srijeda, 25. veljače 2015.

Kako je došlo do današnjih “prehrambenih smjernica”

Dobro poznata hipoteza o kalorijama nastala je početkom 20. stoljeća. Budući da su u to vrijeme parna lokomotiva i automobili počeli osvajati svijet, postalo je popularno uspoređivati ljudsko tijelo s parnim strojem ili motorom s unutarnjim sagorijevanjem. Sagorijevajući masnoću, proteine i ugljikohidrate u zatvorenom sistemu, tzv. kalorimetrijskoj bombi, postalo je moguće izračunati kalorijsku vrijednost raznih hranjivih tvari. Tako se pokazalo da masnoća ima dvostruko više kalorija od proteina i ugljikohidrata pa se na osnovu toga došlo na ideju da masnoća deblja. To je bio rani začetak današnje fobije od masnoće. 

Novi mehanički, kalorijski model koji je izjednačavao ljudsko tijelo s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, bavio se računanjem kalorija, umjesto da se bavi pitanjima hormonalnog utjecaja na osjećaj sitosti i stvaranje masnih zaliha. 

Otkriće hormona inzulina početkom 20-ih godina prošlog stoljeća donijelo je važne pokazatelje o biološkim mehanizmima spremanja i sagorijevanja masti. Primjećeno je da šećerni bolesnici koji dobivaju inzulin počinju dobivati na tjelesnoj težini, kao i da su injekcije inzulina dobro sredstvo za zaustavljanje anoreksičnih stanja izgladnjelosti. Kasnije, 60-ih godina, razjašnjeni su ti biokemijski mehanizmi: dokazano je da inzulin blokira sagorijevanje masnoće u tijelu, te da potiče pretvaranje ugljikohidrata u masnoću. 

Osim što zbog djelovanja na inzulin dovode do debljanja, rano se otkrilo da ugljikohidrati štete našem zdravlju na brojne druge načine. 50-ih godina prošlog stoljeća, britanski je liječnik i marinac dr. Peter Cleave surađujući s dobro razgranatom mrežom kolonijalnih liječnika, sakupio dragocjene podatke o prehrani i zdravlju iz svih krajeva svijeta. Uvidio je jasnu vezu između zapadnjačkih bolesti i konzumacije ugljikohidrata i otkrio zajedničkog uzročnika cijelom nizu bolesti, a nazvao ga je The Saccharine Disease (šećerna bolest). Drugim riječima, radilo se o poremećajima za koje se danas koristi naziv metabolički sindrom, a koje izazivaju rafinirani ugljikohidrati. Kako je onda moguće da su za te poremećaje okrivljene masnoće? 

Hipotezu o štetnosti masnoće lansirao je 50-tih godina 20. stoljeća fiziolog Ancel Keys koji je bio uvjeren da je ona glavni krivac za srčano-žilne bolesti pa je to svakako odlučio i dokazati. Objavio je istraživanje s naslovom Atherosclerosis: a problem in newer public health (Ateroskleroza: problem novijeg javnog zdravstva) s kojim je pokazao korelaciju između unosa masnoća i srčano-žilnih oboljenja u 6 zemalja svijeta. Međutim, kasnije je otkriveno da je Keys lažirao rezultate studije. Proizvoljno je izabrao samo one podatke koji su njemu odgovarali iz samo 6 zemalja, iako je imao podatke o konzumaciji masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti iz ukupno 22 zemlje. Da je prikazao sve sakupljene podatke, statistička povezanost između unosa masnoće i srčanih bolesti bi nestala. Keys je zbog ovog propusta bio izrugivan u znanstvenim krugovima pa je odlučio osvjetlati obraz i provesti novo istraživanje. To je bila The Seven Countries Study (Studija iz sedam zemalja) u kojoj je učestvovala i bivša Jugoslavija. Opet, Keys je pokazao povezanost između unosa masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti. Međutim, i ova studija ubrzo je postala meta kritika mnogih znanstvenika. 

Osim unosa masti, postojali su i mnogi drugi faktori koji su se trebali uzeti u obzir kad se istraživao razlog smrtnosti u nekoj zemlji ili regiji. Npr. unos masnoća životinjskog porijekla, mogao je biti proporcionalan stupnju razvoja neke zemlje ili regije, odnosno proporcionalan drugim značajkama specifičnim za razvoj industrijalizacije. Ali Keys uopće nije uzeo u obzir te druge faktore, npr. konzumaciju šećera i rafiniranih proizvoda koja je bila u porastu u svim razvijenijim regijama studiranih zemalja. U regijama gdje je unos masnoća bio visok, a gdje je pokazana visoka smrtnost od srčanih bolesti, također je i konzumacija šećera bila visoka. Međutim, u regijama gdje je unos masnoća bio visok, ali konzumacija šećera niska, smrtnost nije bila toliko učestala. 

No, dobiveni rezultat morao je potvrditi Keysovu hipotezu i opravdati očekivanja njegovih pristaša, kao i utrošene milijune dolara poreznih obveznika. Nažalost, cijelo zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na ovoj studiji, iako druge velike studije provedene kasnije nikad nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraživanja. Iako je ova namještaljka rano otkrivena, povratka nije bilo jer je lopta već bila bačena. Teoriju su spremno prihvatile prehrambena i farmaceutska industrija koje će u narednim godinama debelo profitirati na račun ovog falsifikata. Stvorena je potražnja za nemasnim proizvodima i prilika da prehrambena industrija lansira tisuće i tisuće novih low fat (nemasnih) proizvoda. 

