LCHF i inzulinska rezistencija - iskustvo

Ida mi je poslala svoju priču sa željom da je podijeli sa svima kojima bi mogla biti interesantna. Većina ljudi još uvijek ne shvaća koliko prehranom utječu na svoje zdravlje i još uvijek vjeruju da se bolesti liječe lijekovima. Zapravo je istina da moderna medicina nema lijeka za kronične bolesti. Lijekovi drže neke simptome pod kontrolom, no to je daleko od izlječenja. Izlječenje / iscijeljenje se događa kada tijelu pružimo uvjete za to, kad uklonimo ono što smeta i nadodamo ono što nedostaje. Prehrana je tu prvi i najvažniji korak. Više tekstova o problemima sa medicinom i farmacijom naći ćete ako skrolate malo niže na ovoj stranici http://istineilaziohrani.blogspot.hr/p/lchf-i-zdravlje.html 

a sada slijedi priča kako mi ju je poslala Ida:

---Sada kad je moja priča dobila i (očekivano) pozitivan epilog, voljela bih ju podijeliti s vama u nadi da ću nekome pomoći.

Prije 4 godine dijagnosticirana mi je inzulinska rezistencija. Otkrivena sasvim slučajno, kada me je endokrinologica poslala na pretrage radi nekih drugih “problema”.

Odmah mi je propisala Siofor, ujutro i navečer iza obroka. Rekla mi je da je to preddijabetes, te da dijabetes mogu očekivati “tek” u 50-ima. Rekla mi je da, pijući Siofor, smanjujem vjerojatnost za to, jer Siofor čuva moju gušteraču. Rekla mi je i da s obzirom da sam normalne kilaže, nema smisla da me stavlja na neku dijetu. Ja sam ju slijepo poslušala, jer ona je stručnjak a ja neznalica. Ona zna što je najbolje za mene. Btw, imala sam tada 21 godinu. 

I tako sam nastavila sa svojom prehranom koja je otprilike cijeli moj život izgledala ovako:
Doručak: Razne kombinacije sendviča (kruh sa sirom, kruh sa salamom, kulenom, kruh s putrom i pekmezom..)
Ručak: Meso s krumpirom, razno razne tjestenine, rižota, variva.. uz povrće ili salatu
Desert: Kolač, sladoled, čokolada
Užina: velika zdjelica voća

Večera: Opet sendvič, ili tjestenina s nekim umakom.

Vjerujem da se većini ljudi ovo čini kao zdrava prehrana. Od ranog djetinjstva, kao i većinu ljudi, roditelji su me učili da moram jesti puno povrća i voća, no i da se uz svaki obrok jede prilog - krumpir, riža ili kruh. I ja im ne zamjeram jer znam da su radili najbolje što su znali, a znali su ono što su ih njihovi roditelji naučili. A oni su ih naučili da se kruh jede uz svaki obrok, čak i uz druge ugljikohidrate. Jer se kruhom postiže sitost.

E pa ja sam na teži način naučila da prehrana na kojoj sam bila 20 godina nije bila zdrava.

I tako sam više od 3 godine pila Siofor, obavljala redovne kontrole kod endokrinologice koja je svaki puta posvetila minutu svog vremena kako bi pogledala nalaze krvi i rekla da nastavim s terapijom.

I onda sam jednoga dana, sjedeći u dnevnom boravku svoje drage prijateljice, ugledala na njenom stolu knjigu naziva “Istine i laži o hrani” autorice Anite Šupe. Malo sam bacila pogled o čemu se radi i zatim posudila knjigu.. I ta mi je knjiga otvorila oči. U samoj se knjizi, među ostalima, spominjala i inzulinska rezistencija. Zatim sam još pročitala i knjigu “Pšenični trbuh” te većinu tekstova na Anitinom blogu.

Informacije koje sam u tako kratkom vremenu upila, meni su se činile savršeno logične. Odluka da prelazim na LCHF prehranu pala je još krajem 2016.godine, no kako je u to vrijeme moja kuća bila prepuna razno raznih kolača, odlučila sam se najesti ih “za cijeli život”, a potom krenuti na prehranu. Valjda sam duboko u sebi znala da će mi to biti zadnji neLCHF kolači :)

I tako sam krenula nakon blagdana, tamo negdje 6.1. Obavijestila sam svoje ukućane o tome, rekla sam im da se moram držati ove prehrane bez iznimke, kako bih nakon nekoliko mjeseci mogla znati jesam li uspjela.

