ponedjeljak, 27. rujna 2010.

Glutaminat E620-625 opasan dodatak u namirnicama



U znanstvenim pokusima za koje su potrebni debeli miševi i štakori, ovim se životinjicama daje glutaminat kako bi postali debeli. Ovo je vrlo učinkovito jer u normalnim slučajevima miševi i štakori ne postaju lako debeli budući da imaju dobru prirodnu regulaciju tjelesne težine. Ali kad dobiju glutaminat nateknu kao baloni. Ova činjenica vrlo je dobro poznata u znanstvenim krugovima. Glutaminat povećava proizvodnju inzulina, a djeluje i na supstance u mozgu koje povećavaju apetit. Istraživanje je pokazalo da osobe koje upotrebljavaju glutaminat imaju povećan rizik za pretilost. 


Glutaminat se u velikoj mjeri koristi u ljudskoj hrani, gdje se upotrebljava kao "pojačivač okusa". Prehrambena industrija dodaje glutaminat u sve gotove i polugotove proizvode, ima ga u mješavinama začina i kockama za juhu. Nalazi se u suhomesnatim proizvodima, hrenovkama, salamama i kobasicama. Industriji je uvijek cilj prodati nam što više vode i jeftinog škroba a što manje pravih sirovina. Zato u svoje vodom razrijeđene hrenovke i šunke mora natrpati masu kemijskih dodataka i pojačivača okusa jer ih inače tako bezukusne ne bi mogla podvaliti potrošačima. Kad sljedeći put posegnete za omiljenom vrstom hrenovki, kobasica ili šunke, pročitajte deklaraciju. Pročitajte koliki se postotak mesa nalazi u hrenovkama. Sve ostalo je voda, škrob, kemikalije i pojačivači okusa. Uz pomoć glutaminata bjelančevine dobivaju jedan više "mesni" okus čak i ako u proizvodu uopće nema mesa. Ovo je odličan način da se prevare osjetila okusa i zato prehrambena industrija vrlo pametno dodaje glutaminat gdje god stigne, jer nas na taj način tjera da kupujemo puno više njihovih inače bezukusnih proizvoda. 


Glutaminat smeta funkcijama mozga i uzrokuje migrene, promjene raspoloženja pa čak i astmu. Jedna četvrtina stanovništva reagira na visoke doze glutaminata bez da razumije o čemu se radi. U vrlo visokim dozama glutaminat uništava živčane stanice i mrežnicu oka. Ovi se problemi prvi put spominju kao "sindrom kineskog restorana". Osobe koje su često jele kinesku hranu, nakon jela dobivale su simptome kao što je glavobolja, astma, promjene raspoloženja, i razne druge simptome. U kineskoj kuhinji se dodaju velike količine glutaminata kao pojačivača okusa (tzv. umami - peti okus) i upravo zbog tih visokih količina uslijed dužeg vremenskog perioda ovi su poremećaju najprije otkriveni kod redovitih posjetitelja kineskih restorana. 


Kada je otkrivena povezanost između glutaminata i zdravstvenih problema, u medijima je započela kritika prehrambene industrije zbog nekontroliranog dodavanja glutaminata u sve gotove i polugotove proizvode. Konstantno predoziranje glutaminatom dovelo je do rastućeg broja osoba s raznim simptomima preosjetljivosti. Ispitivanje je pokazalo da 10-25% stanovništva negativno reagira na visoke količine glutaminata. 


Bojkot ovih proizvoda od strane potrošača sve je veći i inteligentni proizvođači sa sluhom za promjene počeli su proizvoditi namirnice bez glutaminata te to jasno ističu na pakiranjima. Također i mnogi restorani postaju "bezglutaminatni" i sve češće ćemo nailaziti na oznaku "NO MSG" po restoranima diljem svijeta. Najbolji način da se zaštitimo od štetnih glutaminata je da ne kupujemo industrijske prerađevine koje ga sadrže. Ispočetka je potrebno pomno čitati deklaracije, ali ubrzo ćete biti eksperti za namirnice i moći ćete i druge kupce upozoravati da ne kupuju svakakvo smeće. Najsigurnije je da kupujemo čiste nezagađene namirnice i sami kuhamo svoju hranu, tako ćemo uvijek znati što jedemo. Pored svih divnih vrsta prirodnih začina i začinskog bilja zaista nam ne trebaju nekakve umjetne mješavine začina kao što je Vegeta, pa čak i ako se zove Natur. Nažalost industrija nas i dalje nastoji prevariti i ne deklarira skriveni glutaminat koji se krije pod drugim imenima. 


Na deklaracijama može stajati glutaminat, pojačivač okusa, E620-625, MSG (Monosodium glutamat), MNG (Mononatrij glutaminat), kvaščev ekstrakt, hidrolizirani biljni protein, hidrolizirani sojin protein, sojini proteini itd... Pročitajte detaljni popis sastojaka koji uvijek ili često sadrži glutaminate, a jako ih je puno gdje je naziv glutaminat - skriven!


(hvala čitateljici misscow za prevođenje!)

Svi znaju da neki ljudi, nakon jedenja hrane koja sadrži mononatrijev glutaminat, imaju reakcije poput migrene, nervoze želuca, pomutnje u glavi, proljeva, nepravilnosti rada srca, astme, i/ili naglih promjena raspoloženja. Mnogi ne znaju da više od 40 različitih sastojaka sadrže kemikaliju mononatrijev glutaminat (prerađena nevezana glutaminska kiselina), koja je uzrok tih reakcija. Slijedeća lista sastojaka koji sadrže procesiranu nevezanu glutaminsku kiselinu, složena je iz izvješća potrošača o nepovoljnim reakcijama u posljednjih 20 godina, i iz informacija dobivenim od proizvođača i prehrambenih tehnologa.


Nazivi sastojaka koji UVIJEK sadrže prerađenu nevezanu glutaminsku kiselinu:
glutaminska kiselina (E 620), glutamat (E 620)
mononatrijev glutamat (E 621)
monokalijev glutamat (E 622)
kalcijev glutamat (E 623)
monoamonijev glutamat (E 624)
magnezijev glutamat (E 625)
natrijev glutamat
kvaščev ekstrakt
bilo što “hidrolizirano”
bilo koji “hidrolizirani protein”
kalcijev kazeinat, natrijev kazeinat
kvasac, sastojci kvasca
autolizirani kvasac
želatina
teksturirane bjelančevine
Vetsin, Ajinomoto (trgovačka imena mononatrijevog glutamata)

* Glutaminska kiselina koja se nalazi u neprerađenom proteinu ne uzokuje navedene reakcije. Kako bi izazvala reakcije, glutaminska kiselina mora biti procesirana/proizvedena ili mora dolaziti iz fermentiranog proteina.