Razumljivo je da Peter Cleave, koji je u to isto vrijeme objavio svoju studiju o štetnosti ugljikohidrata, nije dobio istu vrstu podrške kao Keys, jer bi interes industrije bio prilično ugrožen ako bi ljudi odbacili visoko isplative rafinirane proizvode od šećera i brašna. Tako je s vremenom Cleaveov izraz Saccharine disease polako pao u zaborav. No, on nije bio jedini koji je upozoravao na štetnost šećera i ugljikohidrata. Britanski profesor John Yudkin, osnivač odjela za nutricionizam pri University of London's Queen Elizabeth College, izdao je 1972. godine knjigu Pure, White and Deadly (Čist, bijeli i smrtonosan). Na osnovu rezultata svojih eksperimenata, tvrdio je da postoji jaka povezanost između alarmantnog povećanja srčanih bolesti 60-tih godina u Americi i povećane potrošnje šećera. Kao i kokoši, zečevi i svinje, tako su i studenti hraneći se šećerom i ugljikohidratima, dobivali povišene trigliceride, za koje se i tada, kao i danas, znalo da su glavni rizik za srčane bolesti. Također je i povećanje inzulina zbog konzumacije šećera dovodilo do pojave dijabetesa tip 2, smatrao je Yudkin. ”Ako bi samo mali dio onoga što znamo o učinku šećera, bilo dovedeno u vezu sa bilo kojim drugim aditivom, taj bi istog trenutka bio zabranjen” rekao je Yudkin. 

Ali to nije bilo ono što je prehrambena industrija željela čuti. Kada su kreriali low fat (nemasne) proizvode, proizvođači su trebali nečim zamijeniti tu uklonjenu masnoću, jer bi inače hrana imala okus kao stiropor. Najbolje je bilo dodati šećer, a Yudkinova saznanja su bila prijetnja tom isplativom biznisu. Tada su proizvođači hrane u suradnji s nekolicinom znanstvenika nepoštenim mjerama učinili sve da diskreditiraju Yudkinov rad, a najjači glas koji se čuo protiv njega bio je, razumljivo, Ancel Keys. Pokušaji Yudkina da se obrani bili su ušutkani od strane ”Britanskog ureda za šećer” i ”Svjetskog centra za istraživanje šećera” a njegova knjiga proglašena je naučnom fantastikom. Yudkin je postao nepoželjan gost na međunarodnim konferencijama, jer su sponzori konferencija, Cola Cola i slični, prijetili da će otkazati svoje sponzorstvo ako on bude pozvan. 

Yudkin je toliko snažno bio napadan i njegov rad diskreditiran, da se nijedan znanstvenik do kraja 70-tih više nije usudio objaviti bilo što negativno u vezi šećera, iz straha da ga ne zadesi ista sudbina. Tako je masnoća, prije svega ona zasićena, proglašena krivcem za bolesti zapadnog svijeta, a industrija nemasnih prerađevina nakrcanih šećerom je procvjetala. 

Komerijalni interesi velikih industrija i razni politički interesi uvukli su u svoju igru i medicinsku znanost, pa su tako 70-tih godina prošlog stoljeća iz Amerike krenule nove prehrambene smjernice koje su upozoravale da treba smanjivati unos zasićenih masnoća i umjesto njih jesti više ugljikohidrata. S vremenom je ustoličena i piramida ”zdrave” prehrane koja preporučuje unos 55 – 60% kalorija iz ugljikohidrata, 10 – 15% kalorija iz proteina i 25 – 30% kalorija iz masnoća, od čega maksimalno 10% zasićenih. Te su preporuke i danas iste po cijelome svijetu i prate preporuke WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) iza kojih, danas znamo, stoje politika i industrija, tj. profit, a ne znanost. 

Međutim, zadnjih se godina ipak počinje mijenjati trend u svijetu znanosti. Sve više vodećih znanstvenika preispituje znanstvenu utemeljenost službenih prehrambenih preporuka i raskrinkava se sustav koji je dozvolio zataškavanja i manipulacije pod okriljem znanosti. Istraživanje prehrane sa smanjenim udjelom ugljikohidrata, koje je stagniralo još od 70-ih godina, ponovo oživljava. Profesor John Yudkin, koji je odavno umro, iznenadio bi se da zna da je njegova knjiga Pure, White and Deadly, nakon 40 godina prognanstva, ponovo izdana 2012. godine kao vrlo tražena i cijenjena znanstvena literatura. 

Kako je došlo do pogrešnih prehrambenih smjernica, zašto su masnoće zdrave a žitarice nezdrave, koja nas hrana ubija a koja liječi, kako mršaviti bez gladovanja i sačuvati svoje zdravlje – čitajte u mojoj knjizi Istine i laži o hrani


Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.


subota, 21. veljače 2015.

Prehrambene smjernice o izbjegavanju masnoća bile su pogrešne


Domaća svinjska mast
Od 2010. čitate na ovom blogu da prirodne masnoće životinjskog porijekla nisu štetne. Nakon 5 godina vijest se napokon probila pa i domaći portali ovih dana objavljuju veliku vijest...

Meta analiza (pregled znanstvenih radova) objavljena u medicinskom žurnalu Open Heart pod naslovom Evidence from randomised controlled trials did not support the introduction of dietary fat guidelines in 1977 and 1983: a systematic review and meta-analysis pokazala je da su prehrambene smjernice iz 70-ih i 80-ih godina o  izbjegavanju masnoća bile neutemeljene. Zbog toga su prošlog tjedna najpoznatiji svjetski portali svi odreda objavljivali ovu ”novu” vijest: masti nisu štetne kako smo to donedavno vjerovali. 


