Vitamin B12: Nutrijent ključan za dobro zdravlje

Tekst napisale: Sally Fallon i dr. Mary G. Enig

S engleskog preveo: Domagoj Džojić

Jedan od najvažnijih nutrijenata a koji dobivamo iz namirnica životinjskog podrijetla je vitamin B12. Taj je vitamin ujedno i najveća poznata biomolekula i jedini nutrijent sa stabilnom vezom ugljika i jednog metala. U središtu svake molekule B12 čija je približna kemijska formula (impresivna!) C61-64H84-90N14O13-14PCo nalazi se molekula kobalta. Izolirani je B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti kobalta. Kako je za B12 jedan liječnik rekao: “rumene kapljice koje razveseljuju žalosna srca i jačaju klonula.”1

Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno s folnom kiselinom, uključujući sintezu DNA, nastanak crvenih krvnih stanica i izolacijske ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okružuje živčane stanice i omogućuje provođenje signala kroz živčani sustav. Teži nedostatak očituje se kao perniciozna anemija koja je bila smrtonosna do otkrića B12 u jetri. No već puno prije pojave anemije, javljaju se drugi problemi, najčešće neurološke naravi (obamrlost, trnci, osjećaj žarenja u nogama, drhtavica, slabost mišića, poremećaji spavanja, gubitak pamćenja, iracionalna srdžba, narušena mentalna funkcija i Alzheimerova bolest) ili psihološki problemi (demencija, depresija, psihoze i opsesivno-kompulzivno ponašanje). Često se spominje i da je američki predsjednik Kennedy govorio da nikada ne bi bio postao predsjednik da nije primao injekcije B12.2

Apsorpcija

Apsorpcija vitamina B12 je kompleksan proces podložan poteškoćama u nekoliko točaka.

B12 iz namirnica životinjskog podrijetla ulazi u želudac kao dio životinjskih bjelančevina i mora najprije biti oslobođen uz pomoć pepsina i kloridne kiseline. Slobodni se B12 potom veže na R-protein, kojeg otpuštaju slinovne stanice i parijetalne stanice (iste stanice koje otpuštaju i kloridnu kiselinu). Da bi bio učinkovito apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na protein zvan intrinzični faktor (IF) koji se također izlučuje u želucu. Do ovoga ne može doći sve dok se kompleksi R-proteina ne razgrade pomoću enzima gušterače u tankom crijevu. B12 se potom veže za intrinzični faktor i nastavlja crijevom u niži dio tankog crijeva gdje se kompleks intrinzični faktor-B12 hvata za stanične receptore što je proces za koji je potreban kalcij.

Stoga manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima gušterače, intrinzičnog faktora, kalcija i staničnih receptora mogu preko otežane apsorpcije dovesti i do manjka B12. Kad jednom dospije u krvotok za B12 se vežu transportni proteini i odvode ga u stanice. Unutar stanice, enzimi oslobađaju B12 iz proteinskog kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva koenzimska oblika, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Manjak potrebnih enzima također može otežati ovu pretvorbu.

Budući da je proces apsorpcije tako složen i time podložan raznim blokirajućim mehanizmima, mnoge osobe – osobito stariji – mogu imati manjak čak i ako B12 uzimaju u izobilju putem hrane. Srećom, organizam apsorbira oko 1-5 posto slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se manjkovi uzrokovani slabom probavom bjelančevina ili nedostatkom R-proteina, intrinzičnog faktora ili enzima gušterače mogu uspješno tretirati nadopunom velikim dozama kristalnim B12 ili putem hrane ekstremno bogate s B12. Manjak B12 u stanicama uzrokovan nedostatkom ili lošom funkcijom enzima za pretvorbu može se prevladati nadopunom koenzimskim oblicima – metilkobalaminom i adenozilkobalaminom (oblici nađeni u stanicama).

Vegetarijanci

B12 nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla kao što je jetra, bubrezi, meso, riba, školjkaši i rakovi, mlječni proizvodi i jaja no pravi su izvor B12 u prirodi bakterije, jedina stvorenja koja mogu proizvesti ovaj vitamin. Kod ljudi i životinja ove bakterije proizvode B12 u debelom crijevu; svejedno, malo ili ništa apsorbira se kroz stijenku debelog crijeva tako da svoj B12 moramo uzimati putem namirnica životinjskog podrijetla. Školjkaši poput dagnji, kamenica i sl. sadrže velike količine B12 jer u sebi sifoniraju velike količine morskih mikroorganizama koji sintetiziraju vitamin B12.3 Proizvodnja B12 suplemenata uključuje procese fermentacije slične onima koje se koriste za proizvodnju penicilina i drugih antibiotika.

Zanimljivo je da iako jaja sadrže B12, ona također sadrže i tvari koje blokiraju njegovu apsorpciju,4 što je činjenica zbog koje nam preostaje jedino mlijeko kao dobar izvor B12 za vegetarijance. Neke studije ukazuju na to da se B12 bolje apsorbira iz mlijeka nego iz mesa.5 Ipak, jedan izvor ukazuje na to da se B12 u mlijeku uništava kuhanjem.6 Analiza B12 u pasteriziranom mlijeku otkriva gubitak od samo 10 posto; ipak, pasterizacija deformira bjelančevine mlijeka koje pomažu u apsorpciji B12.7

Zanimljivo je da neki izvori tvrde da fermentacija jogurta od mlijeka smanjuje količinu B12,8 iako tabele namirnica ukazuju na slične količine u komercijalnom mlijeku i jogurtu.

Molekula vitamina B12 otporna je na temperature koje prelaze točku vrenja, osim ako je izložena lužnatom mediju. Molekula se raspada pri 250° C. Tako se B12 uništava na površini mesa s roštilja no ne i u unutrašnjosti. Osam posto B12 iz jetre gubi se kuhanjem tijekom 5 minuta.9 Dakle, lagano pirjanje ili priprema odrezaka na polusirovo ili srednje pečeno najbolje čuva B12 iz mesa.

Sve donedavno, vegetarijanska i veganska literatura tvrdila je da određene biljne namirnice mogu poslužiti kao izvor B12 – morske alge, fermentirana soja, spirulina, čak i neoprano povrće gnojeno stajnjakom. Zagovornici vegetarijanstva pozivali su se na stanovnike Indije za koje se činilo da ne pokazuju znakove nedostatka B12 unatoč vrlo malim količinama životinjskih namirnica u prehrani. Ipak, još 1974. jedna je američka studija otkrila da 92 posto vegana, 64 posto laktovegetarijanaca, 47 posto lakto-ovo-vegetarijanaca i 20 posto poluvegetarijanaca ima B12 u krvi ispod normale, što znači ispod donje granice raspona koji ukazuje na pojavu perniciozne anemije.10

Većina vegetarijanske literature danas ne upozorava na vrlo stvarnu vjerojatnost iscrpljenja B12 i preporuča rutinsku nadopunu vitaminom B12. Sad znamo da je izvor B12 u tropskoj, većinom vegetarijanskoj prehrani u Indiji bio izmet kukaca i njihovi komadići u pohranjenim žitaricama i grahoricama.11 Ovo je bilo neizbježno u tradicionalnoj prehrani u vrućim podnebljima sve do dolaska moderne sterilizacije i tehnika skladištenja. Biljni izvori za koje se navodi da su izvor B12 zapravo sadržavaju analoge B12 (tzv. kobamide) – tvari koje blokiraju unos pravog B12 i povećavaju potrebu organizma za njim.12 Izvor kobamida koji iznenađuje je prekomjerno množenje bakterija u tankom crijevu, koje stvara analoge B12.13 Uporaba antibiotika ili prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima može potaknuti ovakvo prekomjerno množenje bakterija i dovesti do nedostatka B12.

Još jedno problematično područje su multivitaminski proizvodi! Pokojni Victor Herbert, poznati istraživač B12, smatrao je da mnogi multivitaminski proizvodi sadrže lažne ili čak opasne analoge B12 koji vjerojatno nastaju kada kristalni B12 reagira s ostalim nutrijentima u multivitaminskim proizvodima, kao što su vitamin C, željezo i bakar.14

Velike količine folne kiseline mogu ubrzati neuropsihijatrijske komplikacije kod osoba s nedostatkom B12.15 Budući da je unos folne kiseline kod vegetarijanaca prilično visok (iz zelenog povrća i proizvoda od žitarica koji su obogaćeni folnom kiselinom), oni koji se drže vegetarijanstva mogu imati povećan rizik od neuroloških i psiholoških problema.

Organizam pohranjuje razmjerno veliku količinu B12 u jetri. Stoga između prelaska na vegetarijansku prehranu (ili početka problema s apsorpcijom) i pojave simptoma nedostatka može proći i 5-10 godina. Zanimljivo je da organizam može reciklirati preko 75 posto B12 koji koristi.16 Iskorišteni se B12 izlučuje putem žuči i potom reapsorbira u tankom crijevu istim kompleksnim procesom opisanim ranije. Neke osobe imaju učinkovitiji sustav recikliranja od drugih pa stoga mogu izdržati dulje na vegetarijanskoj prehrani bez znakova nedostatka. Ipak, više se B12 izlučuje kad je u prehrani prisutno više vlakana, što je u vegetarijanskoj prehrani čest slučaj.17

Veganska i vegetarijanska prehrana predstavljaju stvarnu opasnost za djecu koja rastu jer su njihove pohranjene pričuve veoma male, osobito u slučaju ako su njihove majke izbjegavale životinjske namirnice tijekom trudnoće i laktacije. Znanstvena literatura sadrži brojne studije slučaja koje opisuju tešku anemiju, dramatični zastoj u razvoju, iritabilnost i i kašnjenje u svladavanju motoričkih vještina kod djece u vegetarijanskim obiteljima s nedostatkom B12.

U posljednjoj studiji istraživači su analizirali kognitivni razvoj 72-oje mladih ljudi othranjenih na prehrani u potpunosti bez životinjskih proizvoda najmanje do šeste godine a potom na prehrani koja uključuje mlijeko i jaja. U usporedbi s djecom koja su jela normalnu mješovitu prehranu (koja uključuje meso) cijelog života, imala su bitno slabiji rezultat na testovima gdje je mjereno snalaženje u prostoru, kratkotrajno pamćenje i “fluidna inteligencija” a to je sposobnost rješavanja kompleksnih problema, sposobnost apstraktnog razmišljanja i sposobnost učenja.18

Mjerenje nedostatka vitamina B12

Američka medicina kao pokazatelj nedostatka uzima količinu u krvi manju od 200 pg/mL. Ova se brojka temelji na razini povezanoj s najtežim očitovanjem nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je niža granica u Japanu i nekim europskim državama a to je 500-550 pg/mL, što je razina povezana s očitovanjem nedostatka na psihološkom području i ponašanju kao što su demencija i gubitak pamćenja. U tim zemljama liječnici smatraju normalnom količinom raspon od 500-1300 pg/mL.19

Prema dru Johnu Dommisseu, koji je stručnjak za nedostatak vitamina B12, ovo prihvaćanje visoke razine u Japanu kao normalne i spremnost da se psihijatrijski simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objašnjenje niske stope Alzheimerove demencije u toj zemlji – kao i razloga za vrlo visoku stopu Alzheimera u S.A.D.-u. 20

Unatoč niskom pragu koji se trenutno smatra rizičnom točkom, veliki broj amerikanaca svejedno ima nedostatak B12. U studiji Framingham Offspring Study koja je u tijeku i uključuje 3000 muškaraca i žena u mjestu Framingham u američkoj državi Massachusetts, istraživači su otkrili da 39 posto ima B12 u tzv. “nižem normalnom” rasponu a to je ispod 258,21. Da su istraživači za mjerenje statusa B12 kao optimalan raspon uzeli 1100-1300 vrlo bi malo ispitanika spadalo u one koji imaju dovoljno B12.

Jedno od otkrića ove studije koje najviše iznenađuje je činjenica da je najmlađa skupina (26 do 49 godina starosti) imala otprilike isti status B12 kao i najstarija skupina (65 i više), što je pokazatelj da nedostaci postaju sve češći.

