Hrana koja hrani, hrana koja čisti (ili činjenice o detoxu i veganstvu)

Tekst napisala: Dr. Natasha Campbell McBride

S engleskog prevela: Anita Šupe

21-godišnju Helen je u kliniku Dr Campbell-McBride dovela njezina zabrinuta tetka. Opasno pothranjena, mršavila je iz dana u dan. 185 cm visoka i samo 51 kg, nekad lijepa djevojka, sada je izgledala mršavo, blijedo, s očima bez sjaja i slabog glasa. Menstruaciju je izgubila 7 mjeseci ranije.

Helen je odrasla u SAD i u Englesku je došla studirati. Kod kuće je bila nestašica hrane i industrijske prerađevine nisu bile dostupne. Tako je Helen odrasla na domaćoj cjelovitoj hrani od svježih lokalno proizvedenih namirnica: svježe meso, svježa jaja i svježe mlijeko predstavljali su veliki udio u njezinoj prehrani. Uvijek je bila vrlo zdrava.

Ubrzo nakon dolaska u Englesku razvila je odbojnost prema prerađenoj junk hrani, na kojoj su živjeli njezini kolege studenti, te se odlučila hraniti zdravo. Kratko istraživanje popularne literature dovelo ju je do zaključka da je najzdravija prehrana vegetarijanska, i to ona sa niskim udjelom masti. Tako je Helen počela sama pripremati svoju hranu od cjelovitih žitarica, graha, leće, orašastih plodova, puno povrća i voća. Pila je samo sok i voćne sokove. Jedine masti koje je koristila bilo je maslinovo ulje i nešto maslaca od kikirikija. Nije uopće konzumirala hranu životinjskog porijekla i nastojala je sve jesti organsko. Počela se baviti jogom i to joj se sviđalo.

Nakon nekoliko mjeseci na ovoj prehrani Helen je izgubila menstruaciju i počela mršaviti. Ali ništa od ovoga je nije zabrinjavalo jer se ”osjećala dobro”. Kad je otišla kući za praznike, njezina je obitelj bila užasnuta kako je Helen izgledala pa su kontaktirali tetku u Engleskoj da bi od nje zatražili pomoć. U vrijeme kad je došla na konzultaciju kod dr Campbell-McBride, Helen je na svojoj ”zdravoj prehrani” bila preko godinu dana.

Pa što se to dogodilo Helen? Nije li pratila najzdraviju prehranu na svijetu, upravo onakvu kakvoj bismo svi trebali težiti? To je ono što nam medicinski autoriteti i mainstream mediji govore. Što je sa svim istraživanjima koja pokazuju da veganska prehrana snižava visoki krvni tlak, pomaže kod dijabetesa i mnogih drugih kroničnih bolesti? Što je sa Gersonovim protokolom za liječenje raka i drugih kroničnih bolesti, koji je isključivo veganski? Što je sa svim drugim metodama liječenja raka od kojih su većina veganski? Ovi protokoli i pristupi imaju dobru evidenciju uspjeha.

Pokušajmo razumjeti cijeli problem.

Helen je inteligentna djevojka i prva dobra stvar koju je učinila bila je da je prestala jesti industrijske prerađevine. Te umjetne stvari zamotane u šarena pakiranja nemaju pravo nazivati se plemenitim imenom ”hrana”, one su korijen problema svih modernih epidemija i degenerativnih bolesti. No nećemo u ovom tekstu trošiti vrijeme na priču o procesiranoj hrani, samo ćemo je sumirati odličnim citatom: ”Čovjek je jedina vrsta koja je dovoljno pametna da proizvede vlastitu hranu kao i jedina vrsta koja je dovoljno glupa da je jede.” Da bismo imali dobro zdravlje trebamo jesti hranu koju je stvorila Majka Priroda. Prirodi su trebale miljarde godina za dizajniranje ljudskog tijela, dok je istovremeno stvarala namirnice pogodne za to tijelo. Kako li je arogantno misliti da ljudi znaju bolje od Prirode, nakon što su prtljali po svojim laboratorijima samo nekoliko desetljeća, uglavnom motivirani pohlepom!

Priroda nam je osigurala dvije vrste hrane: biljnu hranu i životinjsku hranu. Ove dvije vrste imaju drugačije funkcije u tijelu i potrebno je konzumirati obje. Ljudska su bića svejedi i na ovoj smo se planeti razvili jedući sve što smo mogli pronaći u našem neposrednom okruženju od bilja i životinja. To je ono što su istraživači poput Weston A. Pricea potvrdili u svojim opsežnim istraživanjima tradicionalnih kultura širom svijeta. Pogledajmo sada malo pobliže te dvije grupe namirnica.

Energija na ovu prelijepu planetu dolazi od sunca. Mi ljudi ne možemo živjeti bez te energije, koliko nam je zasada poznato. Da bi ”uhvatila” energiju sunca i pretvorila je u čvrstu materiju Priroda je dizajnirala biljke koje to rade kroz proces fotosinteze. Slijedeća grupa bića na planeti koja upijaju energiju sunca iz biljaka su životinje biljojedi koje su dizajnirane da jedu biljnu hranu. Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i iskorištavati hranjive tvari iz njih, Priroda ih je opremila vrlo specifičnim probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za razgradnju biljne hrane. Dakle, nije krava niti bilo koja druga životinja biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u njihovom buragu. Slijedeća grupa bića koja konzumiraju energiju sunca u obliku životinja biljojeda su predatori. Vukovi, lavovi, tigrovi, lisice itd ne mogu probaviti biljnu hranu jer su opremljeni sasvim drugačijim probavnim sustavom. Ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu. Ljudski želudac je zapravo dizajniran da proizvodi kiselinu i pepsin koji služe jedino za razgradnju mesa, ribe, jaja i mlječnih proizvoda. Ukratko, naš probavni sistem građen je za probavu hrane životinjskog porijekla i ta je činjenica ljudima bila poznata tisućama godina. Ljudi su oduvijek znali da najbolja hrana za njih dolazi od životinja i biljke su jeli jedino kao dodatak mesu ili kad nije bilo dovoljno hrane životinjskog porijekla.

Ali što je sa svim tim tablicama prehrambenih vrijednosti koje pokazuju da su biljke pune nutrijenata, svih tih B vitamina, proteina i ulja? Analizirajući razne biljke u laboratoriju one pokazuju sadržaj različitih hranjivih tvari. Ti podaci se onda objavljuju u nutricionističkoj literaturi. Ali nažalost tablice prehrambenih vrijednosti ne vrijede za ljudsko tijelo, zato što u laboratoriju za ekstrakciju hranjivih tvari iz biljaka koristimo razne metode i kemikalije koje u našem probavnom sistemu ne postoje! Ljudska crijeva imaju vrlo ograničenu sposobnost probave biljaka i ekstrakcije hranjivih tvari iz njih. Ljudi su oduvijek znali da je biljna hrana teška za probavu i zato su tradicionalne kulture razvile metode pripreme hrane kao što su natapanje, fermentiranje, klijanje i specijalni načini kuhanja, da bi izvukli više nutrijenata i da bi biljke učinili lakše probavljivima.  Nažalost u modernom svijetu ove su metode zaboravljenje i zamijenjene komercijalnim receptima koji odgovaraju prehrambenoj industriji.

