Fermentirano povrće

Kao što već dobro znamo, zdravlje (i bolesti) počinju u crijevima. Crijevni mikrobiom (mikrobiota ili crijevna flora) su milijarde živih mikroorganizama naseljenih u našim crijevima koji su doslovno odgovorni za naš imunitet i sveukupno zdravlje. 

Ono što je najvažnije znati po pitanju ove izuzetno kompleksne teme je da ne možemo imati dobar/zdrav sastav mikroorganizma u crijevima ako ne konzumiramo fermentiranu hranu koja je bogata korisnim sojevima bakterija. Probiotici u tabletama/kapsulama/prašku su korisni kao zaštita za vrijeme i poslije uzimanja antibiotika, ali oni po svom djelovanju ne mogu zamijeniti probiotike iz prave hrane. 

Fermentacija je proces u kojem nastaju korisni mikrorganizmi i najjednostavniji način za konzumaciju fermentirane hrane je kefir kojeg radimo uz pomoć kefirne kulture (kefirnih zrnaca). Drugi jednostavan način je fermentacija povrća. Povrće možemo fermentirati uz pomoć soli, sirutke ili startera za fermentaciju. Sirutku dobijete kad procijedite domaći kefir ili jogurt, starteri se kupuju, ali možete i bez svega toga koristeći samo sol (preporučam kvalitetnu nerafiniranu morsku sol). 

Očistite i narežite povrće (ja sam ovdje upotrebila crveni kupus, mrkve i cvjetaču). Povrće možete i ne morate izgnječiti rukama. Pripremite otopinu vode i soli: važno je upotrebiti pročišćenu filtriranu vodu, a ako nemate filter možete vodu prokuhati i ohladiti. U pola litre vode rastopite jednu veliku žlicu soli i prelijte preko povrća. Povrće treba sa nečim dobro pritisnuti tako da je potpuno uronjeno u tekućinu tj da na njega ne dolazi zrak jer bi se u tom slučaju mogle razviti plijesni. Za to možete upotrebiti tanjurić odgovarajuće veličine ili vrećicu napunjenu vodom i dobro zavezanu (ovo najbolje poklopi sve šupljine). 

Zatvorite teglu i ostavite je na sobnoj temperaturi. Ako nemate specijalni poklopac koji propušta plinove, kao što ga ja nemam, trebate svaki dan otvoriti poklopac, ca dva puta, da plin koji se stvara fermentacijom izađe vani. Nakon par dan lijepo se vide mjehurići a kad otvorite teglu osjeća se ugodan kiselkasti miris fermentacije. Povrće je gotovo već nakon 4-5 dana, tada je fino tvrdo i hrskavo, a ako želite mekše povrće ostavite ga duže, no što duže stoji postaje kiselije. Kad je gotovo spremite teglu u frižider, na hladnoći se fermentacija zaustavlja.

O fermentaciji sam najviše praktičnih stvari naučila od izvrsne Donne Schwenk iz njezine dvije knjige Cultured Food for Life i Cultured Food for Health a njezina web stranica je također prebogata sadržajem, preporučam https://www.culturedfoodlife.com/ 

Bilo bi idealno svaki obrok obogatiti s malo fermentiranog povrća, a ako ne svaki obrok onda barem jedan, onaj glavni obrok u danu. Konzumacijom fermentirane hrane postajemo otporniji na loše utjecaje iz okoliša i na lošu hranu, jačamo svoj imunitet i unapređujemo svoje zdravlje.

Napokon - GAPS knjiga na hrvatskom!

S velikim veseljem, napokon, mogu objaviti da je na hrvatskom jeziku u izdanju Tragom izašla knjiga “GAPS Crijevno psihološki sindrom” koju je napisala doktorica Natasha Campbell-McBride, specijalistica za neurologiju i nutricionizam.  

Proučavajući zdravstvena stanja stotina pacijenata oboljelih od autizma, poteškoća s učenjem, psihijatrijskih bolesti i drugih teškoća, dr. Campbell-McBride otkrila je jasnu povezanost između nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksičnosti od kemikalija nastalih od neprobavljene hrane, koje mogu ozbiljno ugroziti kemiju mozga. Zato je skovala naziv Crijevno psihološki sindrom (Gut and Psychology Syndrome) ili GAPS. Dr. Campbell-McBride među prvima je objasnila ulogu crijevne flore – mikrobioma za ljudsko zdravlje i sve poremećaje do kojih dolazi kada imamo loš sastav ili disbiozu crijevne flore. 

Iako je podnaslov knjige “Prirodno liječenje autizma, dispraksije, ADD-a, disleksije, ADHD-a, depresije, shizofrenije”, knjiga nije namijenjena samo za ove bolesti i poteškoće. Ona nudi informacije o povezanosti zdravlja crijeva i crijevne flore sa sveukupnim zdravljem i imunološkim sustavom organizma, te predstavlja izvanredan priručnik koristan svakoj obitelji. Dr. Campbell-McBride na vrlo jednostavan i lako razumljiv način objašnjava komplicirane procese u ljudskom organizmu kako bismo shvatili povezanost prehrane i drugih čimbenika sa zdravstvenim stanjem. 