Perniciozna anemija

Perniciozna (što znači “smrtonosna”) anemija nastaje kada osoba ima manjak intrinzičnog faktora te ne može apsorbirati B12. Najčešći je uzrok perniciozne anemije autoimuna reakcija koja pogađa i uništava želučane stanice koje proizvode intrinzični faktor. Bolest karakteriziraju nezrele, abnormalno velike crvene krvne stanice (makrociti), koje su vrlo neučinkovite u prenošenju kisika i bijele krvne stanice s nenormalnom jezgrom.

Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i umor; teška anemija uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i ubrzan puls.

Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike količine B12 kako bi prevladali nedostatak intrinzičnog faktora. Tradicionalni je tretman bio pola kilograma teleće jetre dnevno, što je bilo gotovo 200 mikrograma B12. Današnji liječnici prepisuju injekcije ili oralne nadopune čak i većim dozama.

Simptomi starenja

Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti – kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.

To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili nije predmet je poprilične debate među liječnicima. Posljednja fascinantna studija na jednoj obitelji iz Walesa pruža uvjerljive dokaze za povezanost niskog B12 i Alzheimerove bolesti.22

Istraživači su evaluirali članove jedne obitelji s genetskom predispozicijom za Alzheimerovu bolest. Otkrili su da 4 od 6 (67 posto) članova obitelji s potvrđenom Alzheimerovom bolešću ima nenormalno nizak vitamin B12 u krvi, u usporedbi s omjerom 1 od 12 (8 posto) koji su genetski imali isti rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti ali nisu oboljeli. Istraživači su razmišljali da nedostatak vitamina B12 može rezultirati oslabljenim reakcijama metilacije u središnjem živčanom sustavu, što je karakteristika Alzheimerove bolesti, kao i mogućnost da se genetska predispozicija za Alzheimer zapravo može odnositi na genetski poremećaj u sposobnosti apsorpcije vitamina B12.

Istraživači su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42 posto osoba u dobi od 65 i više. U jednoj recentnoj studiji gerijatrijskih pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi 295 pmol/L vitamina B12.23 Da je kao pokazatelj korištena viša referentna točka vjerojatno bi gotovo svi stariji ljudi imali dijagnozu nedostatka B12.

Trenutna se medicinska praksa usredotočila na kolesterol kao pokazatelj dobrog zdravlja koristeći se skupim, doživotnim lijekovima i zatupljujućom prehranom za snižavanje kolesterola koliko je god moguće – što je politika koja je rezultirala neizrecivom patnjom za milijune i ogroman financijski teret za medicinski sustav. Koliko bi sretnije rješenje (ali i učinkovitije s obzirom na troškove) bilo testirati sve osobe nakon pedesete godine na B12. Za tek djelić troškova, starost bi se moglo pretvoriti u razdoblje mira i ispunjenja, umjesto sadašnje srceparajuće patnje staraca i njihovih obitelji.

Istraživanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12 da preokrene proces mentalne degradacije kod starijih pacijenata. U jednoj studiji, 61 posto pacijenata s mentalnim oštećenjima doživjelo je potpuni oporavak nakon nadopune vitaminom B12; istraživači špekuliraju da su oni koji se nisu oporavili zapravo tako dugo imali nedostatak da su oštećenja živčanog sustava postala nepovratna.24 Nadopuna pokazuje mali pomak kod onih kod kojih su simptomi Alzheimera u punoj mjeri buktali tijekom više od 6 mjeseci.25 Stoga rutinsko rano testiranje na B12 ima potencijal sprječavanja mentalne degradacije za veliki udio starih osoba. Do trenutka kad se Alzheimerova bolest može u potpunosti dijagnosticirati, može već biti prekasno za učinkovitu nadopunu vitaminom B12.

Bolesti srca

Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker za bolesti srca visok homocistein u krvi. Homocistein u organizmu nastaje od aminokiseline metionina u procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12. Visok homocistein može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suženje arterija) za koju se smatra da prethodi aterosklerozi. Istraživači s Tajvana izvješćuju da se homocisteinom inducirana endotelijalna suženja mogu izbjeći ili barem smanjiti nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.26 Ironično, Američko društvo za srce (AHA) i vladine agencije već su demonizirali namirnice bogate vitaminom B12 poput jetre i sirovog mlijeka (koje je također izvrstan izvor vitamina B6).

Rak

S obzirom na to da B12 pomaže u obnavljanju DNA oštećene radijacijom ili oksidacijom, on igra ulogu i u zaštiti od raka. Nizak B12 povezan je s rakom grlića maternice 27 i rakom dojke 28 u studijama na ljudima.

No istraživanja vitamina B12 i raka kontradiktorna su. U jednoj je studiji visok vitamin B12 povezan s do 3 puta većim rizikom od raka prostate.29

Jedno obješnjenje za ovo je u činjenici da stanice raka razvijaju receptore koji im omogućuju da apsorbiraju velike količine vitamina B12. Štoviše, istraživači su u potrazi za lijekovima za rak koji bi kombinirali B12 sa staničnim toksinima poput dušičnog oksida. Unutar tumorske stanice, komponenta dušičnog oksida ciljanog lijeka otpušta se kao okidač staničnih događaja koji vode do pojačane aktivnosti gena koji uzrokuju apoptozu tj. programiranu smrt stanice.30

Pa ipak, u jednoj zadnjoj studiji otkriveno je da su injekcije velikih količina metilkobalamina bile netoksične te da su kočile razvoj tumora kod miševa hranjenih prehranom kojoj manjka B12.31

Nadalje, holistički su liječnici zabilježili dobre rezultate davanjem B12 oboljelima od raka. Dr. Max Gerson, koji je s iznimnim uspjehom liječio terminalne pacijente od raka, davao je svojim pacijentima injekcije jetre, obično kombinirane s dodatnim B12.32

Živčani poremećaji

Jedna bolest za koju se čini da je očito povezana s nedostatkom B12 je multipla skleroza (MS), bolest koju karakterizira demijelinizacija središnjeg živčanog sustava. Pa ipak, mnoge studije pokazuju da oboljeli od MS-a imaju normalnu količinu vitamina B12 u krvi. Japanski su istraživači otkrili da kod oboljelih od MS-a postoji smanjena sposobnost B12 da se veže, što onemogućuje prijenos B12 prema stanicama čak i kod pacijenata s normalnom količinom B12 u krvi.33 No čak su i onda uspjeli postići određeni napredak nadopunom u visokim dozama.

Korist od B12 za depresiju može biti zbog sposobnosti vitamina B12 da aktivira tvar zvanu tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže aktivaciji neurotransmitera za “dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin.34

Iznenađuje da se B12 također pokazao uspješan u liječenju dijabetičke neuropatije, moguće zato jer dijabetes remeti metabolizam vitamina B12.35

Ponavljajuće konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina B12. Jedna je studija otkrila da su pojedine osobe koje su imale konvulzije imale i nizak B12.36

Ostali neurološki problemi povezani s nedostatkom B12 uključuju urinarnu inkontinenciju 37 i migrenske glavobolje. 38 U jednoj anamnezi, B12 je djelovao bolje od steroida u liječenju Bellove paralize.39 Druga studija slučaja izvješćuje da je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na terapiju injekcijama B12.40

Plodnost

B12 igra kritičnu ulogu u staničnoj replikaciji pa stoga ne iznenađuje da se nedostatak može manifestirati kao mali broj spermija. Ključ su uspješnog tretmana visoke doze. U jednoj studiji, 27 posto muškaraca s brojem spermija manjim od 20 milijuna kojima je davano 1000 mcg vitamina B12 dnevno bilo je u stanju postići ukupan broj od preko 100 milijuna;41 u studiji u kojoj je muškarcima davano 6000 mcg na dan, 57 posto muškaraca s malim brojem spermija postiglo je napredak.42

Kako perniciozna anemija često uzrokuje neplodnost, nadopuna vitaminom B12 može i ženama pomoći da začnu. Tradicionalna društva smatrala su namirnice bogate vitaminom B12 važnima za plodnost. B12 igra ključnu ulogu u razvoju novog tkiva; zato ženama koje imaju manjak može izostati ovulacija ili se može dogoditi da se oplođeno jajašce ne razvija, što uzrokuje spontani pobačaj. Produljeni nedostatak vitamina B12 rezultira neplodnošću. U jednoj studiji, žena koja je imala sedam spontanih pobačaja prije nego što se ispostavilo da ima nedostatak B12 imala je troje djece nakon što je problem uklonjen.43

Ostale bolesti

• Aktivnost osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a nedostatak utječe na koštani metabolizam.44 Nizak B12 povezan je s osteoporozom 45 a dopuna vitaminom B12 može pomoći u mineralizaciji kostiju.46
• Nedostatak B12 javlja se kod 10-35 posto svih pacijenata pozitivnih na HIV, što se pripisuje raznim faktorima kao što je mali unos, smanjena apsorpcija i iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak B12 pogoršava neurološke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je činjenica da B12 usporava replikaciju virusa HIV-a. Dakle, B12 može poslužiti i kao terapija protiv povećanog opterećenja virusom i kao nutritivna potpora kod uobičajenih simptoma AIDS-a.47
• Za B12 je dokazano da je učinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod kojih astma proizlazi od osjetljivosti na sulfite.48
• Njemački istraživači izvješćuju o tome da su B12 koristili kao dio uspješnog liječenja čitavog niza kožnih problema kao što su osipi, seboreja, dermatitis, ekcem, crvenilo i lupus.49 Članak u jednom časopisu opisuje uspješan tretman psorijaze.50 Bile su potrebne velike doze – 30 injekcija s 1000 mikrograma svaka. B12 je korišten i za tretman hipopigmentacije (vitiligo) i hiperpigmentacije.51
• Poremećaj ugljikohidrata kod dijabetesa može biti indikacija za nedostatak B12 a B12 se koristi kao dodatak za dijabetičare.52
• Rusi su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12, promatrali su napredak kod polovice pacijenata iz skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10 miligrama B12 dnevno;53 a jedan je japanski liječnik otkrio da injekcije vitamina B12 popravljaju razne poteškoće s vidom.54
• Gluhoća je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala uspješnom kod tinitusa i gubitka sluha uzrokovanog bukom.55
• nedostatak B12 kod trudnica prepoznat je kao čimbenik kod defekata neuralne cijevi kod potomstva kao što je spina bifida.56 Ovo uistinu stvara zabrinutost radi kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12.57 Žene koje su uzimale kontracepcijske tablete trebale bi testirati svoju količinu B12 u krvi i obavezno uzimati nadopunu uoči začeća.
• B12 bi mogao biti potreban za odgovor antitijela;58 nizak B12 povezan je s problemima s imunitetom i učestalim infekcijama.59
• Mikotoksini iz plijesni utječu na funkciju vitamina B12 što objašnjava zašto su česte reakcije na plijesni upravo u vidu neuroloških problema.60 Pesticidi i kemikalije također iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke doze vitamina B12 mogu biti zaštita protiv tih ksenotoksina.61
• Injekcije B12 su se pokazale korisnima u liječenju virusnog hepatitisa.62
• Naposlijetku, tretman vitaminom B12 može pomoći kod poremećaja spavanja budući da je ovaj nutrijent povezan s proizvodnjom melatonina.63

Iznimka od našeg pravila

Na svojim smo stranicama uvijek dosljedno preporučali vitamine iz hrane (uključujući ovdje i supernamirnice) radije nego vitaminske nadopune. Jedan od dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata proizlazi iz istraživanja koja pokazuju da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogoršati simptome nedostatka B12 ili čak uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji čak povećavaju potrebu organizma za B12.

Ipak, kad se radi o samom B12, nadopuna izoliranim B12 često je nužna i prikladna. Mnogi su čimbenici našeg modernog načina života koji blokiraju komplicirane puteve apsorpcije ovog važnog nutrijenta – od nedostataka raznih nutrijenata do izlaganja toksinima putem prerađene hrane što sve uzrokuje slabu želučanu kiselinu, autoimune bolesti i poremećaje s enzimima – što otežava unos dostatnih količina iz normalne prehrane; a budući da se vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti način kao i B12 u prirodi, tj. bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza u većini slučajeva zanemariva.

Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podići kvalitetu života kod velikog dijela populacije a ne samo kod starijih osoba. Redovito testiranje i tretman suplementima po potrebi važan je korak u prelasku s moderne prehrane natrag na tradicionalnu, nutritivno bogatu kada nakon jednog ili dva naraštaja nikakvi suplementi više neće biti potrebni.

Autori bi htjeli zahvaliti Leei Clifford, MS, CCN na njezinom doprinosu na ustupanju iscrpnih dokumenata o vitaminu B12.

Znakovi nedostatka B12

Zaostajanje u rastu kod djece

Upaljeni jezik

Prijevremeno sijeda kosa

Poremećen metabolizam ugljikohidrata

Umor

Slabost

Gubitak težine

Zatvor

Neplodnost

Problemi s vidom

Gubitak sluha i tinitus

Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima

Alkoholizam

Impotencija

Inkontinencija

Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla područja na koži)

Neuralgija, neuritis i bursitis

Anemija, uključujući pernicioznu anemiju

Degeneracija spinalnog kanala

Psorijaza i drugi kožni problemi

Degeneracija mozga

Nesanica

Iracionalna ili kronična srdžba

Nasilno ponašanje

Pomanjkanje ravnoteže/nenormalno držanje

Borbeni umor (srodno PTSP-u)

Bilo koji emocionalni poremećaj sve do (uključivo) ludila

Testiranje nedostatka vitamina B12

Prvi korak u određivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u krvi. Ipak, mnogi liječnici vjeruju da je B12 u krvi nepouzdan pokazatelj nedostatka jer količina B12 u tkivima može biti niska unatoč normalnoj količini u krvi. Stoga preporučaju i pretrage na povišeni homocistein i metilmalonsku kiselinu (MMA), dva prekursora metaboličkih reakcija koje kontrolira B12. Budući da homocistein može biti povišen iz više razloga (nedostatak folne kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega, hipotireoza i određeni genetski defekti), liječnici smatraju da je povišeni MMA pouzdaniji indikator nedostatka B12.

Druge pretrage uključuju Schillingov test u kojem se daje malena količina radioaktivnog B12 oralno te se potom mjeri količina apsorbiranog B12. Ako se vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzični faktor potvrđuje se dijagnoza perniciozne anemije.

S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je normalna razina predmet rasprave a poremećaji mogući na raznim razinama, mnogi su liječnici došli do zaključka da je jedini pouzdan način određivanja učinka blagog nedostatka B12 na krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati promjene (osobito one psihološke naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti idealnu količinu suplementacije za svakog pojedinog pacijenta. S obzirom da B12 nije toksičan, osim možda u ekstremno velikim količinama, empirijska primjena velikih doza za pacijente ne predstavlja opasnost.

Izbjegavanje nedostatka vitamina B12

Uzimajte ga u izobilju putem hrane. Jedući jetru ili školjke najmanje jednom tjedno na najbolji ćete se način osigurati da uzimate dovoljnu količinu.

Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12 ili povećavaju potrebe organizma za njim kao što su namirnice na bazi soje i spirulina.

Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu: lijekovi kao Tagamet, Zantac i Losec mogu dovesti do teškog nedostatka B12 (Koop H. Aliment Pharmacol Ther 1992;6:399-406 [review]; Marcaurd SP i ostali. Ann Intern Med 1994;120:211-215).

Izbjegavajete lijekove za dijabetes kao što je Glucophage koji također remeti apsorpciju B12 (Archives Int Med 2002 Feb 25;162:484-85).

Konzumirajte obilno kalcij. Kalcij je povezan s apsorpcijom B12 u nižem dijelu tankog crijeva. Najbolji su izvor sirovi mlječni proizvodi i juhe od kostiju (juhe od kostiju također pomažu u liječenju crijevnih upala koje su mogle biti i uzrok poteškoća s apsorpcijom). I dolomitni prah može se koristiti kao izvor kalcija.

Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane namirnice: one pomažu u borbi protiv patogena kao što je helicobacter pylori, koja je povezana s nedostatkom B12. Iskorjenjivanje ovog mikroorganizma obično uklanja i nedostatak B12. (Archives of Internal Medicine, May 8, 2000 160:1349-53)

Izbjegavajte namirnice obogaćene folnom kiselinom. Uzimanje folne kiseline bez B12 može prikriti znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim zrncima no neće štititi od nedostataka u živčanom sustavu. Folna kiselina i B12 djeluju zajedno i bilo koji program suplementacije mora uključivati oba ova nutrijenta (Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline. National Academy Press. Washington, DC 1998).

Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom duljih razdoblja. Nekoliko je istraživača proučavalo sposobnost vitamina C da uništi B12 iako ovo drugi osporavaju. Male količine prirodnog vitamina C bolji su izbor od velikih količina sintetskog (Herbert V and Das KC. Folic acid and vitamin B12. In: Shils ME, Olson JA, Shike M, eds. Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. PhiladelphiaL Lea & Febiger, 1994:404.).

Nemojte pušiti. Pušenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe vitamina B12 (New Eng J Med 1995 Nov 2;333(18):1176-82).

Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije. Dušični oksid iz anestezije tijekom operacije može iscrpiti B12, što je činjenica koja može razjasniti mnoge slučajeve postoperativne depresije (Marie RM and others. Arch Neurol 2000 Mar;57(3):380-2).

Izbjegavajte cjepiva koja sadrže thimerosal i druge spojeve koji sadrže živu. Živa iscrpljuje vitamin B12 (J Molecular Psychiatry Apr 2004).

Izbjegavajte plijesni iz okoliša ili hrane. Mikotoksini koje proizvode plijesni remete ili utječu na normalnu funkciju vitamina B12 (Anyanwi EC and others. Scientific World Journal 2004 Aug;4:736-45).

Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu iscrpiti vitamin B12. (Henley S. Body Forum 1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW and others. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 2003 Mar 26;107(1):57-61; Lussana F and others. Thromb Res 2003;112(1-2):37-41).

Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu utjecati i na B12 kao što je celijakija, Crohnova bolest i slični crijevni poremećaji, osobito ako ste starija osoba ili imate bilo koji od simptoma nedostatka B12.

Nadopuna B12 – injekcije ili tablete?

Standardni tretman nedostatka vitamina B12 uključuje injekcije pomoću kojih B12 brzo dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno defektne komponente mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste u slučajevima ekstremnih nedostataka, kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12. Standardni je protokol 1000 mikrograma dnevno tijekom tri dana, potom tjedno mjesec dana, potom jednom mjesečno na neodređeno vrijeme.

Injekcije su neugodne i skupe, potrebni su redoviti posjeti ordinacijama osim ako ih pacijent daje sam sebi. Za sve situacije osim najhitnijih sve više medicinskih mišljenja ide u smjeru uporabe oralne nadopune, osobito u vidu tabletica za pod jezik. Liječnici sada preporučaju dozu od 100-250 mikrograma dnevno na redovitoj osnovi. Onima koji imaju poteškoće s apsorpcijom može biti potrebno 1000-2000 mikrograma dnevno. Takve su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksičnih učinaka. Oni koji imaju problema s apsorpcijom apsorbirat će samo dio doze (difuzijom kroz stijenku crijeva) no studije pokazuju da će dosljedna primjena oralne nadopune popraviti nedostatak kod većine pacijenata s malapsorpcijom. U stvari, posljednja je studija pokazala da je oralna nadopuna s 2000 mikrograma dnevno bila tri puta učinkovitija od injekcija za povećanje B12 kod pacijenata s pernicionznom anemijom (Journal of the American Geriatrics Society, January 1997 45(1):124).

Dr. John Dommisse preporuča vrlo visoke doze tableta (2000/2500 mcg) i to nakon jednog ili dva obroka dnevno, kao učinkovite poput injekcija u održavanju B12 u serumu u idealnom rasponu (www.johndommissemd.com/b12.html).

Pripravci u obliku nosnih gelova također su se pokazali učinkovitima u održavanju idealne razine B12 u serumu, iako je ova metoda nadopune ostala kontroverzna. Još jedna moguća metoda primjene, koju preporuča dr. Joseph Mercola, je primjena putem kože tako što se B12 miješa s DMSO-om (www.mercola.com/2000/aug27/vitamin_b12_deficiency.htm).

Najčešći oblik B12 za tretman u SAD-u je cijanokobalamin. Međutim, samo su dva oblika aktivna u organizmu, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Cijanokobalamin se najprije u organizmu mora pretvoriti ili u metil- ili adenozilkobalamin putem enzimatskog uklanjanja molekule cijanida (količina cijanida koja nastaje ovima putem vrlo je mala no ipak može biti problematična); dok s druge strane, organizam pripravke metilkobalamina može odmah iskoristiti (jedini aktivan oblik vitamina B12 komercijalno dostupan u SAD-u). U studiji koja je promatrala svojstvo vitamina B12 da produži život miševima s rakom, metilkobalamin je značajno povećao vrijeme preživljavanja dok cijanokobalamin nije imao učinka (Tsao CS and Myashita K. Pathobiology 1993;61(2):104-8).

Pacijentica koja je plakala 6 mjeseci

Iz knjige Your Nutrition Prescription dra H.L. Newbolda

Prije nekoliko godina 76-godišnju je staricu u ordinaciju dovela njezina kćer, govoreći da je majka nekontrolirano plakala šest mjeseci te da je odnedavno postala tako nesposobna da nije u stanju obavljati svoje kućanske poslove. Već je bila kod petorice liječnika koji su je liječili na pet različitih načina, uglavnom antidepresivima i sredstvima za smirenje. Jedan joj je liječnik davao injekcije s više vitamina, no ništa joj nije pomagalo.

Unatoč tome što je imala normalan B12 dao sam joj probnu injekciju sa 1000 mcg vitamina B12. Sam sebi sam rekao da ukoliko se brzo ne oporavi, trebat će joj antidepresiv. Ukoliko joj antidepresivi značajnije ne pomognu u roku od mjesec dana, trebat će joj terapija elektrošokovima.

Kad se vratila u moju ordinaciju tri dana kasnije, bilo joj je puno bolje. Više nije plakala i rekla je da se osjeća puno snažnije i da je prvi put nakon više mjeseci prespavala cijelu noć.

Tri dana poslije toga je izgledala sretno te mi je rekla da opet može voditi domaćinstvo.

Prilikom budućih posjeta kćer sam poučio kako da joj daje injekcije dva puta tjedno ili češće ako joj se učini da ima veću potrebu za ovim vitaminom. Kad se vratila nakon nekoliko tjedana, starica mi je rekla da može osjetiti kako joj se iscrpljuju zalihe vitamina svaka tri do četiri dana i da se nakon svake injekcije osjeća potpuno preporođena. Taj je put rekla i da se osjeća kao prije deset godina i bila je zauzeta svim svojim kućanskim poslovima u kojima je kao i toliko drugih dobrih njemačkih kućanica njene generacije neizmjerno uživala.

Rečeno joj je da uzima injekcije češće. Čekala je predugo nakon što bi je injekcija podigla.

Ova je žena dobar primjer osobe ovisne o jednom vitaminu. Siguran sam da je podigla vitamin B12 u serumu do neslućenih visina. Bilo bi bacanje novca ponovno je testirati.

Možda je ona jedna od onih kojima funkcija enzima postupno slabi s godinama. No ova je pacijentica vraćena u normalu ogromnim količinama vitamina. Moguće je čak da su određeni metabolički putevi koji normalno ne angažiraju vitamin B12, zamijenili putove i iskoristili ovaj ojačani set enzima. Kako god, nekoliko injekcija B12 pretvorilo je plačljivu, teturajuću staricu u živahnu, stariju kućanicu punu energje koja je ponovno mogla preuzeti aktivnu ulogu u životu i uživati u ostatku svojih godina.

Upravo se o takvim transformacijama radi kad je u pitanju kemija i prehrana.