Pa dobro, ako kuhamo i pripremamo biljnu hranu na pravilan način, možemo li onda od nje živjeti? To je upravo ono što je Helen pokušala učiniti: ona je pripremala svu svoju hranu kod kuće na pravilan način od prirodnih biljnih sastojaka. Kuhala je rižu, zob, quinou i heljdu, pekla sama kruh, kuhala grah i leću, jela orašaste plodove, voće i puno povrća. Zašto se onda razboljela?

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi. Analiza biljne i životinjske hrane pokazuje da najbolji proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane. Sastav aminokiselina iz životinjskih proteina je ispravan za ljudski organizam dok je profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun i neprikladan za ljudsku  fiziologiju. Tako je i sa masnoćama: životinjske masti imaju pravilan sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu dok su biljna ulja neprikladna. Dakle, kad pričamo o HRANJENJU svog tijela i IZGRADNJI tkiva i strukture u tijelu, životinjska hrana je najbolja i jedina prikladna. Ljudsko tijelo posjeduje fantastičan proces koji se odvija od začeća do smrti a koji se zove REGENERACIJA STANICA. Stanice u našem tijelu (u svim organima i tkivima) neprestano stare, odumiru i zamjenjuju se novim mladim stanicama. Na taj način tijelo samo sebe održava, pomlađuje i liječi od ozljeda. Da bi tijelo moglo proizvoditi te mlade stanice koje trebaju zamjeniti one stare, potreban mu je građevinski materijal – proteini i masti. Najbolji građevinski materijal potreban za proces regeneracije stanica svog tijela nalazimo u mesu, ribi, jajima i mlječnim proizvodima. Osim što hrane, životinjske namirnice nas opskrbljuju i energijom i zapravo predstavljaju najbolji izvor energije za većinu stanica tijela.

Najgladniji organ u ljudskom tijelu je mozak, on crpi 25-45% svih nutrijenata koji kruže našim krvotokom i tijelo ulaže veliki trud u hranjenje tog organa 24 sata na dan, svaki dan. Suprotno popularnom vjerovanju da je mozgu potrebna samo energija u obliku glukoze, mozak zapravo treba puno više. To je fizički organ koji zahtijeva vlastiti proces regeneracije stanica sa proteinima i mastima dobre kvalitete. Mozak je vrlo mastan organ i treba puno masnoće dobre kvalitete da bi pravilno funkcionirao. Mozak također proizvodi neurotransmitere, hormone i stotine drugih aktivnih molekula koje sačinjavaju veliki proteini, pa mozak treba građevni materijal iz kojeg će ih izgraditi. Da ponovimo: najbolji građevinski materijal za mozak nalazi se u životinjskoj hrani. U kliničkoj praksi se može vidjeti degeneracija moždanih funkcija kod ljudi koji su na čistoj veganskoj ili drugoj lošoj prehrani: prvo odlazi smisao za humor, zatim osobe postaju ”crno-bijele” u svom razmišljanju i ponašanju, odlazi oštrina uma, pogoršava se memorija, nastupa depresija i drugi mentalni problemi slijede. Ovo su sve znakovi izgladnjivanja mozga.

No što je sa svim hladno prešanim uljima bogatim omegom-3 i omegom-6 koja se prikazuju korisna za toliko puno degenerativnih stanja? Dodatak ovih ulja preporučuje se i unutar mainstreama i alternativne medicinske zajednice. Što je sa svim antioksidantima, enzimima, vitaminima, mineralima, bio-flavonoidima i drugim supstancama iz biljaka koje se prikazuju korisne za naše tijelo? Sada dolazimo do stvarne svrhe jedenja biljaka: one su ČISTAČI! Iako biljke nisu u stanju prehraniti nas u nekoj ozbiljnijoj mjeri, one su fantastične da nas održavaju čistima iznutra. One također mogu pružiti dovoljno energije za tijelo kao i neke kofaktore u obliku vitamina i minerala. Ali njihova glavna svrha je održavati naše tijelo čistim od toksina. Doista, biljke su opremljene snažnim detoksifikacijskim tvarima koje mogu ukloniti razne kemikalije, onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljke su naročito efikasne kao čistači kad se jedu sirove. Njihovi se sokovi apsorbiraju u gornjim dijelovima probavnog sustava što stvara mnoštvo detoksifikacijskim tvari i kofaktora. Dapače, sokovi od sirovog povrća i voća su važan dio protokola liječenja raka kao što je Gersonova terapija. Kada biljne tvari dospiju do crijeva tada hrane crijevnu floru. Ljudska crijeva, slično kao burag u biljojeda, imaju bogatu populaciju mikroorganizama koji mogu pretvoriti biljna vlakna u neke korisne nutrijente kao što su npr kratko-lančane masne kiseline. To naravno ovisi o sastavu crijevne flore: ako je crijevna flora zdrava biljna vlakna će  biti korisna, no ako je crijevna flora nezdrava tada će biljna vlakna napraviti više štete jer se ne mogu probaviti. Kada kuhamo biljke smanjujemo njihovu sposobnost čišćenja ali ih činimo lakše probavljivima pa tako tijelu daju više hranjivih tvari. Nažalost ove hranjive tvari ne predstavljaju građevinske blokove i ne mogu izgrađivati tijelo jer su to uglavnom ugljikohidrati koje tijelo može koristiti samo za energiju i za skladištenje te iste energije u obliku masnih naslaga. Kad su biljke jako procesirane (kao žitarice) one tada donose pogrešan građevinski materijal u tijelo koji doprinosi debljini.

Da ponovimo: Postoje dvije skupine hrane na zemlji i svaka od njih ima svoju ulogu u ljudskoj fiziologiji.

ŽIVOTINJSKA HRANA IZGRADNJA / HRANJENJE	BILJNA HRANA ČIŠĆENJE / DETOKSIFIKACIJA
Meso, riba, jaja, mliječni proizvodi	Povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, (žitarice, mahunarke)*

*Žitarice i mahunarke SAMO iz organskog ugoja, i jedino ako su pripremljene na pravilan način – natapanjem, fermentacijom i/ili klijanjem.

Ova podjela naravno nije crno-bijela, postoji i preklapanje: životinjske namirnice posebice sirove imaju neku sposobnost čišćenja a biljke imaju neku sposobnost hranjenja, posebno kad su kuhane.

Pročišćeno tijelo uvijek se bolje osjeća nego tijelo puno toksina. To je razlog zašto se veliki broj ljudi osjeća bolje na biljnoj hrani prvih nekoliko tjedana. No kad tijelo završi čišćenje, trebamo početi sa hranjenjem. Ako se ova točka propusti tijelo se počinje izgladnjivati i stanje se pogoršava. Što se dogodilo sa Helen? Sa veganskom se prehranom čistila, i čistila, i čistila dok nije samu sebe doslovno ”isprala”. Propustila je točku kada je njezino tijelo završilo proces čišćenja i kada ga je trebala početi hraniti. Zato je jako smršavila i izgubila menstruaciju – njezino je tijelo bilo u stanju izgladnjelosti i pokušavalo uštedjeti dragocjene resurse.

Dakle tijelo moramo hraniti namirnicama životinjskog porijekla. Ali je također važno održavati ga čistim iznutra. Koje metoda čišćenja su nam poznate?