Knjiga je korisna svim roditeljima čija djeca pate od alergija, atopijskog dermatitisa, oslabljenog imuniteta, čestih upala uha, probavnih tegoba, nenapredovanja i mnogih drugih stanja. Korisna je i odraslima koji se bore s autoimunim bolestima, upalnim crijevnim bolestima, kao i onima koji nemaju teže zdravstvene poteškoće ali žele pravilnom prehranom poboljšati i zadržati dobro zdravlje. 

U mnogim zemljama svijeta poznata je GAPS dijeta koja se u detalje opisuje u ovoj knjizi. Dijeta se odvija u fazama, od uvodne GAPS dijete koja eliminira veliki broj namirnica, preko postepenog vraćanja namirnica, pa do potpune GAPS dijete koja je vrlo slična Paleo i LCHF načinu prehrane. No čak i ako nemate namjeru provoditi ovu dijetu, iz knjige ćete naučiti mnoge korisne stvari: 

• Što se događa - kako to sve bolesti počinju u crijevima, o sastavu crijevne flore i svim njenim ulogama u organizmu, o povezanosti crijevne flore i imunološkog sustava, što sve može oštetiti crijevnu floru, o povezanosti crijeva i mozga, do kojih sve poremećaja dolazi zbog loše crijevne flore i sl. 
• Prehrana - koja je odgovarajuća prehrana za osobe sa crijevno psihološkim sindromom (GAPS-om), zašto ne možemo probaviti određenu hranu i do kakvih poremećaja to dovodi, uvodna i potpuna GAPS dijeta, kako provoditi skidanje s dijete, što kad su djeca jako izbirljiva i neće da jedu normalnu hranu, što kod nenapredovanja i poremećaja hranjenja itd. 
• Sve o dodacima prehrani kao što su probiotici, ulje jetre bakalara, vitamini i minerali, enzimi, o manjku želučane kiseline i do čega on dovodi, sve o dobrim i lošim masnoćama, kolesterolu i zašto je potrebna detoksikacija organizma. 
• O čestim upalama uha, slabom imunitetu i kako ga ojačati, kako rješavati opstipaciju, o genetici, kako se hraniti kad planiramo obitelj, o dohrani beba u GAPS obiteljima, o cijepljenju i mnogim drugim stvarima. 
• Knjiga sadrži i veliki broj recepata za sva jela, slana i slatka, recepte prilagođene djeci, upute kako fermentirati hranu i još puno toga. 

Činjenica je da smo u ovom modernom dobu više nego ikada izloženi toksinima iz okoliša koji nam narušavaju zdravlje i hrana više nije prirodna kakva je nekada bila. Stoga je knjiga ovakvog edukativnog sadržaja izuzetno vrijedna kao literatura i priručnik za zdraviji i kvalitetniji život. Ranije sam objavila jednu recenziju ove knjige, pročitajte je ovdje: GAPS Crijevno psihološki sindrom - recenzija. 

Knjigu po promotivno sniženoj cijeni, do 05.04.2018. naručite ovdje: Tragom webshop.

Kefir od kokosovog mlijeka – Paleo, AIP i kod intolerancije mliječnog

Mnogi su ljudi nažalost intolerantni na mliječne proizvode. Kod propusnih crijeva mliječni protein kazein djeluje vrlo iritirajuće na imunološki sustav i dovodi do sličnih reakcija kao i gluten. Ako imate bilo koju autoimunu bolest, to znači da su vam crijeva propusna i nije preporučljiva konzumacija kazeina. Ako imate dermatitis ili ekcem, ili neku drugu zdravstvenu tegobu kojoj je razlog disbioza crijevne flore i candida, velika je vjerojatnost da su vam crijeva propusna pa vam iz tog razloga smeta kazein. Mnogima test intolerancije na IgG iz krvi pokazuje mliječne proizvode. Dakle, ima razloga zašto AIP, GAPS i druge poznate i učinkovite dijete izbacuju mliječne proizvode iz prehrane.

I što sad sa kefirom kad ne smijete mliječno? Zaista je šteta iz prehrane izbaciti kefir koji obnavlja crijevnu floru sa svojih 30-40 različitih sojeva korisnih bakterija. Kefir i drugu fermentiranu hranu trebamo upravo zato da ne bismo imali disbiozu, candidu i propusna crijeva, da ne bismo bili osjetljivi na namirnice, da ne bismo dobili autoimune bolesti, dakle da ne bismo došli do stanja gdje više ne podnosimo mliječni kefir... Prava zavrzlama zar ne… Ali srećom, ima i drugih vrsta mlijeka od kojih možemo napraviti kefir, kao što su npr. bademovo i kokosovo, ali zbog česte intolerancije na bademe, sigurniji je izbor kokosovo mlijeko, koje je čak zastupljeno i u AIP prehrani.