S obzirom da sam do sada “živjela na kruhu”, odmah sam odlučila peći LCHF kruh, jer bi mi preteško palo izbaciti i njega iz prehrane. Slatkiše sam u startu prekrižila. Kao i tjesteninu (koje mi je od djetinjstva bilo najdraže jelo na svijetu), rižu, krumpir i pekarske proizvode za “prigristi”. Prvih par tjedana bilo je najteže, no nakon toga kao da se organizam naviknuo. Milka mi je postala preslatka, a kava bez šećera nešto sasvim normalno.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja pečenja LCHF kruha, uspjela sam dobiti jestiv LCHF kruh. Svi su ukućani priznali kako je finiji od bilo kojeg kupovnog. Ubrzo sam shvatila da me pekara više neće vidjeti.

Moja LCHF prehrana bazirala se na sljedećem:
Za doručak sam uglavnom jela 2 šnite LCHF kruha sa svježim sirom i popila kavu s pola žličice kokosovog ulja
Ručak se uglavnom sastojao od mesa i povrća, uz salatu. Pokušala sam izbjegavati i čim više brašno (npr. pohano meso, variva sa zaprškom).. Nije uvijek sve bilo LCHF (bilo je tu mrkve, cikle..), no ideja o kuhanju “za idući dan” mi je bila premrska, tako da sam morala izabirati ono što se nudilo.
Na poslu sam uvijek imala badema ili bučinih sjemenki, ukoliko bi me uhvatila glad ili želja za grickanjem.
U dane kada sam išla na trening nakon posla, pojela bih i bananu, kako bi ipak dobila malo energije za odraditi trening.
Za večeru bih pojela ili jaja u raznim kombinacijama, ili neki frape sa šumskim voćem, ili povrće sa sirom. Ponekad bi i tu dodala koju šnitu LCHF kruha.

Svjesna sam da moja prehrana nije bila idealna LCHF prehrana, no išla sam linijom manjeg otpora: idem probati prvo ovako, pa ako ne pomogne, onda ću još dodatno paziti na omjer unosa UH, masti i proteina.

Od svega, najteže je bilo oduprijeti se proslavama rođendana u firmi, kada si morao odbiti i kolače i kekse i sokove. Bilo je teško i ne uzeti mamine lazanje ili bučnicu. Bilo je teško i biti 6 sati na šaki badema i prolaziti pored svih tih silnih pekara. Ali imala sam veliku motivaciju - svoje zdravlje.

Već nakon nekoliko tjedana, počela sam primjećivati razlike - imala sam manju potrebu za slatkim, više energije, manje napuhanosti.. Što se tiče Siofora, njega sam prestala uzimati u veljači, kada sam dobila termin za pregled kod endokrinologice. Objasnila sam joj što mi je plan, ona me u tome podržala i rekla mi je da se smijem skinuti s terapije kako bih mogla saznati djeluje li prehrana. Nalaze sam ponovila u lipnju. Čim sam popila onu čašu vode sa šećerom, znala sam da će nalaz biti dobar. Naime, prije 4 godine, nakon popijene čaše osjetila sam ogromnu žeđ i slabost. Sestra mi je rekla da 2h ne smijem piti, no ja sam ju molila da popijem malo vode jer mi je jako loše.

Ovaj put ti su simptomi izostali. Nisam popila niti čašu vode, a žeđ je u potpunosti izostala. Nisam sumnjala u dobar nalaz, koji je došao kroz par dana, a koji možete vidjeti ispod.

Prije nekoliko dana otišla sam na pregled endokrinologici. Imala sam pripremljen monolog o tome kako bi idući put trebala razmisliti hoće li 21-godišnjoj pacijentici propisati lijek do kraja života. Kada me prozvala u ordinaciju, pogledala je nasumično nalaz i rekla “Nastavite sa promjenom životnog stila, vidimo se za 8 mjeseci”. Bila sam očito naivna kada sam mislila da će je nalaz iznenaditi, razveseliti, ili da će me pitati kako sam uspjela..

U tom trenutku samo sam se digla i izašla iz ordinacije, jer sam zaključila da nema smisla da trošim riječi. Odlučila sam da je vrijednije napisati ovaj tekst i podijeliti ga s vama, osvijestiti vas, nego probati mijenjati svijest jedne doktorice.

Zato vas molim, dragi ljudi, ukoliko znate nekoga ili sami prolazite kroz ovakve ili slične “dijagnoze”, nemojte slijepo vjerovati doktorima, jer oni nažalost, ne znaju uvijek najbolje.

Pokušajte riješiti svoje probleme prirodnim putem, onime što unosite svaki dan u sebe. I nemojte sami sebi stvarati izlike kako je “skupo” zdravo se hraniti. Skupo je jesti u pekari, trošiti novce na razno razne kekse, čokolade, coca-cole, “prirodne sokove”. Skupo je narušavati svoje zdravlje, a kako Anita kaže, svi mi želimo biti zdravi.

Na kraju, veliko hvala Aniti, zahvaljujući kojoj sam povratila svoje zdravlje! :) ---

Hvala tebi Ida, što si se potrudila iznijeti svoje iskustvo kako bi motivirala druge ljude na pozitivne promjene!