Živimo u zagađenom svijetu i velik dio tog onečišćenja pohranjuje se u tijelu. Povrh toga u naša tijela dodajemo još i otrovne tvari u obliku prerađene hrane, proizvoda za osobnu njegu, raznih kemikalija, zračenja i drugih umjetnih stvari. Ova ljudski stvorena toksičnost dovodi do razvoja mnogih kroničnih bolesti te u konačnici i do raka. Zato su periodi čišćenja dobra ideja a mogu se provoditi na više načina.

1. Post je jedan od najstarijih i vrlo učinkovitih načina da pročistite i pomladite svoje tijelo. Naša tijela troše ogromne količine energije na probavljanje i metaboliziranje hrane na dnevnoj bazi. Kada prestanemo jesti, tijelo preusmjerava trošenje energije na druge funkcije, kao što su uklanjanje toksina i parazita te samoiscjeljenje. Post ima izvrstan evidentirani učinak na liječenje svih vrsta ”neizlječivih” stanja – od reumatoidnog artritisa do raka. Možemo postiti jedan dan u tjednu ili nekoliko dana zaredom svaki mjesec (ili barem preskočiti večernji obrok nekoliko puta tjedno). Ali ako želite provoditi dulji post (neki ljudi poste čak do 45 dana) vrlo je važno da to učinite pod stručnim nadzorom. Postoje mnoge nijanse dugog posta i ako niste iskusni možete stvoriti sebi probleme. Izlazak iz dugotrajnog posta je specifična procedura za koju je potreban stručan nadzor. Postoje mnoge etablirane klinike u svijetu koje nude čišćenje postom pod stručnim nadzorom. Naravno, postiti se ne može zauvijek i u određenom momentu je potrebno ponovo početi jesti. Ako ste postigli svoj cilj koji ste sebi postavili sa postom, tada nakon izlaska iz posta možete direktno početi jesti životinjsku i biljnu hranu. Ali ako osjećate da trebate još neko vrijeme nastaviti sa čišćenjem, tada je slijedeći korak veganska dijeta.

2. Veganska dijeta (hrana samo biljnog porijekla) je oblik posta. Biljna hrana ne hrani tijelo kako treba ali pridonosi njegovom čišćenju.  Dok je probavni sustav zauzet preradom biljnih tvari (tako da ne osjećamo glad) ove namirnice osiguravaju veliku količinu detoksificirajućih elemenata. Ljudi sa najvećim stupnjem toksičnosti tijela su žrtve raka i oni zahtijevaju puno čišćenja. Upravo iz tog razloga su većina prehrambenih protokola za rak veganski. No treba imati na umu da su veganske dijete prikladne samo za period čišćenja i ne smiju se izabrati kao trajni životni stil. Kad je vaše tijelo završilo proces čišćenja, treba početi sa hranjenjem i tada se u prehranu treba uvesti životinjska hrana. Ako se ovo ne učini, počinje izgladnjivanje tijela i razvoj zdravstvenih problema. Ono što se dogodilo Helen je dobar primjer.

Vegetarijanska prehrana koja uključuje životinjske namirnice može se prihvatiti kao dugoročno rješenje. Moguće ja zadržati dobro zdravlje kao vegetarijanac ako nastavite s jedenjem nekih životinjskih namirnica koje će osigurati hranjenje i građevinske blokove za vaše tijelo, kao što su jaja i mliječni proizvodi. Naravno svu industrijski prerađenu hranu treba odbaciti i prehranu bazirati na prirodnim namirnicama. Takve vegetarijanske kulture postoje u Indiji gdje ljudi shvaćaju kako su za njih neprocjenjive namirnice životinjskog porijekla. To je razlog zašto se krava u Indiji smatra svetom životinjom (možete završiti na sud ako ozljedite kravu) zato jer ona osigurava mlijeko, maslac, sir i ghee (maslo). Ovi ljudi također drže kokoši i konzumiraju mnoštvo svježih jaja na dnevnoj bazi. Postoje mnogi oblici vegetarijanstva: neki jedu ribu, neki jaja i mlječne proizvode, neki povremeno konzumiraju i meso. Oni koji će najviše nastradati su ljudi koji odluče prestati jesti meso i onda uglavnom žive od industrijskih prerađevina. Brzo dobivaju na težini i lako se razbole. Ova grupa ljudi je naročito podložna mentalnim bolestima i abnormalnosti imunološkog sustava.

Što je s onima koji nemaju osobito toksična tijela i prilično su zdravi? Trebaju li i oni periode čišćenja?

Ljudsko je tijelo opremljeno prekrasnim sistemom čišćenja – DETOKSIFIKACIJSKIM SUSTAVOM. Ovaj je sustav čistač tijela sa sjedištem u jetri i odjeljenjima u svim stanicama tijela. Vrlo je kompleksan i iznimno učinkovit: sve otrovne tvari koje ulaze u tijelo ili koje su proizvedene kao nusproizvod našeg vlastitog metabolizma neutraliziraju se i uklanjaju u roku nekoliko minuta, ali pod dva uvjeta: ovaj sistem treba pravilno hraniti i ne preoterećivati s radom. Koju hranu taj sistem zahtijeva? Životinjsku hranu – svježe meso dobre kvalitete, ribu, jaja i mliječne proizvode na dnevnoj bazi. Kombiniramo li ovu hranu sa povrćem, voćem i orašastim plodovima (koji su čistači i pomažu našem vlastitom detoksifikacijskom sistemu) imat ćemo snažnu kombinaciju koja održava naše tijelo čistim. Ako ne hranimo naš detoksifikacijski sistem na pravi način (što većina zapadnjačke populacije ne čini) on neće funkcionirati kako treba i tijelo će početi nakupljati toksine. Drugi uvjet za učinkovit detoksifikacijski sustav je da ga ne preopterećujemo suvišnim radom. Koji su onda najčešći uzroci preopterećenja ovog sustava? Nezdrava crijeva su najvažniji uzrok: ako imamo nenormalnu crijevnu floru, crijeva će prozvoditi cijelu rijeku toksičnih tvari koje mogu preplaviti i onesposobiti detoksifikacijski sustav. Drugi uzrok može biti velika izloženost umjetnim kemikalijama, zračenju, cijepljenju i drugim štetnim utjecajima, to je ono što se dogodilo veteranima Zaljevskog rata i drugom vojnom osoblju, ljudima koji rade s toksičnim tvarima i ljudima koje su pogodile industrijske nesreće. Kada je detoksifikacijski sustav preplavljen i onesposobljen, počinjemo vrlo brzo akumulirati različite toksine u tijelu što se manifestira bolestima – proizvodnja energije opada i dolazi do razvoja zdravstvenih problema. Jedan od najčešćih razloga onesposobljavanja detoksifikacijskog sustava u modernom svijetu je pretjerano konzumiranje industrijskih prerađevina. Živite li na žitaricama za doručak, zaslađenim napicima, standardnom kruhu, šećeru, biljnim uljima i prerađenim jelima, vi ne hranite svoj detoksifikacijski sustav već ga preopterećujete s radom.