Nazivi sastojaka koji ČESTO sadrže ili proizvode prerađenu nevezanu glutaminsku kiselinu:
karagenan (E 407)
buljon i temeljac
kocke za juhu
protein sirutke, koncentrat proteina sirutke
izolat proteina sirutke
bilo koji “okus” ili “aroma”
maltodekstrin
limunska kiselina (E 330)
bilo što “ultra-pasterizirano”
ječmeni slad
pektin (E 440)
proteaza
bilo što “enzimski modificirano”
bilo što koje “sadrži enzyme”
sladni ekstrakt
soja umak
ekstrakt sojinog umaka
sojini proteini, koncentrat sojinih proteina, izolat sojinih proteina
bilo što „pojačano bjelančevinama“
bilo što fermentirano
začini

Sastojci koji zajedno s MNGom pojačavaju okus (nalaze se u namirnici uvijek zajedno s MNGom)
dinatrijev-5'-gvanilat (E627)
dinatrijev-5'-inozinat (E631)
dinatrijevi-5'-ribonukleotidi (E635)

Sastojci za koje se SUMNJA da sadrže ili da stvaraju suvišak prerađene nevezane glutaminske kiseline, koje služe kao okidač reakcija MNGa u visoko osjetljivih osoba
kukuruzni škrob
kukuruzni sirup
modificirani škrob
lipolizirane mliječne masnoće
dekstroza rižin sirup, smeđi rižin sirup
mlijeko u prahu mlijeko smanjene masnoće (npr. obrano mlijeko; 1% mlijeko; 2% mlijeko)
većina nemasnih ili malomasnih proizvoda
bilo što obogaćeno ili obogaćeno vitaminima


Steknite naviku čitanja deklaracije i ne kupujte one proizvode koji imaju duge popise sastojaka i riječi koje ne razumijete.


Pogledajte ovu kratku CBN-ovu reportažu o glutaminatu, sa prijevodom na hrvatski, bit ćete šokirani kad saznate kakve štete glutaminat nanosi našem zdravlju:

Za više informacija pročitajte članke na



srijeda, 22. rujna 2010.

Vegetarijanska prehrana na LCHF nacin


Kako se diskusija o LCHF prehrani produbljuje, postavlja se pitanje da li vegetarijanci mogu jesti na LCHF nacin. Naravno da mogu. U LCHF prehrani je vazno da dobijemo visokovrijedne proteine koji sadrze sve aminokiseline koje su covjeku potrebne za normalno funkcioniranje organizma. Ove proteine nalazimo u hrani zivotinjskog porijekla, ali to nije samo meso, vec i riba, morski plodovi, jaja i mlijecni proizvodi. Vegetarijanci koji koriste ove proizvode dobivaju u sebe dovoljno visokovrijednih proteina. LCHF takodjer podrazumijeva da dobivamo dovoljne kolicine prirodnih i kvalitetnih masnoca, koje vegetarijanci mogu dobiti upotrebom maslaca, vrhnja, zumanjaka, hladno presanog maslinovog ulja i hladno presanog kokosovog ulja. Kvalitetne masnoce nalazimo takodjer u orasastim plodovima kao i u avokadu, pa konzumacijom ovih namirnica i vegetarijanci dobivaju dovoljne kolicine potrebnih masnoca.

Sto se tice upotrebe zitarica u prehrani, vaze iste preporuke kao i za ljude koji jedu meso. Osobe koje su zdrave i imaju normalnu tjelesnu tezinu mogu jesti proizvode od zitarica ako su pravilno pripremljene. Zitarice zahtijevaju pazljivu pripremu jer sadrze vise sastojaka koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Npr u svojoj opni sadrze fitinsku kiselinu koja sprecava absorpciju kalcija, magnezija, bakra, zeljeza i cinka u probavnom traktu. Zato prehrana bogata nepravilno pripremljenim zitaricama moze lako dovesti do ozbiljnog nedostatka ovih minerala u tijelu i smanjivanja kostane mase. Zrno zitarica takodjer sadrzi inhibitore enzima koji onemogucuju rad enzima potrebnih za probavu hrane, slozene secere koji se ne mogu razgraditi na jednostavne te tesko probavljive proteine kao gluten, koji uzrokuju alergije i probavne smetnje. Ovi problemi sa zitaricama se mogu ublaziti pravilnom pripremom pomocu namakanja i fermentacije.

Posto su zitarice vrlo problematicna namirnica, najpametnije je smanjiti njihov unos ili ih potpuno izbaciti. Pogotovo se osobama sa zdravstvenim problemima i prekomjernom tjelesnom tezinom preporucuje LCHF nacin prehrane, bez zitarica, brasna, tjestenine, krumpira, rize i ostalih namirnica bogatih secerom i skrobom. Takodjer se preporucuje nesto povecani unos prirodnih masnoca iz kojih tijelo crpi energiju kad nema pristup ugljikohidratima. Masnoce su osim toga neophodan izvor vitamina A, D, E i K koji su vazni za normalnu sintezu proteina u tijelu i mnoge druge funkcije. Masnoce takodjer daju dugotrajni osjecaj sitosti i zadovoljstva jer su vrlo vazne za mozak i zivce; cijelih 60% mozga se sastoji od masnoca.

Razloga za promjenu prehrane na vegetarijanstvo ima vise. Najcesci je razlog duboki osjecaj nepravde nad nehumanim postupcima prema zivotinjama u masovnom uzgoju. Masovna proizvodnja stoke podrazumijeva i masovni uzgoj zitarica za prehranu stoke sto je vrlo nepovoljno i za zivotinje, i za ljude i za okolis. Kao sto ljudima najvise odgovara hrana na koju su genetski predodredjeni tako i zivotinjama odgovara njihova prirodna hrana a to nikako nije koncentrirana hrana na bazi zitarica nego slobodna ispasa na otvorenim travnjacima. Unistavanje sumskih podrucja radi zemljoradnje unistava biolosku raznolikost prirode i iscrpljuje zemlju. Masovna upotreba anitibiotika, hormona rasta i stres kojem su zivotinja izlozene je neopravdan.