Dakle, divne vijesti su da možemo od kokosovog mlijeka napraviti kefir uz pomoć kefirne kulture ili kefirnih zrnaca koja koristimo za mliječni kefir. (Ponavljam, kefirna zrnca nisu gljiva, već simbioza korisnih mikroorganizama, ali nema veze, znam da ćete ih i dalje zvati gljivom, whatever…)

No prije nego napravimo kefir od kokosovog mlijeka, prvo moramo razjasniti što je kokosovo mlijeko.  

Prvo, imamo kokosovo mlijeko koje kupujemo u konzervama kao što je npr Dr.Goerg (gledajte da kupujete mlijeko bez aditiva, sa visokim postotkom kokosa, u konzervama bez BPA!) Međutim ovo bi se prije trebalo zvati kokosovo vrhnje jer je jako gusto, jako masno i po meni uopće ne spada u kategoriju "mlijeka". Da se razumijemo, ovo je odlična namirnica i služi kao zamjena za mliječne sastojke u mnogim receptima, i od njega se može napraviti i kefir, ali taj kefir više dođe kao kiselo vrhnje za upotrebiti par žlica a ne za napiti se punu čašu.

Zatim postoji nešto što se zove kokosovo mlijeko ili napitak od kokosa i što se prodaje po supermarketima u tetrapacima od litre. Ovo nije kokosovo mlijeko, već voda sa par postotaka kokosa i mnogim aditivima. Ne moram vam ništa objašnjavati, pročitajte deklaraciju pa ćete vidjeti sastav.

Zatim postoji kokosovo mlijeko iz kućne radinosti, koje napravimo od dehidriranog i sitno ribanog kokosa. To je ono što smo nekad zvali kokosovo brašno i koristili za kolače – kokosove kuglice i čupavce, ali sada znamo da to nije pravo kokosovo brašno (brašno je nešto drugo) nego cijeli plod kokosa dehidriran i nariban. Kad se ribani kokos natopi u vodi te izblenda u dobrom blenderu i procijedi, dobijemo zaista fino kokosovo mlijeko sa puno većim postotkom kokosa u sebi i bez kemikalija, za razliku od onog iz supermarketa. Kad kupujete ribani kokos gledajte da je iz bio uzgoja, moj omiljeni brand je Dr.Goerg.

Može li se od ovoga napraviti kefir? Može, ali taj kefir bude dosta vodenast, jednostavno nema onaj gušt i onu gustoću na koju smo navikli kod mliječnog kefira. E pa kako mi je ovo prerijetko a ono drugo pregusto, što mi drugo preostaje nego pomiješati ta dva mlijeka. Već neko vrijeme eksperimentiram sa različitim omjerima i zaključila sam da mi je najbolje kokosovo mlijeko za kefir kad pomiješam pola gustog mlijeka iz konzerve i pola rijetkog mlijeka iz kućne radinosti.

Ovako ja pripremim kokosovo mlijeko za kefir, ali vi slobodno isprobajte drugačije omjere. Vodite računa da voda koju dodajete mora biti prokuhana, jer inače će bakterije iz vode pokvariti fermentaciju.

Dvije čaše (oko 400 ml) vode prokuhajte, ugasite vatru pa dodajte jednu čašu ribanog kokosa, npr Dr.Goerg. Ostavite par sati da miruje. Ubacite u blender i dobro izblendajte. Procijedite kroz cjedilo i kroz gazu, pa gazu dobro stiskajte kroz dlanove da iscijedite što više mlijeka. Otvorite konzervu gustog kokosovog mlijeka (400 ml), npr. Dr.Goerg, pa pomiješajte sa mlijekom kojeg ste sami napravili. U staklenu teglu stavite mlijeko i dvije velike jušne žlice kefirne kulture ili kefirnih zrnaca. Poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 12 – 24 sata. Promiješajte više puta jer se masnoća u kokosovom mlijeku odvaja i skuplja na vrhu a dolje ostaje prozirna tekućina. Okus gotovog kefira je blago i ugodno kiselkast. Kad procijedite kefir, stavite ga u frižider da se još malo zgusne.

Kokosov kefir mi je pravo otkriće, kad ga napravim na ovaj način izuzetno je ukusan, a osim što se može piti ovakav kakav jeste, može se naravno dodavati u smoothije, sladolede, pudinge i sl.

Ako su vam zrnca bila smrznuta, prvo ih oživite nekoliko dana u kravljem mlijeku.

Kokosovo mlijeko lijepo fermentira, ali u njemu se kefirna zrnca neće razmnožavati i s vremenom će uginuti, pa iz tog razloga morate svakih par dana staviti kefirna zrnca u kravlje mlijeko na oporavak. Pustite ih u kravljem mlijeku barem 24 sata, te ih dobro isperite kroz vodu prije nego ih vratite u kokosovo mlijeko.

Uživajte u kefiru bez obzira na osjetljivost na mliječne proizvode!