Ali čak i najzdraviji od nas, uz dobro funkcionirajući detoksifikacijski sustav, povremeno trebaju periode čišćenja. Koliko često i kada? Vaše će vam tijelo reći, sve što trebate učiniti je da ga osluškujete. To su dani kad vam se ne da jesti i nemate baš neki apetit, kad biste najradije uzeli neko voće ili povrće ili vam se uopće ništa ne jede. Poštujte svoje tijelo kada to osjetite i dajte mu odmor od hrane. Kad je tijelo završilo čišćenje, dat će vam signal: ogladnjet ćete i poželjeti komad mesa ili drugu hranu koja hrani/izgrađuje. I djeca prolaze kroz ovakve periode i važno je da roditelji ovo poštuju i ne prisiljavaju dijete da jede. Ali budite oprezni da se ne radi o ovisnosti o šećeru i ugljikohidratima: ako dijete želi jesti njih na uštrb prave hrane to je onda problem kojeg morate rješavati što je prije moguće (možda ćete trebati pogledati u knjigu GAPS). I neki odrasli imaju taj isti problem. Vrlo je važno pravilno hraniti naša tijela da bi održavali čistoću i smanjili toksičnost iznutra. I zato trebamo jesti hranu iz obje grupe namirnica: životinjskog i biljnog svijeta.

U kojim proporcijama bismo trebali uzimati biljke i životinjsku hranu? Evo odgovora: jednom čovjeku meso drugom je čovjeku otrov.

Svi smo različiti i svatko je od nas jedinstven. Zato ”one size fits all” ne funkcionira i zato ima toliki broj različitih dijeta: puno ugljikohidrata – malo ugljikohidrata, puno masnoće – malo masnoće, puno proteina – malo proteina, sve sirovo – sve kuhano itd itd. Interesantno je da svaka dijeta jednima paše a drugima ne. Jednostavno ne postoji loša hrana sama po sebi već ovisi tko je jede i u kakvom stanju je osoba koja je jede.

Pokušajmo ovo razumjeti.

Svi imamo različito nasljedstvo i konstituciju. Ako su vaši preci bili Vikinzi ili Eskimi tada su velike šanse da vam je potrebno puno ribe, mesa i masti. Ali ako su vam preci s Mediterana ili iz nekog tropskog područja tada je vjerojatno da trebate više ugljikohidrata u prehrani. Drevne Kineske i Ayurvedske medicine pokušavaju klasificirati različite tipove konstitucije i ne pada im na pamet primjenjivati prehranu ili lijekove bez ovog znanja, zato jer različiti tipovi konstitucije trebaju različite pristupe.

Konstitucija je samo jedan faktor. Ima ih još više.

Tijekom života, naša tijela prolaze kroz anabolne/katabolne cikluse, drugim riječima kroz cikluse vlastite izgradnje (hranjenja) i raspadanja (čišćenja). Postoji dnevni ciklus, sezonski te ”po potrebi” koji se može dogoditi bilo kada. Za izgradnju tijelo treba različite nutrijente nego za čišćenje (dakle generalno životinjska hrana izgrađuje a biljna čisti). Jedino vaše tijelo zna što mu je u određenom trenutku života potrebno.

Ovisno što trenutno radite, ovisno o godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i razini stresa, tijelo se može prebacivati između različitih načina proizvodnje energije – npr koristeći glukozu ili masti. Samo vaše tijelo zna što mu je u danom trenutku potrebno i zato treba različite nutrijente za različite načine proizvodnje energije.

Svi mi imamo autonomni živčani sustav koji je odgovoran za sve ”autopilot” funkcije tijela: otkucaje srca, protok krvi, probavu hrane itd. Autonomni živčani sustav sastoji se od dva dijela: simpatički i parasimpatički živčani sustav. Ova dva sustava djeluju suprotno i osiguravaju vrlo složenu ravnotežu u svakoj funkciji tijela. I opet, ovisno o beskrajnom nizu faktora (dnevni ritam aktivnosti i sna, godišnje doba, vremenski uvjeti, stres, infekcije, hranjenje/čišćenje, trenutne okupacije) izmjenjivat će se stanja simpatičke i parasimpatičke dominacije. Ova se promjena može dogoditi nekoliko puta dnevno, svakih nekoliko dana, po promjeni godišnjeg doba i različita je u različitim dobnim skupinama. Važno je da ove dvije grupe našeg živčanog sustava za svoju prehranu zahtijevaju različite skupine hranjivih tvari: jedan traži meso i masti dok drugi treba više biljne hrane. Samo vaše tijelo zna koje proporcije proteina/masti/ugljikohidrata treba u danom trenutku i nijedan laboratorij ni znanstvenik nije u stanju ovo izračunati za vas.

A onda je tu još i kiselo-alkalna ravnoteža tijela koja se također cijelo vrijeme mijenja svaki dan ovisno o mnogim faktorima. Postoji još jedan nutricionistički mit koji kaže da je kiselost loša i da trebamo nastojati biti alkalni cijelo vrijeme. Različita hrana je klasificirana kao alkalizirajuća, kao voće i povrće, i kao zakiseljavajuća, kao što su žitarice i meso. Ovo jednostavno nije istina. Naše tijelo se prebacuje iz alkalnog u kiselije stanje ovisno o mnogim faktorima: aktivnosti autonomnog živčanog sustava, trenutnoj vrsti proizvodnje energije, hormonalnom profilu, disanju, funkciji bubrega, od kojih se opet mnogi izmjenjuju ovisno o dnevnom ritmu, godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i tjelesnoj aktivnosti. Ovisno o svim tim faktorima, jedna jabuka primjerice, koja se smatra alkalizirajuća, može zakiseliti vaše tijelo i obrnuto, komad mesa, koji se smatra zakiseljavajući može zapravo alkalizirati tijelo. Samo vaše tijelo zna kako će iskoristiti određenu hranu u danom trenutku, samo ono ima unutarnju inteligenciju da izvrši ove nemoguće kompleksne kalkulacije. 

I kao da ovo nije dovoljno, imamo još i ravnotežu elektrolita u tijelu, koja se također mijenja cijelo vrijeme, ovisno o različitim faktorima. Mainstream medicina proglasila je sol ”zlom” i preporučuje redukciju upotrebe soli. Prerađenu sol zaista ne bi trebali konzumirati kao ni drugu prerađenu hranu (ove su stvari neprirodne za ljudsku fiziologiju i ne bi se smjele nazivati hranom). Međutim, prirodne neprerađene soli (kao što su Himalajska kristalna sol ili Keltska sol) sadrže više od 90 minerala i takve soli ne samo da su zdrave već su i neophodne za održavanje ravnoteže elektrolita. Onda imamo još jedan mit da treba piti puno vode u toku dana, čak se u nutricionističkoj literaturi preporučuju određene količine na litre. Prateći slijepo ove preporuke možete se uvaliti u nevolju ako je razina eletrolita u vašem tijelu niska i zapravo trebate sol umjesto vode. Bez obzira koliko mislimo da smo pametni, ne možemo izračunati koliko soli ili vode trebamo u određenom trenutku: samo naše tijelo to zna i ima izvrstan način da nam javi što mu treba – žeđ za vodom ili želja za solju ili nekom specifičnom namirnicom koja vjerojatno ima pravi sastav minerala. Ne sumnjajte: vaše tijelo zna nutritivni sastav svih namirnica na planeti!

Ovo su samo neki faktori koji vam mogu pokazati da ni jedan laboratorij, ni jedan doktor ili znanstvenik niti pametna knjiga ne mogu izračunati što ćete vi jesti ujutro, u podne, navečer ili između toga. Jedino vaše tijelo ima nenadmašivu inteligenciju da odredi što treba u određenom trenutku, kako se vaše nutritivne potrebe mijenjaju cijelo vrijeme: svake minute, svaki sat i svaki dan.