LCHF pokret podrazumijeva teznju za sto je moguce prirodnijim i zdravijim nacinom ljudske prehrane i visoku ekolosku svijest. Na covjeka se gleda kao na bice koje je sastavni dio prirode i njezinog poretka. Ova teznja za sto kvalitetnijom prehranom ukljucuje i zalaganje protiv masovne proizvodnje hrane, koja je uzrokovala unistavanje prirodnog bogatstva i drasticno pogorsanje kvalitete prehrambenih namirnica jer osiromasena zemlja daje hranu siromasnu hranjivim tvarima i nitko iz ovog nacina proizvodnje nije na dobitku osim industrije.

U LCHF pokretu se podupire lokalna proizvodnja na malo i organski uzgoj stoke, koji podrazumijeva pravedniji tretman zivotinja, oporavljanje bioloske raznolikosti u prirodi ali i bolji sastav prehrambenih namirnica. Masovna proizvodnja hrane u zadnjih 50 godina je dovela do drasticnog pogorsanja kvalitete prehrambenih namirnica sto pridonosi sirenju ”modernih” bolesti. Unistavanje prirode je dovelo do klimatskih promjena. Stanje kakvo je danas je neodrzivo i mislim da ce se stvari morati promijeniti iz korijena. Ako to ne ucine ljudi ucinit ce priroda koja nas vec neko vrijeme upozorava klimatskim nepogodama.

LCHF je model prehrane koji ima dvije glavne smjernice sto se tice sastava prehrane: prva je smanjeni unos ugljikohidrata prvenstveno secera i skroba, te izostavljanje margarina i drugih neprirodnih industrijskih proizvoda koji sadrze stvrdnute biljne masti, i razne industrijske dodatke od kojih su mnogi kancerogeni. Druga smjernica je da se ne treba suzdrzavati od prirodnih masnoca jer nema nikakvih ozbiljnih znanstvenih dokaza da masnoca steti zdravlju, a teorija o stetnosti zasicenih masnoca i kolesterola je velika zabluda. Kolicina proteinski bogate hrane je standardna, covjeku treba hrana zivotinjskog porijekla u malim kolicinama, koja treba biti dobro balansirana i koncentrirana hranjivim tvarima, a iz kojeg izvora cemo dobiti proteine moze svatko odluciti za sebe. Meso nije jedini izvor visokovrijednog proteina za covjeka. To su i riba, morski plodovi, jaja i mlijecni proizvodi a kako veliki broj vegetarijanaca koristi ove namirnice onda nemaju problema da se pravilno hrane na LCHF nacin ako to zele.


ponedjeljak, 20. rujna 2010.

Dijabetes - secerna bolest

Iako se tvrdi da biomedicinsko znanstveno istrazivanje napreduje velikim koracima, kronicne zapadnjacke bolesti sire se svijetom. Radi se o bolestima kao dijabetes, pretilost, srcane bolesti, osteoporoza, rak, reumatske bolesti, psorijaza, demencija, astma i alergije. Zbog rastuceg broja oboljelih ukazuje se sve veca potreba za ozbiljnim sagledavanjem znacaja evolucije, prehrane i naseg okruzenja na razvoj ovih bolesti. Nazalost zdravstvo u zapadnim zemljama se najvise oslanja na lijekove a sto se tice prehrane pacijentima se savjetuje da i dalje jedu istu onu hranu koja pogoduje razvoju ovih bolesti.


Srecom ”obicni” ljudi pocinju sve vise shvacati kako je ovo sve skupa povezano. Oni koji prestanu slijediti sluzbeno vazece prehrambene smjernice dozivljavaju najcesce poboljsanje svog zdravstvenog stanja. Oni koji jos nisu oboljeli osjecaju se puno bolje, oboljeli postaju manje bolesni a u mnogim slucajevima i potpuno zdravi.


Metoda kojom se dijabeticarima tip 2 moze pomoci da budu zdraviji a cesto i izlijeceni je vrlo jednostavna. U Svedskoj veliki broj dijabeticara radi upravo suprotno nego sto im savjetuju zdravstveni autoriteti: smanjuju unos ugljikohidrata, povecavaju unos prirodnih masnoca i zadrzavaju normalan unos proteina. Ovo dovodi do smanjenja secera u krvi, smanjenja potrebe za inzulinom te do normaliziranja krvnog tlaka i masnoca u krvi. Tijelo se jednostavno vraca u ravnotezu. Pitanje je zasto se ove jednostavne mjere tako tesko probijaju unutar okvira javnog zdravstva?


Za dijabeticare vaze iste prehrambene smjernice kao i za zdrave: najvise 10% kalorija iz zasicenih masnoca, a 50-60% kalorija iz ugljikohidrata. Ugljikohidrati su lanci molekula secera koji se u probavnom traktu brzo razgradjuju u glukozu i podizu secer u krvi. Dijabetes tip 2 je ”secerna bolest”, koja nastaje kad se tijelo vise ne uspijeva na normalan nacin rijesiti viska secera u krvi, uslijed dugotrajnog i pretjeranog unosa ugljikohidrata (secera). Paradoksalno je da se dijabeticarima preporucuje da jedu najvise onoga sto im najvise podize secer u krvi, sto najvise pridonosi poremecenim masnocama u krvi, sto najvise stimulira apetit i time smanjuje mogucnosti oboljelog da izgubi na tezini, kad je zapravo cilj smanjiti secer i masnoce u krvi i smanjiti tezinu (posto su dijabeticari tip 2 najcesce i pretili).


”Zapadnjacka bolest” ili metabolicki sindrom podrazumijeva ”faktore rizika” kao povisen secer u krvi, povisen krvni tlak, poremecene masnoce u krvi i pretilost. Sto se ima vise ovih poremecaja to je veci rizik od srcanog udara. Oboljelima se prepisuje cijeli niz lijekova za snizavanje secera, tlaka i masnoca u krvi cime se ove vrijednosti dovode u ”normalu” ali to samo prikriva simptome bolesti. Poviseni secer, tlak i masnoca u krvi te pretilost nisu sami po sebi neka bolest, nego su to pokazatelji poremecenog metabolizma u tijelu. Umjesto da se pronadje uzrok poremecaju te poduzmu mjere za uklanjane tog uzroka, ovi faktori rizika se snizavaju pomocu lijekova da bi usli u ”granice normale”. Kako se zna da je uzrok dijabetesa tip 2 i metabolickog sindroma pretjerani unos secera, prvi korak za lijecenje ove bolesti bi trebalo biti ogranicavanje unosa secera (ugljikohidrata) u organizam.


