S engleskog prevela: Anamarija Partl
Dok se većina ljudi u krugovima paleo prehrane slaže oko
osnovnih postavki, neka su pitanja ipak najčešće predmet mnogobrojnih rasprava.
Jedno od njih je pitanje optimalne količine i omjera bjelančevina,
ugljikohidrata i masnoća koje trebamo konzumirati.
Smatram da mnogi autori griješe u svojim preporukama i rade
greške koje navode ljude na krive zamisli o optimalnoj prehrani.
Pokušaj da se točno imitira prehrana predaka recept je za
neuspjeh pa odabir optimalnog omjera makronutrijenata zasnovan na istraživanju
paleolitskog doba može dovesti do kritičnih pogrešaka te je stoga bitno
razmotriti to pitanje iz različitih kuteva.
Prilagodljivost ljudi
Biokemijske znanosti i antropologija zajednički su nam
uspjele pokazati koliko je prilagodljivo ljudsko tijelo pri različitim tipovima
prehrane, omjera makronutrijenata i različitog goriva. Činjenica da smo tako
prilagodljivi vjerojatno je čimbenik koji nam je omogućio da se nastanimo i
napredujemo u gotovo svakom kutku svijeta.
Primjerice, s jedne strane Inuiti, zdravi na prehrani koja
obiluje masnoćama i sadrži vrlo malo ugljkohidrata, a s druge pak stanovnici
otoka Kitava (Papua Nova Gvineja) koji prosperiraju na prehrani bogatoj
ugljikohidratima iz škrobastih namirnica poput podanka divljeg jama.
Pa ipak, bitno je zapamtiti da podnošenje ili tolerancija ne
znači i da je nešto optimalno te je upravo stoga to pitanje o optimalnom omjeru
makronutrijenata vrlo zanimljivo. Iako su Inuiti i Kitavanci djelovali vrlo
zdravo, ništa nam ne govori da ne bi bili u još boljoj kondiciji da su uzimali
prehranu s različitim omjerom makronutrijenata.
Ketogena prehrana s vrlo malo ugljikohidrata
S vremenom se prehrana s vrlo malo ili bez ugljikohidrata
pokazala kao terapeutska i od pomoći u mnogim slučajevima. Taj način prehrane
također je poznat kao ketogena dijeta jer većina stanica ljudskog tijela
počinje kao izvor energije koristiti ketonska tijela koja nastaju od masti, u
trenucima kad glukoza postaje nedostupna. No neke stanice ipak za normalan rad
trebaju glukozu, koja može biti sintetizirana iz nekih aminokiselina u
bjelančevinama, putem procesa koji se zove glukoneogeneza i odvija se uglavnom
u jetri. Crvene krvne stanice (eritrociti) i neke stanice mozga su primjeri
stanica koje trebaju glukozu za rad.
Ketogene dijete uključuju veliki udio masnoća u prehrani i
njihova se primjena istražuje za slučajeve kroničnih migrena, grčeva, padavice
i neke vrste raka. U slučaju raka, smatra se da stanice raka bujaju na glukozi
kao izvoru energije, ali ne mogu učinkovito koristiti ketonska tijela. Stoga je
minimiziranje unosa glukoze učinkovito u ubijanju malignih stanica.
Postoji i druga strana ove priče. Dugotrajne ketogene dijete
mogu dovesti do poteškoća jer tijelo misli da gladuje pa smanjuje rad
štitnjače. Paul i Shou-Ching Jaminet sa Perfect Health Diet također navode da
može doći do razvijanja sindroma nedostatka glukoze. Naš mozak je dosta velik i
treba više glukoze nego mozak drugih životinja a naša je jetra manja nego kod
većine drugih životinja. Jetra je organ odgovoran za proizvodnju glukoze putem
glukoneogeneze ukoliko glukoze nedostaje u prehrani.
Uz to, ne postoji dokaz da su naši preci dugotrajno
preživljavali na prehrani s vrlo malo ugljikohidrata. I Inuiti su koristili
izvore ugljikohidrata nekoliko puta godišnje, ovisno o sezoni. Čak i ako to
dobro podnosimo, zašto ne olakšati posao vlastitoj jetri koja je ionako
opterećena brojnim drugim zadacima.
Problemi kod visokoproteinskih paleo dijeta s nemasnim mesom
Smatram da su se neki paleo autori stjerali u kut
preporučujući prehranu s puno nemasnog mesa i vrlo malim unosom ugljikohidrata.