Vitamin B12 i Nobelova nagrada

Otkriće, opis, izdvajanje i sinteza B12 dobar su primjer znanosti u najboljem svjetlu što je kao rezultat imalo 4 Nobelove nagrade, tri iz kemije i jedna iz medicine.

1934: Whipple (California), Minot i Murphy (Massachusetts) dobili su Nobelovu nagradu iz fiziologije i medicine za otkriće “faktora anti-perniciozne anemije” u jetri.

1964: Dorothy Crowfoot Hodgkin (Oxford) dobila je Nobelovu nagradu iz kemije za analizu kristalne strukture kristala B12, uporabom nove rentgenske tehnike.

1965: R. B. Woodward (Harvard), radeći s B12, dobio je Nobelovu nagradu iz kemije za istaknute rezultate u umijeću organske sinteze.

1981: K. Fukui (Kyoto) i R. Hoffman (Cornell), radeći s B12, dobili su Nobelovu nagradu iz kemije za kvantnomehaničke studije kemijske reaktivnosti.

Izvori vitamina B12

Mekušci (školjke, kamenice, dagnje, itd.) 85g 84,1 mikrograma

Jetra goveđa, 1 šnita 47,9 mikrograma

Pastrva, divlja, 85g 5,4 mikrograma

Losos, 85g 4,9 mikrograma

Pastrva, uzgojena, 85g 4,2 mikrograma

Goveđi but, 85g 2,4 mikrograma

Jogurt 1,4 mikrograma

Mlijeko, 2,5dl 0,9 mikrograma

Svinjetina, sušena šunka, iz limenke, 85g 0,6 mikrograma

Jaje, tvrdo kuhano 0,6 mikrograma

Pileća prsa, 1/2 prsa 0,3 mikrograma

RDA za vitamin B12 (Recommended Daily Allowance)

Dob RDA

0-6 mjeseci nema RDA

7-12 mjeseci nema RDA

1-3 godine 0,9 mikrograma

4-8 godina 1,2 mikrograma

9-13 godina 1,8 mikrograma

14 i više 2,4 mikrograma

Trudnoća 2,6 mikrograma

Laktacija 2,8 mikrograma

Izvor: MudrePredaje.com (WAPF Hrvatska)

Bojimo se žumanjka, a čvarci su postali prosta riječ - Interview za portal Naturala

Preuzeto s Naturala - Portal za zdravlje

INTERVIEW s Anitom Šupe – razgovarali smo s nutricionistkinjom nakon promocije njenog prvijenca Istine i laži o hrani, održane u prepunoj dvorani knjižare Profil u Zagrebu

Objavljeno: 27.06.2012.Autor: Naturala.hr; Andrea Šitum

U četvrtak, 14. lipnja, u večernjim satima, prvi kat knjižare Profil u Bogovićevoj bio je prepun znatiželjnika zainteresiranih za promociju prvijenca Anite Šupe - Istine i laži o hrani. Anita Šupe je šibenčanka koja živi u Švedskoj, a njena nutricionistička filozofija do hrvatskih je građana došla prvo zahvaljujući blogu Istine i laži o hrani, a sada i knjizi jednakog naziva koja, kako i sama Anita kaže – “preokreće naopako sve što smo do sada znali, ili vjerovali da znamo, o utjecaju prehrane na zdravlje”.

Što je tu revolucionarno?

" LCHF prehranu, Paleo prehranu ili Low Carb High Fat (malo ugljikohidrata, mnogo masnoće) sačinjava prava izvorna hrana: riba, meso, jaja, mnoštvo raznolikog povrća i prirodne masnoće. Sada nam je već poznato da je strah od zasićenih masti životinjskog podrijetla i kolesterola jedan neutemeljeni mit pa nema straha od prirodnih masnoća u prehrani. U praksi to podrazumijeva strogo reducirani unos namirnica bogatih šećerom i škrobom kao što su kruh, tjestenina, žitarice, krumpir, riža i sl. Koriste se i mliječni proizvodi, te orašasti plodovi i voće. Naglasak je stavljen na čiste prirodne namirnice u njihovom izvornom obliku, koliko je to moguće iz domaćeg ili organskog uzgoja. Osim šećera i škroba izbjegavaju se rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i druge industrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnih kemikalija. LCHF je prirodan i zdrav način prehrane, najsličniji izvornoj prehrani naših predaka kojoj smo genetski prilagođeni i koja je optimalna za očuvanje dobrog zdravlja i normalne tjelesne težine." - objasnila je nutricionistkinja Anita Šupe na početku promocije, kojoj su, osim nje, prisustvovali i Palmina Dujmešić - nakladnica knjige, Domagoj Džojić - recenzent knjige i predstavnik Zaklade Weston A. Price, Nataša Živković - stručnjakinja za upravljanje sigurnošću hrane. Promociju je  moderirao Nenad Maljković, socijalni poduzetnik i kulturni kreativac.

Strpljivo se čekalo u redu na kratki razgovor i potpisivanje knjige

Sudionici zagrebačke promocije knjige Istine i laži o hrani imali su prilike čuti i pričuMaje Kirić iz Međimurja koja se, zahvaljujući prelasku na ovu vrstu prehrane, riješila alergija, učestalih infekcija, kandide i manjka energije, a o koristima prelaska na LCHF posvjedočilo je i još nekoliko prisutnih, između ostalih i mlada liječnica Ana B. kojoj standardna bezglutenska prehrana nije pomogla kod celijakije, ali je zahvaljujući LCHF prehrani značajno popravila svoje cjelokupno zdravstveno stanje.

Nakon završene promocije i potpisivanja primjeraka knjige, zamolili smo Anitu Šupe za kratki intervju – udovoljila je našoj želji iako je žurila na druženje s prijateljima i čitateljima u restoranu Tratoria Al Pittor u Bogovićevoj 3, gdje su za uzvanike bila pripremljena jela prema LCHF - Paleo receptima.

N: Anita, nadam se da ste zadovoljni zagrebačkom promocijom, recite nam kako vas se dojmilo ovo iskustvo?

Anita Šupe: Da, jako sam zadovoljna promocijom, atmosfera je bila opuštena, a odaziv sudionika zaista fantastičan. Posebno mi je bilo drago uživo susresti i dosta velik broj ljudi koje sam od ranije poznavala preko internet komunikacije.

N: Neupućeni često shvaćaju način prehrane koji promovirate kao pretjerani unos masnoće u organizam pa biste li nam, za početak, rekli što ste sve pojeli tijekom jučerašnjeg dana?

Anita Šupe: Za doručak sam popila smoothie od svježe cikle, jagoda, malo mljevenih badema, žumanjka jajeta iz organskog uzgoja, malo celera i korijandera te onoliko vode da se sve može smiksati. Za ručak je bila salata od svježeg povrća (rotkvice, krastavci, paprika, rukola), sa nasjeckanim tvrdo kuhanim jajetom i sirovim kozicama i dresingom od maslinovog ulja, soli, papra i limunovog soka, a za večeru sam pojela šniclu na maslacu i tikvice popržene isto na maslacu sa češnjakom.

N: Zanima nas prihvaća li i cijela vaša obitelj LCHF način prehrane ili za djecu kuhate posebno? Može li se uopće LCHF preporučiti djeci?

Anita Šupe: Naravno da može, iako djeca ne trebaju toliko ograničavati unos ugljikohidrata kao mi odrasli. Ugljikohidrati daju turbo energiju, a kako su djeca normalno jako tjelesno aktivna tako oni i potroše tu energiju. To znači, da ako djeca jedu pravu hranu – svježu ribu, meso, jaja, punomasne mliječne proizvode, povrće i voće, tada njihova prehrana može sadržavati i škrob iz pravilno pripremljenih žitarica kao npr. kruh od kiselog tijesta, zobene kašice, rižu, palentu i sl. Važno je djeci dati dosta prirodne masnoće kako bi dobili hranjive tvari koje trebaju za razvoj i kako bi bila sita i zadovoljna što onda smanjuje njihovu potrebu za junk hranom i slatkišima. Npr. za doručak u zobenu kašicu ili palentu ja djeci dodam žumanjak i žlicu maslaca. Sendvič je tanka šnita kruha i debeli namaz maslaca ili kajmaka, sirnog namaza ili sl. Međuobrok su orašasti plodovi, voće, punomasni jogurt ili smoothie od kefira i voća sa žumanjkom, kokosovim uljem ili sl. 

N: Često se ovoj prehrani prigovara da uz masnoće podrazumijeva i prevelik unos proteina porijeklom iz mesa, je li to točno?

Anita Šupe: Ne, to nije točno. U LCHF se ne jede ništa više mesa nego u standardnoj prehrani. Kalorije iz ugljikohidrata nadoknađuju se kalorijama iz masnoće, dakle jede se više masnoće, a ne proteina. To ”više masnoće” znači da se ne odstranjuje masnoća koja se prirodno nalazi u hrani kao npr. masni dijelovi s mesa, kožica s piletine, da se koristi masnoća u pripremi hrane koliko treba da jelo bude ukusno, da se ne koriste light nego punomasni mliječni proizvodi, i da se ne suzdržava od upotrebe jaja, orašastih plodova i drugih masnih namirnica. Kad se smanji unos ugljikohidrata koji pobuđuju apetit i kad se poveća unos masnoća koje daju hranjive tvari i sitost, tada se obroci spontano smanjuju i jede se količinski manje, a osoba se osjeća sitije. LCHF ne znači obavezno mesojedstvo jer i mnogi vegetarijanci jedu LCHF. Važno je da prehrana sadrži neke namirnice životinjskog porijekla jer životinjski proteini i masti daju neophodni građevinski materijal za tijelo i tjelesne funkcije, ali to ne mora obavezno biti iz mesa; dovoljna su jaja i mliječni proizvodi ili riba.

N: Nije li cijela ova priča pomalo kontradiktorna jer se zna da novije nutricionističke i medicinske smjernice uglavnom podrazumijevaju smanjeni unos masnoće zbog velikog straha od porasta kolesterola - prema onome što smo čuli na promociji, čini se da su vaša iskustva drugačija, a vidim i iz ovoga što ste nam ispričali da se ne “bojite” niti jaja niti maslaca.

Anita Šupe: Upravo je fantastično kako smo uspjeli, kao civilizacija, doći do toga da se bojimo jajeta, maslaca, a čvarci su nam postali gotovo prosta riječ, ali zato serviramo djeci croissaint ili krafnu koja može stajati dva tjedna zapakirana u celofanu i dajemo im sokove umjetnih aroma krcate šećerom. Pogledajte samo sastav na poleđini jednog takvog proizvoda – krcat je E-brojevima i šećerima!

N: Slažem se apsolutno s vama, ne znam zbog čega – zaposlenosti ili lijenosti, skloni smo tražiti instant rješenja za sve segmente našeg života, žalosno je da to činimo i u prehrani, a najžalosnije da takve “prečice” primjenjujemo na najmlađima. Spomenuli ste čvarke – smatrate doista da njihovom učestalom konzumacijom neće doći do povišenja kolesterola, ako osoba uz njih ne konzumira ugljikohidrate?

Anita Šupe: Danas se skoro svakoj zdravoj osobi može ustvrditi ”povišen” kolesterol zato što se referentne vrijednosti stalno snižavaju. Prije 10 – 20 godina ukupan kolesterol od 7 – 8 jedinica se smatrao normalnim, a danas se i onaj od preko 5 jedinica snižava statinima, lijekovima na kojima farmaceutska industrija obrće milijarde dolara. Pri tome se ne vodi računa o brojnim opasnim nuspojavama ovih lijekova koji se ljudima nameću potpuno bez potrebe. Brojne kontrolirane studije pokazale su da povećani unos zasićenih masnoća nema utjecaja niti na ukupni kolesterol niti na LDL kolesterol niti na stvaranje srčano-žilnih bolesti. Također je pokazano da su ljudi s niskim kolesterolom imali začepljene žile u jednakoj mjeri kao i oni s visokim kolesterolom. Totalni kolesterol i LDL kolesterol nisu pokazatelji rizika, ali visoki trigliceridi jesu jednako kao i nizak HDL – zaštitni kolesterol. Sa LCHF prehranom se svima snižavaju trigliceridi i povećava HDL. Cijela ta priča o kolesterolu je potpuno krivo nasađena jer ono što je znanstveno potvrđeno uopće se ne primjenjuje u liječnikoj praksi. U znanstvenoj literaturi  je poznato da se povišeni trigliceridi i masna jetra stvaraju od šećera i škroba, a ne od masti iz prehrane a ipak liječnici u svakodnevnoj praksi kod ovih poremećaja savjetuju smanjenje masnoće u prehrani i povećani unos žitarica (koje su krcate škrobom koji je čista glukoza). 

