Kad sam svoje ukućane krenula daviti prehrambenim savjetima
Anite Šupe, brat me upitao jeli udana. Činilo mu se predobro da bi bilo istina –
zar zaista postoji nutricionist koji te potiče da jedeš čvarke? Šibenčanka koja
je godinama živjela u Švedskoj (gdje je i diplomirala nutricionizam) objavila
je knjigu ”Istine i laži o hrani”, istoimenu njezinom blogu koji služi kao
orijentir cijeloj jednoj sljedbi ljudi koji su se koprcali u bespućima
nutricionističkih trendova i najcrnje industrijske propagande. Mnogi od njih
skrasili su se i normalizirali svoje zdravlje tek uz Anitine savjete o izvornoj
prehrani.
Želite okrenuti stvari naopako, dići prašinu… Koji je točno
cilj vaše inicijative u Hrvatskoj?
Želja mi je probuditi svijest o onome što jedemo i kako to
zaista utječe na naše zdravlje i srušiti neke općeprihvaćene a neutemeljene
mitove na kojima, nažalost, leži cijela moderna nutricionistička praksa.
Svjedoci smo jednog medicinskog paradoksa: Usprkos napretku
nauke, medicine i farmacije, čovjek nije zdraviji. Bolesti su toliko uobičajene
da smo ih prihvatili kao normalno stanje. Nikad u povijesti nije bilo toliko
kroničnih i degenerativnih bolesti, iako se stalno lansiraju novi lijekovi i
njihova potrošnja neprestano raste. Imamo i prehrambeni paradoks: Činjenica je
da je industrijski razvoj donio novu vrstu hrane koja nikad prije u ljudskoj
povijesti nije postojala, ali mi ne razmišljamo o načinu na koji je ta hrana
proizvedena i zapravo nikad nismo tako malo znali o namirnicama kojima punimo
košare u supermarketima, a kasnije ih unosimo u svoje tijelo. Slijepo vjerujemo
medijima i medicinskim institucijama i slijedimo njihove preporuke o tome što
da jedemo a što ne, ali unatoč tome proširila se epidemija debljine,
srčano-žilnih bolesti, dijabetesa, raka, autoimunih bolesti, bolesti crijeva,
alergija i drugih degenerativnih bolesti. Potrebno je uvidjeti
uzročno-posljedičnu vezu između ova dva fenomena i shvatiti da ne možemo jesti
bilo što i ostati zdravi.
Zagovarate prehranu s puno masnoće…
Želim srušiti mit da su prirodne masnoće životinjskog
porijekla i kolesterol štetni. Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i
općenito hranu životinjskog porijekla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao
danas. Kampanja protiv kolesterola, koja je stara tek nekih 30-tak godina,
jedna je od najvećih prevara 20-tog stoljeća. Prehrambena industrija i agro
biznis pronašli su u svemu tome veliki interes: tradicionalnu ljudsku prehranu
zamijenile su industrijske prerađevine na bazi visokoisplativih, genetski
modificiranih monokultura – pšenice, soje i kukuruza, light proizvodi i razne
zamjenske namirnice kao npr margarin umjesto maslaca, rafinirana
hidrogenizirana biljna ulja umjesto domaće svinjske mast itd. Sve to
blagoslovila je farmaceutska industrija jer je promjenom prehrane došlo do
općeg pogoršanja ljudskog zdravlja i potrebe za novim lijekovima.
Srećom, sve je veći broj znanstvenika, liječnika i profesora
iz raznih dijelova svijeta koji se angažiraju kako bi informirali svoje kolege
i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Mnogi od
njih okupljeni su i surađuju kroz udrugu THINCS The
International Network of Cholesterol Skeptics i ovo su ukratko
zaključci do kojih su naučnici došli nakon temeljitog pretraživanja znanstvenih
radova:
- Unos
zasićenih masnoća koji je čak 2-5 puta veći nego WHO-ova granica, uopće
nema utjecaja niti na ukupni kolesterol niti na LDL kolesterol (tvz loši
kolesterol).