Što onda možemo učiniti, kako se pravilno hraniti? Odgovor je: povratite kontakt sa unutarnjom inteligencijom vlastitog tijela. Razmislite: ako vaše tijelo upravo sada treba toliko i toliko proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina B12, vitamina C, kako bi vam javilo da treba baš taj određeni sastav hranjiviih tvari? I čak ako bi tijelo znalo kako da vam uputi ovu informaciju, na koji način biste mu pružili ovu kombinaciju nutrijenata? Kako biste izračunali sve ove faktore i osigurali prave količine? Dakle Majka Priroda je ipak blaga i ne traži od nas ništa tako komplicirano. Umjesto toga nam je podarila osjetila MIRISA, OKUSA I ŽELJE za određenom hranom i osjetilo SITOSTI nakon uzimanja te hrane. Tako, kad vaše tijelo treba određeni sastav nutrijenata, dat će vam znak željom za određenom hranom koja sadrži baš taj sastav. Ta određena hrana imat će divan okus i miris i vi ćete se osjećati siti i zadovoljni nakon što je pojedete. No nakon par sati potrebe tijela će se promijeniti i ta vam ista hrana više neće biti privlačna, umjesto toga osjetit ćete želju za drugom vrstom hrane koja će vas nutricionistički poslužiti za baš taj trenutak.

Dakle, jedini pravi način da osiguramo potrebe našeg tijela kroz hranu je da budemo u kontaktu s našim osjetilima!

Razmislimo još malo o tome.

ŽELJA za određenom hranom

Za mnoge je riječ ”želja” povezana sa nečim negativnim, zahvaljujući stoljećima političkog i religioznog uvjetovanja, želja se smatra nečim čemu se moramo ”oduprijeti” i čemu se ne smijemo ”prepustiti”. Ipak, želja za hranom je glavni način na koji vam vaše tijelo javlja koje su njegove trenutne prehrambene potrebe. Zato kad ogladnite, zastanite i upitajte se ”Što bih sada želio pojesti? Koja mi je hrana najprivlačnija u ovom trenutku?” Zaboravite sve knjige koje ste pročitali i sve nutricionističke mantre o tome što trebate jesti u točno određeno doba dana, i samo se upitajte ovo pitanje. Odgovor će stići odmah, i sama pomisao na tu određenu hranu ispunit će vaša usta slinom. Poštujte tu želju! Ta želja je unutarnja inteligencija vašeg tijela koje vam poručuje što mu treba da biste ostali zdravi, energični i sretni. Ako slušate svoje želje svaki put kad jedete, bit ćete u stanju lijepo probaviti tu hranu i ona će vam činiti dobro, jer ste je jeli u pravo vrijeme kad je vaše tijelo to tražilo.

No problem je što se u ovom modernom komercijaliziranom svijetu manipulira tom ljudskom željom za hranom kroz korištenje sredstava koja stvaraju ovisnost i kemikalija koje mijenjanju okus hrane u industrijskim prerađevinama. Da, mnoge vrste industrijski procesirane tzv ”hrane” sadrži kemikalije specifično dizajnirane kako bi razvile ovisnost. Zato kad pričamo o slušanju želja svog tijela, mislimo samo na prirodnu hranu – hranu koju je stvorila priroda a ne tvornice! Prestanite jesti procesiranu hranu i vaš normalan i prirodan osjećaj želje za hranom će se vratiti.

Osjetilo NJUHA

Jeste li ikada promatrali životinje? One nikad neće staviti nešto u usta bez da to prvo onjuše. Zašto? Zato što su divlje životinje u potpunosti u kontaktu sa svojim instiktom – svojom unutarnjom inteligencijom. Osjetilo njuha nam daje puno informacija o hrani: da li je sigurna za jelo, da li je onečišćena kemikalijama ili mikrobima, da li je svježa, i najvažnije, da li je prikladna za vaše tjelesne potrebe upravo sada? Zato, prije nego stavite neku hranu u usta, pomirišite je: ako je to prava hrana za vas u danom trenutku miris će biti vrlo privlačan. Ako nije, miris će biti odbojan. Poštujte svoje osjetilo mirisa i slušajte ga.

Problem je što mnogi ljudi u našem suvremenom svijetu imaju oštećeno osjetilo njuha zbog kroštenja sintetičkih parfema. Sve ”mirisne” umjetne kemikalije, kao deterdženti za rublje, kemikalije za čišćenje kućanstva, tzv osvježivači prostora i parfemi blokiraju olfaktorne stanice (receptore mirisa) u vašem nosu. Vaš nos ima ograničen broj olfaktornih receptora i kad se oni jednom zablokiraju zbog kemikalija, nove molekule tih kemikalija koje pristižu nemaju se za što primiti i vi više ne osjećate taj miris. Svi smo susreli ljude koji mirišu kao sama tvornica parfema, a da uopće nisu svjesni koliko pretjeruju s upotrebom parfema, jer ga više ne osjećaju, pošto su njihovi receptori mirisa u nosu blokirani kemikalijama. Isto se događa sa deterdžentima za rublje za koje se koriste vrlo jaki parfemi da bi se prikrio neugodan miris samog deterdženta. Ljudi koji ih redovito koriste, više ih ne osjećaju, jer su cijelo vrijeme izloženi njihovom mirisu iz odjeće, ručnika i posteljine. Ovi ljudi ne osjećaju ni mirise hrane kako treba jer su im receptori nosa stalno zaokupirani deterdžentom za rublje. Da biste povratili svoje osjetilo mirisa, uklonite sve parfimirane kemikalije iz svog okruženja: parfimirani deterdžent zamijenite bezmirisnim prirodnim deterdžentom i ne koristite nikakve parfeme, mirisne proizvode za osobnu njegu niti osvježivače zraka. Za nekoliko tjedana će se vaši olfaktorni receptori pročistiti i osjetilo njuha će se vratiti.

Osjetilo OKUSA

Hrana je jedan od najvećih užitaka u životu i tako i treba biti! Ako hrana nije privlačna, tada je ona za vas pogrešna u tom trenutku (bez obzira koliko bi trebala biti ”zdrava”). Zato slušaje svoje osjetilo okusa i poštujte ga! Ono je vaš prijatelj i jedan od kanala komunikacije između unutarnje inteligencije tijela i vašeg svjesnog uma. Kako bi vam inače tijelo dalo do znanja da treba određenu kombinaciju hranjivih tvari, nego dajući vam užitak dok ih konzumirate u obliku hrane?

Problem je ovdje što mnogi ljudi imaju promijenjeno ili umrtvljeno osjetilo okusa zbog redovite konzumacije prerađene hrane. Mnoge prerađevine sadrže kemikalije koje mijenjaju okus i koje se zbog toga namjerno dodaju u hranu. Ove kemikalije ne samo da su otrovne, nego i mogu dugotrajno promijeniti vašu percepciju okusa i zato je neophodno da prestanete konzumirati prerađevine kako bi povratili svoje normalno čulo okusa. Također i nedostatak hranjivih tvari može promijeniti percepciju okusa (naročito je cink poznat po tome). Kad počnete jesti prirodnu cjelovitu hranu nedostatak hranjivih tvari će se smanjiti i osjetilo okusa vratiti. I toksini u ustima mogu promijeniti osjetilo okusa. Isprobajte četkati zube hladno prešanim maslinovim uljem (ili nekim drugim hladno prešanim uljem): ovaj Ayurvedski postupak učinkovit je za detoksifikaciju usta. Važno je i da vaš zubar ima holistički pristup jer su mnogi zubni materijali toksični i mogu promijeniti osjetilo okusa.

