"Mrvica nije magazin koji je plod redakcije jer redakcije nema. Mrvica nastaje u hodu – na licu mjesta. Na kavi s ilegalnim dobavljačima povrća iz organskog uzgoja. Na gerilskoj tržnici solidarne razmjene. Na kružoku s ekipom frikova koji pričaju o peludu GMO-sjemena i izbjegavanju cijepljenja pilića. Na farmama sa slobodnim kravama. I u dugim, sporim danima koje moraš provesti razgovarajući s ljudima, upoznajući njihove obitelji, dijeleći s njima gablece ili bauljajući po šumama."
U drugom broju Mrvica magazina na str. 16 - 19 imate reportažu sa mnom - "Ženom koja sve okreće naglavačke"
Magazin sadrži i video isječke, pogledajte na str 11 recept za jesenski sladoled od bundeve, za prste polizat!
Obratite pažnju da kad listate stranice, čujete šuškanje papira! Lijep je i ovako, ali ipak jedva čekam da prolistam ovaj magazin u tiskanom obliku.
U drugom broju Mrvica magazina na str. 16 - 19 imate reportažu sa mnom - "Ženom koja sve okreće naglavačke"Magazin sadrži i video isječke, pogledajte na str 11 recept za jesenski sladoled od bundeve, za prste polizat!
Obratite pažnju da kad listate stranice, čujete šuškanje papira! Lijep je i ovako, ali ipak jedva čekam da prolistam ovaj magazin u tiskanom obliku.
Bravo! Odličan članak! :))
OdgovoriIzbrišiI meni se sviđa kako je to ispalo :)
IzbrišiOdlično Anita!
IzbrišiČlanak je super! Fotka je mrak!
A i cijeli "časopis" mi se dopada... :)
Nije izvan teme, to jeste TEMA. Pozitivno je da se ovakav film može pogledati i na TV a ne samo na YouTube. Pozitivno je da sve više ljudi postaje svjesno kriminala koji se nad nama provodi, da se o tome priča i piše. Izbor je na nama, samo mi odlučujemo gdje ćemo ostaviti svoj novac. Potražnja stvara ponudu. Dok nesvjesni šutimo i kupujemo, podvalit će nam što god hoće. Ali kad počnemo potraživati svoje pravo na pravu nezagađenu hranu, situacija će se promijeniti. Već se mijenja. Sve više ljudi bojkotira najgore prerađevine. Poduzimaju se inicijative za stvaranje banke domaćeg sjemena. Imamo stotine tisuća zapuštenog poljoprivrednog zemljišta i stotine tisuća nezaposlenih, ovo dvoje treba samo usmjeriti jedno na drugo. Joel Salatin pokazuje da lokalni ekološki uzgoj hrane ne mora biti nešto teško i mukotrpno kako je to bilo prije 50-100 godina. Uz današnje vrijeme, spajanjem tradicionalnih vještina i novih tehnologija i znanja, lokalni uzgoj hrane prema permakulturnim načelima postaje jednostavan, smislen, i zapravo jedini održiv.
OdgovoriIzbrišiKratko cu se osvrnuti na recenicu o rajcici. Imam doma mali vrt u kojem svake godine posadim nekoliko vrsta rajcica, od provjerenih domacih sjemena do onih iz vrecice. i nikada nista ne spricam. u zadnjih 5 godina nisam niti jednom cak niti gnojio zemljiste, jer je bilo drugih obaveza. i svake godine imam lijepog i zdravog paradajza. nekada bude vise, nekada manje, ali svake godine se supruga i ja od milja najedemo i jos napravimo sosa za zimu. tako da prica da rajcica ne uspijeva bez spricanja je totalna bezvezarija.
OdgovoriIzbrišiSlicnu stvar me uvjeravala prijateljica kako se kupine MORAJU spricati inace nista od njih. Ja ju gledam i ne vjerujem. Imam dvije sibljike koje su se vec sada razmnozile i svake godine imamo kupina. i fine i ukusne i nespricane.
Stanislav