- Najmanje
30 znanstvenih studija izvršenih na više od 300 000 učesnika pokazale su
da pacijenti koji su imali infarkt nisu uzimali ništa više zasićenih
masnoća u prehrani nego zdrave osobe u kontrolnim grupama.
- Najmanje
10 studija je pokazalo da su pacijenti koji su imali moždani udar uzimali
čak manje zasićenih masnoća od zdravih osoba u kontrolnim grupama.
- Osim
toga, studije izvršene na mrtvim osobama su pokazale da su ljudi koji su
jeli minimalne količine zasićenih masti imali začepljenje ili ovapnjenje
žila u istoj mjeri kao i oni koji su trošili puno zasićenih masti.
- Studiranje
mrtvih osoba je pokazalo da su ljudi sa niskim kolesterolom imali
začepljenje žila u istoj mjeri kao i oni sa visokim kolesterolom.
Mislim da je dužnost svih stručnjaka, liječnika, dijetista i
ostalih koji se bave ljudskim zdravljem da budu u tijeku i prate nova saznanja
iz svoje struke i da prestanu ponavljati stare dogme. Mogu preporučiti sjajnu
literaturu za čitanje:
- Ravnskov,
Uffe (2009) Fat and Cholesterol are Good for You
- Ravnskov,
Uffe (2011) The Cholesterol Myths: Exposing the Fallacy That Saturated
Fat and Cholesterol Cause Heart Disease
- Kendrick,
Malcolm (2008) The Great Cholesterol Con: The Truth about What Really
Causes Heart Disease and How to Avoid It
- Taubes,
Gary (2007) Good Calories, Bad Calories: Challenging the Conventional
Wisdom on Diet, Weight Control, and Disease
- Enig,
Mary (2000) Know Your Fats: The Complete Primer for Understanding the
Nutrition of Fats, Oils and Cholesterol
- Evans,
David (2012) Cholesterol and Saturated Fat Prevent Heart Disease,
Evidence From 101 Scientific Papers
Neka ovo bude dovoljno za početak. Iz ove literature može se
naučiti slijedeće:
- Kolesterol
i zasićene masnoće u stvari su bitne za zdravo srce.
- Visoka
razina kolesterola pomaže da živimo dulje.
- Najbolji
način da povećamo svoj dobar, za srce zaštitni kolesterol HDL, je da
uzimamo hranu s visokim udjelom zasićene masnoće.
- Prehrana
s niskim udjelom masnoće ne sadrži potrebne hranjive tvari što pridonosi
razvoju mnogih bolesti.
- Prehrana
s visokim udjelom ugljikohidrata, kakva je današnja moderna prehrana,
promiče čimbenike koji uzrokuju bolesti srca.
- Margarin
i rafinirana biljna ulja, zbog visokog sadržaja omega 6 masnih kiselina,
pridonose razvoju kroničnih upala na krvnim žilama što dovodi do
srčano-žilnih bolesti.
- ”Nezdrava”
reputacija kolesterola i zasićenih masti temelji se na manjkavim pokusima
sa životinjama biljojedima i vrlo pristranim i zastarjelim istraživanjima
od prije više od 50 godina.
- Hipoteza da kolesterol i zasićene masnoće uzrokuju bolesti srca nije dokazana tijekom posljednjih pet ili šest desetljeća, unatoč milijardama koje su uložene u pokušaje da se to dokaže.
Složili smo se da je nužna dvosmjerna edukacija – podizanje
svijesti proizvođača o važnostima
prirodne proizvodnje i educiranje kupaca o razlici između industrijskog i
izvornog proizvoda. Kako to odraditi?
Sve počinje prvim korakom a mi smo već odmaknuli i puno
dalje. Ja pišem odavno a planiram i predavanja, seminare, više pojavljivanja u
medijima. Sad nas je već ozbiljan broj koji se zalažemo za pravu hranu i
izvornu prehranu i plan je da se udružimo kako bismo mogli djelovati zajedno.