Osjetilo SITOSTI nakon jela

Ako ste pojeli obrok prikladan potrebama vašeg tijela, osjećat ćete sitost i zadovoljstvo. Neće biti nikakvih žudnji za nečim drugim, samo lijep ugodan osjećaj zadovoljstva, koji će vam omogućiti da se usredotočite na druge stvari u životu i zaboravite na hranu na neko vrijeme.

Važno je ne prejedati se, tako da se ne osjećate ”prenapunjeno”. Međutim, ako slušate svoje osjetilo zadovoljstva od hrane, tada se nećete prejesti jer ćete prestati jesti onaj trenutak kad hrana prestane biti užitak.

Zaključak: Ljudska su bića svejedi, evoluirali smo na ovoj planeti jedući hranu koju smo mogli naći u svom okruženju, kako onu iz biljnog tako i iz životinjskog svijeta. Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje dok biljna hrana uglavnom čisti i detoksificira. Čista biljna prehrana (veganska) je na duže staze neprikladna za ljudsku fiziologiju; ona se samo može koristiti kao privremeni postupak pročišćavanja tijela. Majci Prirodi trebale su miljarde godina da stvori ljudsko tijelo i ono je nevjerojatno inteligentan uradak! Kako je i prirodna hrana stvarana istovremeno kad i čovjek, naša unutarnja tjelesna inteligencija zna njezin sastav i zna koju vrstu hrane treba izabrati za svoje specifične potrebe. Jedino što mi trebamo činiti je odnositi se prema toj inteligenciji s poštovanjem. Koristite svoja osjetila mirisa, okusa, želje za jelom i sitosti nakon jela, što će vas voditi u donošenju odluka: kada jesti, koju vrstu i koju kombinaciju hrane. I zapamtite: vi ste jedinstveni, tako da ono što odgovara vašem susjedu možda uopće ne paše vama.

Čovjek kojeg pokreće nafta – vrsta koja definitivno izumire

U zadnje vrijeme ne stižem objavljivati nove postove, ali evo da pokušam podijeliti s vama djelić onoga što me zaokuplja. 

Način života kojeg smo kao civilizacija stvorili i koji je ovisan o nafti, ne samo da je ekološki neprihvatljiv nego je i potpuno neodrživ. Poljoprivreda troši najviše fosilnih goriva i nafte a osim toga je dovela do uništenja i istrebljenja biološke raznolikosti koje smo i mi sami dio. Nafta nije neiscrpan izvor energije, ona je ograničena i vrijeme kad će nafte biti sve manje dolazi brže nego što se očekivalo. Nafta će biti sve skuplja što će utjecati na dostupnost i cijene hrane.

Kako smanjiti ovisnost o nafti? Sustav proizvodnje hrane kakav postoji danas neminovno puca po šavovima i želimo li izbjeći globalnu krizu trebamo se okrenuti drugim rješenjima i preorijentirati se na uzgoj hrane u suradnji s prirodom kao npr prema principima permakulture i samoodrživih zajednica.

Moj prijedlog je da pogledate slijedeće dokumentarne filmove, obećavam da će vam biti zanimljivi i da ćete naučiti vrlo korisne stvari koje se zaista tiču sviju nas. 

Nema sutrašnjice, trajanje 35 minuta, kliknite dolje desno na kvadratić CC i izaberite hrvatski prevod. 

Prirodni svijet - Rebekina farma, trajanje 48 minuta, program je na hrvatskom jeziku.

U tranziciji: od ovisnosti o nafti do lokalne otpornosti, trajanje 49 minuta, kliknite dolje lijevo na Choose language i izaberite Croatian. 

Dirt!, trajanje 80 minuta, tekst na engleskom.


Premijera filma U tranziciji 2.0 u Zagrebu 12.6.2012.

Pročitajte: Što je permakultura?

LCHF i okoliš

Prva recenzija knjige

Napisao: Domagoj Džojić

za prvi ogranak Zaklade Weston A. Price u Hrvatskoj

Iskreno sam uzbuđen zbog izlaska iz tiska knjige "Istine i laži o hrani". Knjiga se čita u jednom dahu, zanimljiva je i ne ostavlja ravnodušnim. Ova knjiga ne želi biti enciklopedija niti znanstveni rad, ona je zbirka tekstova nutricionistice Anite Šupe, Šibenčanke koja s obitelji živi i radi u Švedskoj. Knjiga je njezin prvijenac, a za naše čitateljstvo uistinu prava bomba. 

Ako bi bilo moguće među iste korice smjestiti antropologiju paleolitskog vremena, tisućljetno iskustvo zdravih tradicionalnih kultura koje je proučavao "Darwin" nutricionizma Weston A. Price, modernu kliničku praksu LCHF-a u Švedskoj i zdravstvene probleme suvremenog čovjeka, otkako je u svoj jelovnik uvrstio namirnice koje postoje jedva posljednjih stotinu godina, onda bi se svakako radilo o knjizi autora koji se usuđuje. Anita Šupe to i jest. Njeni su tekstovi jednostavni, informativni ali i beskompromisni. 

Malo je onih koji u svom domu nemaju barem jednu knjigu o zdravoj prehrani. No u ovoj knjizi nalaze se i informacije za koje je zanimljivo da ih u svojim radovima niti jedan od opće priznatih hrvatskih autoriteta na ovom području ili nije spomenuo ili ih nije jasno iznio na jednom mjestu. Možda zbog sputanosti ili pod stegom nekih sumnjivih kodeksa ili zbog možebitne ugroženosti profesionalne karijere u institucijama koje su tako rijetko financijski neovisne, ili pak zbog fragmentiranog, usko specijaliziranog (ne)znanja. Ova knjiga govori nam o tome što smo zapravo svi negdje u sebi znali, ali je propaganda bila glasnija od naše intuicije. 

Kome bih preporučio knjigu? Najprije onima koji već slijede neki oblik "zdrave prehrane" da uštede novac i zdravlje. Potom vegetarijancima i veganima da i unutar svojih uvjerenja poprave kvalitetu svog života i života svojih obitelji. Hrvatskim profesionalcima i institucijama da vide da je "led probijen" – kao svojevrsni poticaj da se i sami odupru besmislenim, nametnutim i štetnim prehrambenim smjernicama preuzetim iz Sjedinjenih Američkih Država, jer su tamo doživjele fijasko. 

Naposljetku i onima koji bi tek htjeli započeti sa zdravom prehranom, jer je uistinu oslobađajuće saznati da zdrava prehrana ne znači kupovati skupe, često i egzotične namirnice, nego je to ponajprije stvar našeg izbora između namirnica koje ionako svakodnevno jedemo. Primjerice, izbor između margarina i maslaca, punomasnih i "light" mliječnih proizvoda, ali često i pitanje svakodnevnih nedoumica oko zakuhavanja mlijeka, konzumiranja sirovih žitarica ili raznih pahuljica te namirnica od soje koje imitiraju meso, mlijeko ili jaja. 

