nego se uvijek daju droge (ili kako se one fino nazivaju – lijekovi).

Ali ne mora biti ovako! Mi nismo dizajnirani sa greškom, na korist farmaceutske industrije. Naša su tijela u delikatnoj ravnoteži i naše zdravlje ovisi o održavanju te ravnoteže. Ljudi koji trebaju lijekove nisu mutirana vrsta, krivo dizajnirana, ovo su ljudi kojima su osnovni tjelesni sustavi izvan ravnoteže.

Da vidimo što je dalje bilo sa Joeom? Joe je posjetio doktora Marka Hymana. Hymanu nije bila namjera pokušati pronaći bolji koktel lijekova za sve Joeove probleme – astmu, curenje nosa, refluks, čireve na jeziku, visoke trigliceride, debljinu oko trbuha, depresiju, tjeskobu, nesanicu i poremećaj pozornosti. Umjesto toga, Hyman je pitao Joea razna pitanja i napravio testove s kojma je gledao temeljne sustave u tijelu koji su izvan ravnoteže – njegov imunološki sustav, njegov probavni sustav, hormonalni sustav i nutritivni status.

Ovo je puno drugačiji način gledanja na zdravlje. Način kako se konvencionalna medicina danas prakticira je isto kao da pokušavamo popraviti auto slušajući zvukove umjesto da pogledamo ispod haube. I to je upravo ono o čemu se funkcionalna medicina radi – o gledanju ”ispod haube”. Tako je dr Hyman otkrio da Joe ima nekoliko osnovnih problema. Kao prvo, imao je upalu u crijevima i imao je parazite. Ovo je dovelo do osjetljivosti na pšenicu i raž (gluten). Također je imao i gen za celijakiju (HLA DQ8). Zbog svih antibiotika koje je godinama uzimao, u crijevima su mu se razmnožile kvasne gljivice.

Joe je također imao inzulinsku rezistenciju i metabolički sindrom. Trigliceridi su mu bili jako visoki, ukupni kolesterol visok a zaštitni ”dobri” HDL vrlo nizak. Još je imao i visok šećer u krvi i masnu jetru zbog jedenja previše šećera i ugljikohidrata, što je pak dovodilo do hipoglikemije i umora. Dr Hyman je također pronašao da Joe ima neke genetske neravnoteže što je povećalo njegovu potebu za vitaminom B12 i folnom kiselinom (oba vitamina vrlo važna za kontrolu raspoloženja i kardiovaskularnog rizika). I uzorak krvi potvrdio je nedostatak ovih vitamina.

Joe je još imao i vrlo nisku razinu vitamina D što je povezano sa depresijom i oslabljenim imunitetom. Zatim je imao vrlo nisku razinu kroma koja je povezana sa inzulinskom rezistencijom i dijabetesom. I na koncu, omega 3 masnoće su bile vrlo niske a one su potrebne za održavanje dobrog kolesterola i šećera u krvi i kao zaštita protiv dijabetesa.

Pa kako je onda dr Hyman pomogao Joeu? Ne tretirajući svaki pojedini simptom, nego vraćajući ravnotežu natrag u njegov život. Prvo mu je pomogao da poboljša svoju prehranu uklanjanjem rafiniranih ugljikohidrata i šećera i dodavanjem više omege 3 i vlakana u prehranu. Zatim je isključio gluten i mlječne proizvode koji su Joeu izazivali upalna stanja u crijevima. Izbacio je kavu i alkohol. Joe je počeo trenirati i spavati više sati tijekom noći. Počeo je uzimati multivitaminski preparat, riblje ulje i probiotike (zdrave crijevne bakterije). Dr Hyman je tretirao Joea sa visokim dozama B12 i folne kiseline kako bi zadovoljio njegovu genetsku potrebu za ovim vitaminima. Također mu je dao visoke doze D vitamina kako bi se razine ovog vitamina dovele u normalu. Na koncu je dr Hyman tretirao parazite i kvasne gljivice kod Joea uz pomoć kratkorajnih lijekova.

Dr Hyman je ponovo vidio Joea nakon tri mjesea. U ovom kratkom vremenu Joe je izgubio 12 kilograma, trigliceridi su se sa vrtoglavo visoke vrijednosti spustili na normalnu vrijednost, ukupni kolesteol se snizio. Status B12 i folne kiseline vratili su se na normalu. Visoki šećer u krvi spustio se na normalu, također i razine inzulina. Testovi jetre pokazali su da Joe više nema masnu jetru.

Joe više nije trebao lijekove za refluks ni za astmu. Ti simptomi su nestali. Joe je, na svoju ruku bez dogovora sa Hymanom, također prestao sa uzimanjem sve 4 psihijatrijske droge jer je spavao bolje i više nije osjećao anksioznost ni depresiju, a više nije imao niti problema sa pažnjom i koncentracijom.