Brojne znanstvene studije pokazale su da prehrana sa niskim udjelom ugljikohidrata (low carb) daje bolje rezultate kod dijabeticara tip 2 nego standardna prehrana. Pokazano je poboljsanje vrijednosti secera u krvi, poboljsanje masnoca u krvi, smanjena potreba za lijekovima i gubitak prekomjerne tjelesne tezine. Usprkos svemu ovome, dijabeticarima se i dalje preporucuje prehrana siromasna masnocama i bogata ugljikohidratima, koja im podize secer u krvi i cini ih jos bolesnijima. Ovo takodjer povecava rizik za srcani udar, sljepocu, amputacije, dijalizu i druge komplikacije kod dijabetesa.


Ovo se prije sve znalo i lijecnici su ”secernim bolesnicima” uvijek propisivali dijetu sa niskim udjelom ugljikohidrata, sve dok u drugoj polovici proslog stoljeca nisu nastale ”nove prehrambene smjernice”. 1966. godine je Peter Cleave, bivsi lijecnik britanske mornarice, napisao knjigu The Saccharine Disease (moze se citati na internetu). U knjizi se opisuje kako su pretilost, dijabetes, srcane bolesti, karies i zucni kamenac bili potpuno nepoznati kod skupina naroda koji nisu imali pristup zapadnjackon nacinu prehrane. Kad su ovi narodi poceli konzumirati secer i bijelo brasno poceli su obolijevati od ovih bolesti.


Dijetisti preporucuju dijabeticarima prehranu koja im podize secer u krvi, pa kad se pacijentima usprkos uzimanju lijekova podignu vrijednosti metabolickih ”pokazatelja” - tlaka, secera i masnoce u krvi, onda lijecnik prepisuje vece doze lijekova. Lijecnik je strucnjak za lijekove ali malo zna o prehrani. Dijetist je strucnjak za prehranu ali malo zna o lijekovima. Usprkos strucnosti i iskustvu cini se da ni jedan ni drugi nemaju cjelovitu sliku o djelovanju prehrambenih namirnica na metabolizam i hormone u tijelu.


Moderno istrazivanje se usmjerilo da nadje tzv gene bolesti. Ali zapravo nema vecih gresaka na genima koje smo naslijedili od nasih predaka. Problem je sto ti geni nisu prilagodjeni ovako velikoj kolicini secera i skroba u prehrani koja se danas preporucuje i konzumira. U znanstvenim krugovima se zna da nije bas dobro da se ove stvari saznaju, zato sto veci dio troskova istrazivanja pokriva industrija. A sistem kakav trenutno jest je vrlo isplativ za industriju lijekova jer se ovi lijekovi uzimaju dozivotno.


Lijecnici, dijetisti i znanstvenici u Svedskoj (a pretpostavljam da je tako i u drugim zemljama jer ovo je globalna stvar) koji se bore da dokazu kako se mnoge od danasnjih modernih bolesti lijece promjenom nacina prehrane, nailaze na otpor, ismijavaje i vrijedjanje, iz jednostavnog razloga sto su prijetnja postojecem sistemu. Ipak se vrijeme promjena osjetno priblizava. Medju ljudima se sve vise siri svijest o znacenju pravilne prehrane za zdravlje pa se moze ocekivati da ce taj pokret utjecati na establishment i industriju u smislu da se daju istinite informacije i prehrambene smjernice, kao i da se covjeku omoguci zdrava i prirodna prehrana.


*Na slici Lars-Erik Litsfeld na omotu svoje nove knjige Dijabetes – ne hvala. LCHF vodic i kuharica za vas koji ne podnosite secer. 2007. godine napisao je svoju prvu knjigu Fettskrämd (U strahu od masnoca) u kojoj je opisao svoj put od pretilog dijabeticara tip 2 do zdravog covjeka normalne tjelesne tezine. Njegova metoda se sastojala u tome sto je poceo raditi sve obrnuto od onoga sto su mu lijecnici savjetovali. Ova njegova knjiga je mnogima otvorila oci.


Za vise informacija preporucujem ovaj znanstveni clanak iz travnja 2007 Dietary carbohydrate restriction in type 2 diabetes mellitus and metabolic syndrome: time for a critical appraisal.


subota, 11. rujna 2010.

LCHF palačinke


LCHF palačinke I


5 jaja
3,5 - 4 dl slatkog vrhnja
2 dl brašna od badema (ili fino samljevenih badema)
prstohvat morske soli
maslac za prženje

Istucite jaja mikserom, dodajte vrhnje, bademe i sol. Pecite na dosta maslaca.

Ako imate štednjak na plin pojačajte malo vatru kad ubacite maslac i tijesto pa kad se stvori "površina" palačinke smanjite vatru. Palačinke od badema nisu toliko elastične kao "obične" palačinke, pa ih je lakše preokrenuti ako se malo duže peku na laganijoj vatri.

Servirajte sa malinama, kupinama ili drugim bobičastim voćem i tučenim slatkim vrhnjem. Ili ih samo premazite maslacem :)



LCHF palačinke II - ove su bolje


2 jaja
1 dl slatkog vrhnja ili kokosovog mlijeka
1,5 dl fino mljevenih badema ili kokosovog brašna
1 mala žličica psyllium praška
malo soli
malo praška za pecivo
malo vanilije

Umutiti pjenasto jaja, dodati ostale sastojke. Ostaviti da malo odstoji. Peći male palačinke na dosta maslaca, tako da se smjesa stavlja žlicom na tavu, pa se može odjednom peći recimo 4 palačinkice – tako ih je lakše okretati.






srijeda, 8. rujna 2010.

Kruh od kiselog tijesta


Prvo treba napraviti osnovu za kiselo tijesto ili prirodni kvas (sourdough) koji sadrzi lakto-bakterije koje zive u simbiozi sa kvasnim gljivicama. Ovome treba nekoliko dana da se napravi i to radite samo prvi put. Polovicu dobivenog tijesta koristite svaki put kad pecete kruh a drugu polovicu "nahranite" i spremite za slijedeci put.


Dan 1, ujutro
1 dl mlake vode pomijesajte sa 0,5 dl (30 g) razenog brasna (po mogucnosti organskog) u jednu vecu staklenku (jer ce ovo rasti). Naslonite poklopac na staklenku ali ga nemojte zaviti da ima pristup zraka. Ostavite na nekom toplijem mjestu u kuhinji, najbolje oko 20-25 stupnjeva. Ostavite da stoji tri dana, ali promuckajte lagano staklenku svako jutro i svaku vecer.