S ovom knjigom doznat ćemo da li je "piramida zdrave prehrane" okrenuta naglavce kao i naše zdravlje, koji su mehanizmi debljanja, kako mršaviti bez gladi i k tome popraviti zdravlje, zašto su zasićene masnoće zdrave, što su aktivatori topivi u mastima, kako neutralizirati antinutrijente iz žitarica, grahorica i sjemenki, kako protiv gljivice "candide", što nam je činiti sa sirovim mlijekom, glutenom, celijakijom, sojom, itd. 

Knjiga pruža elemente pomoću kojih i sami možemo procijeniti valjanost raznih ponuda umotanih pod nazivom "zdrave prehrane", jer nam približava drevno znanje o prehrani koje je, unatoč pokušajima manipulacije u medijima, ipak reevaluirala i moderna znanost. 

Nadam se da će ova knjiga biti uvod u neku profesionalnu karijeru autorice u domovini. 

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Nakladnik: Primula d.o.o. Ičići 

ISBN 978-953-96603-3-6

Dimenzije 16×23,5 cm, 192 stranice, meki uvez

Cijena 149 kn. Od 01.01.2013. cijena je snižena na 129 kn! 
Za narudžbu klikni ovdje.

Book Review True and False about Diet

Bokrecension Sant och Falskt om Kost

Paleo - LCHF i okoliš

Da bi postigli optimalne uvjete za dobro zdravlje i vitalnost, neminovno je da se vratimo na izvorni način prehrane za koji smo od prirode i prilagođeni. To podrazumijeva život u suradnji s prirodom, tako da je ideja o zaštiti okoliša usađena u Paleo - LCHF koncept. Čovjek ne može uništiti planetu a da pri tome ne uništi i samoga sebe pa zapravo ne postoji mogućnost izbora. Osim što je čista izvorna hrana povoljnija za čovjeka, ona također pogoduje okolišu i klimi. Zato s Paleo - LCHF načinom prehrane nastojimo birati namirnice iz organskog i lokalnog domaćeg uzgoja:

• Meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se hrane žitaricama i sojom, hormonima rasta i antibioticima.
• Jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju travu i crviće po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i hrane se koncentratima.
• Ribu koja slobodno živi u morima i rijekama, a ne ribu iz uzgajališta koja se hrani koncentratima i pliva u vlastitom izmetu.
• Povrće i voće iz organskog uzgoja koje nije špricano pesticidima niti gnojeno umjetnim gnojivima. Lokalno, zrelo ubrano povrće i voće, a ne importirano sa druge strane zemaljske kugle.

Životinje koje žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mlječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka. Lokalno proizvedeno i zrelo ubrano voće i povrće iz organskog i biodinamičnog uzgoja, ima neuporedivo veći sadržaj vitamina i minerala važnih za dobro zdravlje. Osim toga ovakav uzgoj pridonosi ravnoteži u prirodi i čuva biološku raznolikost na zemlji.

LCHF koncept štedi okoliš, klimu i prirodne resurse:

• LCHF naglašava važnost biranja namirnica iz organskog uzgoja.
• LCHF ne znači da se jede više proteina niti više mesa, nego se jede više masnoće.
• LCHF znači da se iskorištava veći dio životinje. Ne konzumiraju se samo skupi fileti od nemasnog mišićnog mesa, već se koristi masnoća, loj, kosti, koža, koštana srž – sve ono što se inače baca.
• Iznutrice kao jetra, bubrezi, žlijezde, jezik i mozak koriste se za ljudsku prehranu, umjesto da se bacaju ili daju kao hrana životinjama koje uopće nisu mesojedi.
• Smanjeni unos ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija, što pridonosi štednji prirodnih resursa.
• LCHF znači smanjenu konzumaciju slatkog voća koje se transportira preko polovice zemaljske kugle, pri čemu se zagađuje okoliš i troše fosilna goriva.

Osim toga se prema Paleo - LCHF ne konzumiraju žitarice ni soja. Opće je poznato da su za uzgoj žitarica i soje sasječene ogromne površine šuma i prašuma, preorani ogromni travnjaci i isušene močvare, što je dovelo do uništenja i istrebljenja brojnih vrsta iz životinjskog i biljnog svijeta. Za uzgoj žitarica potrebne su ogromne količine fosilnog goriva, nafte koje možda uskoro više neće biti, umjetnih gnojiva i pesticida. Masovni uzgoj žitarica uništava zemlju i iscrpljuje hranjive tvari iz nje bez da zemlji išta vraća. Uzgajanje jednogodišnjih monosadnica ili monokultura dovelo je do uništavanja biološke raznolikosti na zemlji, istrebljenja mnogih živih vrsta i nestašice vode u mnogim dijelovima svijeta.

Masovni uzgoj hrane uništava planetu i čovjeka. Moramo postati svjesni da smo ovisni o resursima i da se održivi put ovog planeta može postići samo kroz suradnju svih živih bića međusobno i sa prirodom. Svaka biljka i životinja ima svoju ulogu u prirodi. Prirodu treba shvatiti a ne pokušavati savladavati. Rješenje je ekološka, biodinamička, lokalna proizvodnja, permakultura i samoodržive zajednice na lokalnom nivou. Ideja i inicijative ima, samo se treba pokrenuti.

Jaja naša svagdašnja

Proteklih nekoliko desetljeća izbjegavali smo jaja kao namirnicu bogatu kolesterolom, krivo vjerujući da kolestrol izaziva srčano-žilne bolesti. No, kako se u novije vrijeme ovaj neutemeljeni mit razotkriva, tako se i jaja vraćaju u našu prehranu. Jaja su od pamtivijeka čovjeku osiguravala visokokvalitetne proteine i druge neophodne nutrijente. Pravilno uzgojena jaja bogata su svim hranjivim tvarima, posebice esencijalnim masnim kiselinama EPA i DHA, koje su od vitalnog značaja za razvoj nervnog sustava kod djece i za održavanje mentalne vitalnosti kod odraslih. Jaje sadrži skoro sve vitamine i minerale, a najveći dio ovih nutrijenata upravo je u žumanjku. Osim proteina i masnoća, jaje sadrži važne minerale, kao što su magnezij, kalcij, željezo, cink, bakar, selen i drugi. Žumanjak sadrži sve vitamine B skupine, te sva četiri vitamina topiva u mastima A, E, D i K, koji su važni katalizatori potrebni za asimilaciju proteina, vitamina i minerala. Žumanjak također sadrži karotenoide kao što su lutein i zeaksantin, koji imaju svojstva da štite oči i zdravi vid. Jaje sadrži aminokiseline triptofan i tirosin koji djeluju kao antioksidanti, čisteći organizam od slobodnih radikala, što predstavlja zaštitu od srčanih bolesti i raka.

No, jaje iz konvencionalnog uzgoja nije isto što i domaće jaje koje snesu kokoši koje se slobodno kreću po dvorištu i pronalaze travu i kukce. Ova su jaja nutritivno bogatijeg sastava nego jaja zatvorenih kokoši koje se hrane koncentratima. Sastav esencijalnih omega 3 masnoća, koje izgrađuju stanične membrane stanica mozga i nervnog sistema, višestruko je veći u jajetu ako je kokoš imala pristup svojoj prirodnoj hrani. Jaja pašnih kokoši su u odnosu na jaja iz konvencionalnog uzgoja puno bogatija svim vitaminima i mineralima, naročito vitaminima A i E, te karotenoidima.

