Mehanizam debljanja uz pomoć ugljikohidrata i inzulina
zapravo je način da se energija iz hrane pohrani za kasniju upotrebu. Ovo je
bio vrlo važan mehanizam preživljavanja u davnim vremenima kad hrane nije bilo
u izobilju. Nekada su ljudi samo u ljeto i jesen imali pristup
ugljikohidratima, jer zimi pod snijegom i ledom nije bilo biljne hrane. Jedući
razno šumsko voće i druge plodove, spremali su masne rezerve od kojih bi
preživjeli zimu kad je hrane bilo manje. Isti mehanizam prisutan je kod
sisavaca koji zapadaju u stanje zimskog sna. I medvjed također, prije nego ode
u brlog gdje će provesti zimu, jede velike količine šumskog voća (šećera) kako
bi nataložio masne rezerve od kojih će preživjeti zimu.
Međutim u ovim modernim vremenima, izgleda da to ljeto vječno traje a zima nikad ne dolazi, jer stalno jedemo hranu bogatu ugljikohidratima, pa se masne zalihe stalno stvaraju a nemaju priliku da se istroše.
Ljudi su u stanju nataložiti čak i stotine kilograma masnoće na svom tijelu, a to najbolje znaju sumo borci, zahvaljujući 1 400 godina dugoj tradiciji i iskustvu. Da bi postigli težinu od 150 do 250 kilograma, sumo hrvači dnevno jedu 3 kilograma riže, 100 grama masnoće i 100 – 300 grama proteina, dakle ogromne količine ugljikohidrata, vrlo malo masnoće s dovoljnom količinom proteina za održavanje mišićne mase. Baš kako nama savjetuju stručnjaci!
No, nemojte misliti da je debljina jedini znak nepodnošenja te velike količine ugljikohidrata u modernoj prehrani. Čak i ljudi normalne tjelesne težine vrlo često imaju metaboličke poremećaje, kao visok tlak i poremećene masnoće u krvi, što može dovesti do srčano-žilnih oboljenja. Masne naslage oko organa koje vidimo kao izražen trbuh, tipično kod muškaraca, opasnije su nego potkožni sloj masnoće tipičan kod žena. Sve više ljudi ima masnu jetru (Nonalcoholic Fatty Liver Disease) koju onda prema preporukama liječnika bezuspješno liječe nemasnom prehranom, iako se u znanstvenim krugovima dobro zna da masnu jetru uzrokuje prekomjeran unos ugljikohidrata. Dakle, prekomjeran unos ugljikohidrata štetan je za svakoga, samo što se to kod onih malo debljih vidi u obliku sala izvana, a kod drugih se vidi samo iznutra.
Pročitajte: Kako nas "zdrava" i "uravnotežena" prehrana dovodi do debljine
Međutim u ovim modernim vremenima, izgleda da to ljeto vječno traje a zima nikad ne dolazi, jer stalno jedemo hranu bogatu ugljikohidratima, pa se masne zalihe stalno stvaraju a nemaju priliku da se istroše.
Ljudi su u stanju nataložiti čak i stotine kilograma masnoće na svom tijelu, a to najbolje znaju sumo borci, zahvaljujući 1 400 godina dugoj tradiciji i iskustvu. Da bi postigli težinu od 150 do 250 kilograma, sumo hrvači dnevno jedu 3 kilograma riže, 100 grama masnoće i 100 – 300 grama proteina, dakle ogromne količine ugljikohidrata, vrlo malo masnoće s dovoljnom količinom proteina za održavanje mišićne mase. Baš kako nama savjetuju stručnjaci!
No, nemojte misliti da je debljina jedini znak nepodnošenja te velike količine ugljikohidrata u modernoj prehrani. Čak i ljudi normalne tjelesne težine vrlo često imaju metaboličke poremećaje, kao visok tlak i poremećene masnoće u krvi, što može dovesti do srčano-žilnih oboljenja. Masne naslage oko organa koje vidimo kao izražen trbuh, tipično kod muškaraca, opasnije su nego potkožni sloj masnoće tipičan kod žena. Sve više ljudi ima masnu jetru (Nonalcoholic Fatty Liver Disease) koju onda prema preporukama liječnika bezuspješno liječe nemasnom prehranom, iako se u znanstvenim krugovima dobro zna da masnu jetru uzrokuje prekomjeran unos ugljikohidrata. Dakle, prekomjeran unos ugljikohidrata štetan je za svakoga, samo što se to kod onih malo debljih vidi u obliku sala izvana, a kod drugih se vidi samo iznutra.
Pročitajte: Kako nas "zdrava" i "uravnotežena" prehrana dovodi do debljine
draga Anita, slučajno sam naišla na tvoj blog tražeći "drugačije" informacije od onih kojima me svakodnevno zatrpavaju. hvala na korisnim i argumentiranim savjetima, nevjerojatna razlika u odnosu na većinu "navijački" nastrojenih blogova, foruma... nisam ljubitelj mesa, ali takvi su većinom blogovi vegetarijanaca. puno hvala na info o soji i balansiranju namirnica.
OdgovoriIzbrišiunijet ću neke promjene u prehranu jer vidim da nemam snage... da se pohvalim, haha, barem sam što se šećera tiče mirna - niti me privlači, niti mi se jede:)
Majo hvala na pohvali, ovakvi pozitivni komentari mi bas daju motivaciju za daljni rad sa tekstovima.
