“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke
od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode
kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima.
Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode
Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”
Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske
kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije
nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom
dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali
postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno
hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije
liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se
kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili
slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S
druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove,
umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U
kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog
tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije,
farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa
i ugroziti živote.
Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se
prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je
uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju,
edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.
U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela
je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli
osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju
rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode
prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja
plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate
u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U
vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale
i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost,
predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom
komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za
javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka,
prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.
Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih
proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom.
Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i
organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise,
šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja
u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po
liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i
prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih
preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog
neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.
Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i
široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga
bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike,
uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili
rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući
silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih
proizvođača.
Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim
tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za
lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici
uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije
lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija
izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih
instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora
političkih stranaka širom svijeta.
Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije
zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima,
dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne
manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile
tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu
i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i
političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački
novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki,
obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju
moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi
insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim
“radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.
Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji,
najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u
kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim
otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika,
poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio
na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom
biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena,
rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina,
olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo
prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske
prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i
na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze
na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na
vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za
sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od
zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva,
stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen.
Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka
ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz
prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski
predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara
o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera
zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem
povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom
planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili
moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti”
– kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog
djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj
društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do
novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi
se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”
Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća
kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto.
Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.”
Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da
možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i
VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”
Red je, dakle, na nama.
dr. Lidija Gajski
Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije
Gđa dr Lidija Gajski je moja sugrađanka i znam da drži predavanja po udrugama i svi je hvale kao jednog od onih liječnika koji su osvješteni i savjesni.
OdgovoriIzbrišiPročitala ! Uhvati me strah kad počnem razmišljati kuda ide ovaj svijet !
OdgovoriIzbrišiDoktorica Lidija Gajski je moj iskreni idol. Progovorila je o stvarima o kojima javnost prije nije imala uvida. Iskreno i od srca joj zelim puno srece, zdravlja i snage u okrsaju s korumpiranim sustavom.
OdgovoriIzbrišiStanislav
3.5. će dr. Gajski imati predavanje u Makronovi na temu cijepljenja.
OdgovoriIzbrišiMislim da će biti jako zanimljivo.
Anita nedavno su proveli istrazivanje o crvenom mesu i obavjestili na televiziji da je svakodnevna konzumacija crvenog mesa nezdrava pa me zanima vase misljenje o tom?Isto tako ako moze odgovor na nesto sto me buni,a to je ketoza ako je to zdravo stanje za organizam zasto to moramo postizati s prehranom zar organizam nebi vec sam od sebe morao biti u ketozi?Ja sam laik pa me tako malo zanima ako mozete dati odgovor.Hvala .
OdgovoriIzbrišiDa, anketa je pokazala da oni koji jedu više mesa nego neki drugi žive kraće. Ali što još rade osim što jedu meso? To nisu objavili na televiziji. Dakle, osim što jedu više mesa nego drugi, te iste osobe također i puše tri puta više nego drugi, ne kreću se, deblji su i imaju češće dijabetes i visoki tlak, jedu puno više kalorija, jedu manje povrća i manje ribe, i na kraju - piju više alkohola.
IzbrišiKoji od ovih faktora utječe na to da kraće žive? Treba li uopće komentirati...
Ketoza je najprirodnije stanje i organizam bi bio u ketozi kad mi ne bismo trpali u njega neprirodnu hranu punu šećera i škroba. Zbog toga se tijelo prebacuje na trošenje tog šećera i škroba a ono što ne može potrošiti sprema kao masti. Nema kad trošiti masti i ketone jer nam spašava život uklanjanjem šećera iz krvi. To je obrambeni mehanizma tijela - inače bi nas taj šećer ubio 15 minuta nakon obroka da ga tijelo nekako ne pospremi.
Hvala na odgovoru.Razumijem da vam vec ide na zivce pojasnjavati neke stvari koje pitamo,ali svak se razumije i ima interese za razlicite stvari tako da ovo nije moje podrucje pa pitam onog cije jest.Hvala jos jednom,pozdrav :)
OdgovoriIzbrišiLila nema razloga za ljutnju. Pa odgovorila sam, jesam li? A ta iritiranost koju osjećate iz mog odgovora nije upućena na vaša pitanja, koja su vrlo dobra pitanja, nego na znanost kojom se manipulira kako kome treba, a u drugom dijelu na šećer, škrob i industriju koja ih trpa u svu hranu. Eto, nisam mislila da to moram pojašnjavati, valjda svi koji čitaju ovaj blog znaju na šta se ja ljutim :))
IzbrišiHvala jos jednom na odgovoru,nema nikakve ljutnje,ali da osjetila se nekakva iziritiranost u vasem odgovoru..znate nisu svi iskreni i posteni kad je u pitanju ambicija,novac,profit,ali svi mi imamo to nesto u sebi,tu neku tastinu kad se radi o bilo kakvoj vrsti moci tako da me necude te velike kompanije :) Pozdrav.
IzbrišiCak su dosli do impozantne cifre od 85 grama mesa koje mozes dnevno jesti. Volio bih vidjeti te "modele" koji su koristeni za taj izvkestaj. Naravno kao i obicno Amerikanci "sole pamet". Sad je igleda kodnjih doslo da perad i riblja industrija vladaju. Uhhhhhh grohotom se smijem
OdgovoriIzbrišiBernard sad se "div" (industrija i znanost u njenoj službi) na sve načine bori, jer je low carb/paleo/lchf pokret sve popularniji u svijetu i ljudima se otvaraju oči. Zato možemo očekivati svakakve laži i podvale, kao npr da mesna industrija sponzorira lchf. Nažalost ljudi još uvijek padaju na te smicalice.
Izbriši