N: A što je s antioksidansima, dobiva li ih osoba dovoljno ako je na ovoj prehrani?

Anita Šupe: Sa LCHF se dobiva puno više antioksidansa nego kroz standardnu prehranu. Jede se šumsko voće (npr. borovnice, brusnice, kupine) koje je od sveg voća najbogatije antioksidansima. Jede se puno više raznog povrća (npr. brokula i zeleno lisnato povrće su krcati antioksidantima) nego u standardnoj prehrani gdje volumen obroka sačinjavaju škrobaste namirnice (tijesto, riža, krumpir) siromašne hranjivim tvarima. Naročito se vodi računa da se koristi češnjak i druge vrste luka, riba ili riblje ulje, maslinovo ulje, kurkuma, đumbir, kajenski papar, čili i slične namirnice i začini koje imaju jaka antiinflamatorna i antioksidativna svojstva. 

N: I za kraj – prva knjiga vam je izašla, možemo li u skorije vrijeme očekivati i kuharicu?

Anita Šupe: Kuharica je u pripremi i planirana do kraja ove godine, a onda slijedi  knjiga o prehrani za djecu.

S Anitom Šupe razgovarala je Andrea Šitum.

Globus o promociji

Evo kako je tjednik Globus izvijestio o promociji knjige u Zagrebu...

PROMOCIJA KNJIGE U ZAGREBU

U četvrtak, 14.6.2012. u 19 sati, u knjižari Profil u Bogovićevoj 7 održat će se zagrebačka promocija moje knjige "Istine i laži o hrani". Svi ste dobrodošli i nadam se da ću vas vidjeti u velikom broju! 

Za više detalja o promociji kliknite ovdje: 

PROMOCIJA KNJIGE 14.6. ZAGREB

Nakon promocije, moći ćete nam se pridružiti za večerom u restoranu Tratoria Al Pittor u Bogovićevoj 3, gdje će za nas biti pripremljena jela prema LCHF - Paleo receptima. 

Zainteresirani će rezervirati mjesto odabirom odgovarajućeg menija (mesni, riblji ili vegetarijanski) preko sustava Entrio (donji link). Ovo je potrebno učiniti zbog ograničenog kapaciteta restorana. No, da biste svi dobili jednaku šansu rezervirati ulaznicu za restoran, "prodaja" će biti puštena 7.6.2012. u 19 sati. Do tada će većina vas imati priliku pročitati ovu obavijest na blogu ili Facebooku, pa će važiti "tko prvi - njemu djevojka" :)

Za detaljan meni, cijene večere, opis i slike restorana, te za rezervaciju, kliknite ovdje: 

LCHF VEČERA 14.6. ZAGREB

Srdačan pozdrav i vidimo se uskoro!

Anita Šupe

Hrana koja hrani, hrana koja čisti (ili činjenice o detoxu i veganstvu)

Tekst napisala: Dr. Natasha Campbell McBride

S engleskog prevela: Anita Šupe

21-godišnju Helen je u kliniku Dr Campbell-McBride dovela njezina zabrinuta tetka. Opasno pothranjena, mršavila je iz dana u dan. 185 cm visoka i samo 51 kg, nekad lijepa djevojka, sada je izgledala mršavo, blijedo, s očima bez sjaja i slabog glasa. Menstruaciju je izgubila 7 mjeseci ranije.

Helen je odrasla u SAD i u Englesku je došla studirati. Kod kuće je bila nestašica hrane i industrijske prerađevine nisu bile dostupne. Tako je Helen odrasla na domaćoj cjelovitoj hrani od svježih lokalno proizvedenih namirnica: svježe meso, svježa jaja i svježe mlijeko predstavljali su veliki udio u njezinoj prehrani. Uvijek je bila vrlo zdrava.

Ubrzo nakon dolaska u Englesku razvila je odbojnost prema prerađenoj junk hrani, na kojoj su živjeli njezini kolege studenti, te se odlučila hraniti zdravo. Kratko istraživanje popularne literature dovelo ju je do zaključka da je najzdravija prehrana vegetarijanska, i to ona sa niskim udjelom masti. Tako je Helen počela sama pripremati svoju hranu od cjelovitih žitarica, graha, leće, orašastih plodova, puno povrća i voća. Pila je samo sok i voćne sokove. Jedine masti koje je koristila bilo je maslinovo ulje i nešto maslaca od kikirikija. Nije uopće konzumirala hranu životinjskog porijekla i nastojala je sve jesti organsko. Počela se baviti jogom i to joj se sviđalo.

Nakon nekoliko mjeseci na ovoj prehrani Helen je izgubila menstruaciju i počela mršaviti. Ali ništa od ovoga je nije zabrinjavalo jer se ”osjećala dobro”. Kad je otišla kući za praznike, njezina je obitelj bila užasnuta kako je Helen izgledala pa su kontaktirali tetku u Engleskoj da bi od nje zatražili pomoć. U vrijeme kad je došla na konzultaciju kod dr Campbell-McBride, Helen je na svojoj ”zdravoj prehrani” bila preko godinu dana.

Pa što se to dogodilo Helen? Nije li pratila najzdraviju prehranu na svijetu, upravo onakvu kakvoj bismo svi trebali težiti? To je ono što nam medicinski autoriteti i mainstream mediji govore. Što je sa svim istraživanjima koja pokazuju da veganska prehrana snižava visoki krvni tlak, pomaže kod dijabetesa i mnogih drugih kroničnih bolesti? Što je sa Gersonovim protokolom za liječenje raka i drugih kroničnih bolesti, koji je isključivo veganski? Što je sa svim drugim metodama liječenja raka od kojih su većina veganski? Ovi protokoli i pristupi imaju dobru evidenciju uspjeha.

Pokušajmo razumjeti cijeli problem.

Helen je inteligentna djevojka i prva dobra stvar koju je učinila bila je da je prestala jesti industrijske prerađevine. Te umjetne stvari zamotane u šarena pakiranja nemaju pravo nazivati se plemenitim imenom ”hrana”, one su korijen problema svih modernih epidemija i degenerativnih bolesti. No nećemo u ovom tekstu trošiti vrijeme na priču o procesiranoj hrani, samo ćemo je sumirati odličnim citatom: ”Čovjek je jedina vrsta koja je dovoljno pametna da proizvede vlastitu hranu kao i jedina vrsta koja je dovoljno glupa da je jede.” Da bismo imali dobro zdravlje trebamo jesti hranu koju je stvorila Majka Priroda. Prirodi su trebale miljarde godina za dizajniranje ljudskog tijela, dok je istovremeno stvarala namirnice pogodne za to tijelo. Kako li je arogantno misliti da ljudi znaju bolje od Prirode, nakon što su prtljali po svojim laboratorijima samo nekoliko desetljeća, uglavnom motivirani pohlepom!

Priroda nam je osigurala dvije vrste hrane: biljnu hranu i životinjsku hranu. Ove dvije vrste imaju drugačije funkcije u tijelu i potrebno je konzumirati obje. Ljudska su bića svejedi i na ovoj smo se planeti razvili jedući sve što smo mogli pronaći u našem neposrednom okruženju od bilja i životinja. To je ono što su istraživači poput Weston A. Pricea potvrdili u svojim opsežnim istraživanjima tradicionalnih kultura širom svijeta. Pogledajmo sada malo pobliže te dvije grupe namirnica.

Energija na ovu prelijepu planetu dolazi od sunca. Mi ljudi ne možemo živjeti bez te energije, koliko nam je zasada poznato. Da bi ”uhvatila” energiju sunca i pretvorila je u čvrstu materiju Priroda je dizajnirala biljke koje to rade kroz proces fotosinteze. Slijedeća grupa bića na planeti koja upijaju energiju sunca iz biljaka su životinje biljojedi koje su dizajnirane da jedu biljnu hranu. Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i iskorištavati hranjive tvari iz njih, Priroda ih je opremila vrlo specifičnim probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za razgradnju biljne hrane. Dakle, nije krava niti bilo koja druga životinja biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u njihovom buragu. Slijedeća grupa bića koja konzumiraju energiju sunca u obliku životinja biljojeda su predatori. Vukovi, lavovi, tigrovi, lisice itd ne mogu probaviti biljnu hranu jer su opremljeni sasvim drugačijim probavnim sustavom. Ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu. Ljudski želudac je zapravo dizajniran da proizvodi kiselinu i pepsin koji služe jedino za razgradnju mesa, ribe, jaja i mlječnih proizvoda. Ukratko, naš probavni sistem građen je za probavu hrane životinjskog porijekla i ta je činjenica ljudima bila poznata tisućama godina. Ljudi su oduvijek znali da najbolja hrana za njih dolazi od životinja i biljke su jeli jedino kao dodatak mesu ili kad nije bilo dovoljno hrane životinjskog porijekla.

Ali što je sa svim tim tablicama prehrambenih vrijednosti koje pokazuju da su biljke pune nutrijenata, svih tih B vitamina, proteina i ulja? Analizirajući razne biljke u laboratoriju one pokazuju sadržaj različitih hranjivih tvari. Ti podaci se onda objavljuju u nutricionističkoj literaturi. Ali nažalost tablice prehrambenih vrijednosti ne vrijede za ljudsko tijelo, zato što u laboratoriju za ekstrakciju hranjivih tvari iz biljaka koristimo razne metode i kemikalije koje u našem probavnom sistemu ne postoje! Ljudska crijeva imaju vrlo ograničenu sposobnost probave biljaka i ekstrakcije hranjivih tvari iz njih. Ljudi su oduvijek znali da je biljna hrana teška za probavu i zato su tradicionalne kulture razvile metode pripreme hrane kao što su natapanje, fermentiranje, klijanje i specijalni načini kuhanja, da bi izvukli više nutrijenata i da bi biljke učinili lakše probavljivima.  Nažalost u modernom svijetu ove su metode zaboravljenje i zamijenjene komercijalnim receptima koji odgovaraju prehrambenoj industriji.

Pa dobro, ako kuhamo i pripremamo biljnu hranu na pravilan način, možemo li onda od nje živjeti? To je upravo ono što je Helen pokušala učiniti: ona je pripremala svu svoju hranu kod kuće na pravilan način od prirodnih biljnih sastojaka. Kuhala je rižu, zob, quinou i heljdu, pekla sama kruh, kuhala grah i leću, jela orašaste plodove, voće i puno povrća. Zašto se onda razboljela?

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi. Analiza biljne i životinjske hrane pokazuje da najbolji proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane. Sastav aminokiselina iz životinjskih proteina je ispravan za ljudski organizam dok je profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun i neprikladan za ljudsku  fiziologiju. Tako je i sa masnoćama: životinjske masti imaju pravilan sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu dok su biljna ulja neprikladna. Dakle, kad pričamo o HRANJENJU svog tijela i IZGRADNJI tkiva i strukture u tijelu, životinjska hrana je najbolja i jedina prikladna. Ljudsko tijelo posjeduje fantastičan proces koji se odvija od začeća do smrti a koji se zove REGENERACIJA STANICA. Stanice u našem tijelu (u svim organima i tkivima) neprestano stare, odumiru i zamjenjuju se novim mladim stanicama. Na taj način tijelo samo sebe održava, pomlađuje i liječi od ozljeda. Da bi tijelo moglo proizvoditi te mlade stanice koje trebaju zamjeniti one stare, potreban mu je građevinski materijal – proteini i masti. Najbolji građevinski materijal potreban za proces regeneracije stanica svog tijela nalazimo u mesu, ribi, jajima i mlječnim proizvodima. Osim što hrane, životinjske namirnice nas opskrbljuju i energijom i zapravo predstavljaju najbolji izvor energije za većinu stanica tijela.