Mislim da to dolazi od usađenog nam straha od konzumiranja masnoća, ali to može
dovesti do neučinkovitosti takve dijete na duže staze. Bitno je znati da su
masnoće ili ugljikohidrati glavni izvori energije našim tijelima, a nikako
bjelančevine. Potpuno je ispravno pojesti i do 80% dnevnih kalorija u obliku
masnoća. Napokon, ako jedete jako malo ugljikohidrata ili ih uopće ne jedete,
zar ćete i dalje jesti nemasno meso?
Masnoće, pogotovo zasićene masnoće, najčišći su nama
dostupan izvor energije. Za razliku od glukoze i bjelančevina, metabolizam
zasićenih masnoća ne stvara nikakve otrovne nusproizvode koje treba odstraniti
iz organizma.
Ljude se navelo da povjeruju da masnoće goveda ili ovaca
koje se hrane žitaricama ne bi trebali jesti jer sadrže veće količine omega-6
masnih kiselina u masnom tkivu. No ono što trebamo imati na umu je da preživači
na takvoj ishrani nemaju nužno više omega-6 u svojim tkivima, samo imaju manje
omega-3. Također, više omega-6 možemo naći u pilićima i orašastim plodovima
nego u masnoći bilo kojeg preživača makar se hranio žitaricama.
Neke studije sastava tkiva divljih životinja pokazuju da one
veći dio vremena imaju malo masnog tkiva i otuda proizlazi zamisao da bi se
trebalo jesti nemasno meso. No te studije uglavnom ne uzimaju u obzir masne
zalihe ispod kože, u kostima (koštana srž, mozak) i oko vitalnih organa
primjerice bubrega. Također, ljudi su inteligentna bića i naša potreba za
masnoćom navela nas je da selektivno izlovljavamo najmasnije dostupne primjerke
životinja ovisno o sezoni.
Konzumacija nemasnog mesa i ograničavanje unosa zasićenih
masnoća može dovesti do opasnog pretjerivanja u unosu bjelančevina. S vremenom,
višak bjelančevina može dovesti do nezdravog porasta razine amonijaka, visoke
razine kortizola i manjka zaliha vitamina A. Bjelančevine trebaju biti u puno
manjoj količini konzumirane nego što većina ljudi smatra, što ne znači da
povremena razdoblja konzumacije većih količina bjelančevina ne mogu biti blagotvorna.
Dodatne količine bjelančevina potrebne su u razdoblju rasta ili pri vježbama za
povećavanje mišićne mase.
Tradicionalne kulture razumijele su važnost masnoća te su
čuvali nešto od najcjenjenijih masnih jela za trudnice i majke koje doje, a
pokazalo se da višak bjelančevina u vrijeme trudnoće može biti štetan za plod.
Te kulture su instinktivno znale da bjelančevine nisu makronutrijent koji treba
dominirati u tim razdobljima života žene.
Blagodati ograničavanja unosa bjelančevina
Kao dodatak potencijalnoj opasnosti od uzimanja viška
bjelančevina, postoje i prednosti smanjivanja unosa bjelančevina. Primjerice,
prehrana sa smanjenim unosom bjelančevina potiče autofagiju koja je ključno
važan mehanizam imunološkog sustava kojim se ubijaju patogeni i recikliraju
loše bjelančevine.
Sve je ciklično, pa bi takva trebala biti i naša prehrana
Kako postoje i prednosti i mane kod visokog unosa
ugljikohidrata ali i dugotrajne ketoze te povišenog ili smanjenog unosa
bjelančevina, postoji samo jedno ispravno rješenje ove naizgled disonantne
slagalice.
Citiram poznatu pjesmu banda The Byrds:
Za sve postoji vrijeme, i vrijeme za svaku stvar pod nebeskim svodom;
Vrijeme za rađanje, vrijeme za umiranje;
Vrijeme za sadnju, vrijeme za žetvu
;
Vrijeme za ubiti, vrijeme za iscijeliti
;
Vrijeme za smijeh, vrijeme za plač.
Većina prirodnih fenomena na Zemlji odvijaju se u ciklusima.
Evo nekoliko primjera: hormonalni ciklusi, godišnja doba, kruženje vode u
biosferi, ciklusi spavanja, dnevni ritam, menstrualni ciklus, Mjesečevi
ciklusi, život i smrt… To su samo poznati primjeri, no pogledate li pažljivije
druge prirodne fenomene najčešće ćete uočiti neki oblik cikličkog događanja.
Često je ciklus ključan za normalno funkcioniranje sustava. Sve bi otišlo u
nepovrat ako bi neprestano padala kiša ili je uopće ne bi bilo primjerice, i
stoga je kruženje vode toliko bitno.
Pričajući o radu i produktivnosti, ljudi su puno
učinkovitiji i sretniji na poslovima s kraćim i intenzivnijim razdobljima nego
dugotrajnim radom na monotonom poslu. Isto se događa na vježbama otpornosti.
