A Big Fat Lie

Znanstveni novinar magazina Science, Gary Taubes, 2007. godine objavio je knjigu Good Calories, Bad Calories (Dobre kalorije, loše kalorije). Taubes je tri puta nagrađen prestižnom nagradom Science in Society Journalism Award za najboljeg novinara u Sjedinjenim Američkim Državama, koje mu je dodijelilo udruženje National Association of Science Writers. Postao je opće poznat kao oštar kritičar američkih prehrambenih smjernica, koje su gotovo iste kao i kod nas. Najveću pažnju privukao je svojim člankom What if It’s all Been a Big Fat Lie? (Što ako je sve to bila velika debela laž?) u New York Timesu 2002. godine. Osnovna ideja njegove kritike zasniva se na tvrdnji da je konzumacija ugljikohidrata a ne masnoće, glavni uzrok epidemije debljine i dijabetesa koji su galopirajućim korakom zahvatile Ameriku i većinu zemalja zapadnog svijeta tijekom zadnjih 20 godina.

Njegova je knjiga “Dobre kalorije, loše kalorije” sveobuhvatno djelo s popisom literature na 70 stranica i u njoj se nalazi sve što je vrijedno znati o prehrani i djelovanju prehrane na zdravlje. Taubes je pet godina istraživao i proučavao svu relevantnu literaturu, od knjiga o hrani iz ranog 19. stoljeća do zadnje dostupne znanstvene literature iz 2007. godine, a također je intervjuirao i stotinjak znanstvenika. Ova knjiga preokreće naopako sve što smo ranije znali, ili smo vjerovali da znamo, o prehrani i utjecaju prehrane na zdravlje. U svojoj knjizi, koja je mnogima otvorila oči, Taubes zaključuje sljedeće:

• Masnoće iz hrane ne uzrokuju ni debljinu, ni srčane bolesti, niti kakve druge kronične civilizacijske bolesti.
• Problem su ugljikohidrati u hrani i njihov učinak na izlučivanje inzulina a time i na cijelu hormonalnu regulaciju u ljudskom tijelu. Što su ugljikohidrati više rafinirani, a time i brže probavljivi, to je veći njihov negativan učinak na zdravlje i težinu.
• Šećer, naročito saharoza i fruktozni sirup, jako su štetni, zbog kombinacije glukoze i fruktoze koje zajedno dižu razinu inzulina u krvi, istovremeno dok se jetra preopterećuje viškom ugljikohidrata.
• Rafinirani ugljikohidrati, šećer i škrob su, zbog izravnog utjecaja na inzulin i šećer u krvi, uzrok srčanih bolesti i šećerne bolesti. Oni su također najvjerojatniji uzrok raka, Alzhajmerove bolesti i drugih kroničnih civilizacijskih bolesti.
• Debljina je bolest pretjeranog nakupljanja masnoće i ne ovisi niti o prekomjernom jelu niti o premalo fizičke aktivnosti.
• Unošenje previše kalorija nije uzrok debljanju, kao što nije uzrok ni rastu djece. Trošenje više kalorija nego što se unosi hranom, ne dovodi do dugoročnog gubitka težine, nego samo do izgladnjivanja.
• Nakupljanje masnih zaliha i debljina ovise o neravnoteži u hormonalnom reguliranju masnog tkiva i metabolizma masti. Sinteza masnoće i nakupljanje masnoće nadilazi razgradnju masnoće iz masnog tkiva i njeno sagorijevanje. Do mršavljenja dolazi kada hormonalno reguliranje masnog tkiva ponovo dođe u ravnotežu.
• Inzulin je primarni regulator nakupljanja masnoće. Kad je razina inzulina povišena, bilo kronično ili poslije jela, u masnom se tkivu nakuplja masnoća. Čim razina inzulina padne, oslobađa se masnoća iz masnog tkiva i koristi se kao energija za tijelo.
• Budući da ugljikohidrati stimuliraju izlučivanje inzulina, oni su direktni uzročnik debljine. Što se jede manje ugljikohidrata, više se mršavi.
• Osim što ugljikohidrati potiču nakupljanje masnog tkiva, također pojačavaju osjećaj gladi i smanjuju energiju koju koristimo za metabolizam i za fizičku aktivnost.

Sve je ovo “znanost” znala davno prije, ali se zadnjih 30 ili 40 godina iz raznih razloga pred time zatvaralo oči. 

Pročitajte: Kako je došlo do današnjih "prehrambenih smjernica"