Jedan od slijedećih projekata je pokretanje tiskanog časopisa koji će pisati
istinu o hrani u cilju edukacije potrošača i proizvođača i njihovog međusobnog
povezivanja.
Da trebate sva svoja uvjerenja od prehrani sažeti u jednu
rečenicu ili savjet, kako bi on glasio?
Povratak na tradicionalnu prehranu i čiste prirodne
namirnice u svom izvornom obliku neminovan je želimo li sačuvati dobro
zdravlje.
Jedan od najžilavijih mitova s kojima se susrećemo je onaj –
dobra i zdrava hrana je skupa. Kako to komentirate? Može li uopće prirodno
uzgojena hrana prema organskim načelima biti pristupačna?
Da, ”zdrava” hrana je skupa, tj novotarije koje se
promoviraju kao zdrava hrana, zato nikad ne koristim taj izraz. Ne treba nam
pomodarstvo u obliku raznih ”super namirnica” iz dalekih zemalja. Sve što naša
ljudska fiziologija treba nalazilo se nekad u seljačkim domaćinstvima: povrće i
voće bilo je uzgojeno prema organskim načelima bez da se upotrebljavala ta
riječ. Meso, mlijeko i jaja dolazili su od domaćih životinja uzgojenih na
prirodan način. Nema tu neke velike mudrosti niti velikih troškova i zapravo
možemo uštediti jako puno novaca ne kupujući nepotrebne, nutritivno siromašne i
štetne stvari koje se sastoje od šećera, pšeničnog brašna, hidrogeniziranih
biljnih masti i brojnih kemijskih aditiva a koji sačinjavaju 90% ponude na
policama supermarketa. Biranjem kvalitete iznad kvantiteta jedemo zapravo
količinski manje, a kako se to odražava i na naše zdravlje tako ostvarujemo
veliku uštedu na lijekovima.
Koje su, po vama, najveće prednosti Hrvatske za proizvodnju
bolje hrane?
Imamo prekrasnu klimu i zapravo možemo uzgajati što god
hoćemo. A kriza u kojoj se nalazimo baš je prava prilika za nove zamisli i
drugačiji rast i razvoj. Stotine tisuća hektara napuštene zemlje i stotine
tisuća nezaposlenih – zar nije logično da se ovo dvoje usmjere jedno na drugo?
Ne tako davno Hrvatska je izvozila hranu a danas uvozimo ne samo hranu nego i
sjeme što je prava tragedija jer je uvozno sjeme uglavnom genetski
manipulirano. Jako je važno obnoviti i sačuvati domaće sjeme, napraviti banku
sjemena, i vratiti se svojim korijenima – zemlji. Iz zemlje sve počinje i u
njoj sve završava i čovjek se uvijek kroz povijest, nakon ratova i ekonomskih
krahova, vraćao na zemlju i tako preživljavao. Ali treba shvatiti da masovni
uzgoj monokultura uništava tlo, hranu, naše zdravlje, okoliš i ekonomiju.
Rješenje za bolju i zdraviju hranu, za očuvanje okoliša i za procvat lokalne
ekonomije je ekološka, biodinamička, lokalna proizvodnja, permakultura gdje
svaka biljka i životinja imaju svoju ulogu u prirodi, sve ovo kroz samoodržive
zajednice. Ideja i inicijative ima već jako puno u Hrvatskoj i to je jedini
održivi put.
Kakvo je stanje u Švedskoj (koja ima vrlo visok standard) u
usporedbi s Hrvatskom? Tko se, po vama bolje hrani?
U Hrvatskoj se daleko bolje hranimo. Ipak je dostupno dosta
izvorne lokalne hrane na tržnicama iz domaćih vrtova i obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava. U Švedskoj se mogu nabaviti ekološki
certificirane namirnice ali su one dosta skupe u odnosu na konvencionalne jer
su troškovi certificiranja ogromni a osim toga se ta ekološka hrana često uvozi
iz dalekih zemalja, recimo voće i povrće, zbog skandinavskih klimatskih
ograničenja. Meni je logično izbjegavati takve proizvode jer ostavljaju veliki
ekološki otisak zbog dalekog transporta. U ekološkom uzgoju životinja, mlijeka
i jaja, dozvoljeno je koristiti jedan dio konvencionalne ishrane za te
životinje tako da zapravo certifikat nije uvijek garancija za čiste izvorne
namirnice. Mislim da je čak i hrana iz konvencionalnog uzgoja bolja u
Hrvatskoj, jer vjerujem da su metode masovnog uzgoja brutalnije u
”razvijenijim” zemljama.