Čitajte više o kefiru:

Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica

Tibetanska gljiva koja to nije - KEFIR, kefirna zrnca

Napokon – napredne analize zdravlja dostupne i u Hrvatskoj

Ako čitate moj blog onda se nadam da već znate da je klasična medicina orijentirana na traženje simptoma bolesti a farmaceutski lijekovi dizajnirani za suzbijanje tih simptoma. Od takvoga pristupa, naravno, nema iscjeljenja jer za iscjeljenje je potrebno pronaći i tretirati uzrok, a ne simptom.

U ovom procesu sami smo najvažniji igrač. Moramo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje u svoje ruke, educirati se, postati svoj vlastiti zdravstveni detektiv, istraživati i eksperimentirati.

Jedan od načina da otkrijemo uzrok naših zdravstenih tegoba svakako su napredne analize koje su do nedavno bile nedostupne u Hrvatskoj, ali i to se mijenja. Proimmun iz Zagreba nudi napredne analize za otkrivanje uzročnika zdravstvenih problema koje se vrše u vrhunskim njemačkim laboratorijama. Kako se rade takve analize? Naravno iz stolice, urina, sline i krvi. Ne morate putovati u Zagreb za predati uzorak, poštom ćete dobiti materijal za uzimanje uzorka i poštom ga dostaviti u Proimmun. Nalaze ćete dobiti mailom ili poštom, kao i interpretaciju nalaza i prijedlog slijedećih koraka koje treba poduzeti.

Zdravlje počinje u crijevima, a uz pomoć Proimmun analiza možete testirati stanje crijeva, crijevne flore i propusnost crijeva, reakciju na hranu, intoleranciju, upale, parazite, teške metale, hormone, nutritivni status i još puno toga - da ne nabrajam, pogledajte sami na njihovoj web stranici.

Čak su i cijene prihvatljive, a osim toga, na moj nagovor u Proimmunu ćete dobiti dodatnih 10% popusta do kraja travnja, samo navedite šifru ŠUPE.

Ja sam recimo otkrila da imam disbiozu crijevne flore – neki korisni sojevi bakterija mi potpuno nedostaju, dok neke druge sojeve koji nisu dobri, imam viška. Kako je to moguće, uz uzimanje probiotika i fermentirane hrane? Pa eto moguće je. Nijedan probiotički dodatak koji sam dosada uzimala ne sadrži baš taj soj bakterija koje meni nedostaju. Zbog njihovoga nedostatka razmnožavaju se neželjeni sojevi. Ovo je nešto o čemu sam ranije mogla samo nagađati, a sad točno znam na čemu trebam raditi da bih poboljšala zdravlje crijeva.

Da skratim priču, sve što vas zanima o naprednim analizama možete saznati na web stranici Proimmun ili ih nazovite na telefon. I ne zaboravite navesti šifru ŠUPE da biste ostvarili 10% popusta, ova pogodnost traje do kraja travnja.

Link na web stranicu --> Proimmun usluge

Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica

Iz knjige Istine i laži o hrani 

Kefir je prirodno fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa s laganom notom svježeg kvasca (ili veoma laganim okusom piva), koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je podrijetlom s Kavkaza, a star je i do 1 000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive.

Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina proteina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da njegova zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala, ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, “mana s neba”, koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.

Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci u sprečavanju velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:

• djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu;
• djeluje kao prirodni antibiotik;
• smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis;
• jača imunološki sustav i ubrzava zacjeljivanje tijela;
• poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane;
• liječi bolesti crijeva kao što su IBS (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost;
• pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu;
• čisti i detoksicira tijelo;
• poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca;
• pomaže kod srčano-žilnih oboljenja;
• snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride);
• liječi gljivična oboljenja;
• pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica;
• normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine;
• pomaže kod nesanice i depresije;
• pomaže kod bronhitisa i astme;
• pomaže kod psorijaze i ekcema.

Kefirna zrnca možete nabaviti od nekoga tko ih već ima i sam pravi kefir kod kuće. Kontakt s takvom osobom najlakše je uspostaviti preko interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastičnu vrećicu s malo mlijeka i poslati poštom. Brzo se razmnožavaju pa ih onda možete podijeliti drugima.

Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite s mlijekom u staklenku, zatvorite poklopcem i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 24 sata. Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvode mliječnu kiselinu i CO2. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo miješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stavite u novu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće. Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.

Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre kefira. Za kefir je najbolje koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje), ali u nedostatku takvog, poslužit će i kupovno mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj. kada se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojiti tekućina – sirutka kefira, a napitak može biti gušći ili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisno o vrsti mlijeka i temperaturi. Za cijeđenje kefira možete koristiti drvene, plastične i inox žlice i cjedila, no nemojte ga čuvati u plastičnim niti metalnim posudama jer plastika ispušta kemikalije, a metal reagira u dodiru s kiselim sadržajem. Najbolje ga je čuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom, dovoljno ih je staviti u novo mlijeko i ostaviti da miruju.

U terapijske svrhe, za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. No, za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. decilitar dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju. Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogu koristiti i osobe koje ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij, procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ih može lakše iskoristiti).