Najgladniji organ u ljudskom tijelu je mozak, on crpi 25-45% svih nutrijenata koji kruže našim krvotokom i tijelo ulaže veliki trud u hranjenje tog organa 24 sata na dan, svaki dan. Suprotno popularnom vjerovanju da je mozgu potrebna samo energija u obliku glukoze, mozak zapravo treba puno više. To je fizički organ koji zahtijeva vlastiti proces regeneracije stanica sa proteinima i mastima dobre kvalitete. Mozak je vrlo mastan organ i treba puno masnoće dobre kvalitete da bi pravilno funkcionirao. Mozak također proizvodi neurotransmitere, hormone i stotine drugih aktivnih molekula koje sačinjavaju veliki proteini, pa mozak treba građevni materijal iz kojeg će ih izgraditi. Da ponovimo: najbolji građevinski materijal za mozak nalazi se u životinjskoj hrani. U kliničkoj praksi se može vidjeti degeneracija moždanih funkcija kod ljudi koji su na čistoj veganskoj ili drugoj lošoj prehrani: prvo odlazi smisao za humor, zatim osobe postaju ”crno-bijele” u svom razmišljanju i ponašanju, odlazi oštrina uma, pogoršava se memorija, nastupa depresija i drugi mentalni problemi slijede. Ovo su sve znakovi izgladnjivanja mozga.

No što je sa svim hladno prešanim uljima bogatim omegom-3 i omegom-6 koja se prikazuju korisna za toliko puno degenerativnih stanja? Dodatak ovih ulja preporučuje se i unutar mainstreama i alternativne medicinske zajednice. Što je sa svim antioksidantima, enzimima, vitaminima, mineralima, bio-flavonoidima i drugim supstancama iz biljaka koje se prikazuju korisne za naše tijelo? Sada dolazimo do stvarne svrhe jedenja biljaka: one su ČISTAČI! Iako biljke nisu u stanju prehraniti nas u nekoj ozbiljnijoj mjeri, one su fantastične da nas održavaju čistima iznutra. One također mogu pružiti dovoljno energije za tijelo kao i neke kofaktore u obliku vitamina i minerala. Ali njihova glavna svrha je održavati naše tijelo čistim od toksina. Doista, biljke su opremljene snažnim detoksifikacijskim tvarima koje mogu ukloniti razne kemikalije, onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljke su naročito efikasne kao čistači kad se jedu sirove. Njihovi se sokovi apsorbiraju u gornjim dijelovima probavnog sustava što stvara mnoštvo detoksifikacijskim tvari i kofaktora. Dapače, sokovi od sirovog povrća i voća su važan dio protokola liječenja raka kao što je Gersonova terapija. Kada biljne tvari dospiju do crijeva tada hrane crijevnu floru. Ljudska crijeva, slično kao burag u biljojeda, imaju bogatu populaciju mikroorganizama koji mogu pretvoriti biljna vlakna u neke korisne nutrijente kao što su npr kratko-lančane masne kiseline. To naravno ovisi o sastavu crijevne flore: ako je crijevna flora zdrava biljna vlakna će  biti korisna, no ako je crijevna flora nezdrava tada će biljna vlakna napraviti više štete jer se ne mogu probaviti. Kada kuhamo biljke smanjujemo njihovu sposobnost čišćenja ali ih činimo lakše probavljivima pa tako tijelu daju više hranjivih tvari. Nažalost ove hranjive tvari ne predstavljaju građevinske blokove i ne mogu izgrađivati tijelo jer su to uglavnom ugljikohidrati koje tijelo može koristiti samo za energiju i za skladištenje te iste energije u obliku masnih naslaga. Kad su biljke jako procesirane (kao žitarice) one tada donose pogrešan građevinski materijal u tijelo koji doprinosi debljini.

Da ponovimo: Postoje dvije skupine hrane na zemlji i svaka od njih ima svoju ulogu u ljudskoj fiziologiji.

ŽIVOTINJSKA HRANA IZGRADNJA / HRANJENJE	BILJNA HRANA ČIŠĆENJE / DETOKSIFIKACIJA
Meso, riba, jaja, mliječni proizvodi	Povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, (žitarice, mahunarke)*

*Žitarice i mahunarke SAMO iz organskog ugoja, i jedino ako su pripremljene na pravilan način – natapanjem, fermentacijom i/ili klijanjem.

Ova podjela naravno nije crno-bijela, postoji i preklapanje: životinjske namirnice posebice sirove imaju neku sposobnost čišćenja a biljke imaju neku sposobnost hranjenja, posebno kad su kuhane.

Pročišćeno tijelo uvijek se bolje osjeća nego tijelo puno toksina. To je razlog zašto se veliki broj ljudi osjeća bolje na biljnoj hrani prvih nekoliko tjedana. No kad tijelo završi čišćenje, trebamo početi sa hranjenjem. Ako se ova točka propusti tijelo se počinje izgladnjivati i stanje se pogoršava. Što se dogodilo sa Helen? Sa veganskom se prehranom čistila, i čistila, i čistila dok nije samu sebe doslovno ”isprala”. Propustila je točku kada je njezino tijelo završilo proces čišćenja i kada ga je trebala početi hraniti. Zato je jako smršavila i izgubila menstruaciju – njezino je tijelo bilo u stanju izgladnjelosti i pokušavalo uštedjeti dragocjene resurse.

Dakle tijelo moramo hraniti namirnicama životinjskog porijekla. Ali je također važno održavati ga čistim iznutra. Koje metoda čišćenja su nam poznate?

Živimo u zagađenom svijetu i velik dio tog onečišćenja pohranjuje se u tijelu. Povrh toga u naša tijela dodajemo još i otrovne tvari u obliku prerađene hrane, proizvoda za osobnu njegu, raznih kemikalija, zračenja i drugih umjetnih stvari. Ova ljudski stvorena toksičnost dovodi do razvoja mnogih kroničnih bolesti te u konačnici i do raka. Zato su periodi čišćenja dobra ideja a mogu se provoditi na više načina.

1. Post je jedan od najstarijih i vrlo učinkovitih načina da pročistite i pomladite svoje tijelo. Naša tijela troše ogromne količine energije na probavljanje i metaboliziranje hrane na dnevnoj bazi. Kada prestanemo jesti, tijelo preusmjerava trošenje energije na druge funkcije, kao što su uklanjanje toksina i parazita te samoiscjeljenje. Post ima izvrstan evidentirani učinak na liječenje svih vrsta ”neizlječivih” stanja – od reumatoidnog artritisa do raka. Možemo postiti jedan dan u tjednu ili nekoliko dana zaredom svaki mjesec (ili barem preskočiti večernji obrok nekoliko puta tjedno). Ali ako želite provoditi dulji post (neki ljudi poste čak do 45 dana) vrlo je važno da to učinite pod stručnim nadzorom. Postoje mnoge nijanse dugog posta i ako niste iskusni možete stvoriti sebi probleme. Izlazak iz dugotrajnog posta je specifična procedura za koju je potreban stručan nadzor. Postoje mnoge etablirane klinike u svijetu koje nude čišćenje postom pod stručnim nadzorom. Naravno, postiti se ne može zauvijek i u određenom momentu je potrebno ponovo početi jesti. Ako ste postigli svoj cilj koji ste sebi postavili sa postom, tada nakon izlaska iz posta možete direktno početi jesti životinjsku i biljnu hranu. Ali ako osjećate da trebate još neko vrijeme nastaviti sa čišćenjem, tada je slijedeći korak veganska dijeta.

2. Veganska dijeta (hrana samo biljnog porijekla) je oblik posta. Biljna hrana ne hrani tijelo kako treba ali pridonosi njegovom čišćenju.  Dok je probavni sustav zauzet preradom biljnih tvari (tako da ne osjećamo glad) ove namirnice osiguravaju veliku količinu detoksificirajućih elemenata. Ljudi sa najvećim stupnjem toksičnosti tijela su žrtve raka i oni zahtijevaju puno čišćenja. Upravo iz tog razloga su većina prehrambenih protokola za rak veganski. No treba imati na umu da su veganske dijete prikladne samo za period čišćenja i ne smiju se izabrati kao trajni životni stil. Kad je vaše tijelo završilo proces čišćenja, treba početi sa hranjenjem i tada se u prehranu treba uvesti životinjska hrana. Ako se ovo ne učini, počinje izgladnjivanje tijela i razvoj zdravstvenih problema. Ono što se dogodilo Helen je dobar primjer.

Vegetarijanska prehrana koja uključuje životinjske namirnice može se prihvatiti kao dugoročno rješenje. Moguće ja zadržati dobro zdravlje kao vegetarijanac ako nastavite s jedenjem nekih životinjskih namirnica koje će osigurati hranjenje i građevinske blokove za vaše tijelo, kao što su jaja i mliječni proizvodi. Naravno svu industrijski prerađenu hranu treba odbaciti i prehranu bazirati na prirodnim namirnicama. Takve vegetarijanske kulture postoje u Indiji gdje ljudi shvaćaju kako su za njih neprocjenjive namirnice životinjskog porijekla. To je razlog zašto se krava u Indiji smatra svetom životinjom (možete završiti na sud ako ozljedite kravu) zato jer ona osigurava mlijeko, maslac, sir i ghee (maslo). Ovi ljudi također drže kokoši i konzumiraju mnoštvo svježih jaja na dnevnoj bazi. Postoje mnogi oblici vegetarijanstva: neki jedu ribu, neki jaja i mlječne proizvode, neki povremeno konzumiraju i meso. Oni koji će najviše nastradati su ljudi koji odluče prestati jesti meso i onda uglavnom žive od industrijskih prerađevina. Brzo dobivaju na težini i lako se razbole. Ova grupa ljudi je naročito podložna mentalnim bolestima i abnormalnosti imunološkog sustava.

Što je s onima koji nemaju osobito toksična tijela i prilično su zdravi? Trebaju li i oni periode čišćenja?

Ljudsko je tijelo opremljeno prekrasnim sistemom čišćenja – DETOKSIFIKACIJSKIM SUSTAVOM. Ovaj je sustav čistač tijela sa sjedištem u jetri i odjeljenjima u svim stanicama tijela. Vrlo je kompleksan i iznimno učinkovit: sve otrovne tvari koje ulaze u tijelo ili koje su proizvedene kao nusproizvod našeg vlastitog metabolizma neutraliziraju se i uklanjaju u roku nekoliko minuta, ali pod dva uvjeta: ovaj sistem treba pravilno hraniti i ne preoterećivati s radom. Koju hranu taj sistem zahtijeva? Životinjsku hranu – svježe meso dobre kvalitete, ribu, jaja i mliječne proizvode na dnevnoj bazi. Kombiniramo li ovu hranu sa povrćem, voćem i orašastim plodovima (koji su čistači i pomažu našem vlastitom detoksifikacijskom sistemu) imat ćemo snažnu kombinaciju koja održava naše tijelo čistim. Ako ne hranimo naš detoksifikacijski sistem na pravi način (što većina zapadnjačke populacije ne čini) on neće funkcionirati kako treba i tijelo će početi nakupljati toksine. Drugi uvjet za učinkovit detoksifikacijski sustav je da ga ne preopterećujemo suvišnim radom. Koji su onda najčešći uzroci preopterećenja ovog sustava? Nezdrava crijeva su najvažniji uzrok: ako imamo nenormalnu crijevnu floru, crijeva će prozvoditi cijelu rijeku toksičnih tvari koje mogu preplaviti i onesposobiti detoksifikacijski sustav. Drugi uzrok može biti velika izloženost umjetnim kemikalijama, zračenju, cijepljenju i drugim štetnim utjecajima, to je ono što se dogodilo veteranima Zaljevskog rata i drugom vojnom osoblju, ljudima koji rade s toksičnim tvarima i ljudima koje su pogodile industrijske nesreće. Kada je detoksifikacijski sustav preplavljen i onesposobljen, počinjemo vrlo brzo akumulirati različite toksine u tijelu što se manifestira bolestima – proizvodnja energije opada i dolazi do razvoja zdravstvenih problema. Jedan od najčešćih razloga onesposobljavanja detoksifikacijskog sustava u modernom svijetu je pretjerano konzumiranje industrijskih prerađevina. Živite li na žitaricama za doručak, zaslađenim napicima, standardnom kruhu, šećeru, biljnim uljima i prerađenim jelima, vi ne hranite svoj detoksifikacijski sustav već ga preopterećujete s radom.