Međutim, već odavno, zadnjih 10-tak godina, mnogi stručnjaci, liječnici i naučnici upozoravaju protiv pogrešnih prehrambenih smjernica radi kojih smo prije 40 godina smanjili unos prirodnih masnoća i povećali unos rafiniranih ugljikohidrata i industrijskih ulja. Ozloglašene zasićene masnoće životinjskog porijekla iz mesa, maslaca, jaja, svinjske masti i punomasnih mliječnih proizvoda zapravo nikad nisu ni bile štetne, već su od pamtivijeka sačinjavale važan dio ljudske prehrane iz kojeg crpimo vitamine topive u masti, esencijalne masne kiseline, energiju i dugotrajnu sitost. One su građevinski materijal za naše tijelo, neophodne za normalan rast i razvoj djece i za funkcioniranje ljudskog organizma. Kolesterol, kojeg nasilno nastojimo smanjiti lijekovima, zapravo nije štetan, već je to važna i potrebna tvar koju ljudsko tijelo samo proizvodi. Potreban je za cijeli niz zdravih tjelesnih funkcija – proizvodnju hormona, popravak oštećenih stanica u tijelu i jačanje imunološkog sustava organizma. Kolesterol izgrađuje staničnu stijenku, čisti i neutralizira toksine koji nastaju raznim upalnim procesima u tijelu, te štiti mozak i živčani sustav od štetnih učinaka stresa.

Teorija o štetnosti masnoće i kolesterola, na kojoj nažalost počiva cijela medicinska djelatnost, neutemeljeni je mit proizašao iz loše provedenih zastarjelih istraživanja i iznad svega komercijalnih interesa. Zbog nametnutog straha od masnoća i kolesterola, tradicionalnu ljudsku prehranu koja je od pamtivjeka sadržavala visok udio prirodnih neprocesiranih masti životinjskog podrijetla, zamijenili smo industrijskim prerađevinama, light i zamjenskim proizvodima. Danas su očite posljedice takvog poremećaja ljudske prehrane: upravo zadnjih 40 godina dogodila se epidemija debljine, dijabetesa tipa 2, srčano-žilnih bolesti, kroničnih crijevnih bolesti, neurodegenerativnih i autoimunih bolesti, alergija i mnogih vrsta raka. 

Stvari su se pokrenule u pozitivnom smjeru još prošle godine u ožujku, kada je znanstveni časopis Annals of Internal Medicine objavio rezultate nove Meta analize, tj znanstvenog pregleda 76 studija koje su uključile preko 600.000 sudionika iz 18 zemalja. Najkraće rečeno, ova meta analiza nije našla vezu između zasićenih masnoća i pretilosti, dijabetesa, visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti. Kardiolog dr Rajiv Chowdhury, vodeći autor studije rekao je ”Ne trebamo se brinuti oko zasićenih masnoća. Zapravo je prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidatima krivac za sve ove bolesti.” Ubrzo nakon toga je ugledni američki časopis TIME objavio poznatu naslovnicu "Eat Butter" koja je obišla cijeli svijet i "okončala rat s mastima".

Uffe Ravnskov, doktor medicine i docent iz Lunda (Švedska) koji se preko trideset godina bavi znanstvenim radom na području kolesterola i zasićenih masnoća, još je 2000. godine pisao:
  • Ne postoje dokazi da povećani unos zasićenih masti životinjskog podrijetla uzrokuje aterosklerozu, niti infarkt.
  • Osobe s niskim kolesterolom u krvi obolijevaju od ateroskleroze u istoj  mjeri kao i osobe s visokim kolesterolom u krvi.
  • Osobe koje su doživjele infarkt nisu konzumirale ništa više masnoće od osoba koje nisu doživjele infarkt.
  • Ljudi s visokim kolesterolom u krvi – žive duže.

Osim što smo krivo vjerovali da su masnoće nezdrave, potpuno pogrešno i dalje vjerujemo da su žitarice zdrava hrana i da trebaju sačinjavati osnovu zdrave prehrane. No u novije vrijeme imamo i po tom pitanju neka nova saznanja, tj. sve je više znanstvenih dokaza da prehrana temeljena na žitaricama uzrokuje cijeli niz vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema. Žitarice sadrže antinutrijente koji ometaju apsorpciju hranjivih tvari u organizmu, lektine koji izazivaju oštećenje crijevne sluznice i dovode do upalnih procesa u tijelu, one su nutritivno siromašna hrana, bogata škrobom (koji je zapravo isto što i šećer jer se sastoji od čiste glukoze). Pšenični škrob je posebno štetan jer podiže šećer u krvi još više nego obični šećer, pa tako pekarski proizvodi od pšeničnog brašna pridonose razvoju dijabetesa, pretilosti i metaboličkog sindorma. Pšenica sadrži i gluten, neprobavljivi protein, za kojeg znamo da izaziva cijeli niz kroničnih i autoimunih bolesti.

Puno je pogrešnih uvjerenja u vezi prehrane, koja su nam nametnuta ne zbog brige za naše zdravlje nego zbog komercijalnih interesa velikih industrija. Pozitivno je što se sve pomalo razotkriva, ali problem i dalje ostaje neinformiranost radi koje će se ljudi i dalje hraniti pekarskim proizvodima i margarinom, dok će se zgražati nad slaninom i jajima.

Kako je došlo do pogrešnih prehrambenih smjernica, zašto su masnoće zdrave a žitarice nezdrave, koja nas hrana ubija a koja liječi, kako mršaviti bez gladovanja i sačuvati svoje zdravlje – o svemu tome detaljno se može čitati u mojoj knjizi Istine i laži o hrani.