Suvremeno nas je društvo naučilo da sve vidimo linearno i
ujednačeno uglavnom kako bi pogodovalo industrijalizaciji gdje se ljude potiče
na rad poput strojeva i da budu konstantni i predvidljivi. Razmišljajući u tim
okvirima, izgubili samo uvid u to kako tijelo u biti radi i čak i većina ljudi
u paleo zajednici često pokušava odrediti konstantan i savršen omjer
makronutrijenata.
Ljudsko tijelo je stalno u ciklusu između rasta i
regeneracije. Odličan primjer je ciklus rasta i regeneracije mišića, u kojem se
mišićna vlakna razgrađuju kako bi bila ponovno izgrađena, popravljena i jača.
Stoga nam vrlo pogoduje ciklus izmjene glavnih makronutrijenata, kao i periodi
posta i pojačane ishrane. To također zahtijeva od našeg tijela stalnu
prilagodbu, da ostane u formi i spriječi bilo kakve gubitke.
Ranije u članku smo već ustanovili da razdoblja visokog
unosa bjelančevina mogu biti štetna, ali i povoljna u nekim slučajevima. Također
smo ustanovili da stanje ketoze može imati povoljne učinke ali se može
napraviti velika šteta ako smo u tom stanju tijekom duljih vremenskih
razdoblja, pogotovo ako nam sustav glukoneogeneze ne radi optimalno pa mozak ne
dobiva dovoljnu količinu glukoze. Stoga je jedino razumno rješenje ciklus
izmjene omjera makronutrijenata kako bismo iskusili sve blagodati bez upadanja
u probleme.
To također vrijedi i za perioda posta kao i povećanog unosa
hrane. Povremeni post, bilo da se provodi kao uzimanje hrane u ograničenom
vremenskom okviru tijekom dana, ili kao suzdržavanje od hrane tijekom cijelog
dana svako toliko, poznat je kao koristan za produljenje životnog vijeka,
podizanje imuniteta i recikliranje otpadnih bjelančevina. No manje je popularan
koncept povremenog povećanog unosa hrane. U takvim razdobljima, jedu se veće
količine masnoća i ugljikohidrata, a prednosti su povećana proizvodnja nekih
hormona, posebno onih štitne žlijezde. Drugim riječima, povremeno gošćenje
dobar je način da poručimo svom tijelu da ne gladujemo, da postoji obilje hrane
i da svi metabolički sustavi mogu raditi punom parom po potrebi.
Gledano s antropološke točke gledišta, to također ima
smisla. Gotovo je nemoguće da su naši preci iz Paleolitika neprekidno jeli iste
omjere bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća kroz sva godišnja doba, sezone
lova i tijekom života.
Najbolji općeniti omjer makronutrijenata
Između povoljnih razdoblja posta i gosta, između razdoblja
smanjivanja unosa bjelančevina ili pak njihove povećane konzumacije, možemo se
zapitati koji je optimalan omjer makronutrijenata odakle krećemo.
Najlogičnije dokaze za optimalne omjere makronutirenata
donose Paul i Shou-Ching Jaminet na The perfect health diet (Prehrana za
savršeno zdravlje).
Njihova je preporuka za zdrave osobe oko 20% ugljikohidrata,
65% masnoća i 15% bjelačevina, u kalorijskoj vrijednosti a ne masi. Zaključak
je osnovan na temelju 4 osnovna načela:
- Promatranje
naših predaka: kao što ranije napomenusmo, promatranje nije najbolje oruđe
za odrediti nešto sa sigurnošću, ali činjenica da je većina naših predaka
jela prehranu s većom količinom masti, umjereno ili malo bjelančevina i
umjerenom količinom ugljikohidrata, daje nam dobar putokaz na što obratiti
pozornost. Prehranu lovaca-sakupljača za koju imamo podatke sačinjavalo je
oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina, u kalorijama.
Zapamtite da niti jedan od naših predaka nije favorizirao nemasno meso
osim u razdobljima nedostatka hrane i gladovanja. Studije o sadržaju
masnoća u životinjskim tkivima divljih životinja koje imaju uglavnom
nemasna tkiva ne uzimaju u obzir potkožne masnoće, koštanu srž i masnoće u
mozgu te u trbušnoj šupljini i oko bubrega.
- Sastav
majčina mlijeka: Majčino mlijeko sadrži 39% ugljikohidrata, 54% masnoća i
7% bjelančevina. Mozak je glavni organ u tijelu kojem je nužna glukoza a
djeca trebaju puno više energije za mozak nego odrasli pa je stoga sadržaj
ugljikohidrata u majčinu mlijeku najvjerojatnije viši nego što je potrebno
odraslim osobama. Ono što je zanimljivo u sastavu mlijeka jest visok udio
masti i mali udio bjelančevina.
