Intervju za In Portal

In Portal - news portal za osobe s invaliditetom

Jedna od najcjenjenijih hrvatskih nutricionistkinja samo za In-Portal analizira zašto smo postali pretila nacija, razotkriva sve prevare prehrambene industrije u svrhu povećanja profita te osobama s invaliditetom preporuča koju bi hranu trebali konzumirati, a koju izbjegavati pod svaku cijenu.

Anita Šupe diplomirala je prehranu i nutricionizam na Geteborškom sveučilištu, Švedska. Osim formalnog, dakle školskog, svoje znanje temelji na višegodišnjem samostalnom istraživanju stručne literature o utjecaju prehrane na zdravlje. Razlikuje se od većine nutricionista, ne prati općeprihvaćene prehrambene smjernice smatrajući da su znanstveno neosnovane, utemeljene na mitovoma, predrasudama i komercijalnim interesima. Od 2010. godine komunicira sa čitateljima svoga bloga Istine i laži o hrani, pokušavajući razotkriti uobičajene mitove i zablude o ”zdravoj” i ”nezdravoj” ishrani te nastojeći osvjestiti čitatelje kako se uz prirodnu izvornu prehranu mogu doći do boljeg zdravlja i normalne tjelesne težine.

Opišite nam LCHF princip prehrane za one kojima je to novi i nepoznat pojam.

Naziv LCHF dolazi od Low Carb Higt Fat (manje ugljikohidrata više masnoće) i predstavlja način prehrane u kojem se ograničava unos šećera i škroba a povećava unos zdravih prirodnih masnoća. Osim što ograničavamo unos ugljikohidrata i žitarica, također izbjegavamo rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja i druge industrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnih kemikalija. Nastojimo jesti čiste izvorne namirnice, po mogućnosti iz organskog ili domaćeg uzgoja. Ovakav način prehrane najsličniji je prehrani naših predaka kojoj smo i mi genetski prilagođeni i koja je optimalna za dobro zdravlje i očuvanje normalne tjelesne težine.

Koriste se još i nazivi Paleo, Primal, low carb, i zapravo se radi o jednom globalnom pokretu za povratak izvornoj prehrani kakva je bila prije naglog razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja hrane. Prehrana se bazira na pravim izvornim namirnicama: riba, meso, jaja, povrće i prirodne masnoće. Koristimo i punomasne mliječne proizvode, te orašaste plodove i voće.

Po vašem mišljenju koje su najopasnije namirnice koje svakodnevno koristimo u svojoj prehrani?


To su namirnice koje su općeprihvaćene u našoj modernoj prehrani, ali tek odnedavna, jer ih naše bake ne bi prepoznale kao hranu:

• Margarini svih vrsta
• Rafinirana biljna ulja, tzv ”jestiva” ulja – sojino, kukuruzno, suncokretovo, repičino i sl.

• Pšenica i komercijalni pekarski proizvodi od pšeničnog brašna*

• Šećer* i jeftine zamjene za šećer – glukozni, fruktozni sirupi (nalaze se u svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu)

• Soja i proizvodi koji sadrže soju

• Umjetni zaslađivači, kao što je primjerice aspartam (u mnogim proizvodima za djecu, sokovima, slatkišima ”bez šećera” – ovo je još gore od šećera)

• Pojačivači okusa (glutaminati) u svim gotovim jelima, mješavinama začina, juhama iz kesice, kockama za juhu…

• Industrijske prerađevine, komercijalni pekarski proizvodi, keksi, kolači, slatkiši, hrana u tubama, kutijama, konzervama…


*Iako su naše bake koristile pšenicu i od nje mijesile kruh, ipak ovu današnju nisu poznavale; današnja je pšenica genetski modificirana i kao takva našem tijelu neprepoznatljiva. Sve je više ozbiljne literature koja ukazuje na štetnost pšenice i njenu povezanost s mnogim bolestima.


*Šećer je i ranije bio prisutan u prehrani ali ni blizu u tolikim količinama kao danas, današnja je prehrana upravo nakrcana šećrom koji je i od znanstvenika proglašen najgorim otrovom modernog vremena.