OdgovoriIzbrišiBas ste sretna sto vas slatko ne privlaci...
blog je odličan i nadasve intrigantan , zanima me vaše mišljenje o prehrani za diabetes tip 1, o njemu rijetko tko piše,pa me baš zanima kakvu prehranu preporučate za taj tip dijabetičara koji su ovisni o inzulinu, a i o ugljikohidratima. Kčer mi je diabetičar (10g.).Molim vas da mi odgovorite. Ana
OdgovoriIzbrišiana, dijabeticari tip 1 kao i tip 2 imaju isti rizik za dugorocne komplikacije, od ostecenja vida, bubrega, ostecenja krvnih sudova, srcanih problema do dijabeticarskih rana na nogama.
OdgovoriIzbrišiove komplikacije dolaze zbog visoke razine secera i inzulina u krvi koji uzrokuju upalne procese u stijenkama krvnih zila sto dovodi do stvaranja naslaga, suzenja krvnih zila i pogorsane cirkulacije.
kod tipa 1 postoji takodjer i opasnost od hipoglikemije, naglog pada secera u krvi sto moze nanijeti ostecenja na mozgu.
kako se prehrana dijabeticara tip 1 bazira na ugljikohidratima, oni moraju uzimati visoku dozu inzulina. visoke doze inzulina mogu dovesti do hipoglikemije. ali ako bi se prehrana sastojala od manje ugljikohidrata, smanjila bi se potreba za inzulinom, a time i rizik od hipoglikemije. takodjer bi se smanjio efekat stvaranja upalnih procesa koje uzrokuju visoke razine secera i inzulina u krvi.
doza inzulina se mora prilagoditi smanjivanju ugljikohidrata u prehrani i to na vrijeme da ne bi doslo do hipoglikemije.
za bilo kakvu promjenu u prehrani vase kceri ili terapiji inzulinom morate se savjetovati s lijecnikom. nemojte nista poduzimati na svoju ruku a moj odgovor nemojte shvatiti kao savjet ili preporuku, vec samo kao drugo misljenje od kojeg eventualno mozete krenuti dalje u potragu za vise informacija.
lijecnica katharine morrison u engleskoj pise o niskougljikohidratnoj prehrani za tip 1 http://www.dsolve.com/ njezin mali sin je dijabeticar tip 1, vise o tome ovdje http://www.dsolve.com/sucess-stories/19-success-stories/64-success4
lijep pozdrav,
pozdrav Aniti
OdgovoriIzbrišinemam komentar
pretrpana sam tvojim člancima i spoznajama
sretna što sam te otkrila
samo naprijed
Svaka isključivost je neprirodna, osim kada ste isključivi u ignorisanju neprirodne ishrane i neprirodnog ponašanja. A neprirodno je jesti čist šećer, neprirodno je jesti banane čitave godine (a za nas ovde čak i uopšte, jer naši pradedovi nisu ni znali za banane), neprirodno je jesti hleb od žita čitave godine svakoga dana, neprirodno je pržiti hranu, neprirodno je polivati salate uljem, neprirodno je sve što je savremeno u ishrani. Jesti sezonski, samo onu hranu koja rađa u konkretnom delu godine, podrazumeva cikluse različitih načina ishrane. Čak, podrazumeva i gladovanje... jer samo od poslednjih nekoliko decenija (dobro, može 6-7), hrana je postala lako dostupna.
OdgovoriIzbrišiKetoza je, zato, sasvim normalno stanje preživljavanja pri gladovanju. Naročito zimi, kada, kako blogerka reče, nije puno toga (no ipak ima ispod snega i poneka voćka, i poneka zelen - iz iskustva govorim) moglo da se nađe za jelo, pa se često gladovalo dok se ne bi ulovilo nešto za jelo, ili pronašli neki orasi ili semenke (npr šišarke)...
Skorije u prošlost, naši pradedovi i prababe, jeli su žitarice zimi, ali to nikada nije bio beli hleb, a takođe, nikada nije bio samo hleb od žita... Rotirala se tu raž, ječam, heljda, beli kukuruz... I to brašno ne samo da je bilo integralno, već je bilo krupnije mleveno od palente... Jeli su i grahorice... a one nemaju običan skrob, već rezistentni skrob, tako da ne podižu insulin, čak, piše u studijama, da spuštaju insulin. Pored te takve hrane koja se mogla sačuvati za zimu, a stizala u pozno leto i jesen, bilo je i voća. Svo voće koje imam na imanju, zasadili su moji preci, i nijedna jabuka nije ukusna u smislu ovoga što se danas uzgaja. To su sorte sa žilavom korom, malo slatke a više kisele... Pekli su bundeve kao poslasticu, a nisu pravili pite sa belim korama, bundevom i šećerom... I naravno, jeli meso jer su se životinje klale tek kada zahladni, meso čuvalo pod sneg, nešto se kačilo iznad odžaka kamina da se dimi da bi najduže stajalo, nešto se solilo u salamuri, a nešto čuvalo u komadima, u dubokoj masti, u kontejneru za mast. Najveći izazovi su bili u proleće, kada stižu zelje i koprive, ali nema ničeg kaloričnijeg... Ali pošto je bilo stoke, sve se to spremalo sa sirom, mlekom, kajmakom... i tako pojačavalo...
Naši prapreci su odredili ponašanje našeg tela, ali naši bliskiji preci su merodavniji. Umirali su u poznoj starosti, sa zubima, svesni i sposobni za rad do svoje stote... Ono što karakteriše njihovu ishranu je hrana niska u GI, ali takođe, vrlo važno, samo dva obroka dnevno: oko 10-11H ujutru, i oko 17-18h navečer. Tako seljaci i danas žive i jedu u ruralnim područijima. Između obroka rade, puno se kreću, pa niti imaju vremena za užine ili ručak, nit im je dosadno, pa da, kao mi jedemo iz dosade...
Dakle 7-8h između prvog i poslednjeg obroka, zatim 16h do sledećeg obroka...