Istodobno dok konvencionalni farmeri prolijevaju mlijeko jer
nisu zadovoljni otkupnom cijenom postoji rastuća scena kupaca koji su spremni
platiti i 10 kuna za litru pravog, nepasteriziranog mlijeka od slobodnih krava
s ispaše. Kako se boriti protiv tog paradoksa? Uz to, i zakoni nam ne idu na
ruku.
Da, situacija s mlijekom je prava tragedija, ali i prilika
za promjene. Oni koji su educirani, prepoznali su u ovoj krizi novu priliku.
Pustili su krave na pašnjake i mlijeko prodaju direktno kupcima. No u ovoj
priči treba znati da sirovo mlijeko i pravo mlijeko nisu ista stvar. Sirovo
mlijeko znači da ono nije industrijski
obrađivano – pasterizirano i homogenizirano, ali nam ne govori ništa o tome
kako se ta životinja koja daje mlijeko prehranjuje. Pravo mlijeko dolazi od pašnih kravica, koje slobodno pasu travu
po pašnjacima a zimi dobivaju sijeno, dakle kojima se u prehranu ne dodaju
koncentrati, hormoni rasta i antibiotici. Takvo pravo mlijeko tada je najkorisnije
sirovo jer proces pasterizacije uništava korisna svojstva mlijeka. I
proizvođači i potrošači moraju naučiti ovu razliku da bi dobili najveći benefit
– farmeri poštenu zaradu a kupci namirnicu koja garantira dobro zdravlje. Znači
konvencionalni farmeri moraju promijeniti način uzgoja i prehrane krava, a onda
nije nikakav problem uspostaviti prodajno-kupovnu mrežu, tu mi kao udruga
možemo odigrati veliku ulogu. Zakon nećemo kršiti jer je po zakonu dozvoljeno
kupovati direktno od farmera.
Nabrojte neke svoje omiljene zdrave namirnice za zimsku
sezonu…
Kiseli kupus i suho meso, sarme, jela ”sa žlicom” – mesne,
kokošje i povrtne juhe, korjenasto povrće, jaja, češnjak i kefir.
Kako komentirate vegetarijanski ili veganski trend, ili
koncept sirove hrane, koji se promoviraju kao vrlo zdravi, ako ne i ljekoviti?
Čovjek je po svojoj fiziologiji svejed i treba i životinjsku
i biljnu hranu. Životinjska hrana daje građevinske blokove za tijelo – proteine
i masnoće za izgradnju i obnavljanje svih tkiva, mišića, hormona, živaca, mozga
itd. Biljna hrana čisti tijelo, daje vitamine, minerale i razne fitokemikalije
koje služe kao antioksidanti – štite stanice od razaranja. Čovjek nije
biljojed, ne možemo protiv svoje fiziologije jer prehrana isključivo biljnom hranom
ne osigurava ljudskom tijelu neophodan građevinski materijal kojeg trebamo za
sve normalne životne funkcije i biokemijske procese u organizmu, pa neminovno
dolazi do nedostatka važnih nutrijenata što dovodi do raznih zdravstvenih
problema. Sirovo povrće i voće je vrlo zdravo zbog svog netaknutog sadržaja
vitamina, minerala i još najvažnije enzima. Ali sirovojelstvo je zastranilo u
krajnost propagirajući prehranu samo sirovim povrćem i voćem, a zapravo su nam
od velike koristi mnoge druge namirnice u sirovom stanju kao što su:
- pravo
mlijeko (svježe, nepasterizirano, sirovo mlijeko pašnih krava ili koza) i
proizvodi od sirovog mlijeka, npr. sirevi, vrhnje i maslac pašnih
životinja
- sirova
jaja, naročito žumanjci, od slobodnih kokoši koje slobodno trčakaraju i
kljucaju po dvorištu
- sirova
ulja kao hladno prešano maslinovo i kokosovo ulje
- lakto-fermentirane