Kada ste i na koji način počeli promovirati ovaj način prehrane u Hrvatskoj? Poznato je da ste se obrazovali u Švedskoj i svoja saznanja stekli tamo. Stekli ste veliki broj poklonika, s obzirom da smo mi mala sredina. Kako su ljudi reagirali u početku? Je li bilo teško približiti široj javnosti ovaj način ishrane?


Ja zaista nisam nametala niti pokušavala ”usaditi” ljudima nekakav drugačiji način razmišljanja. Pred tri, četiri godine sam na nagovor prijatelja počela pisati blog Istine i laži o hrani gdje sam jednostavno iznosila svoja saznanja do kojih sam došla proučavanjem literature o povezanosti prehrane i zdravlja, jer me ta tema fascinirala. Taj je blog ubrzo postao vrlo čitan i popularan i tako se stvorila cijela jedna sljedba ljudi koji su promijenili način prehrane i javljali svoja pozitivna iskustva i rezultate. Ti isti čitateji su me onda nagovarali da napišem knjigu što sam i učinila. Za knjigu Istine i laži o hrani se često može čuti da je revolucionarna, ili knjiga koja otvara oči. Popularnost moje knjige i LCHF načina prehrane se širila od usta do usta, kao neki krugovi u vodi, bez osmišljene propagande i plaćenih oglasa. Jednostavno, zadovoljni ljudi su najbolja reklama.

Svjedoci smo da ljudi sve više konzumiraju gotovu brzu hranu uslijed promijena životnih navika. Koji je Vaš savjet kako osmisliti zdrav obrok i zadovoljiti prehrambene potrebe?

Problem je što smo prekomotni. Ne bismo previše razmišljali o tome što jedemo, niti trošili vrijeme na pripremu zdrave hrane. Ali ako razmišljamo o zdravlju tj priželjkujemo dobro zdravlje, onda moramo razmišljati i o tome što jedemo. Jer mi jesmo ono što jedemo i naše zdravlje ovisi o tome što stavljamo u usta. Zdravlje i prehrana jedna je od najvažnijih stvari u životu; želimo li proživjeti život u dobrom zdravlju, vitalni i puni energije, želimo li da nam djeca pravilno rastu i razvijaju se, moramo misliti što jedemo. Pa ne možemo se više pasivno prepuštati liječnicima koji nam prepisuju lijekove za bolesti koje su nastale zbog našeg pasivnog prepuštanja utjecajima industrije i medija koji nam nameću krivi i neprirodni način prehrane. Vrijeme je da se osvijestimo i preuzmemo odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke i vratimo se prirodnoj izvornoj hrani.

Vaša prva knjiga „Istine i laži o hrani“ izazvala je veliki interes upravo stoga što ruši ustaljene predrasude o "zdravoj“ i "nezdravoj“ hrani. Interesantno je navodite da se maksimalnim reduciranjem žitarica iz jelovnika mogu suzbiti dijabetes, psorijaza, celijaklija, povišeni krvni tlak, te cijeli spektar autoimunih bolesti. 


Problemi sa žitaricama su višestruki: Žitarice i svi proizvodi od brašna i žitarica (bez obzira jesu li cjelovite ili rafinirane), te riža, kukuruz i krumpir, sastoje se najvećim dijelom od škroba. Škrob je polisaharid što znači da se sastoji od dugih lanaca osnovnih molekula glukoze, koju kad uđe u krvotok nazivamo šećer u krvi. Prekomjeran unos ugljikohidrata tj šećera s vremenom dovodi do raznih poremećaja, metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, dijabetesa i, naravno, prekomjerne tjelesne težine.

Drugi problem sa žitaricama je gluten, s kojim danas već ozbiljan broj ljudi ima brojnih zdravstvenih poteškoća bez da to znaju. Taj teško probavljivi protein iz pšenice je zahvaljujući genetskoj modifikaciji postao još teži i opasniji za ljudsko tijelo; istraživanja su otkrila da preko 50 različitih bolesti ima veze s nepodnošenjem glutena, naročite one autoimunološke. Naime, nepodnošenje glutena pokreće autoimunološki odgovor tijela koji dovodi do samouništavanja vlastitog tkiva. Nažalost je u liječničkoj praksi poznata/priznata jedino celijakija kao bolest nepodnošenja glutena, iako istraživanja spominju i mnoge druge bolesti kao što su reumatoidni artritis, psorijaza, hashimoto i brojne druge.