Žumanjak prirodno uzgojenih jaja jedna je od najsavršenijih namirnica, prava superhrana. Dva-tri žumanjka dnevno predstavljaju pravu malu nutritivnu bombu, a najkorisnija su kad se konzumiraju sirova. Toplinska obrada jajeta uništava enzime koji pomažu pravilnu razgradnju i apsorpciju hranjivih tvari iz jajeta, a također se smanjuje i sastav nekih nutrijenata. Kuhanje smanjuje i antioksidativno svojstvo u jajetu prisutnih aminokiselina. Zato je sirovi žumanjak vrsta hrane iz koje tijelo najlakše i najpotpunije može iskoristiti sve nutrijente.

Jaja iz konvencionalnog uzgoja nisu potpuno sigurna za upotrebu u sirovom stanju, jer je među kokošima uzgojenim u kavezima, a koje se hrane neprirodnom hranom, učestalija salmonela. Jaja pašnih kokoši su po tom pitanju sigurna za upotrebu u sirovom stanju. Međutim, sirove bjelanjke ne treba konzumirati u istoj mjeri kao žumanjke, jer sirovi bjelanjci sadrže antinutrijent avidin, glikoprotein koji se veže na B vitamin biotin i sprečava njegovu apsorpciju. Biotin je neophodan za sintezu masnih kiselina i održavanje razine šećera u krvi, a posebno tijekom trudnoće kada razina biotina u krvi opada.

Sirovi žumanjak se može koristiti na razne načine, dodavanjem u juhe i variva, prije posluživanja kada hrana više nije jako vruća. Djeci ga dodajte u kašice i umiješajte u vrhnje sa sirom. Smoothiji - kašasti sokovi od povrća, voća, jogurta/kefira odličan su način za konzumaciju sirovih žumanjaka. Domaći sladoled ili čokoladnu kremu jednostavno je napraviti od umućenih jaja, tučenog vrhnja i topljene tamne čokolade. Ne zaboravite ni šato - slasticu naše mladosti.

Zaboravite priču o kolesterolu! Znanstveni dokazi da su prirodne masnoće i kolesterol opasni za srce – ne postoje. Od pamtivijeka je ljudska vrsta živjela od hrane životinjskog porijekla i to je bila izvorna hrana koje je omogućila opstanak. Jaja ptica, riba i slobodnih kokoši u predindustrijskim su kulturama smatrana ”svetom hranom” i posebno se vodilo računa da ih u dovoljnoj mjeri dobiju trudnice i djeca. Iskustveno se znalo da jaja osiguravaju dobro zdravlje, jak imunitet i zaštitu od bolesti. 

Ledeni smoothie sa šumskim voćem

1 šalica kefira

2 free range žumanjka

2 žličice kokosovog ulja

1 šalica smrznutog šumskog voća

po potrebi zasladiti medom 

Zeleni smoothie

rukohvat zelenog lisnatog povrća

pola banane

sok limuna i 1 dl vode

2 free range žumanjka

2 žlice maslinovog ulja

Ubaciti u blender, izmiksati i – uživati!

Knjiga koju ste dugo čekali - Istine i laži o hrani

Knjiga izlazi iz tiska sredinom svibnja.

Iskoristite jedinstvenu priliku da knjigu naručite u pretplati po povoljnijoj cijeni.

Podaci o knjizi:
- 224 stranice
- format 14,5 x 20, 5 cm
- meki uvez
- u knjižarama 149 kn
- u pretplati 90 kn*

Knjigu naručite:
- telefonom  o51 708 190
- e-mailom pretplata@repete.hr

Izdavač: 
Primula d.o.o.
Poljane 111 d
51414 Ičići

* Za kupce iz Hrvatske udio u poštarini iznosi 12,50 kuna, a za inozemstvo se računa prema zemlji isporuke.

Najava: LCHF kuharica izlazi krajem godine!

Poznate medicinske dijete na principu LCHF

Zanimljivo je da se i mnoge poznate i vrlo učinkovite medicinske dijete također zasnivaju upravo na načelima LCHF-a. Poznati američki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj je polovici 20. stoljeća razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet (specifična ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo dugi niz godina istražujući učinke ovakve prehrane pri liječenju celijakije i drugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraživanja bili su objavljeni u medicinskom udžbeniku The Managment of Celiac Disease (Tretman za celijakiju) 1951. godine pa je ova dijeta bila prihvaćena širom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagrađen za svoj pionirski rad na području pedijatrije. Nažalost, kad je celijakija definirana kao netolerancija glutena i kad je izmišljena bezglutenska dijeta za celijakičare, SCD koja je bila korisna i za sve druge crijevne bolesti, pala je u zaborav. U život ju je vratila biokemičarka Elaine Gottschall koja je ovo dijetom pomogla tisućama ljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije i drugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograničava unos ugljikohidrata, izbacuje žitarice i industrijske prerađevine te uključuje izvorne namirnice: meso, ribu, jaja, povrće, orašaste plodove i manje slatko voće. Rezultate svog istraživanja i rada Elaine Gottschall je objavila u svojoj knjizi Breaking the Vicious Cycle – Intestinal Health Through Diet (Razbijanje začaranog kruga – Zdravlje crijeva kroz prehranu).

Dr. Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije i nutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupa liječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno-psihološki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo uspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži u bolestima probavnog trakta. Dr. Campbell-McBride tako je postala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje djece oboljele od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i drugih poremećaja ponašanja. Otkrila je snažnu povezanost između ovih poremećaja i nezdrave crijevne flore, loše probave i toksičnosti kemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivu kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica, industrijskih

prerađevina i šećera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja, povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mliječnih proizvoda te manje količine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila je u knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD,Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia (Crijevno-psihološki sindrom: prirodno liječenje autizma, ADD/ADHD, disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije).

Poljski liječnik dr. Jan Kwasniewski postao je poznat, čak je nominiran i za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignuća sa svojom metodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje se proteini, masti i ugljikohidrati unose u specifičnom omjeru: na 1 gram proteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata. Količina proteina određuje se tako da se računa 1 g proteina na svaki kilogram normalne tjelesne težine, dakle visina minus 100 (+/– 10%). Uz pomoć ove dijete, dr. Kwasniewski je izliječio tisuće ljudi koji su patili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti, reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svog istraživanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalna dijeta) koja je prevedena na mnoge jezike.

Danski ginekolog dr. Bjarne Stigsby osmislio je način prehrane pomoću kojeg liječi probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulin Sankende kost (prehrana za snižavanje inzulina), jer je poznato da visoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, može pogoršati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja žena koje su zatrudnjele u njegovoj klinici, više od polovice su to uspjele uz pomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina, potpuno bez hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvještava da svaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povišenu razinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove žene zato dobivaju uputu da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpira te da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu, jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane, žene često dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodno začeće. Istom metodom dr. Stigsby liječi PCOS (sindrom policističnih jajnika). Rezultate svojih istraživanja obavio je u knjizi Spis dig gravid (Jedi da zatrudniš).