Citat iz knjige:
Došli smo do kraja jedne ere koja je započela prije nekoliko desetljeća, kad su nas mediji i medicinski establišment prisilili na prehranu siromašnu mastima, a bogatu ugljikohidratima, iz možda dobronamjernog, ali neutemeljnog pokušaja da se suzbiju srčano-žilne bolesti. Ta era završila je kao totalni fijasko: porastom oboljenja od srčano-žilnih bolesti i epidemijom debljine, dijabetesa, autoimunih bolesti i mnogih drugih modernih bolesti.  
Mitovi o štetnosti masnoća, ispočetka zasnovani na zastarjelim istraživanjima, ubrzo su postali komercijalno isplativi. Na njima su profitirali mnogi: prehrambena i farmaceutska industrija, poljoprivredni biznis, državne službe, medicinski stručnjaci i mediji. A mi, obični ljudi i potrošači, sve smo to platili svojim zdravljem, sudjelujući u jednom eksperimentu globalnih razmjera, kao kakvi pokusni kunići. 
No, taj ekperiment bliži se kraju. Moderna znanstvena saznanja potvrđuju ono što smo negdje duboko u sebi, oduvijek i sami znali: prirodne masnoće iz prave hrane nisu štetne, niti je povišeni kolesterol rizik za srčano-žilne bolesti.

subota, 14. veljače 2015.

Napuhan trbuh i uz Paleo - LCHF prehranu? Vaš problem su FODMAP ugljikohidrati


Patite li od nadutosti, bolova u trbuhu i zatvora ili proljeva? Promijenili ste prehranu na Paleo - LCHF, izbacili žitarice, mahunarke i mliječne proizvode ali nije vam bolje? Razlog tome je nepodnošljivost FODMAP ugljikohidrata. FODMAP su srednje lančani fermentabilni ugljikohidrati: Fruktoza, Oligosaharidi, Disaharidi, Monosaharidi i Polioli, koji se nalaze u mnogih biljnim namirnicama: voću, povrću, orašastim plodovima, žitaricama i mahunarkama. Kod osoba s probavnim tegobama i crijevnim bolestima, ovi se ugljikohidrati ne mogu pravilno razgraditi, već ih bakterije u crijevima fermentiraju. Pri tome se stvaraju nusproizvodi (gasovi, toksini i kiseline), što onda uzrokuje nadutost i bolove u trbuhu, kao i zatvor ili proljev. Istraživanja pokazuju[1] da navedeni ugljikohidrati otežavaju stanje i sprečavaju oporavak.

Nepodnošljivost FODMAP ugljikohidrata obično je prisutna kod osoba koje imaju SIBO (small intestinal bacterial overgrowth), što znači prekomjerno razmnožavanje bakterija u tankom crijevu. Potpuno je normalno imati bakterije u crijevima, ali ako ih je previše na krivom mjestu, to uzrokuje probleme. Većina crijevnih bakterija normalno se nalazi u debelom crijevu, dok ih je u tankom crijevu samo mali broj. Kad se bakterije u tankom crijevu prekomjerno razmnože, dolazi do poremećaja koji nazivamo SIBO, a on dovodi do istih simptoma koje prepoznajemo kod IBS-a ili iritabilnog kolona (nadutost, bolovi u trbuhu i zatvor ili proljev). Osim toga, SIBO se povezuje i s drugim poremećajima i bolestima, kao što su anemija, intolerancija hrane, glavobolje i migrene, akne, upalne crijevne bolesti, depresija i mnoge druge. SIBO se može testirati u inozemstvu, preko testova daha (breath tests). Ovaj test otkriva koja vrsta i količina gasova se stvara u tankom crijevu, odnosno proizvodite li metan ili hidrogen. Ako proizvodite metan, onda sigurno patite od zatvora, a radi li se o hidrogenu, onda vas prate proljevi.

Najnovija istraživanja pokazuju da SIBO može biti uzrok do 80% slučajeva IBS-a. U najvećem broju slučajeva, osobe koje imaju SIBO, imaju poteškoće s FODMAP ugljikohidratima. Drugim riječima, ako imate IBS ili iritabilni kolon tj. patite od nadutosti, bolova u trbuhu i zatvora ili proljeva, onda je velika vjerojatnost da imate SIBO, prekomjerno razmnožavanje bakterija u tankom crijevu, zbog čega ne podnosite FODMAP ugljikohidrate. 

Što možete učiniti? Prvo je važno da obavite pregled kod liječnika, da biste bili sigurni da nije u pitanju neka ozbiljnija bolest, kao što je ulcerozni kolitis, Crohnova bolest, celijakija ili nešto drugo. Ako je sve u redu, tj. nije u pitanju niti jedna od navedenih bolesti, liječnik će vam dijagnosticirati IBS ili iritabilni kolon. Nemojte očekivati od liječnika da će znati nešto o SIBO poremećaju ili FODMAP ugljikohidratima, kao što vjerojatno nećete s njim moći razgovarati o osjetljivosti na gluten ako nemate celijakiju. Nažalost, postoji veliki jaz između najnovijih naučnih saznanja i onoga što se zna u prosječnim liječničkim ordinacijama. Slično je i u drugim zemljama, a ne samo kod nas.

Dakle, kad saznate da imate IBS, vrijeme je da promijenite svoj način prehrane. Žitarice i mahunarke moraju van, kao i mliječni proizvodi, osim maslaca i kefira iz kućne radinosti – njih većina dobro podnosi, ali i tu ima izuzetaka. Osim toga, iz prehrane je nužno izbaciti i namirnice s visokim sadržajem FODMAP ugljikohidrata, odnosno kombinirati LCHF, Paleo i FODMAP dijetu[2].