Naš portal prate osobe s invaliditetom raznih zdravstvenih tegoba, od problema s pretilosti, pothranjenosti, otežanim kretanjem, slabom cirkulacijom, osjetljivom kožom, slabijom koncentracijom, stalno prisutnim umorom  i nizom drugih poremećaja. Možete li nam preporučiti kako se hraniti te istovremeno zadovoljavajući hranidbene potrebe organizma i osnažiti tijelo?


Preporučam namirnice biljnog i životinjskog porijekla iz domaćeg, lokalnog uzgoja. Tradicionalna prehrana, domaća kuhana hrana od mesa, ribe, jaja, povrća i prirodnih masnoća (svinjska mast, maslac, maslinovo ulje), voće i orašasti plodovi.

Ne preporučam hranu koja se dobiva iz masovnog poljoprivrednog biznisa, u kojem se koristi genetska modifikacija (pšenica, kukuruz, soja), upotrebljavaju se pesticidi, herbicidi i tone raznih kemikalija, umjetna gnojiva koja osiromašuju tlo radi čega imamo nedostatke važnih minerala u tijelu. To znači izbjegavanje većine pekarskih proizvoda i rafiniranih, nutritivno osiromašenih industrijskih prerađevina koje sadrže brašno, šećer, biljna ulja i štetne aditive.

Nedavno ste s Arianom Miljević Bugenvilija izdali "Prvu hrvatsku LCHF kuharicu", s podnaslovom "Kuhajte izvorno: bez šećera, brašna, rafiniranih biljnih ulja i kemijskih aditiva". Uz veliki broj recepata za kruh, peciva, predjela, glavna jela, što se još može pročitati u ovoj knjizi?


Ova knjiga predstavlja praktičan vodič za Paleo-LCHF način života te objedinjuje zdravu prehranu i uživanje u hrani. Ariana i ja smo sakupile preko 250 recepata, od kruhova i peciva, jela s jajima i drugih finih jela za doručak, preko juha i predjela do glavnih jela. Od zanimljivih i ukusnih priloga (koji nisu krumpir, tjestenina i riža…), salata, samostalnih malih jela za svaku priliku, do brzih jela, grickalica, torti i kolača.

Ariana je vrlo dobar fotograf i knjiga obiluje pravim, živim fotografijama stvarnih jela koja su se pripremala da bi ih pojela cijela obitelj, a ne samo za izložbu i reklamu.

Knjiga također nudi popratne edukativne tekstove o prehrani (npr koja je razlika između LCHF i Paleo koncepta te kako pronaći svoj optimalan način prehrane, zašto odbaciti pšenicu i ostale žitarice, predrasude o masnoćama i bajke o biljnim uljima, praktični vodič kroz masnoće u kuhanju itd). Nadalje su tu popratni tekstovi o namirnicama (npr o jajima, iznutricama, orašastim plodovima, začinskom bilju, gljivama, steviji, medu itd) kao i mnoštvo sitnih praktičnih savjeta (npr o psyllium prašku, kokosovom brašnu, vaniliji, prašku za pecivo, sadržaj ugljikohidrata u najčeščim namirnicama itd). Također smo u knjigu uvrstili registar malih proizvođača prave hrane u Hrvatskoj kako bismo čitateljima približili prave izvorne domaće proizvode kojih na našem području zaista ima.

Možemo li LCHF prehranu  bez opasnosti po naše zdravlje provoditi tijekom cijelog života?


Jasno da možemo. Odbacivanje umjetne rafinirane hrane, genetski modificiranih žitarica, hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina prepunih opasnih trans-masti, šećera i njegovih jeftinih zamjena, nutritivno siromašnih pekarskih proizvoda i brojnih kemijskih aditiva, svakako je korisno pogotovo na duže staze jer poboljšava zdravlje i kvalitetu življenja.

Po vašem mišljenju što je glavni uzročnik činjenice da smo sve deblje nacija? Smijemo li lošu opću financijsku situaciju navesti kao razlog pretilosti? Je li LCHF način prehrane skuplji i koliko su nam dostupne namirnice koje promovira ova prehrana?


Ne bih rekla da je problem loša financijska situacija, jer zapravo što je jedna zemlja naprednija i bogatija to je narod bolesniji i deblji. Pogledajte samo amerikance i njihovu tjelesnu i zdravstvenu denegeraciju. Prate ih i druge ”napredne” zemlje Europe. Usprkos bogatstvu sve je više bolesti i debljine, čak i među djecom. Nije problem u novcu, već kako sam gore spomenula – u komoditetu.