Osobe koje paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu i više smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenja ostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da “sazrije”. Ovakav zreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B1, B6 i B9 (folna kiselina) se povećava. Povećava se i sadržaj alkohola u kefiru koji može iznositi od 0,08% do 2%. Uobičajena količina alkohola u jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva dana, treba označiti staklenke u različitim stadijima, npr. kefir sa zrncima, onaj jednodnevni i dvodnevni. Procijeđeni kefir, koji zrije, ne treba čvrsto poklopiti, nego se poklopac samo nasloni na teglu, a dobro ga je promiješati dva puta dnevno.

Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ili slično, procijeđena zrnca isperite hladnom vodom, prelijte ih s malo mlijeka i spremite u hladnjak, tako ih možete čuvati oko 7 dana. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, isprana i osušena zrnca možete zamrzniti ili osušiti. Kada poželite zrnca ponovo aktivirati, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte da ”prorade”. Prvi i drugi dan dodajte samo malo mlijeka te ga nakon cijeđenja bacite. Treći dan možete raditi kefir kao i obično.

Višak zrnaca koja se razmnožavaju treba povremeno uklanjati. Ako ih nemate kome pokloniti, zamrznite ih za rezervu ili pojedite. Nisu baš neki doživljaj za žvakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusni smoothie ili sladoled.

Smoothie od kefira i šumskog voća

• 1 šalica kefira
• višak zrnaca kad se razmnože
• 2 žumanjka
• 2 žličice kokosovog ulja
• 1 šalica smrznutog šumskog voća
• kad radite napitak za djecu, možete dodati 1 do 2 žličice meda

 Izmiksajte sve u multipraktiku i uživajte.

Sladoled od kefira i šumskog voća

• 5 jaja
• 250 ml slatkog vrhnja
• 1 šalica kefira
• višak zrnaca kad se razmnože
• 200 do 250 g smrznutog šumskog voća
• 2 žličice prave bourbon vanilije
• malo stevije u prahu ili žlica meda

Istucite zasebno bjelanjke, žumanjke i slatko vrhnje. U multipraktiku izmiksajte šumsko voće s kefirom pa dodajte preostale sastojke i sve dobro izmiksajte. Zasladite prema okusu. Sladoled rasporedite u prikladne zdjelice i zamrznite. Izvadite ga pola sata prije posluživanja.

---

Saznajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi, o zdravoj probavi, mršavljenju bez gladovanja i kako se hraniti kod određenih zdravstvenih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani koja je u našim krajevima pokrenula pravu malu prehrambenu revoluciju za povratak prirodnoj izvornoj prehrani.

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.

Klikni ovdje i naruči knjigu Istine i laži o hrani

Disbioza crijevne flore i sindrom propusnih crijeva - uzrok sve većem broju bolesti

”Sve bolesti počinju u crijevima” tvrdio je još i Hipokrat, ali trebalo je proći 2.500 godina da bi i nauka napokon počela prihvaćati da su zdrava crijeva i zdrava probava zaista ključ cjelokupnog zdravlja. Iako se o ovoj temi vjerojatno još ne razgovara u većini liječničkih ordinacija, malo istraživanja literature i interneta pokazuje da sve veći broj svjetskih stručnjaka smatra da bi zdravlje crijeva trebalo postati jedan od najvažnijih medicinskih ciljeva današnjice, što nam ulijeva nadu da se stvari ipak kreću u pravom smjeru. 

Crijevna flora – nevidljivi mikro svijet

U našem probavnom sistemu živi jedna cijela kolonija mikroorganizama – u prosjeku 1,5 – 2 kg bakterija s kojima živimo u simbiotskoj vezi. Ima ih 10 puta više nego što ima stanica u našem tijelu, i to preko 400 različitih vrsta. Ovaj mikrosvijet nije tek neka kaotična masa, već dobro organizirano društvo u kojem svaka vrsta ima svoju ulogu, gdje neke vrste dominiraju i kontroliraju druge. Ove naše domaće bakterije obavljaju tako važne funkcije u našem tijelu, da vjerojatno ne bismo preživjeli kad bi nam crijeva bila sterilna. 

Najvažnija i kod zdravih osoba najbrojnija grupa mikroorganizama naziva se esencijalna ili korisna flora i čine je Bifidobacteria, Laktobacteria, Propinobacteria, fiziološke vrste E. Coli, Peptostreptococci, Enterococci i mnogi drugi. Sastavni dio normalne crijevne flore je i tzv. oportunistička flora koji sačinjavaju Bacteroidi, Peptococci, Staphylococci, Clostridia, Yeasts - gljivice, Enterobacteria i mnogi drugi. Kod zdravih osoba je broj ovih mikroorganizama ograničen i pod kontrolom korisne flore, ali ako nisu pod kontrolom, odnosno ako se prekomjerno razmnože ovi mikroorganizmi mogu izazvati bolesti. Razni mikroorganzimi koje unosimo kroz hranu i piće nazivaju se tranzitna flora. Ako su crijeva zaštićena korisnom florom, tranzitni mikroorganizmi ne mogu učiniti štetu, ali ako je crijevna flora poremećena, i ove bakterije mogu izazvati bolesti. 