- Sastav
naših vlastitih tkiva: Prosječan vitak muškarac „sastoji“ se od oko 13,5
kg masnoća i 10,5 kg bjelančevina (42 kg vode). Izuzmemo li količinu
ugljikohidrata koje potroši mozak, omjer je oko 60% masnoća i 20%
bjelančevina za ostala tkiva. Razumno je jesti hranu u omjerima sastava
našeg organizma kako bi tijelo moglo iskoristiti makronutrijente za
izgradnju i obnavljanja ili da samo sebe može trošiti u slučaju potrebe.
- Odabir
visoko masne hrane kod životinja-svejeda: Kad imaju izbora, svejedi
instinktivno biraju hranu koja je za njih najzdravija. Svi odabiru
prehranu s visokim udjelom masti, malo ili umjereno bjelančevina i
umjerene količine ugljikohidrata. Ljudi iz tradicionalnih kultura također
instinktivno biraju slične umjere makronutrijenata.
Preporuke koje daju Paul i Shou-Ching uzimaju u obzir ta
četiri čimbenika zajedno. To su također omjeri koje osobno preporučujem jer
dolaze iz najuvjerljivijih dokaza koji su nam trenutno dostupni.
Ne treba posebno napominjati da ima dosta prostora za igru s
tim omjerima ovisno o osobnim preferencijama, aktivnostima i ciljevima. No ti
su omjeri odlični za sprječavanje viška ili manjka bilo kojeg od
makronutrijenata u većini situacija.
Ne činiti matematičke jednadžbe od prehrane
Već nam je poznato da je brojanje i ograničavanje unosa
kalorija najčešće daleko od najboljeg načina da bi se efikasno smanjila
količina masti u tijelu. Primjerice, hormonalni poremećaji i nedostaci
mikronutrijenata mogu time biti dodatno pogoršani smanjenim unosom kalorija, a
to pak dovodi do prestanka gubitka tjelesne mase i čak može dovesti do
debljanja kad se osoba vrati na uobičajeni način prehrane.
Slično je i kad pogledamo omjere makronutrijenata. Ranije
smo vidjeli da možemo živjeti na širokom spektru unosa makronutrijenata, ali da
je optimum vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina.
No poznavanje optimalnih omjera nije razlog da počnemo računati i mjeriti sve
što jedemo. Ti omjeri su samo okvir za razumijevanje. Ukoliko se time previše
opterećujemo, neće nam pomoći računica i teško ćemo se držati zdravih navika.
Pokušavajući svako jelo konstruirati da se sastoji od
određene količine masti, ugljikohidrata i bjelančevina oblik je bespotrebnog
kombiniranja i izvor dodatnog stresa.
Stoga je kombiniranje stvari i ciklička izmjena kroz
različite omjere makronutrijenata korisna kako bi se izbjeglo to proračunavanje
svega. Kroz vrijeme ćete primjetiti da će u nekom vremenskom razdoblju
(primjerice mjesec dana) količina masnoća, bjelančevina i ugljikohidrata koju
pojedete biti oko optimalnog omjera iako ste možda uživali prekomjerno u samom
mesu i masnoći koji dan ili se pak prejeli krumpira i slatkih krumpira neki
drugi dan.
Zaključak
Članak možemo sažeti u 4 ključne točke:
- Nemoguće
je osloniti se isključivo na antropološka istraživanja i imitiranje naših
paleolitskih predaka kako bismo bili zdravi. To se odnosi na specifičan
odabir hrane ali i omjere makronutrijenata.
- Općeniti
optimalni omjer makronutrijenata je vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65%
masnoća i 15% bjelančevina za većinu ljudi. To ne znači da trebamo težiti
idealnom omjeru baš u svakom obroku.
- Težnja
da se stalno jede isti omjer masnoća, ugljikohidrata i bjelančevina
pojednostavljeno je i linearno razmišljanje te je bolji pristup ciklična
izmjena. Tako postoje zdravstvene pogodnosti u svakom od sljedećih načina
prehrane:
- Razdoblja s malim unosom ugljikohidrata, ketogena prehrana;
- Povećan unos ugljikohidrata uz smanjenje količine bjelančevina;
- Visokoproteinska razdoblja;
- Razdoblja posta;
- Razdoblja gozbe – povećanog unosa kalorija;
- Posebni
uvjeti mogu zahtijevati prilagođavanje optimalnih omjera unosa
makronutrijenata. Metabolički poremećaji i neurološki problemi su dva
slučaja u kojima prehrana s malo ugljikohidrata i ketogena prehrana mogu
biti poželjne.