Samo gledajući ”ispod haube” dr Hyman je pronašao neravnoteže koje je bio u stanju popraviti. Umjesto da se Joeovi problemi tretiraju sa još više lijekova, Joe se uspio riješiti svih tih droga i konačno ozdraviti. Joe nije jedini primjer ovakvog pristupa zdravlju – ovakvih je primjera sve više. Funkcionalna medicina spremna je da preuzme liječničke ordinacije. Ljudima se može pomoći otkrivajući uzroke njihovih problema.

Kao što se vidi iz ovog primjera, astma ili refluks nisu nepovratni problemi, a mogu biti posljedica osjetljivosti na hranu kao što su gluten i mlječni prozivodi, ili neravnoteže u probavnom sustavu sa parazitima i kvascima, ili loše prehrane sa previše ugljikohidrata. Depresija nije uzrokovana nedostatkom Prozaca, ali može biti povezana sa ključnim nutricionističkim čimbenicima kao što je šećer, te nedostatak važnih nutrijenata kao što su vitamin B12, folna kiselina, vitamin D i omega 3 masti.

Dakle, kada imamo bilo koju kroničnu bolest, ili cijelu listu zdravstvenih problema, možemo pokušati pronaći njihove uzroke prateći slijedeće smjernice:

• Imajte ne umu da je prehrana najmoćnija stvar koja može stvoriti ili izlječiti bolesti.
• Ako ste depresivni ili anksiozni, sjetite se da to nije zbog nedostatka Prozaca ili Valiuma, već da može biti povezano sa raznim uzrocima kao što su nedostatak vitamina, nedostatak esencijalnih masti, previše šećera ili stimulansa u vašoj prehrani.
• Isprobajte detoksifikaciju tijela tako da jedete prirodnu cjelovitu hranu i izbacite kofein, šećer, alkohol, industrijske prerađevine, gluten i mlječne proizvode – pratite koliko vaših zdravstvenih problema će nestati.
• Uzmite mulivitaminski preparat i riblje ulje, kalcij, magnezij i vitamin D – prava količina ovih hranjivih tvari može riješiti mnoge probleme.
• Ako ne bude bolje, potražite pomoć – možda trebate nekoga tko zna pogledati ”ispod haube”.
• Potražite liječnika koji prakticira funkcionalnu ili integriranu medicinu.

Radeći na ovakav način, liječnik može svjedočiti o nevjerojatnim transformacijama kod pacijenata jednostavno izbacujući ono što ih čini bolesnima i dajući im ono što im treba da se vrate u ravnotežu. I sami možete isprobati ovakav pristup slijedeći gornje savjete. To je upravo tako jednostavno kako zvuči jer sposobnost našeg tijela za samoiscjeljenje radi sve ostalo.

Da li ste doživjeli neke velike promjene u svom zdravlju jednostavno mijenjajući stil života? Da li vam je promjena prehrane, tjelesne aktivnost ili navike spavanja pomogla za rješavanje nekih tegoba? Ili ste frustrirani svim tim lijekovima koje vam je liječnik prepisao? Da li ste bili u stanju prekinuti sa nekim lijekovima koji su samo prikrivali simptome tako što ste pronašli osnovni uzrok problema? Podijelite svoja iskustva sa drugima, pišite u komentarima.

Izvor: Why Treating Your Symptoms is a Recipe for Disaster

Anticandida dijeta i bezglutenska prehrana - iskustvo

Nedavno sam primila pismo jedne čitateljice koja opisuje svoje iskustvo sa anticandida dijetom, te kako je otkrila da ne podnosi gluten:

Draga Anita!

Obzirom da sam se cijeli život mučila s raznim (na svu sreću na previše ozbiljnim) zdravstvenim tegobama, logično je bilo da počnem čitati i tražiti rješenje i na Internetu, osim kod liječnika koji prema mom iskustvu ne ističu dovoljno jasno i ne uvažavaju vrijednost prehrane.

No, prije 4 godine sam prema preporuci ginekologice otišla na anti candida dijetu i nakon početnih reakcija koje su bile vrlo snažne, ali na svu sreću i kratkotrajne (glavobolja, na 2 sata iz čista mira temperatura oko 38, pa opet sve dobro itd...) po prvi puta u životu sam se osjećala, ali i izgledala), genijalno. Bila sam ugodno iznenađena kada mi je moja ginekologica istaknula važnost zdrave prehrane za razliku od svih prethodnih liječnika koji su mi uvijek govorili da prehrana nije važna!