Naša su crijeva zapravo filter ili barijera, koja štiti da štetne tvari koje unosimo iz vanjskog svijeta ne bi mogle prodrijeti unutar organizma (u krvotok) i upravo debeli sloj ”domaćih” bakterija (korisne crijevne flore) oblaže crijevnu stijenku i štiti nas od vanjskih uljeza – bakterija, toksina, kemikalija, parazita i neprobavljene hrane. 

Osim što fizički štite, korisne bakterije imaju i mnoge druge važne uloge:

• Proizvode niz supstanci koje djeluju antibiotski, antiviralno i antifugalno
• Aktiviraju imunološki sistem protiv ”napadača”
• Neutraliziraju toksine iz hrane i toksine koje proizvode mikroorganizmi
• Neutraliziraju teške metale, deaktiviraju kancerogene supstance
• Sudjeluju u probavi hrane i apsorpciji hranjivih tvari
• Održavaju zdravlje stanica crijevne stijenke - crijevnog epitela

Kad je crijevna flora ugrožena, dolazi do neuhranjenosti stanica i oštećenja crijevnog zida - crijevne stijenke. Smanjuje se apsorpcija hranjivih tvari u tijelo, pa dolazi do nedostatka nutrijenata, a loše bakterije probijaju se u crijevni zid i uzrokuju upalna stanja crijeva. 

Tvrdnja da smo ono što jedemo samo je djelomično točna; zapravo smo ono što apsorbiramo, a normalna razgradnja i apsorpcija hrane nemoguća je bez zdrave crijevne flore. Crijevna flora probavlja proteine, fermentira ugljikohidrate, razlaže masti i vlakna, te proizvodi transportere koji nose hranjive tvari, minerale, vitamine i vodu kroz zid crijeva u krvotok. Ako je sastav crijevne flore loš, enterociti - stanice crijevnog zida ne proizvode potrebne enzime za razgradnju hrane. 

Bez zdrave crijevne flore ne možemo probavljati pšenični protein gluten (ali ni druge slične proteine iz drugih žitarica i mahunarki) i kazein (mlječni protein). Prvi dio probave proteina odvija se u želucu ali konačna razgradnja u crijevima, pa nepotpuno razgrađeni proteini iz mlijeka i pšenice ulaze u krvotok i izazivaju mnoge zdravstvene probleme. Bez korisnih bakterija ne možemo probaviti dijetalna vlakna (iz mnogih vrsta voća, povrća, orašastih plodova, mahunarki, žitarica). Dobre bakterije hrane se vlaknima i proizvode niz hranjivih tvari za zdrav crijevni zid i za apsorpciju toksina, ali ako prevladavaju loše bakterije one hraneći se vlaknima proizvode gasove, toksine i dovode do upalnih procesa. Bez dobre crijevne flore ne možemo probaviti niti mliječni šećer laktozu iz mlijeka i mliječnih proizvoda, pa je sada jasnije zašto tako veliki broj ljudi ima problema s mliječnim proizvodima. 

Korisne bakterije u našim crijevima proizvode vitamine K, B1, B2, B3, B6 i B12 i aminokiseline, pa tako osiguravaju neprestani protok vitamina topivih u vodi i aminokiselina, čak i kad je količina i vrsta hrane ograničena. Kod osoba sa lošom crijevnom florom prisutan je višestruki nedostatak nutrijenata, što naravno uzrokuje mnoge bolesti. Ovo se ne može liječiti suplementima, već treba ciljati na ozdravljenje crijevne flore. 

Osim za razgradnju hrane i pravilnu apsorpciju nutrijenata, crijevna flora igra i vrlo veliku ulogu za naš imunološki sustav. Preko dvije trećine imunološke zaštite organizma nalazi u crijevima i upravo korisne bakterije igraju ulogu u stvaranju važnih dijelova imunološkog sustava - limfocita i imunoglobulina. Zid zdravog crijeva prepun je limfocita, dok je kod osoba sa oštećenom crijevnom florom taj broj daleko manji. Limfociti proizvode imunoglobuline koji uništavaju ili deaktiviraju napadače – bakterije, viruse, gljivice i parazite. Zdrava crijevna flora neophodna je i za pravilan rad drugih stanica imunološkog sustava - neutrofila i makrofaga koji uništavaju viruse, bakterije, njihov otpad i toksine koje proizvode.

Disbioza ili disbalans crijevne flore

Zbog svih ovih važnih uloga zdrave crijevne flore, neophodno je da ovaj mikro svijet održavamo zdravim, ali u modernom vremenu, uz modernu prehranu i način života, ovo postaje skoro nemoguće. Sve je učestalija disbioza ili disbalans crijevne flore – loš sastav crijevne flore, nedostatak korisnih sojeva bakterija, radi čega dolazi do razmnožavanja loših sojeva bakterija i gljivica i poremećaja svih gore navedenih zdravih tjelesnih funkcija.