Dan 4, ujutro
Nadodajte 1 dl mlake vode i 1,5 dl (90 g) razenog brasna i promijesajte. Sada ce tijesto biti malo gusce.

Dan 4, navecer
Sada je proces vrenja vec zapoceo i tijesto bi trebalo malo narasti. Miris jos nije bas ugodan i tijesto treba nastaviti razvijati se da bi dobilo na snazi. Izlijte sadrzaj iz staklenke ali ostavite oko 0,5 dl, nadodajte 1 dl mlake vode i 1 dl (60 g) razenog brasna i promijesajte. Ako tijesto jos nije pocelo vreti (rasti) ostavite ga da stoji jos 12 sati.

Dan 5, ujutro
Ponovite prethodni postupak: izlijte sve osim 0,5 dl, nadodajte 1 dl mlake vode i 1 dl (60 g) razenog brasna, promijesajte i ostavite.

Dan 5, navecer
Ako je tijesto lijepo naraslo do dvostruke velicine i ima gustocu kao cokoladna pjena, znaci da je vas prirodni kvasac gotov. Ako ne izgleda tako, ponovite postupak jos jednom: izlijte sve osim 0,5 dl, nadodajte 1 dl mlake vode i 1 dl (60 g) razenog brasna, pomijesajte i ostavite.


Kad je kvas gotov, uzmite jednu polovicu koju cete upotrebiti za pecenje kruha prema dolje navedenom receptu. Ostatak "nahranite" - dodajte 1 dl mlake vode i 1 dl brasna, pomijesajte i ostavite na toplom da se digne i zapjeni (obicno 5-6 sati). Tada, kad je najaktivniji, spremite ga u frizider. Ovako moze stajati oko 7 dana. Ako cete peci ponovo u roku od 7 dana, upotrebit cete polovicu a ostatak "nahraniti". Ako necete peci, izlijte polovicu, ostatak "nahranite", pa kad se digne i zapjeni vratite natrag u frizider. Na ovaj nacin mozete beskonacno dugo odrzavati zivu kulturu svog prirodnog kvasa. Jedan dio mozete i zamrznuti, za slucaj da vam kultura "ugine" sto se moze dogoditi ako ju ne nahranite (unutra su zivi mikroorganizmi).


Najjednostavniji kruh od kiselog tijesta

Navecer:
Pomijesajte polovicu kiselog tijesta, 3 dl mlake vode i 3 dl (180 g) razenog brasna ili spelta. Sve brasno koje koristimo je od cjelovitog zrna. Pokrijte plasticnom folijom i ostavite preko noci na toplom mjestu.

Ujutro:
Nadodajte 0,5 dl mlake vode, 300 g brasna spelta ili psenicnog od cjelovitog zrna, 2 cajne zlicice soli (10 g), 1 veliku jusnu zlicu maslaca ili svinjske masti (svinjska mast u kruhu je moje otkrice - daje mekocu i socnost) i 1-2 zlice meda. Zamijesite na ruke ili u masini i ostavite da kvasa do dvostruke velicine, otprilike 2 sata.


Uzmite jednu posudu promjera 22 cm, oblozite je masnim papirom za pecenje, i prebacite tijesto u nju. Pokrijte kuhinjskom krpom i ostavite da se dize oko 1 sat.


Ukljucite pecnicu na 275 stupnjeva na vrijeme da se dobro ugrije. Kad stavite posudu sa tijestom u pecnicu smanjite temperaturu na 250 stupnjeva. Nakon 15 minuta smanjite na 200 stupnjeva i ostavite da se pece jos 15-20 minuta. Ako imate termometar, zabodite ga u kruh i kad je unutrasnja temperatura kruha oko 98 stupnjeva kruh je gotov. Izvadite ga iz posude, umotajte u kuhinjsku krpu i ostavite na resetki da se hladi.


Razeno brasno daje malo kiselkasti okus. Ja pecem sa speltom jer je neutralnijeg okusa a puno laksi za probavu od psenicnog brasna. Mozete kombinirati vrste brasna koje zelite, ali kvasac uvijek hranite razenim brasnom.

Napomena: Ovaj kruh nije LCHF.



ponedjeljak, 6. rujna 2010.

Zdrav dorucak za djecu


Jos jedna stvar koju nam prehrambena industrija namece kao zdravu hranu su razne pahuljice tipa cornflakes i druge "ekspandirane" stvari za dorucak. One se proizvode u velikim strojevima za istiskivanje, pod djelovanjem visokih temperatura i jakog pritiska. Ovaj proces unistava vecinu hranjivih tvari iz zitarica, osjetljiva ulja oksidiraju (uzegnu se) a odredjeni proteini iz zitarica postaju toksicni.


Jedan naucnik je napravio pokus sa misevima: jednom misu je dao da jede neobradjene zitarice, drugom je dao da jede pahuljice a trecem je dao kartonsku kutiju od tih pahuljica. Prvi mis koji je jeo zitarice je pozivio najduze, a drugi mis koji je jeo pahuljice uginuo je prije nego treci mis koji je pojeo kartonsku kutiju od pahuljica! Pa naravno, ne moze se hranom tako manipulirati bez posljedica. 

Ovo se isto odnosi na "ekspandiranu rizu" od koje se prave rizini kolacici ili keksi. Ovako proizvedene pahuljice su vrlo teske za probavu. Istrazivanje je pokazalo da imaju snazniji ucinak na inzulin nego secer i bijelo brasno. U procesu proizvodnje tj istiskivanja pahuljica, fitinska kiselina iz opne zitarica ostaje netaknuta, a enzim fitaza koji djelimicno razgradjuje fitinsku kiselinu u probavnom traktu nestaje. 

Pripremite djeci zobenu kasicu za dorucak. Vrlo se brzo napravi, za 5 minuta. Samo se morate sjetiti navecer natopiti zobene pahuljice (1 minut). 

Zobena kasica za dorucak (2 porcije) 

Navecer: u manju posudu u kojoj cete ujutro skuhati kasicu stavite 1 salicu (2 dl) tople vode, 2 zlice jogurta i 1 salicu zobenih pahuljica (po mogucnosti iz organskog uzgoja), poklopite i ostavite preko noci. Ujutro: nadodajte jos 1 salicu vode i malo soli i zakuhajte. Kuhajte par minuta dok se kasica ne zgusne. Kad je gotova sklonite je sa vatre i rastopite u kasici veliku zlicu maslaca i umijesajte jedan ili dva zumanjka. Ako se bojite sirovog zumanjka, dodajte ga pri kraju kuhanja. 

