Dobro poznata hipoteza o kalorijama nastala je početkom 20.
stoljeća. Budući da su u to vrijeme parna lokomotiva i automobili počeli
osvajati svijet, postalo je popularno uspoređivati ljudsko tijelo s parnim
strojem ili motorom s unutarnjim sagorijevanjem. Sagorijevajući masnoću,
proteine i ugljikohidrate u zatvorenom sistemu, tzv. kalorimetrijskoj bombi,
postalo je moguće izračunati kalorijsku vrijednost raznih hranjivih tvari. Tako
se pokazalo da masnoća ima dvostruko više kalorija od proteina i ugljikohidrata
pa se na osnovu toga došlo na ideju da masnoća deblja. To je bio rani začetak
današnje fobije od masnoće.
Novi mehanički, kalorijski model koji je izjednačavao ljudsko tijelo s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, bavio se računanjem kalorija, umjesto da se bavi pitanjima hormonalnog utjecaja na osjećaj sitosti i stvaranje masnih zaliha.
Novi mehanički, kalorijski model koji je izjednačavao ljudsko tijelo s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, bavio se računanjem kalorija, umjesto da se bavi pitanjima hormonalnog utjecaja na osjećaj sitosti i stvaranje masnih zaliha.
Otkriće hormona inzulina početkom 20-ih godina prošlog
stoljeća donijelo je važne pokazatelje o biološkim mehanizmima spremanja i
sagorijevanja masti. Primjećeno je da šećerni bolesnici koji dobivaju inzulin
počinju dobivati na tjelesnoj težini, kao i da su injekcije inzulina dobro
sredstvo za zaustavljanje anoreksičnih stanja izgladnjelosti. Kasnije, 60-ih
godina, razjašnjeni su ti biokemijski mehanizmi: dokazano je da inzulin blokira
sagorijevanje masnoće u tijelu, te da potiče pretvaranje ugljikohidrata u masnoću.
Osim što zbog djelovanja na inzulin
dovode do debljanja, rano se otkrilo da ugljikohidrati štete našem zdravlju na brojne druge
načine. 50-ih godina prošlog stoljeća, britanski je liječnik i marinac dr.
Peter Cleave surađujući s dobro razgranatom mrežom kolonijalnih liječnika,
sakupio dragocjene podatke o prehrani i zdravlju iz svih krajeva svijeta.
Uvidio je jasnu vezu između zapadnjačkih bolesti i konzumacije ugljikohidrata i
otkrio zajedničkog uzročnika cijelom nizu bolesti, a nazvao ga je The Saccharine Disease (šećerna bolest). Drugim riječima, radilo se o poremećajima za koje se danas
koristi naziv metabolički sindrom, a koje izazivaju rafinirani ugljikohidrati.
Kako je onda moguće da su za te poremećaje okrivljene masnoće?
Hipotezu o štetnosti masnoće lansirao je 50-tih godina 20.
stoljeća fiziolog Ancel Keys koji je bio uvjeren da je ona glavni krivac za
srčano-žilne bolesti pa je to svakako odlučio i dokazati. Objavio je
istraživanje s naslovom Atherosclerosis: a problem in newer public health s kojim je pokazao korelaciju između unosa masnoća i
srčano-žilnih oboljenja u 6 zemalja svijeta. Međutim, kasnije je otkriveno da
je Keys lažirao rezultate studije. Proizvoljno je izabrao samo one podatke koji
su njemu odgovarali iz samo 6 zemalja, iako je imao podatke o konzumaciji
masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti iz ukupno 22 zemlje. Da je prikazao sve
sakupljene podatke, statistička povezanost između unosa masnoće i srčanih
bolesti bi nestala. Keys je zbog ovog propusta bio izrugivan u znanstvenim
krugovima pa je odlučio osvjetlati obraz i provesti novo istraživanje. To je
bila The Seven Countries Study (Studija
iz sedam zemalja) u kojoj je učestvovala i bivša Jugoslavija. Opet, Keys je
pokazao povezanost između unosa masnoća i smrtnosti od srčanih bolesti.
Međutim, i ova studija ubrzo je postala meta kritika mnogih znanstvenika.
Osim unosa masti, postojali su i mnogi drugi faktori koji su se trebali uzeti u obzir kad se istraživao razlog smrtnosti u nekoj zemlji ili
regiji. Npr. unos masnoća životinjskog porijekla, mogao je biti proporcionalan stupnju
razvoja neke zemlje ili regije, odnosno proporcionalan drugim značajkama
specifičnim za razvoj industrijalizacije. Ali Keys uopće nije uzeo u obzir te
druge faktore, npr. konzumaciju šećera i rafiniranih proizvoda koja je bila u
porastu u svim razvijenijim regijama studiranih zemalja. U regijama gdje je
unos masnoća bio visok, a gdje je pokazana visoka smrtnost od srčanih bolesti,
također je i konzumacija šećera bila visoka. Međutim, u regijama gdje je unos masnoća bio visok, ali konzumacija šećera niska, smrtnost nije bila toliko
učestala.
No, dobiveni rezultat morao je potvrditi Keysovu hipotezu i
opravdati očekivanja njegovih pristaša, kao i utrošene milijune dolara poreznih
obveznika. Nažalost, cijelo zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti
temelje se na ovoj studiji, iako druge velike studije provedene kasnije nikad
nisu uspjele potvrditi rezultat Keysova istraživanja. Iako je ova namještaljka
rano otkrivena, povratka nije bilo jer je lopta već bila bačena. Teoriju su
spremno prihvatile prehrambena i farmaceutska industrija koje će u narednim
godinama debelo profitirati na račun ovog falsifikata. Stvorena je potražnja za
nemasnim proizvodima i prilika da prehrambena industrija lansira tisuće i
tisuće novih low fat (nemasnih)
proizvoda.