Crijevnu floru uništavaju:

• Antibiotici i drugi lijekovi
• Prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidratima
• Toksini iz prehrane kao gluten i industrijska ulja
• Stres, oboljenja
• Starost, fizički napori i izlaganje toksinima

Prekomjerno korištenje antibiotika, koji se rutinski prepisuju, uništava i korisne bakterije u crijevima. Tada lako dolazi do razmnožavanja loših sojeva bakterija, virusa i gljivica i njihovog pretvaranja u patogeni oblik, što izaziva bolesti i poremećaje. Čest je slučaj da se antibiotici prepisuju za viroze što je potpuno bespotrebno jer na virus se ne može djelovati antibiotikom. U slučajevima kad se stvarno moraju uzeti antibiotici, uz njihovu upotrebu mora se napraviti intervencija za obnavljanje crijevne flore, ali nažalost o tome nas nitko ne upozorava. Potrebno je i do 6 mjeseci kako bi se obnovila zdrava crijevna flora, i to ako nešto poduzmemo. Prvo, kad se uzimaju antibiotici, moraju se uzeti i probiotici, kako oni u tabletama, tako i prirodni - domaći kefir i druge fermentirane namirnice. Drugo, kad uzimamo antibiotike i dugo vremena nakon toga, ne smijemo jesti šećer i škrob, jer kad poubijamo korisne sojeve bakterija, gljivice se prekomjerno razmnožavaju još više kad ih hranimo šećerom i škrobom. I drugi lijekovi uništavaju crijevnu floru: analgetici, steroidi i kontracepcijska sredstva. Tablete za spavanje, tablete protiv kiseline i mnogi drugi lijekovi štete probavnom i imunološkom sustavu na druge načine. 

Drugi najveći razlog disbalansa crijevne flore je moderna prehrana koja se zasniva na pogodnosti a ne na hranjivosti. Prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidratima (kruh, tjestenine, biskviti, kolači, žitne prerađevine) potiče razmnožavanje gljivica, naročito Candide, ali i Streptococci, Staphylococci, gljivice Clostridia, te pogoduje naseljavanju parazita u crijevima.

Sindrom propusnih crijeva

Kad nisu pod kontrolom korisnih ”prijateljskih” bakterija, oportunistički sojevi bakterija i gljivica dopiru do crijevnog zida, narušavaju njegovu cjelovitost i čine ga propusnim. Crijeva su filter kroz koji u krvotok smiju proći samo osnovne molekule nutrijenata, a sindrom propusnih crijeva znači da se inače tijesno priljubljene stanice crijevnog zida razmiču, odnosno stvaraju se pukotine na crijevnom zidu koje propuštaju u krvotok ono što tamo ne bi smjelo doći: viruse, bakterije, gljivice i njihove toksine, te nerazgrađene komponente hrane. Nerazgrađeni ili djelomično razgrađeni proteini ulaze u krvotok gdje ih imunološki sistem prepoznaje kao strano tijelo i napada ih, pa tako dolazi do upalnih procesa, alergija, intolerancije na hranu i autoimunoloških bolesti. 

Popularni testovi intolerancije su skupi a ne daju pravo rješenje, jer kad imate propusna crijeva, možete reagirati na bilo koju namirnicu i nije rješenje izbaciti sve one namirnice koje test pokaže, već treba iscijeliti crijevnu stijenku i izgraditi normalnu crijevnu floru pa će intolerancije i većina alergija proći.

Gluten – još više problema

Nepotpuno razgrađeni proteini gluten (iz pšenice) i kazein (iz mlijeka) zbog nezdrave crijevne flore u obliku peptida gluteomorfina i kazeomorfina, kroz propusna crijeva ulaze u krvotok gdje imaju djelovanje kao opijati i izazivaju ovisnost. Zato često osjećamo jaku žudnju upravo za onom hranom koja nam najviše smeta. 

Gluten potiče proizvodnju zonulina, supstance koja pridonosi propusnosti crijeva i potiče stvaranje antitijela koja dovode do autoimunoloških bolesti. Kod većine autoimunoloških bolesti mogu se izmjeriti visoke doze zonulina i otkriti propusna crijeva. Gluten također potiče proizvodnju proupalnih citokina, kemijskih spojeva koji oštećuju stanice, te uzrokuje promjene u proizvodnji neurotransmitera - serotonina, dopamina, histamina. 

Necelijakijska osjetljivost na gluten zapravo je prisutna kod velikog broja ljudi, iako je u medicini još uvijek zanemarena. Tako je iz više razloga: gluten je teško probavljiv protein, a zbog genetske modifikacije i izmjene kromosoma postao je još puno veći problem i vjerojatno potpuno neprobavljiv. Uz to ga i prekomjerno konzumiramo jer industrija dodaje gluten u brašna i peciva kako bi se ljepše dizala i bila primamljivija. Povrh svega, većina ljudi jede pšenične proizvode u sklopu svakog obroka, čak i 5-6 puta dnevno. 