Po zelji mozete dodati: naribanu jabuku i malo cimeta, zgnjecenu bananu, maline ili kupine, kokosove pahuljice ili samo zasladiti sa malo meda. Uz to djeci servirajte jogurt ili kefir. Umjesto zobenih mozete na isti nacin pripremati razene ili neku drugu vrstu "spljostenih" pahuljica. Nezgodno da imamo isti naziv "pahuljica" za oba proizvoda. One prve "lose" pahuljice su kao mali napuhani jastucici, a ove druge"zdravije" pahuljice su kao mali spljosteni listici. 

Jaja su uvijek dobar dorucak za djecu, kao i kruh od pravilno pripremljenog brasna sa maslacem, sirom, vrhnjem, pancetom... saka badema ili oraha su dobra nadopuna. Ako djeca hoce "pahuljice" napravite ih od orasastih plodova i sjemenki (bademi, orasi, ljesnjaci, bucine, suncokretove sjemenke...)

Sjemenke stavite na jedan pleh i zapecite u pecnici 10-tak minuta na najnizoj temperaturi. Bademe, ljesnjake i orahe nasjeckajte grubo i pomijesajte sve sastojke u jednu posudu i dobili ste gotovu vlastitu mjesavinu musli za brzi dorucak s jogurtom, kefirom, svježim sirom, vrhnjem ili sl. Pospite cimetom.

Napomena: Zobena kasica nije LCHF. 

Pročitajte: Žitarice u prehrani


nedjelja, 5. rujna 2010.

Zitarice u prehrani


Djeca i mladi u razvoji, te odrasli koji su zdravi, imaju normalnu tjelesnu tezinu i koji nisu osjetljivi na ugljikohidrate  ne trebaju biti na strogom LCHF/Paleo rezimu ako to ne zele. Oni mogu nadopuniti svoju prehranu nekim proizvodima od zitarica, ali tako da zitarice budu jedan manji dio prehrane, a ne njezin glavni dio kako nam to preporucuju sluzbene prehrambene smjernice. Medjutim, kako su zitarice vrlo problematicne i tesko probavljive namirnice, svakako se moraju pravilno pripremiti prije konzumacije. 

Nasi preci i tradicionalni narodi u skoro svim dijelovima svijeta uvijek su natapali, fermentirali i/ili proklijavali zitarice prije nego su ih jeli. Meni je fascinantno to kako su znali sto treba raditi a mi danas uz svu modernu nauku opet sve radimo krivo.  Zitarice naime u svojoj opni sadrze antinutrijente, tj tvari koje sprecavaju absorpciju hranjivih tvari u tijelu. Npr fitinska kiselina sprecava absorpciju kalcija, magnezija, bakra, zeljeza i cinka u probavnom traktu. Zato prehrana bogata zitaricama moze lako dovesti do ozbiljnog nedostatka ovih minerala u tijelu i smanjivanja kostane mase. Danasnje prehrambene smjernice nas poticu da jedemo sve vece kolicine neobradjenih integralnih zitarica, sto dovodi do mnogih bolesti crijeva kao npr IBS (sindrom iritabilnog crijeva) ciji su simptomi bolovi u stomaku, napuhanost, gasovi, proljev ili kronicni zatvor.

U procesu natapanja se omogucuje da enzimi, lakto-bakterije i brojni drugi sitni ”pomagaci” razgrade i neutraliziraju fitinsku kiselinu. Potrebno je najmanje 7 sati natapanja u toploj kiselkastoj vodi da se neutralizira veci dio fitinske kiseline u zitaricama (preporuca se natapanje od 7-24 sata). Natapanje u toploj vodi takodjer neutralizira inhibitore enzima (spojevi koji blokiraju rad enzima koji su vrlo vazni za probavu hrane) koji se nalaze u svim zitaricama, pa se njihovom neutralizacijom potice proizvodnja brojnih vrijednih enzima koji nam pomazu da mozemo absorbirati puno vise vitamina iz zitarica, narocito B skupine.

Znanstvenici su otkrili da su proteini iz zitarica, narocito gluten, vrlo teski za probavu. Prehrana bogata nepravilno pripremljenim zitaricama, narocito vrstama koje sadrze puno glutena kao psenica, predstavlja ogroman napor za cijeli nas probavni trakt, i kao posljedicu toga imamo rastuci broj alergija, celijakije, kronicno lose probave, mentalnih bolesti i sirenje gljivicnog oboljenja candide albicans. Najnovija istrazivanja povezuju nepodnosenje glutena sa preko 50 raznih bolesti i bolesnih stanja. Za vrijeme natapanja i fermentacije gluten i drugi tesko probavljivi proteini djelimicno se razgradjuju na jednostavnije komponente koje tako postaju lakse za absorpciju u tijelu.

Zitarice se dijele u dvije kategorije. One koje sadrze gluten kao zob, raz, jecam i psenica ne bi se smjele upotrebljavati bez da su se prethodno namakale i fermentirale. Heljda*, riza i proso ne sadrze gluten i lakse su za probavu. Cjelovita riza i cjelovito proso sadrzavaju manje kolicine fitinske kiseline nego druge zitarice pa nije bas neophodno namakati ih. Medjutim trebali bi se kuhati barem dva sata, najbolje u prethodno pripremljenoj juhi od kostiju koja je vrlo bogata mineralima. Ovo bi neutraliziralo nesto fitinske kiseline koju riza i proso sadrze a dodatni minerali bi kompenzirali za one koji su ostali nedostupni.

U novije vrijeme su postale popularne neke ”nove” zitarice koje ranije nisu bile zastupljene u nasim krajevima. Npr spelt, quinoa* i amaranth*. Spelt i quinoa se isto trebaju natapati prije upotrebe. Sve vrste zitarica se uvijek trebaju koristiti cjelovite, onako kako dolaze u prirodi i kako su ih tradicionalni narodi upotrebljavali. Cjelovite zitarice treba namakati u kiselkastoj otopini npr u vodi sa nekoliko zlica jogurta, najmanje 7 sati ali po mogucnosti 12 do 24 sata. Brasno se namace u jogurtu ili kiselom mlijeku. Dalje se nastavlja sa pripremom jela na uobicajeni nacin.

Najbolji nacin za pripremanje kruha je tradicionalni kruh od kiselog tijesta ili prirodnog kvasca. Zahtijeva nesto vise vremena za pripremu, ali ako se napravi veca kolicina moze dugo trajati jer se ne susi i ne mrvi kao obicni kruh sa kupovnim kvascem.