Razumljivo je da Peter Cleave, koji je u to isto vrijeme objavio svoju studiju o štetnosti ugljikohidrata, nije dobio istu vrstu podrške kao Keys, jer bi interes industrije bio prilično ugrožen ako bi ljudi odbacili visoko isplative rafinirane proizvode od šećera i brašna. Kada su kreriali low fat (nemasne) proizvode, proizvođači su trebali nečim zamijeniti tu uklonjenu masnoću, jer bi inače hrana imala okus kao stiropor. Najbolje je bilo dodati šećer, a saznanja o njegovoj štetnosti bila su prijetnja tom isplativom biznisu. Tako je masnoća, prije svega ona zasićena, proglašena krivcem za bolesti zapadnog svijeta, a industrija nemasnih prerađevina nakrcanih šećerom je procvjetala.
Komerijalni interesi velikih industrija i razni politički interesi uvukli su u svoju igru i medicinsku znanost, pa su tako 70-tih godina prošlog stoljeća iz Amerike krenule nove prehrambene smjernice koje su upozoravale da treba smanjivati unos zasićenih masnoća i umjesto njih jesti više ugljikohidrata. S vremenom je ustoličena i piramida ”zdrave” prehrane koja preporučuje unos 55 – 60% kalorija iz ugljikohidrata, 10 – 15% kalorija iz proteina i 25 – 30% kalorija iz masnoća, od čega maksimalno 10% zasićenih. Te su preporuke i danas iste po cijelome svijetu i prate preporuke WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) iza kojih, danas znamo, stoje politika i industrija, tj. profit, a ne znanost.
Konacno da naidjem na neki blog koji zaista ima smisla i ne propagira UN dijetu i slicne njoj.Licno ja nemam nista protiv te dijete ako nekome odgovara, ali poenta je u tome sto se sa tom i dijetama slicnim njoj zaista gube kilogrami, no pitanje je sta zapravo gubimo?Kilograme?Da!Masne naslage?Ne.Sa prehranom bogatom ugljenim hidratima gubimo dosta misica i naravno da ce vaga pokazati kako smo smrsavili dok nam je zapravo organizam u jos gorem stanju nego sto je bio pre dijete.Nakon takvog rezima prehrane mi imamo manje kilograma ali i manje misica za koje vrlo dobro znamo da su najvazniji pri sagorevanju masnih naslaga.Zbog ovih cinjenica svima preporucujem low-carb i LCHF prehranu jer uz nju, ne samo da cete izgubiti suvisne kilograme i masne naslage vec cete i sacuvati misice i vas organizam ce biti u boljem stanju.Ukoliko zelite sto bolje i trajne rezultate, isprobajte ovakav rezim ishrane i, veruj te mi-bicete i vise nego zadovoljni.Ovo govorim iz licnog iskustva jer sam uz ovakav rezim izgubila oko 20kg bez mnogo muke.Sda uzivam u zivotu i svim mogucnostima koje on pruza i, sto je najvaznije-kilogrami se ne vracaju ukoliko i dalje pazite da ne preterate sa ukupnim unosom ugljenih hidrata.Ukoliko zelite stabilnu kilazu i prehranu koja ce vam omoguciti da se osecate i izgledate bolje-od srca vam preporucujem da podrobno iscitate ovaj blog i vec od danas okrenete novi list u ishrani i pocnete da uzivate u zivotu.Pozdrav od Tine i hvala puno na ovom zaista prosvetljujucem sajtu.Nadam se da ce sto vise ljudi procitati ovo i usvojiti vase savete kako bi poboljsali svoj zivot i zdravstveno stanje.Samo nastavite i dalje sa objavljivanjem.Veliki pozdrav i pusa od Tine.
OdgovoriIzbrišiTina bas vam hvala na ovom pozitivnom i ohrabrujucem komentaru. Ispravno rezonirate sto se tice UN i slicnih izgladnjujucih dijeta za mrsavljenje, da one razgradjuju misicnu masu i na vise nacina negativno djeluju na organizam. Drago mi je da ste vi usvojili LCHF nacin prehrane i izgubili visak kilograma te da se dobro osjecate. Zapravo je LCHF jedini nacin prehrane koji nije "dijeta" jer se jede dobro,hranjivo i sito a pri tom se mrsavi.
OdgovoriIzbrišiZaista se nadam da cu sa ovim blogom motivirati barem dio onih koji imaju problema sa tjelesnom tezinom da promijene nacin prehrane.
Lijep pozdrav i vama :)
Nakon svih koje kakvih "dijeta",izgladnjavanja stanje se pogorsavalo. Suma sumarum od ishrane i stresa fasovao Chrons syndrom i dijabetes 2. Nakon duzeg "google-anja" odlucio se , prema vecini sudeci, "ubiti kasikom".. Sto sam se vise ubijao sipmtomi sve vise nestajali, gubitak 26 kg za pola godine vidim samo kao bonus i nikako kao cilj..Drago je vidjeti komentare / iskustva drugih ne biti osudjivan i kritikovan..Mene ne trebate uvjeravati,I AM SOLD ;))
OdgovoriIzbriši