Ali čak i najzdraviji od nas, uz dobro funkcionirajući detoksifikacijski sustav, povremeno trebaju periode čišćenja. Koliko često i kada? Vaše će vam tijelo reći, sve što trebate učiniti je da ga osluškujete. To su dani kad vam se ne da jesti i nemate baš neki apetit, kad biste najradije uzeli neko voće ili povrće ili vam se uopće ništa ne jede. Poštujte svoje tijelo kada to osjetite i dajte mu odmor od hrane. Kad je tijelo završilo čišćenje, dat će vam signal: ogladnjet ćete i poželjeti komad mesa ili drugu hranu koja hrani/izgrađuje. I djeca prolaze kroz ovakve periode i važno je da roditelji ovo poštuju i ne prisiljavaju dijete da jede. Ali budite oprezni da se ne radi o ovisnosti o šećeru i ugljikohidratima: ako dijete želi jesti njih na uštrb prave hrane to je onda problem kojeg morate rješavati što je prije moguće (možda ćete trebati pogledati u knjigu GAPS). I neki odrasli imaju taj isti problem. Vrlo je važno pravilno hraniti naša tijela da bi održavali čistoću i smanjili toksičnost iznutra. I zato trebamo jesti hranu iz obje grupe namirnica: životinjskog i biljnog svijeta.

U kojim proporcijama bismo trebali uzimati biljke i životinjsku hranu? Evo odgovora: jednom čovjeku meso drugom je čovjeku otrov.

Svi smo različiti i svatko je od nas jedinstven. Zato ”one size fits all” ne funkcionira i zato ima toliki broj različitih dijeta: puno ugljikohidrata – malo ugljikohidrata, puno masnoće – malo masnoće, puno proteina – malo proteina, sve sirovo – sve kuhano itd itd. Interesantno je da svaka dijeta jednima paše a drugima ne. Jednostavno ne postoji loša hrana sama po sebi već ovisi tko je jede i u kakvom stanju je osoba koja je jede.

Pokušajmo ovo razumjeti.

Svi imamo različito nasljedstvo i konstituciju. Ako su vaši preci bili Vikinzi ili Eskimi tada su velike šanse da vam je potrebno puno ribe, mesa i masti. Ali ako su vam preci s Mediterana ili iz nekog tropskog područja tada je vjerojatno da trebate više ugljikohidrata u prehrani. Drevne Kineske i Ayurvedske medicine pokušavaju klasificirati različite tipove konstitucije i ne pada im na pamet primjenjivati prehranu ili lijekove bez ovog znanja, zato jer različiti tipovi konstitucije trebaju različite pristupe.

Konstitucija je samo jedan faktor. Ima ih još više.

Tijekom života, naša tijela prolaze kroz anabolne/katabolne cikluse, drugim riječima kroz cikluse vlastite izgradnje (hranjenja) i raspadanja (čišćenja). Postoji dnevni ciklus, sezonski te ”po potrebi” koji se može dogoditi bilo kada. Za izgradnju tijelo treba različite nutrijente nego za čišćenje (dakle generalno životinjska hrana izgrađuje a biljna čisti). Jedino vaše tijelo zna što mu je u određenom trenutku života potrebno.

Ovisno što trenutno radite, ovisno o godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i razini stresa, tijelo se može prebacivati između različitih načina proizvodnje energije – npr koristeći glukozu ili masti. Samo vaše tijelo zna što mu je u danom trenutku potrebno i zato treba različite nutrijente za različite načine proizvodnje energije.

Svi mi imamo autonomni živčani sustav koji je odgovoran za sve ”autopilot” funkcije tijela: otkucaje srca, protok krvi, probavu hrane itd. Autonomni živčani sustav sastoji se od dva dijela: simpatički i parasimpatički živčani sustav. Ova dva sustava djeluju suprotno i osiguravaju vrlo složenu ravnotežu u svakoj funkciji tijela. I opet, ovisno o beskrajnom nizu faktora (dnevni ritam aktivnosti i sna, godišnje doba, vremenski uvjeti, stres, infekcije, hranjenje/čišćenje, trenutne okupacije) izmjenjivat će se stanja simpatičke i parasimpatičke dominacije. Ova se promjena može dogoditi nekoliko puta dnevno, svakih nekoliko dana, po promjeni godišnjeg doba i različita je u različitim dobnim skupinama. Važno je da ove dvije grupe našeg živčanog sustava za svoju prehranu zahtijevaju različite skupine hranjivih tvari: jedan traži meso i masti dok drugi treba više biljne hrane. Samo vaše tijelo zna koje proporcije proteina/masti/ugljikohidrata treba u danom trenutku i nijedan laboratorij ni znanstvenik nije u stanju ovo izračunati za vas.

A onda je tu još i kiselo-alkalna ravnoteža tijela koja se također cijelo vrijeme mijenja svaki dan ovisno o mnogim faktorima. Postoji još jedan nutricionistički mit koji kaže da je kiselost loša i da trebamo nastojati biti alkalni cijelo vrijeme. Različita hrana je klasificirana kao alkalizirajuća, kao voće i povrće, i kao zakiseljavajuća, kao što su žitarice i meso. Ovo jednostavno nije istina. Naše tijelo se prebacuje iz alkalnog u kiselije stanje ovisno o mnogim faktorima: aktivnosti autonomnog živčanog sustava, trenutnoj vrsti proizvodnje energije, hormonalnom profilu, disanju, funkciji bubrega, od kojih se opet mnogi izmjenjuju ovisno o dnevnom ritmu, godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i tjelesnoj aktivnosti. Ovisno o svim tim faktorima, jedna jabuka primjerice, koja se smatra alkalizirajuća, može zakiseliti vaše tijelo i obrnuto, komad mesa, koji se smatra zakiseljavajući može zapravo alkalizirati tijelo. Samo vaše tijelo zna kako će iskoristiti određenu hranu u danom trenutku, samo ono ima unutarnju inteligenciju da izvrši ove nemoguće kompleksne kalkulacije. 

I kao da ovo nije dovoljno, imamo još i ravnotežu elektrolita u tijelu, koja se također mijenja cijelo vrijeme, ovisno o različitim faktorima. Mainstream medicina proglasila je sol ”zlom” i preporučuje redukciju upotrebe soli. Prerađenu sol zaista ne bi trebali konzumirati kao ni drugu prerađenu hranu (ove su stvari neprirodne za ljudsku fiziologiju i ne bi se smjele nazivati hranom). Međutim, prirodne neprerađene soli (kao što su Himalajska kristalna sol ili Keltska sol) sadrže više od 90 minerala i takve soli ne samo da su zdrave već su i neophodne za održavanje ravnoteže elektrolita. Onda imamo još jedan mit da treba piti puno vode u toku dana, čak se u nutricionističkoj literaturi preporučuju određene količine na litre. Prateći slijepo ove preporuke možete se uvaliti u nevolju ako je razina eletrolita u vašem tijelu niska i zapravo trebate sol umjesto vode. Bez obzira koliko mislimo da smo pametni, ne možemo izračunati koliko soli ili vode trebamo u određenom trenutku: samo naše tijelo to zna i ima izvrstan način da nam javi što mu treba – žeđ za vodom ili želja za solju ili nekom specifičnom namirnicom koja vjerojatno ima pravi sastav minerala. Ne sumnjajte: vaše tijelo zna nutritivni sastav svih namirnica na planeti!

Ovo su samo neki faktori koji vam mogu pokazati da ni jedan laboratorij, ni jedan doktor ili znanstvenik niti pametna knjiga ne mogu izračunati što ćete vi jesti ujutro, u podne, navečer ili između toga. Jedino vaše tijelo ima nenadmašivu inteligenciju da odredi što treba u određenom trenutku, kako se vaše nutritivne potrebe mijenjaju cijelo vrijeme: svake minute, svaki sat i svaki dan.

Što onda možemo učiniti, kako se pravilno hraniti? Odgovor je: povratite kontakt sa unutarnjom inteligencijom vlastitog tijela. Razmislite: ako vaše tijelo upravo sada treba toliko i toliko proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina B12, vitamina C, kako bi vam javilo da treba baš taj određeni sastav hranjiviih tvari? I čak ako bi tijelo znalo kako da vam uputi ovu informaciju, na koji način biste mu pružili ovu kombinaciju nutrijenata? Kako biste izračunali sve ove faktore i osigurali prave količine? Dakle Majka Priroda je ipak blaga i ne traži od nas ništa tako komplicirano. Umjesto toga nam je podarila osjetila MIRISA, OKUSA I ŽELJE za određenom hranom i osjetilo SITOSTI nakon uzimanja te hrane. Tako, kad vaše tijelo treba određeni sastav nutrijenata, dat će vam znak željom za određenom hranom koja sadrži baš taj sastav. Ta određena hrana imat će divan okus i miris i vi ćete se osjećati siti i zadovoljni nakon što je pojedete. No nakon par sati potrebe tijela će se promijeniti i ta vam ista hrana više neće biti privlačna, umjesto toga osjetit ćete želju za drugom vrstom hrane koja će vas nutricionistički poslužiti za baš taj trenutak.

Dakle, jedini pravi način da osiguramo potrebe našeg tijela kroz hranu je da budemo u kontaktu s našim osjetilima!

Razmislimo još malo o tome.

ŽELJA za određenom hranom

Za mnoge je riječ ”želja” povezana sa nečim negativnim, zahvaljujući stoljećima političkog i religioznog uvjetovanja, želja se smatra nečim čemu se moramo ”oduprijeti” i čemu se ne smijemo ”prepustiti”. Ipak, želja za hranom je glavni način na koji vam vaše tijelo javlja koje su njegove trenutne prehrambene potrebe. Zato kad ogladnite, zastanite i upitajte se ”Što bih sada želio pojesti? Koja mi je hrana najprivlačnija u ovom trenutku?” Zaboravite sve knjige koje ste pročitali i sve nutricionističke mantre o tome što trebate jesti u točno određeno doba dana, i samo se upitajte ovo pitanje. Odgovor će stići odmah, i sama pomisao na tu određenu hranu ispunit će vaša usta slinom. Poštujte tu želju! Ta želja je unutarnja inteligencija vašeg tijela koje vam poručuje što mu treba da biste ostali zdravi, energični i sretni. Ako slušate svoje želje svaki put kad jedete, bit ćete u stanju lijepo probaviti tu hranu i ona će vam činiti dobro, jer ste je jeli u pravo vrijeme kad je vaše tijelo to tražilo.

No problem je što se u ovom modernom komercijaliziranom svijetu manipulira tom ljudskom željom za hranom kroz korištenje sredstava koja stvaraju ovisnost i kemikalija koje mijenjanju okus hrane u industrijskim prerađevinama. Da, mnoge vrste industrijski procesirane tzv ”hrane” sadrži kemikalije specifično dizajnirane kako bi razvile ovisnost. Zato kad pričamo o slušanju želja svog tijela, mislimo samo na prirodnu hranu – hranu koju je stvorila priroda a ne tvornice! Prestanite jesti procesiranu hranu i vaš normalan i prirodan osjećaj želje za hranom će se vratiti.

