BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

Članak je napisala dr. Lidija Gajski, za predgovor knjizi Johna Virapena Nuspojava: smrt - Ispovijedi farmacetskog insidera:

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima. Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove, umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije, farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa i ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju, edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost, predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka, prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom. Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise, šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.

Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike, uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima, dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim “radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji, najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika, poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena, rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina, olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva, stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen. Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti” – kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto. Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.” Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.

dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije

Nuspojava: smrt (ispovijedi farmaceutskog insidera)