namirnice kao što su domaći kefir i domaći kiseli kupus radi korisnih
probiotičkih bakterija prevažnih za dobro zdravlje i imunitet
- sirovi
med
- riba
i plodovi mora kao škampi, kozice ili jela poput carpaccia
- sirovo
meso kao npr. tartar biftek, od domaćih pašnih životinja, koje se ne tove
koncentratima, sojom i kemikalijama
- sušeno
meso kao špek, pršut
- usoljena
srdela
- orašasti
plodovi i sjemenke
Koliko god da je važno uključiti u prehranu mnoštvo sirovih
namirnica, mora se povesti računa da određeni nutrijenti postaju lakše dostupni
za apsorpciju upravo kuhanjem, a kuhanje također neutralizira i mnoge toksine
koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Načelno, žitarice, mahunarke i
određene vrste povrća treba kuhati. Namirnice životinjskog porijekla trebalo bi
konzumirati i sirove i kuhane. O pravilnom pripremanju hrane možemo puno
naučiti iz tradicionalnih načina na koje su hranu pripremali naraštaji prije nas.
Oni su također tradicionalno uključivali određenu količinu kultiviranih ili
fermentiranih namirnica čiji se sadržaj enzima i korisnih probiotičkih
bakterija na taj način još više obogaćivao.
Razgovarala: Željka Klemenčić
Foto: Maja Danica Pečanić
Konačno malo razuma u prehrani ....
OdgovoriIzbrišiDa. Nikad nisam ni slutila da je sirovo zdravo i - na kraju ispade da je lijek.
IzbrišiHvala na namirnicama koje ste naveli da se mogu sirove jesti.
Svako dobro!
Fantastičan intervju. Sve pohvale, da konačno i u našim krajevima neko propagira adekvatnu prehranu. Drago mi je da se uvek osvrćeš i na to da nije samo bitno konzumirati hranu dobru za nas, već i po našu okolinu i ekonomiju. Ljudi često sagledaju samo jednu stranu, a nikad celu sliku, valjda mnogi misle da je ovo drugo daleko komplikovanije za njihove ograničene umove. Iako je zdravija prehrana daleko pristupačnija i korišćenija u našim krajevima naspram Zapada, sa druge strane konzumacija alkohola i pogotovo cigareta već odavno izmiče kontoli.
OdgovoriIzbrišiSve pohvale na radu!
Miroslav
Pozdrav. Najprije pohvale za blog, dugo ga već pratim i zaista sam konačno na njemu pronašla odgovore na mnoge nedoumice što se prehrane tiče.
OdgovoriIzbrišiPošto sam već dulje vrijeme pratila i ovaj i slične blogove i razmišljala o prelasku na LCHF prehranu odlučila sam se javiti. Najveći poticaj za prijelaz je bila izjava jedne poznanice kako je nakon mjesec dana na toj vrsti prehrane bila puna energije i poletna. Pošto me stalno mučio dosta jak umor i česti problemi sa probavom (koji su znali trajati i mjesecima), to je bio velik poticaj. Primjetila sam da me trbuh češće zaboli kad nisam doma pa jedem po pekarama.
Prije nekoliko dana sam gotovo prestala (ili barem jako velikim dijelom smanjila) unos uglijikohidrata. Ono što mi je bilo čudno (ne znam da li je placebo efekt možda) je to što sam se odmah osjećala kao da imam daleko više energije, lakše se probudim. Bolovi u trbuhu su nestali.
Brine me jedino to što sam oduvijek izbjegavala masnu hranu, tako da ni sad ne jedem baš puno masti, dosta sam mršava i ne bih željela još izgibiti na težini. Neki savjet oko toga bi mi stvarno dobro došao.