Uklonite sve namirnice s visokim sadržajem FODMAP ugljikohidrata na 6 tjedana. Cilj je izbaciti sve vrste kako bi se simptomi smirili. Nakon 6 tjedana počnite pažljivo uvoditi jednu po jednu od ovih namirnica s razmakom od nekoliko dana, kako biste mogli pratiti reakciju, odnosno otkriti dolazi li do pogoršanja. Tako ćete otkriti koje namirnice podnosite, a koje ne.

Namirnice sa umjerenim sadržajem FODMAP koristite u umjerenim količinama navedenim u tabeli i vodite računa da sveukupna količina ovih teško probavljivih ugljikohidrata igra ulogu. Npr tri trešnje vam neće izazvati probleme ali 20 komada vjerojatno hoće.

Možda vam smeta samo neki od FODMAP ugljikohidrata, možda nekoliko njih a možda i svi. Kao i kod svih drugih zdravstvenih problema i preporučene prehrane, nitko vam ne može dati gotove jelovnike i reći točno koje namirnice i u kojoj količini podnosite baš vi - to je nešto što morate otkriti sami. 

Pročitajte još: 
IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 1. dio: Uzroci
IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 2. dio: Rješenje






Izbjegavati
(visok sadržaj FODMAP)

Umjereno
(umjeren sadržaj FODMAP)
Dozvoljeno
(nizak sadržaj FODMAP)
ŽITARICE

Sve žitarice



MAHUNARKE

Sve mahunarke (grahorice)



ORAŠASTI PLODOVI I SJEMENKE

Indijski oraščići
Pistaciji 




Bademi (10 kom)
Lješnjaci (10 kom)
Makadamia (10 kom)
Orasi (10 kom)
Pekan (10 kom)
Kokosovo brašno, ribani kokos (1/4 šalice)
Bučine sjemenke (2 žlice)
Lanene sjemenke (1 žlica)
Sezamove sjemenke (1 žlica)
Suncokretove sjemenke (2 žlice)


POVRĆE

Artičoke
Bamija
Cikorija
Cvjetača
Češnjak
Čičoka
Gljive
Grašak
Kelj
Kupus
Ljutika
Luk
Mladi luk (bijeli dio)
Poriluk
Prokulice
Radić (crvena salata)
Šparoge
Umak od rajčica, koncentrat rajčice



Brokula (1/2 šalice)
Celer (1/2 stabljike)
Cikla (4 šnite)
Kiseli kupus
Komorač (1/2 šalice)
Batat (1/2 šalice)






Bambus
Blitva
Crna rotkva
Endivija
Đumbir
Luk vlasac
Koraba
Krastavac
Krumpir
Masline
Matovilac
Mladi luk (zeleni dio)
Mrkva
Paprika
Pastrnjak
Patlidžan
Rajčice
Raštika
Repa
Rotkvica
Rukola
Špinat
Tikva, bundeva
Tikvice
Zelena salata
Zelene mahune

VOĆE

Breskve
Jabuke
Kupine
Kruške
Lubenica
Mango
Marelice
Nektarine
Smokve
Suho voće (grožđice, suhe šljive, datulje, brusnice, marelice i sl.)
Šipak
Šljive
Voće iz konzerve
Voćni sokovi



Avokado (1/4)
Trešnje (3 kom)




Ananas
Banana
Borovnice
Dinja
Grejp
Grožđe
Jagode
Kivi
Limeta
Limun
Malina
Mandarina
Naranča
Rabarbara

SLADILA, ZASLAĐIVAČI 

Agavin sirup
Fruktoza
Glukozno-fruktozni sirup (HFCS)
Umjetni zaslađivači
Slatkiši ”bez šećera”
Sorbitol (u žvakama)
Xylitol (u žvakama)
Inulin
Isomalt
Maltitol, Manitol




Med
Kokosov šećer
Stevija
Javorov sirup
Tamna čokolada (75% kakao)

PIĆA

Pivo
Voćni čajevi
Voćni sokovi
Gazirana pića
Sportska, energetska pića
Desertna vina



Kokosovo mlijeko


Kava
Biljni čajevi
Limunada
MLJEČNI PROIZVODI

Mlijeko – kravlje, kozje, ovčje
Jogurt, grčki jogurt 
Svježi sirevi (ricotta, zrnati sir, mascarpone)
Krem sirevi
Sladoled





Zreli sirevi (tipa Parmezan, paški)
Vrhnje za šlag
Kiselo vrhnje



Maslac
Ghee
Sirevi: brie, camembert
Domaći jogurt
Domaći kefir

nedjelja, 8. veljače 2015.

HFCS – jeftina zamjena za šećer još gora od šećera


HFCS (High Fructose Corn Syrup) ili visoko fruktozni kukuruzni sirup masovno se dodaje u procesiranu hranu, jer je jeftiniji i slađi od običnog šećera i produžava rok trajanja prerađevinama. Kod nas se još naziva glukozno-fruktozni sirup ili kukuruzni sirup i prisutan je u skoro svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu – zaslađenim i gaziranim pićima, komercijalnim pekarskim proizvodima, žitaricama, jogurtima, desertima, pudinzima, keksima i slatkišima. No, on je puno opasniji od samog šećera. Dobiva se iz kukuruznog škroba u kojem se dio glukoze uz dodavanje enzima mijenja u fruktozu, do omjera 55:45, odnosno 55% fruktoze i 45% glukoze. Ovo ga čini puno slađim od šećera jer je fruktoza slađa od glukoze, a u običnom šećeru su fruktoza i glukoza prisutne u omjeru 50:50.