Osjetilo NJUHA

Jeste li ikada promatrali životinje? One nikad neće staviti nešto u usta bez da to prvo onjuše. Zašto? Zato što su divlje životinje u potpunosti u kontaktu sa svojim instiktom – svojom unutarnjom inteligencijom. Osjetilo njuha nam daje puno informacija o hrani: da li je sigurna za jelo, da li je onečišćena kemikalijama ili mikrobima, da li je svježa, i najvažnije, da li je prikladna za vaše tjelesne potrebe upravo sada? Zato, prije nego stavite neku hranu u usta, pomirišite je: ako je to prava hrana za vas u danom trenutku miris će biti vrlo privlačan. Ako nije, miris će biti odbojan. Poštujte svoje osjetilo mirisa i slušajte ga.

Problem je što mnogi ljudi u našem suvremenom svijetu imaju oštećeno osjetilo njuha zbog kroštenja sintetičkih parfema. Sve ”mirisne” umjetne kemikalije, kao deterdženti za rublje, kemikalije za čišćenje kućanstva, tzv osvježivači prostora i parfemi blokiraju olfaktorne stanice (receptore mirisa) u vašem nosu. Vaš nos ima ograničen broj olfaktornih receptora i kad se oni jednom zablokiraju zbog kemikalija, nove molekule tih kemikalija koje pristižu nemaju se za što primiti i vi više ne osjećate taj miris. Svi smo susreli ljude koji mirišu kao sama tvornica parfema, a da uopće nisu svjesni koliko pretjeruju s upotrebom parfema, jer ga više ne osjećaju, pošto su njihovi receptori mirisa u nosu blokirani kemikalijama. Isto se događa sa deterdžentima za rublje za koje se koriste vrlo jaki parfemi da bi se prikrio neugodan miris samog deterdženta. Ljudi koji ih redovito koriste, više ih ne osjećaju, jer su cijelo vrijeme izloženi njihovom mirisu iz odjeće, ručnika i posteljine. Ovi ljudi ne osjećaju ni mirise hrane kako treba jer su im receptori nosa stalno zaokupirani deterdžentom za rublje. Da biste povratili svoje osjetilo mirisa, uklonite sve parfimirane kemikalije iz svog okruženja: parfimirani deterdžent zamijenite bezmirisnim prirodnim deterdžentom i ne koristite nikakve parfeme, mirisne proizvode za osobnu njegu niti osvježivače zraka. Za nekoliko tjedana će se vaši olfaktorni receptori pročistiti i osjetilo njuha će se vratiti.

Osjetilo OKUSA

Hrana je jedan od najvećih užitaka u životu i tako i treba biti! Ako hrana nije privlačna, tada je ona za vas pogrešna u tom trenutku (bez obzira koliko bi trebala biti ”zdrava”). Zato slušaje svoje osjetilo okusa i poštujte ga! Ono je vaš prijatelj i jedan od kanala komunikacije između unutarnje inteligencije tijela i vašeg svjesnog uma. Kako bi vam inače tijelo dalo do znanja da treba određenu kombinaciju hranjivih tvari, nego dajući vam užitak dok ih konzumirate u obliku hrane?

Problem je ovdje što mnogi ljudi imaju promijenjeno ili umrtvljeno osjetilo okusa zbog redovite konzumacije prerađene hrane. Mnoge prerađevine sadrže kemikalije koje mijenjaju okus i koje se zbog toga namjerno dodaju u hranu. Ove kemikalije ne samo da su otrovne, nego i mogu dugotrajno promijeniti vašu percepciju okusa i zato je neophodno da prestanete konzumirati prerađevine kako bi povratili svoje normalno čulo okusa. Također i nedostatak hranjivih tvari može promijeniti percepciju okusa (naročito je cink poznat po tome). Kad počnete jesti prirodnu cjelovitu hranu nedostatak hranjivih tvari će se smanjiti i osjetilo okusa vratiti. I toksini u ustima mogu promijeniti osjetilo okusa. Isprobajte četkati zube hladno prešanim maslinovim uljem (ili nekim drugim hladno prešanim uljem): ovaj Ayurvedski postupak učinkovit je za detoksifikaciju usta. Važno je i da vaš zubar ima holistički pristup jer su mnogi zubni materijali toksični i mogu promijeniti osjetilo okusa.

Osjetilo SITOSTI nakon jela

Ako ste pojeli obrok prikladan potrebama vašeg tijela, osjećat ćete sitost i zadovoljstvo. Neće biti nikakvih žudnji za nečim drugim, samo lijep ugodan osjećaj zadovoljstva, koji će vam omogućiti da se usredotočite na druge stvari u životu i zaboravite na hranu na neko vrijeme.

Važno je ne prejedati se, tako da se ne osjećate ”prenapunjeno”. Međutim, ako slušate svoje osjetilo zadovoljstva od hrane, tada se nećete prejesti jer ćete prestati jesti onaj trenutak kad hrana prestane biti užitak.

Zaključak: Ljudska su bića svejedi, evoluirali smo na ovoj planeti jedući hranu koju smo mogli naći u svom okruženju, kako onu iz biljnog tako i iz životinjskog svijeta. Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje dok biljna hrana uglavnom čisti i detoksificira. Čista biljna prehrana (veganska) je na duže staze neprikladna za ljudsku fiziologiju; ona se samo može koristiti kao privremeni postupak pročišćavanja tijela. Majci Prirodi trebale su miljarde godina da stvori ljudsko tijelo i ono je nevjerojatno inteligentan uradak! Kako je i prirodna hrana stvarana istovremeno kad i čovjek, naša unutarnja tjelesna inteligencija zna njezin sastav i zna koju vrstu hrane treba izabrati za svoje specifične potrebe. Jedino što mi trebamo činiti je odnositi se prema toj inteligenciji s poštovanjem. Koristite svoja osjetila mirisa, okusa, želje za jelom i sitosti nakon jela, što će vas voditi u donošenju odluka: kada jesti, koju vrstu i koju kombinaciju hrane. I zapamtite: vi ste jedinstveni, tako da ono što odgovara vašem susjedu možda uopće ne paše vama.

Čovjek kojeg pokreće nafta – vrsta koja definitivno izumire

U zadnje vrijeme ne stižem objavljivati nove postove, ali evo da pokušam podijeliti s vama djelić onoga što me zaokuplja. 

Način života kojeg smo kao civilizacija stvorili i koji je ovisan o nafti, ne samo da je ekološki neprihvatljiv nego je i potpuno neodrživ. Poljoprivreda troši najviše fosilnih goriva i nafte a osim toga je dovela do uništenja i istrebljenja biološke raznolikosti koje smo i mi sami dio. Nafta nije neiscrpan izvor energije, ona je ograničena i vrijeme kad će nafte biti sve manje dolazi brže nego što se očekivalo. Nafta će biti sve skuplja što će utjecati na dostupnost i cijene hrane.

Kako smanjiti ovisnost o nafti? Sustav proizvodnje hrane kakav postoji danas neminovno puca po šavovima i želimo li izbjeći globalnu krizu trebamo se okrenuti drugim rješenjima i preorijentirati se na uzgoj hrane u suradnji s prirodom kao npr prema principima permakulture i samoodrživih zajednica.

Moj prijedlog je da pogledate slijedeće dokumentarne filmove, obećavam da će vam biti zanimljivi i da ćete naučiti vrlo korisne stvari koje se zaista tiču sviju nas. 

Nema sutrašnjice, trajanje 35 minuta, kliknite dolje desno na kvadratić CC i izaberite hrvatski prevod. 

Prirodni svijet - Rebekina farma, trajanje 48 minuta, program je na hrvatskom jeziku.

U tranziciji: od ovisnosti o nafti do lokalne otpornosti, trajanje 49 minuta, kliknite dolje lijevo na Choose language i izaberite Croatian. 

Dirt!, trajanje 80 minuta, tekst na engleskom.


Premijera filma U tranziciji 2.0 u Zagrebu 12.6.2012.

Pročitajte: Što je permakultura?

LCHF i okoliš

Prva recenzija knjige

Napisao: Domagoj Džojić

za prvi ogranak Zaklade Weston A. Price u Hrvatskoj

Iskreno sam uzbuđen zbog izlaska iz tiska knjige "Istine i laži o hrani". Knjiga se čita u jednom dahu, zanimljiva je i ne ostavlja ravnodušnim. Ova knjiga ne želi biti enciklopedija niti znanstveni rad, ona je zbirka tekstova nutricionistice Anite Šupe, Šibenčanke koja s obitelji živi i radi u Švedskoj. Knjiga je njezin prvijenac, a za naše čitateljstvo uistinu prava bomba. 

Ako bi bilo moguće među iste korice smjestiti antropologiju paleolitskog vremena, tisućljetno iskustvo zdravih tradicionalnih kultura koje je proučavao "Darwin" nutricionizma Weston A. Price, modernu kliničku praksu LCHF-a u Švedskoj i zdravstvene probleme suvremenog čovjeka, otkako je u svoj jelovnik uvrstio namirnice koje postoje jedva posljednjih stotinu godina, onda bi se svakako radilo o knjizi autora koji se usuđuje. Anita Šupe to i jest. Njeni su tekstovi jednostavni, informativni ali i beskompromisni. 

Malo je onih koji u svom domu nemaju barem jednu knjigu o zdravoj prehrani. No u ovoj knjizi nalaze se i informacije za koje je zanimljivo da ih u svojim radovima niti jedan od opće priznatih hrvatskih autoriteta na ovom području ili nije spomenuo ili ih nije jasno iznio na jednom mjestu. Možda zbog sputanosti ili pod stegom nekih sumnjivih kodeksa ili zbog možebitne ugroženosti profesionalne karijere u institucijama koje su tako rijetko financijski neovisne, ili pak zbog fragmentiranog, usko specijaliziranog (ne)znanja. Ova knjiga govori nam o tome što smo zapravo svi negdje u sebi znali, ali je propaganda bila glasnija od naše intuicije. 

Kome bih preporučio knjigu? Najprije onima koji već slijede neki oblik "zdrave prehrane" da uštede novac i zdravlje. Potom vegetarijancima i veganima da i unutar svojih uvjerenja poprave kvalitetu svog života i života svojih obitelji. Hrvatskim profesionalcima i institucijama da vide da je "led probijen" – kao svojevrsni poticaj da se i sami odupru besmislenim, nametnutim i štetnim prehrambenim smjernicama preuzetim iz Sjedinjenih Američkih Država, jer su tamo doživjele fijasko. 

Naposljetku i onima koji bi tek htjeli započeti sa zdravom prehranom, jer je uistinu oslobađajuće saznati da zdrava prehrana ne znači kupovati skupe, često i egzotične namirnice, nego je to ponajprije stvar našeg izbora između namirnica koje ionako svakodnevno jedemo. Primjerice, izbor između margarina i maslaca, punomasnih i "light" mliječnih proizvoda, ali često i pitanje svakodnevnih nedoumica oko zakuhavanja mlijeka, konzumiranja sirovih žitarica ili raznih pahuljica te namirnica od soje koje imitiraju meso, mlijeko ili jaja. 

S ovom knjigom doznat ćemo da li je "piramida zdrave prehrane" okrenuta naglavce kao i naše zdravlje, koji su mehanizmi debljanja, kako mršaviti bez gladi i k tome popraviti zdravlje, zašto su zasićene masnoće zdrave, što su aktivatori topivi u mastima, kako neutralizirati antinutrijente iz žitarica, grahorica i sjemenki, kako protiv gljivice "candide", što nam je činiti sa sirovim mlijekom, glutenom, celijakijom, sojom, itd. 

Knjiga pruža elemente pomoću kojih i sami možemo procijeniti valjanost raznih ponuda umotanih pod nazivom "zdrave prehrane", jer nam približava drevno znanje o prehrani koje je, unatoč pokušajima manipulacije u medijima, ipak reevaluirala i moderna znanost. 

Nadam se da će ova knjiga biti uvod u neku profesionalnu karijeru autorice u domovini. 

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Nakladnik: Primula d.o.o. Ičići 

ISBN 978-953-96603-3-6

Dimenzije 16×23,5 cm, 192 stranice, meki uvez

Cijena 149 kn. Od 01.01.2013. cijena je snižena na 129 kn! 
Za narudžbu klikni ovdje.

Book Review True and False about Diet

Bokrecension Sant och Falskt om Kost