*Heljda, quinoa i amaranth zapravo nisu zitarice ali se upotrebljavaju na isti nacin kao i zitarice. Ne sadrze gluten.

Napomena: Prema LCHF zitarice se nikako ne konzumiraju. 


subota, 4. rujna 2010.

LCHF casopis u Svedskoj



Citam danas predzadnji broj LCHF casopisa. (Da, LCHF u Svedskoj ima i svoj casopis!) Casopis su osnovali Annika Dahlqvist, specijalista opce medicine iz Njurunde koja se tvrdoglavo izborila za sirenje LCHF u Svedskoj, Sten Sture Skaldeman, novinar i bivsi dijabeticar tipa 2 koji se uz pomoc LCHF prehrane izlijecio od dijabetesa i prepolovio u tezini, napisao vise knjiga o LCHF), Bo Zackrisson, novinar i glavni urednik znanstvenog casopisa Znanost 20-tog stoljeca te Margareta Lundström, pokretacica najposjecenijeg foruma LCHF u Svedskoj Ugljikohidrati u fokusu koji danas broji preko 12 000 clanova.

Strucni suradnici koji casopisu pruzaju znanstvenu potporu su Jörgen Vesti-Nielsen, vodeci specijalist diabetolog iz Karlshamna (koji je napravio najpoznatije istrazivanje o LCHF prehrani na dijabeticarima), Uffe Ravnskov, docent iz Lunda (koji je vec preko 30 godina angaziran u pitanjima kolesterola i njegove ”stetnosti” te je o tome napisao vise knjiga na raznim jezicima), Andreas Eenfeldt, opci lijecnik specijalizant iz Karlstada (tzv ”Kostdoktorn” doktor za prehranu koji pise najcitaniji sajt o LCHF u Svedskoj a uskoro izlazi i sa svojom prvom knjigom o LCHF) te Björn Hammarskjöld, umirovljeni doktor biokemije.

Sama ova imponirajuca lista govori dovoljno o ozbiljnosti LCHF pokreta u Svedskoj i vaznosti ovog nacina prehrane ne samo za lijecenje pretilosti vec i mnogih drugih bolesti. Brojni drugi lijecnici, znanstvenici i profesori pisu clanke kao gostujuci tekstopisci ili kao intervjuirane osobe za casopis. Takodjer mnogi LCHFisti dijele s citateljima svoja iskustva s ovom prehranom i njenim ucinkom na zdravlje i mrsavljenje.

U ovom broju interesantna reportaza o norveskoj doktorici Sofie Hexeberg (na slici) koja vec dugi niz godina u svojoj lijecnickoj praksi u Oslu lijeci pacijente koji pate od pretilosti, dijabetesa te drugih bolesti metabolickog sindroma, prepisujuci im - promjenu prehrane na LCHF! Ona je prosla dug put od svog medicinskog skolovanja gdje su je ucili o ”kalorijama unutra” i ”kalorijama van” te da se treba jesti manje a kretati vise da bi se smrsavilo. ”Oni koji zbrajaju kalorije su potpuno u krivu” prica dr Hexeberg ”najvaznije je sto jedemo a ne koliko jedemo”. Naporno radi u dvije privatne klinike, pise clanke i odgovara na intervjue, a nedavno je izasla i sa svojom knjigom Zdravi sa niskougljikohidtanom prehranom – novi zivot sa pravom hranom. Takodjer je angazirana kao jedan od pokretaca alternativnog udruzenja Prehrambena reforma za pretilost i dijabetes.

Solveig-Elise Hansen je djevojka kojoj je dr Haxeberg spasila zivot. Solveig je tezila 265 kilograma, imala BMI 85 i obim struka 192 cm! 10 godina svoje mladosti je provela trazeci pomoc od lijecnika. Iako joj je dijagnosticirana inzulinska rezistencija (otpornost stanica na inzulin uslijed cega dolazi do velikih poremecaja u metabolizmu) ipak su specijalisti interne medicine rekli da ne mogu pronaci nikakve hormonalne uzroke njezinoj debljini??!

Kad je Solveig dosla kod doktorice Hexeberg u maju 2006 godine, dobila je upute da pocne sa niskougljikohidratnom prehranom. Kad je Solveig prestala unositi secer i skrob u organizam, spustila se razina inzulina u njezinom krvotoku i masne rezerve sa njezinog tijela su oslobodjene: mogle su se poceti trositi za energiju. Rezultat je bio da je izgubila 90 kilograma za 90 dana! A onda jos toliko ali laganijim tempom. Solveig je jela meso, ribu, jaja, sir i povrce koje raste iznad zemlje.

Solveig sada ima 30 godina i upravo je dobila svoj prvi posao u zivotu kao teta u vrticu (jadna djevojka nije bila u stanju raditi dok je bila bolesno pretila). Tek kad je izgubila prvih 90 kilograma pocela je sa laganim setnjama koje su vremenom postajale sve intenzivnije. Kako nas ono uce: jedi manje kreci se vise? Ova djevojka je izgubila prvih 90 kilograma ciste masti za 90 dana bez kalorijskog ili kolicinskog ogranicavanja hrane, sjedeci jer se nije ni mogla kretati.

Koja sreca da je naisla na pametnu i sposobnu doktoricu Sofie Hexeberg…


srijeda, 1. rujna 2010.

Prirodna i zdrava prehrana za cijelu obitelj


Djeca, mladi u razvoju i odrasli koji su vitalni, dobrog zdravlja i normalne tjelesne tezine ne trebaju ogranicavati unos ugljikohidrata na isti nacin kao oni koji se drze strogog LCHF-a. Da se razumijemo odmah na pocetku, secer i bijelo brasno ne treba jesti nitko, kao ni margarin ni biljna ulja. Ali neka jela od cjelovitih zitarica i mahunarki mogu sacinjavati dio zdrave prehrane ako su pravilno pripremljena. 

Zitarice su vrlo problematicna namirnica, zato sto su vrlo teske za probavu i sto sadrze tzv ”antinutrijente” koji sprecavaju absorpciju vaznih minerala u tijelu. Ovaj problem se moze donekle rijesiti pravilnom pripremom zitarica koja obuhvaca natapanje, fermentaciju i/ili proklijavanje. Stari narodi sirom svijeta su se tisucama godina koristili ovim tehnikama pripremanja zitarica, sve do modernog doba kad je industrija preuzela svar u svoje ruke i pocela sa ”brzom” proizvodnjom hrane. Zivotinje prezivaci kao npr krava imaju 4 zeluca od kojih prvi sluzi kao prostor za fermetaciju gdje bakterije razgradjuju sastojke iz biljne hrane. Kako mi u svom probavnom sistemu nemamo ovu mogucnost pred-probave biljne hrane, trebamo imitirati ovaj proces prije unosenja u organizam, ako zelimo jesti zitarice.