U običnom šećeru, glukoza i fruktoza su vezane kemijskim vezama pa je barem potrebna razgradnja ovih osnovnih molekula šećera u probavnom sustavu. No, u glukozno-fruktoznom sirupu, molekule su u nevezanom obliku tako da se ovi šećeri rapidno apsorbiraju u krvotok. Fruktoza ide direktno u jetru gdje pokreće lipogenezu – proizvodnju triglicerida, što predstavlja glavni uzrok oštećenja jetre koje se naziva ”masna jetra” i pogađa milijune ljudi u zapadnim zemljama. Fruktoza uništava jetru na isti način kao alkohol. S druge strane, glukoza iz ovog sirupa podiže šećer u krvi i potiče lučenje inzulina koji šećere sprema u obliku masnih naslaga na našem tijelu. Ova kombinacija dovodi do metaboličkog kaosa koji uzrokuje povećanje apetita, debljanje, dijabetes, metabolički sindrom, masnu jetru, srčane bolesti, rak, demenciju i još puno toga.

Osim toga, visoke doze fruktoze doprinose razvoju sindroma propusnih crijeva, pri čemu toksini i nepotpuno probavljeni proteini iz hrane, kroz proširene pukotine na crijevnom zidu, ulaze u krvotok, te izazivaju upalne i autoimunološke procese koji dovode do cijelog niza modernih bolesti. Nadalje, HFCS doprinosti razvoju ovisnosti o hrani/slatkišima preko djelovanja na centre za nagrađivanje u mozgu.

Bitno je naglasiti da prirodna fruktoza iz voća, kao sastavni dio kompleksa nutrijenata i vlakana, ne proizvodi jednaki negativan učinak u tijelu kao slobodna fruktoza iz kukuruznog sirupa. Čitajte deklaracije i izbjegavajte proizvode koji sadrže glukozno-fruktozni sirup. No, razloga je i više da izbacite svu hranu s deklaracijom, tj.  prerađevine.

Pročitajte: 
Procesirana hrana, prejedanje i ovisnost  
Što zapravo jedemo - o kvaliteti i porijeklu namirnica

Pročitajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi u knjizi Istine i laži o hrani. Saznajte više o zdravom mršavljenju bez gladovanja, o zdravoj probavi, zašto sve više ljudi ne podnosi gluten i žitarice, što je disbioza crijevne flore i propusnost crijeva, kako se hraniti kod IBS-a i drugih probavnih tegoba i još puno toga.



Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.


srijeda, 4. veljače 2015.

Novi web shop, nova brašna, novi kruhovi


Nedavno sam otkrila web dućan Moja Natura i oduševila se. Razne LCHF - Paleo divotice na jednom mjestu, po pristojnim cijenama. Preporučam!

Nabavila sam nove vrste brašna – sezamovo, laneno i bademovo. Brašno orašastih plodova i sjemenki nije isto što i mljeveni orašasti plodovi i sjemenke, kao što ni kokosovo brašno nije isto što i ribani kokos, onaj kojeg koristimo za kolače.

Prava brašna dobivaju se nakon prešanja ulja (iz badema, kokosa, lana, sezama, buče…) tako da se suha tvar koja preostaje melje u fino brašno. Takvo brašno je više suho nego cijeli mljeveni orašasti plodovi i sjemenke, i kao takvo pogodnije za pečenje kruha i kolača. Bolje upija tekućinu i pecivima daje finiju, prozračniju konzisteniju.

Također je i puno praktičnije i priprema ide brže sa gotovim brašnom, umjesto da meljemo plodove. Što se tiče cijene, možda na prvu ova brašna izgledaju skupa, ali zapravo nisu. Vrlo su izdašana, jer ih upotrebljavamo u puno manjim količinama nego što se to radi sa pšeničnim i drugim žitnim brašnima. Osim toga, peciva u LCHF – Paleo prehrani ne predstavljaju osnovu prehrane, niti ih koristimo u tolikim količinama kao što se koriste pekarski proizvodi u standardnoj prehrani. Recimo za jedan kruh od pšeničnog brašna upotrebit ćete pola kila brašna, dok za LCHF peciva upotrebimo svega nekoliko žlica.

Danas sam napravila jednostavan kruh od sezamovog i kokosovog brašna. Uvijek kombiniram sa kokosovim brašnom, jer je ono posebno izdašno i njegovom upotrebom zapravo smanjujemo sveukupnu količinu brašna u receptu.

4 cijela jaja i 2 bjelanjka (ovo možete i mijenjati, ovisno koliko bjelanjaka viška imate)
2 velike žlice kokosovog brašna
4-5 žlica sezamovog brašna
par prstohvata soli
2 čajne žličice sode bikarbone
2 čajne žličice jabučnog octa
1 jušnu žlicu psyllium praška pomiješati u 1 dl vode, kad se zgusne dodati u smjesu i sve dobro izmiksati

Kad ste sve dobro izmiksali vidite koliko vam je smjesa gusta, treba biti dovoljno gusta da možete oblikovati kruhiće a da se oni u pećnici ne razliju. Dakle, po potrebi dodajte još malo brašna – ja nikad ne važem niti mjerim sastojke nego radim od oka.

Žlicom rasporedite smjesu na pleh obložen papirom za pečenje i stavite u prethodno dobro zagrijanu pećnicu na nekih 200-220 stupnjeva. Budite u blizini i gledajte kad se lepinjice dignu, smanjite temperaturu da ne izgore, na nekih 170 stupnjeva. Sveukupno ih pecite 15-tak minuta ili dok ne vidite da su gotove iznutra (provjerite čačkalicom).