No, kako to već obično biva, nakon cca 6 mjeseci su me rodbina, prijatelji, ali i liječnici počeli uvjeravati da "to tako na duge staze ne ide" te da moram jesti ugljikohidrate iako mi je krvna slika bila - savršena!

Ubrzo je tada moja savršena linija nestala, no iako niti sada nisam loša s kilažom (koja ionako nikada nije bila moj veći problem) nestao je i taj visoki nivo moje osobne energije, fizičke snage i jednog općeg osjećaja zadovoljstva i psihičke smirenosti a naravno smanjio se i broj komplimenata koje sam dobivala u odnosu na vrijeme kada nisam konzumirala šećer, gluten, laktozu - tada kada je je moj unos UH iznosio od 0 - 50 grama UH dnevno s beskonačnom količinom maslinovog i bučinog ulja - intuitivno.

Ono na čemu Vam se želim zahvaliti je da je Vaš blog pomogao meni, ali i članovima moje obitelji da prihvate moj način prehrane te ste i njima podigli svijest o štetnosti konzumiranja pšenice.

Mene ste potaknuli da i sama provjerim svoju toleranciju na gluten - te sam na testu u Centru za celijakiju na probirnom testu ispala pozitivna, a na laboratorijskim testovima mi je sve OK (uključujući IGa) osim IGE koji mi iznosi 154, a normalna vrijednost je >100. Sada sam u dogovoru s liječnikom specijalistom na prehrani bez glutena i zapisivanju simptoma, zbog dijagnosticiranja da li celijakije dali alergije na gluten, još niti on ne zna sigurno. Moja bezglutenska dijeta je zapravo LCHF, te se dobar osjećaj entuzijazma i poleta vraća :). 

Brine me jedino da me zbog dijagnostike ne stave na glutensko opterećenje i za sada mi se čini da neću pristati na to (ako ga zatraže) - upravo zbog zdravog razuma i krvnih testova koji ukazuju da moj imuni sustav reagira na gluten, a s druge strane na to koliko mi bude loše kada gluten slučajno pojedem. To se od izbacivanja glutena iz prehrane dogodilo 3 puta i simptomi su mi bili trenutni svrbež cijelog tijela, 2 od 3 puta osip, urtikarija, 15-tak minuta nakon toga bi me počelo smetati svijetlo i buka, imala bi osjećaj da ću iskočiti iz kože, te sat - dva kasnije bol u želucu, a cca 4-5 sati kasnije napuhanost i vjetrovi.... iduće jutro bi mi oči bile mutne, kao da sam bolesna a za cca 24 sata bi mi postalo OK.... Uopće ne želim niti pomisliti što je moje tijelo moralo trpiti dok sam "normalno" jela...

Jučer smo nabavili i knjigu Life without bread - te još jednom Vam hvala i na blogu i na preporukama literature - jer meni ste dali mene natrag, u punoj snazi i formi i sa smješkom na licu - Vaš blog me ohrabrio da se hranim na način na koji meni i mome tijelu paše.

Lijepi pozdrav i uspješan nastavak rada i sve najbolje i u privatnom životu,

Sanja

Update: Sanja se javila nakon dva mjeseca sa novim nalazima:

Evo, stigli su rezultati vađenja krvi (KKS, kolesterol i elektroliti) i komentar liječnika je da su nalazi savršeni :)

U međuvremenu sam bila i kod ginekologice koja je komentirala da su mi stanice koje je gledala na mikroskopu prekrasne - čisti primjer zdravih stanica u kojima nema traga candidi niti upalnim procesima. Kaže mi ona da joj je pogled na moje stanice poboljšao dan - a ja na to "a tek meni" :))

Moja dijagnoza je za sada "sindrom celijakije" - i dalje je preporuka striktna bezglutenska prehrana i to na temelju krvne slike i općih simptoma i naravno svih poboljšanja mog zdravlja na bezglutenskoj / LCHF prehrani :) Mislim da je izrazito pozitivno da me liječnik nije tjerao na glutensko opterećenje - nego striktno i dalje bez glutena te kontrola za 6 mjeseci.

Vašu knjigu sam naručila i jedva čekam da mi stigne... :))

U međuvremenu, osim "Life without bread" sam pročitala i: "Paleo solution", "Primal body primal mind", "Primal blueprint", te koristim i kuharicu "Primal blueprint - quick and easy meals".

I osjećam se odlično!! Hvala!

Pročitajte: 
Gljivica candida - pošast modernog doba

Gluten - uzrok mnogih kroničnih bolesti

Osjetljivost na gluten iz žitarica - učestalija nego što smo mislili 

Kako je ovaj post sakupio previše komentara, teško se učitavaju, pa zatvaram komentiranje na ovom postu.