Znanstveni novinar magazina Science, Gary Taubes, 2007. godine objavio je knjigu Good
Calories, Bad Calories (Dobre kalorije,
loše kalorije). Taubes je tri puta nagrađen prestižnom nagradom Science
in Society Journalism Award za najboljeg
novinara u Sjedinjenim Američkim Državama, koje mu je dodijelilo udruženje National
Association of Science Writers. Postao je
opće poznat kao oštar kritičar američkih prehrambenih smjernica, koje su gotovo
iste kao i kod nas. Najveću pažnju privukao je svojim člankom What if It’s all Been a Big Fat Lie? (Što ako je
sve to bila velika debela laž?) u New York Timesu 2002. godine. Osnovna ideja njegove kritike zasniva se na tvrdnji da je konzumacija
ugljikohidrata a ne masnoće, glavni uzrok epidemije debljine i dijabetesa koji
su galopirajućim korakom zahvatile Ameriku i većinu zemalja zapadnog svijeta
tijekom zadnjih 20 godina.
Njegova je knjiga “Dobre kalorije, loše kalorije”
sveobuhvatno djelo s popisom literature na 70 stranica i u njoj se nalazi sve
što je vrijedno znati o prehrani i djelovanju prehrane na zdravlje. Taubes je
pet godina istraživao i proučavao svu relevantnu literaturu, od knjiga o hrani
iz ranog 19. stoljeća do zadnje dostupne znanstvene literature iz 2007. godine,
a također je intervjuirao i stotinjak znanstvenika. Ova knjiga preokreće
naopako sve što smo ranije znali, ili smo vjerovali da znamo, o prehrani i
utjecaju prehrane na zdravlje. U svojoj knjizi, koja je mnogima otvorila oči,
Taubes zaključuje sljedeće:
- Masnoće
iz hrane ne uzrokuju ni debljinu, ni srčane bolesti, niti kakve druge
kronične civilizacijske bolesti.
- Problem
su ugljikohidrati u hrani i njihov učinak na izlučivanje inzulina a time i
na cijelu hormonalnu regulaciju u ljudskom tijelu. Što su ugljikohidrati
više rafinirani, a time i brže probavljivi, to je veći njihov negativan
učinak na zdravlje i težinu.
- Šećer,
naročito saharoza i fruktozni sirup, jako su štetni, zbog kombinacije
glukoze i fruktoze koje zajedno dižu razinu inzulina u krvi, istovremeno
dok se jetra preopterećuje viškom ugljikohidrata.
- Rafinirani
ugljikohidrati, šećer i škrob su, zbog izravnog utjecaja na inzulin i
šećer u krvi, uzrok srčanih bolesti i šećerne bolesti. Oni su također
najvjerojatniji uzrok raka, Alzhajmerove bolesti i drugih kroničnih
civilizacijskih bolesti.
- Debljina
je bolest pretjeranog nakupljanja masnoće i ne ovisi niti o prekomjernom
jelu niti o premalo fizičke aktivnosti.
- Unošenje
previše kalorija nije uzrok debljanju, kao što nije uzrok ni rastu djece.
Trošenje više kalorija nego što se unosi hranom, ne dovodi do dugoročnog
gubitka težine, nego samo do izgladnjivanja.
- Nakupljanje
masnih zaliha i debljina ovise o neravnoteži u hormonalnom reguliranju
masnog tkiva i metabolizma masti. Sinteza masnoće i nakupljanje masnoće
nadilazi razgradnju masnoće iz masnog tkiva i njeno sagorijevanje. Do
mršavljenja dolazi kada hormonalno reguliranje masnog tkiva ponovo dođe u
ravnotežu.
- Inzulin
je primarni regulator nakupljanja masnoće. Kad je razina inzulina
povišena, bilo kronično ili poslije jela, u masnom se tkivu nakuplja
masnoća. Čim razina inzulina padne, oslobađa se masnoća iz masnog tkiva i
koristi se kao energija za tijelo.
- Budući
da ugljikohidrati stimuliraju izlučivanje inzulina, oni su direktni
uzročnik debljine. Što se jede manje ugljikohidrata, više se mršavi.
- Osim
što ugljikohidrati potiču nakupljanje masnog tkiva, također pojačavaju
osjećaj gladi i smanjuju energiju koju koristimo za metabolizam i za
fizičku aktivnost.
Sve je ovo “znanost” znala davno prije, ali se zadnjih 30
ili 40 godina iz raznih razloga pred time zatvaralo oči.
Pročitajte: Kako je došlo do današnjih "prehrambenih smjernica"
znate li koliko je ugljikohidrata potrebno pojesti a da se ne udebljamo? recimo na visinu od 170cm preporučeni unos UH bi bio? naravno, pitam ukoliko želim biti na LCHF prehrani
OdgovoriIzbriši