LCHF način prehrane nije skuplji iako se to možda na prvi pogled čini. Prvo ostvarujete uštedu što ne kupujete brda nepotrebnih grickalica, sokova i pića, gotove i polugotove proizvode, komercijalne industrijske prerađevine i pekarske proizvode. A obzirom da ta hrana šteti zdravlju, ostvarujete uštedu i na smanjenim posjetama liječniku i smanjenoj upotrebi lijekova.

Nadalje, smanjeni unos ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija, čime se također ostvaruje dodatna ušteda. Moram naglasiti da LCHF ne znači da se jede više bjelančevina niti više mesa, nego se jede više masnoće ali i više jeftinog povrća. Iskorištava se, kao i u stara vremena, veći dio životinje. Ne konzumiraju se samo skupi fileti od nemasnog mišićnog mesa, već se koristi masnoća, loj, kosti, koštana srž i iznutrice, pa je općenito manje otpada.

Može li se cijela obitelj prebaciti na LCHF, tj. da li je primjenjiv u svakoj životnoj dobi, te mogu li ga primjenjivati djeca, trudnice, dojilje?


Mnoge trudnice ne prekidaju sa ovim načinom prehrane kad saznaju da su trudne. Najbolje što jedna trudnica može učiniti za sebe i svoju bebu je da jede prirodnu i zdravu hranu i da izbaci industrijske prerađevine. Djeca se lijepo razvijaju, rađaju se normalne tjelesne težine, mame ne dobivaju masu suvišnih kilograma za vrijeme trudnoće, ne nakupljaju vodu u tijelu, izbjegavaju trudnički dijabetes a one koje su ga ranije imale, drže šećer pod kontrolom i ne trebaju inzulinske injekcije.

Mnogi stručnjaci povezuju jedan sve učestaliji problem kod mladih žena – neplodnost – s inzulinskom rezistencijom, a koja nastaje kao posljedica prekomjerne konzumacije ugljikohidrata. Tako imate primjere klinika u Europi i Sjedinjenim Državama gdje se neplodnost uspješno liječi promjenom prehrane – naravno smanjivanjem ugljikohidrata. Jedna takva klinika je ona danskog ginekologa Bjarne Stygsby-ja, autora knjige ”Spis dig gravid” (Jedi da zatrudniš), te američkog specijaliste za fertilitet Michael D. Foxa (ne, on nije onaj poznati glumac) Dr. Fox kaže da su trudnice još više osjetljive na šećer i škrob nego ostale žene.

Navodno ne postoje nikakvi znanstveni dokazi o štetnosti kolesterola i masnoća. Što vi mislite o tome, je li to neka vrsta prevare prehrambene i farmaceutske industrije?


Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i hranu životinjskog porijekla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao danas. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije (svaki dan izlaze novi lijekovi) i usprkos činjenici da smo drastično smanjili unos životinjskih masti kroz prehranu, čovjek nije zdraviji nego upravo obrnuto, sve je više modernih bolesti.

Nažalost, cijelo moderno zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na studiji Ancela Keysa iz 50-ih godina, koja je navodno dokazala korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u šest zemalja svijeta. No za ovu se studiju ubrzo saznalo da je lažirana jer Keys nije iznio sve podatke, tj nije iznio podatke iz onih zemalja u kojima ove koleracije nije bilo. No ipak je ova neutemeljena hipoteza objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu.

Kampanja protiv kolesterola, koja je stara tek nekih 30-ak godina, najveća je prevara 20. stoljeća. No srećom, u novije se vrijeme brojni znanstvenici, liječnici i profesori iz raznih dijelova svijeta angažiraju kako bi informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Mnogi od njih okupljeni su i surađuju kroz udrugu THINCS The International Network of Cholesterol Skeptics, i sve je više literature, znanstvenih članka i stručnih knjiga koje iznose dokaze o tome da prirodne masnoće životinjskog porijekla nisu niti su ikad bile opasne, kao što ni kolesterol nije čimbenik bolesti srca i žila. Literature je zaista puno, samo treba čitati.

Razgovarala: Božica Ravlić