Vanjska ljuska zrna zitarice (npr psenice, razi, zobi ili jecma) kao i zrna mahunarki (npr suhi grah i slanutak) sadrzi fitinsku kiselinu koja sprecava absorpciju ili iskoristavanje kalcija, magnezija, zeljeza, bakra i cinka. Ovo su vrlo vazni minerali koji ucestvuju u vitalnim funkcijama naseg tijela i njihov nedostatak dovodi do mnogih bolesti. Natapanje brasna u jogurtu ili kiselom mlijeku 12 – 24 sata neutralizira fitinsku kiselinu. Mlijecna kiselina i lakto-bakterije iz jogurta razgradjuju kompleksne molekule skroba, iritirajuce tanine i tesko probavljive proteine koje sadrze zitarice. Natapanje povecava sadrzaj vitamina i cini da svi hranjivi sastojci postaju laksi za absorpciju.

Tek ovako pravilno pripremljeno brasno spremno je za upotrebu: stetni sastojci neutralizirani, tesko probavljivi sastojci napola probavljeni, sadrzaj vitamina i minerala kojeg unosimo u tijelo puno veci. Osim toga je tijesto s ovako pripremljenim brasnom puno podatnije i ukusnije nego s obicnim bijelim brasnom ili cjelovitim brasnom koje nije natapano. Samo brasno cjelovitih zitarica dolazi u obzir. Rafinirano bijelo brasno ne treba nikako jesti, kao ni secer, jer ove stvari ne samo da ne sadrze nikakve hranjive tvari nego nam potrose i one koje imamo u tijelu! Ovo su cisti ”kradljivci” hranjivih tvari! Hranu uvijek treba uzimati u obliku u kojem dolazi u prirodi, jer samo tako je zdrava za covjeka. Tradicionalni narodi sirom svijeta su uvijek koristili cjelovite zitarice koje su natapali i fermentirali, iako nisu imali strucna objasnjenja zasto to rade. Mi danas uz svo znanje i nauku, opet sve radimo krivo.

Evo uzmimo na primjer popularnu zobenu kasicu: skuhate li djeci ujutro zobenu kasicu od zobenih pahuljica i vode, te dodate malo mlijeka i dzema i posaljete djecu u skolu, oni ce vam biti gladni nakon pola sata, a najduze nakon 2 sata, jer ovakakav obrok sadrzi samo prazne ugljikohidrate ali ne i hranjive sastojke. Onda ce djeca preko malog odmora trcati kupiti slatkise ili neku brzu hranu sto ce ih jos vise izgladniti i oduzeti im energiju koja im je potrebna za normalan rast, razvoj i ucenje. Medjutim ako navecer natopite zobene pahuljice u vodu sa malo jogurta, pa ih ujutro skuhate i dodate puno maslaca i jedan zumanjak, moze i izribana jabuka ili zgnjecena banana, djeca ce dobiti masnocu i hranjive tvari u sebe kroz istu kolicinu kasice, da ce bez problema biti sita do rucka i lijepo uciti i razvijati se.

Sto je sa kruhom? Mozda se neki od vas sjecaju kako su nase bake mijesile kruh? U stara vremena nije bilo kupovnog kvasca vec se pekao kruh od kiselog tijesta ili prirodnog kvasca (sourdough). Ovo se dobije od brasna i vode koje se pusti nekoliko dana da stoji pa se tako razviju kvasne gljivice i mlijecno-kisele bakterije. Ova osnova se kasnije koristi za pecenje kruha umjesto kupovnog kvasca. Dio se ostavi za novo pecenje samo se treba ”nahraniti” sa novom kolicinom brasna i vode. Ovakav nacin pecenja kruha neutralizira gore spomenute antinutrijente iz zitarica, olaksava probavljivost kruha i povecava mu hranjivu vrijednost. I ne samo to, vec mu i produzava trajnost! Poznat je i drevni recept za kruh od proklijanog zita koje se pece na niskoj temperaturi ili se susi kako bi se sacuvali enzimi iz klica.

No probavni sistem covjeka nije gradjen za probavljanje vece kolicine zitarica. Iako smo svejedi, nas probavni trakt je gradjen kao kod mesojeda. Imamo relativno kratko crijevo (u odnosu na biljojede) izgradjeno da moze probaviti proteine i masnoce, ali nema mogucnosti za razgradnju celuloze iz biljne hrane. Zeludac nam je cak i manji nego kod zivotinja mesojeda (zeludac kod biljojeda je jos veci nego kod mesojeda) sto znaci da smo prilagodjeni jesti koncentriranu nutritivno bogatu hranu u MALIM KOLICINAMA, koja treba biti dobro balansirana i bogata hranjivim tvarima, kao npr jaje (u tako malom prostoru sve moguce hranjive tvari), skoljke, iznutrice zivotinja, masnoce. Ostatak moze biti hrana manje nutritivne vrijednosti kao sto su zitarice, koje daju energiju i osiguravaju opstanak u nedostatku nutritivno bogatije hrane, ali daleko od toga da je to optimalna hrana za nas. 


Zitarice, mahunarke, peciva od brasna i prirodnih sladila (ako se pripremaju na pravilan nacin) mogu predstavljati jedan dio prirodne i zdrave prehrane djece i mladih u razvoju, kao i odraslih koji su zdravi i normalne tjelesne tezine. Ali ne veci dio prehrane. Ako i niste na LCHF svakako je pozitivno da smanjite unos ugljikohidrata i povecate unos prirodnih masnoca. Osnova prirodne i zdrave prehrane za cijelu obitelj treba biti prava prirodna hrana u njenom izovrnom obliku: jaja, meso, riba, prirodne masnoce, povrce, voce, punomasni mlijecni proizvodi, uz dodatak orasastih plodova, sjemenki te nesto proizvoda od zitarica pripremljenih na pravilan nacin. Sto vise prave hrane i prirodnih namirnica i sto manje nutritivno osiromasenih industrijskih preradjevina krcatih kemikalijama.



Napomena: Prema Paleo / LCHF zitarice se nikako ne konzumiraju.


Podijelite ovaj tekst

Copyright © 2010-2014 Anita Šupe. Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet liječnika.