Kruh možete raditi i u obliku štruce, ali ja više volim lepinje jer se brže ispeku i zgodne su kao već gotove porcije i za napraviti sendviče.

U web dućanu Moja Natura možete nabaviti sva ova nova brašna, kao i mnoge druge LCHF – Paleo namirnice: psyllium, kokosovo ulje, mlijeko i vrhnje, bademovo vrhnje, tjesteninu od sezamovog brašna i druge zgodne stvari, pa čak i LCHF paket s popustom. Vlasnice dućana su dvije simpatične žene koje su i same promijenile način prehrane i vrlo dobro znaju koje proizvode preporučuju i zašto. Tu ćete naći i njihove isprobane recepte, tekstove o zdravoj prehrani, iskustva i tako svašta ponešto.

Užitak mi je pratiti ovaj napredak… Kad se sjetim početaka, kako smo bili smatrani čudacima sa našim ne jedenjem kruha i tjestenine… A danas je sasvim normalno biti i na Paleo i na LCHF i na bezglutenskoj prehrani. A tek kakva iskustva imamo s poboljšanjem zdravlja – to je divota. Uživate i dalje, jedite pravu hranu i budite zdravi!



nedjelja, 1. veljače 2015.

Iznutrice – nutritivna bomba



Foto Ariana Miljević Bugenvilija
U prehrani gotovo svih tradicionalnih kultura posebno su se cijenile iznutrice, koje su izuzetno bogate vitaminima topivim u masti – A i D, esencijalnim masnim kiselinama, vitaminima B skupine, posebice vitaminom B12, kao i cijelim nizom minerala i elemenata u tragovima. Nema hrane koja je toliko bogata esencijalnim nutrijentima u bio raspoloživom obliku, kao što je to jetra. Prva kruta hrana koju majke u afričkim plemenima daju svojoj djeci upravo je jetra, i to sirova, koju prije nego daju djeci, same prožvaču. Na žalost, u našem "civiliziranom" svijetu, mlade generacije majki boje se djeci dati jetru jer je smatraju teško probavljivom, ali im zato bez oklijevanja daju kroasane, krafne, hrenovke u tijestu i ostalu umjetnu hranu.

Ne tako davno i kod nas je bio običaj da se iznutrice serviraju jednom u tjednu, pa su starija izdanja kuharica puna recepata za ta ukusna i nutritivno bogata jela. No, u novije nas vrijeme službene prehrambene smjernice upozoravaju da ih ne jedemo kako bismo izbjegli kolesterol pa je i ova korisna navika pala u zaborav. No, pozitivno je da su cijene iznutrica, koje se smatraju ”jestivim nusproizvodima preostalim nakon klanja stoke”, također pale.

Mnogi su, međutim, prestali konzumirati jetru zbog straha od toksina koji se mogu akumulirati u jetri životinja. Kako se u masovnom uzgoju životinje hrane neprirodnom hranom (koncentratima žitarica i soje), te im se dodaju antibiotici i hormoni rasta, ovaj strah nije potpuno bezrazložan, jer je funkcija jetre uklanjanje toksina iz krvotoka. No, treba znati da jetra ne skuplja toksine u sebi, već ih obrađuje, neutralizira i šalje negdje drugdje na pohranu, npr. u masno tkivo. Čak i ona domaćih i ekološki uzgojenih životinja može sadržavati neke toksične supstance, međutim, nutritivna vrijednost jetre nadvladava eventualnu opasnost od toksina koje sadrži. Osim što je bogata željezom, cinkom, bakrom, vitaminima A i D, bogata je i antioksidantima koji pomažu našoj vlastitoj jetri ukloniti toksične supstance iz tijela. Moja je preporuka da vratite jetru i ostale iznutrice u svoje jelovnike, makar jednom tjedno.

Ako vi ili vaša djeca niste ljubitelji specifičnog okusa jetre, postoji način da je ”prokrijumčarite” u drugu hranu. Komadić izribane jetre lako je pomiješati s mljevenim mesom od kojeg se pripremaju brojna popularna jela. Jetru podijelite na manje komade veličine šake, pa ih stavite u zamrzivač. Kada planirate pripremati jela s mljevenim meso, izvadite jedan komad zamrznute jetre, pričekajte da malo omekša pa ga onda naribajte. Dakle, komad se ne smije potpuno odmrznuti, nego treba biti dovoljno tvrd da ga možete izribati krupnim ribežom. Naribani komad jetre tada pomiješajte s mljevenim mesom i nastavite s pripremom jela kao i obično. 

Drugi način konzumacije ove vrijedne namirnice svakako su jetrene paštene, koje su poseban gurmanski doživljaj. Naravno, ne mislim na one kupovne, već na domaću paštetu od prave jetre.

Recept: Teleća jetra na brzinu

Narežite jetru na duguljaste tanke komadiće, pa je popržite naglo na maslu ili masti. Malo posolite, dodajte narezani luk i fino narezanu slaninu. Još kratko popržite pa izvadite na tanjur. Pospite usitnjenim češnjakom i peršinom i prelijte vrućim maslom, mašću ili maslinovim uljem. Poslužite odmah uz zelenu salatu ili neku drugu salatu od sirovog povrća.


Za paštetu: prženu, pečenu ili dinstanu jetru usitnite u blenderu, uz dodatak maslaca i začina po želji. Poslužite uz LCHF - Paleo kruhove i salatu.


Pročitajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi u knjizi Istine i laži o hrani. Saznajte više o zdravom mršavljenju bez gladovanja, o zdravoj probavi, zašto sve više ljudi ne podnosi gluten i žitarice, što je disbioza crijevne flore i propusnost crijeva, kako se hraniti kod IBS-a i drugih probavnih tegoba i još puno toga.


Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.




utorak, 13. siječnja 2015.

Novo - revidirano i prošireno izdanje Istine i laži o hrani

Jako me veseli što napokon mogu objaviti da je novo - revidirano i prošireno izdanje knjige Istine i laži o hrani gotovo! Razlog novom izdanju je činjenica da skoro tri godine nakon izlaska prvog izdanja imam nova saznanja s kojima sam željela upotpuniti sadržaj knjige i pružiti još više informacija, na još bolji i pristupačniji način.

Sva poglavlja knjige su nadopunjena novim sadržajem, posebno poglavlje "Zdravo mršavljenje bez gladi" i poglavlje "Zdrava probava  - uvjet za dobro zdravlje". Knjiga sadrži 60 novih stranica i 12 novih naslova, a sav sadržaj starih naslova je revidiran i poboljšan, tako da knjiga sada predstavlja jedan zaista cjelovit materijal – priručnik i vodič – ne samo za prehranu, nego i za zdraviji i kvalitetniji život.


Najnovija saznanja iz područja prehrane i zdravlja, u ovoj su knjizi predstavljena na jednostavan i razumljiv način. Ovo nije knjiga koja se pročita jedanput i ostavi zaboravljena, kao kakav roman kojeg čitamo za ubijanje dosade. Ona je priručnik koji se čita više puta. Zato vam ne treba biti žao, ako ste već jednom kupili knjigu, kupiti je ponovo. Mnogi su mi čitatelji rekli da su tek ponovnim čitanjem pohvatali sve konce. Koristeći je kao priručnik i vodič, ona je tu da vam pomogne, prvo da shvatite zašto uopće mijenjati način prehrane, a onda i da te promjene učinite na što jednostavniji način, sve u cilju poboljšanja svog zdravlja i kvalitete života.

Iako je cijena tiska puno veća od prethodnog izdanja, zbog više stranica i jačih korica, cijena knjige ostaje nepromijenjena = 129,00 kn.

Podaci o knjizi:

  • 252 stranice, dimenzije 14,8×21 cm
  • meki uvez
  • Izdavač TRAGOM Šibenik
  • Tisak Denona Zagreb
  • ISBN 978-953-57637-1-0
  • Cijena 129,00 kn

Kupovina knjige je jednostavna:

  • uplatite prema donjim podacima
  • pošaljite adresu za dostavu i poziv na broj uplate na e-mail adresu info@tragom.hr
  • knjiga vam stiže na kućnu adresu preporučenom poštom

Podaci za plaćanje:

  • Primatelj: TRAGOM j.d.o.o. Šibenik, Trg Andrije Hebranga 4
  • IBAN (račun): HR78 2340 0091 1105 6152 5
  • Model: 00
  • Poziv na broj: vaš OIB ili drugi broj po vašem izboru, samo nam ga javite mailom zajedno s adresom za dostavu
  • Opis plaćanja: Istine i laži o hrani
  • Iznos: 149,00 kn (knjiga 129,00 kn + trošak dostave 20,00 kn)*

* Trošak dostave za Hrvatsku je 20,00 kn pa je ukupan iznos za uplatu 149,00 kn. Ako naručujete iz inozemstva, ili više komada knjiga, javite se na e-mail info@tragom.hr radi izračuna troška poštarine.

* Ako kupujete knjigu Istine i laži o hrani zajedno s knjigom Prva hrvatska LCHF kuharica, trošak dostave je 32,00 kn i ukupan iznos za dvije knjige 380,00 kn.

Saznajte, između ostalog:

  • što je čovjekova prirodna, izvorna hrana i što su ljudi jeli prije epidemije modernih bolesti;
  • kako su mitovi o štetnosti masnoće i kolesterola doveli do pogoršanja ljudskog zdravlja;
  • da li su žitarice doista zdrava hrana ili samo profitabilna hrana;
  • koji se komercijalni interesi kriju iza službenih prehrambenih smjernica;
  • o pšenici i glutenu, skrivenom uzročniku upalnih i autoimunih bolesti;
  • koja nas hrana ubija a koja liječi;
  • kako mršaviti zdravo i bez gladovanja;
  • o zdravoj probavi kao uvjetu za dobro zdravlje;
  • o važnosti zdrave crijevne mikroflore i problemu propusnih crijeva;
  • kako jednostavnim promjenama prehrambenih navika vratiti i sačuvati svoje zdravlje i vitalnost.


Sve je više ljudi, kako stručnjaka, tako i laika, koji uviđaju da između službenih prehrambenih smjernica, medijske propagande, procesirane industrijske hrane i lijekova s jedne, te epidemije debljine i kroničnih bolesti s druge strane, zapravo postoji uzročno-posljedična veza. Nova nam saznanja pomalo razotkrivaju pozadinu ovog paradoksa u kojem živimo i dijelovi slagalice polako, ali sigurno pronalaze svoje mjesto. Cilj ove knjige je rasvijetliti, s više strana, tu zamku u koju smo upali i pokazati da ipak postoji izlaz.

Hvala vam na povjerenju ♥



Ako smatrate da su informacije koje ste ovdje dobili za vas vrijedne i ako želite podržati moj volonterski rad na ovom blogu, možete to učiniti novčanim darom.

Copyright © 2010-2015 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.