Zbog svih ovih mehanizma, nije teško shvatiti zašto istraživanja povezuju preko 50 bolesti s nepodnošenjem glutena. Ovo je dovoljno razloga da u slučaju bilo koje autoimunološke bolesti prvi korak bude izbacivanje pšenice i glutena, a najbolje svih žitarica, jer osjetljivi na gluten najčešće reagiraju i na druge slične proteine kojih ima na stotine u drugim žitaricama i mahunarkama. 

Veza između crijeva i mozga

Crijevna flora je i nasljedna. Bebe se rađaju sa sterilnim crijevima i nasljeđuju majčinu crijevnu floru koja je ista i u rodnici, i sad imamo generacije modernih majki s disbiozom crijevne flore zbog svih antibiotika, kontracepcijskih sredstava, i loše prehrane koje su konzumirale tokom života. Također je sve više djece rođene carskim rezom i djece koja nisu dojena, što onemogućuje izgradnju zdrave crijevne flore u najmlađoj dobi. Doktorica Natasha Campbell McBride u svojoj knjizi GAPS - Crijevno psihološki sindrom opisuje vezu između crijeva i mozga. Toksini  koje ispuštaju oportunistički sojevi bakterija i gljivica kroz propusna crijeva ulaze u krvotok i nesmetano cirkuliraju tijelom. Tako dopiru i do mozga gdje mogu uzrokovati brojne poremećaje. Gljivice, najčešće Candida, trebaju glukozu (iz šećera i škroba) za hranu. Kod zdravih crijeva glukoza se pretvara u mliječnu kiselinu, vodu i energiju, ali Candida probavlja glukozu alkoholnom fermentacijom gdje se glukoza pretvara u alkohol i acetaldehid koji krvotokom dolaze do mozga i vrlo su štetni za djecu u razvoju. Alkohol može proći i kroz posteljicu i doći do fetusa. 

Dr McBride smatra da zbog toksina, koji kod disbalansa crijevne flore i propusnih crijeva slobodno cirkuliraju tijelom, dolazi do razvoja bolesti kao što su atopijski dermatitis, astma, alergije, poremećaji koncentracije i učenja kod djece (npr ADHD, ADD, disleksija), razni psihološki problemi i hiperaktivnost. 

Zaključak

Disbalans crijevne flore, propusna crijeva i osjetljivost na gluten mogu biti uzrok mnogih bolesti:

• Atopijski dermatitis (ekcem), astma, alergije, intolerancija hrane;
• Kronične upalne crijevne bolesti - Crohn, ulcerozni kolitis, IBS - iritabilni kolon;
• Anemija i mnoge druge bolesti i poremećaji nastali zbog nedostatka nutrijenata;
• Autoimunološke bolesti: celijakija, dijabetes tip 1, hashimoto, psorijaza, reumatoidni artritis i druge;
• Neurološke bolesti: depresija, bipolarni poremećaj, schizofrenija, migrenske glavobolje i druge;
• Poremećaji koncentracije i učenja kod djece, ADHD, ADD, dileksija, dispraksija, autizam.

Što se može učiniti

• Eliminirati hranu koja djeluje iritirajuće
• Smanjiti inflamaciju - upalu
• Zacijeliti i ozdraviti crijevnu stijenku
• Izgraditi normalnu i zdravu crijevnu floru
• Glavni faktori - promjena prehrane, vrijeme i strpljenje

Hrana koja iritira

• Gluten, pšenica i žitarice općenito
• Mahunarke
• Mliječni proizvodi (osim maslaca i domaćeg kefira)
• Industrijska ulja i margarini
• Šećer
• Industrijske prerađevine
• To mogu biti i FODMAP ugljikohidrati (Fruktoza, Oligosaharidi, Disaharidi, Monosaharidi i Polioli) koji se nalaze u mnogih biljnim namirnicama: voću, povrću, orašastim plodovima, žitaricama i mahunarkama. To su ugljikohidrati koji se ne mogu pravilno probaviti već fermentiraju u crijevima i hrane bakterije, što dovodi do stvaranja gasova u crijevima. To može izazvati jaku bol, nadimanje, i poremećenu probavu – zatvor ili proljev, što pogoršava stanje kod upaljenih crijeva i loše crijevne flore. (Na internetu se može naći popis namirnica koje sadrže FODMAP ugljikohidrate).

Hrana koja liječi

• Namirnice koje djeluju antinflamatorno: riba, maslinovo ulje, češnjak i druge vrste luka, tamno plavo bobičasto voće (borovnica, kupina, ribiz), kurkuma, đumbir.
• Temeljac ili juha od kostiju sadrži mnoge komponente koje pomažu u obnavljanju stanica crijevne stijenke i njenom zacjeljivanju.
• Domaći kefir – fermentirani mlječni proizvod nezaobilazan je za izgradnju zdrave crijevne flore. Sadrži miljarde korisnih bakterija i to stotine različitih sojeva.
• Mogle bi biti korisne namirnice bogate prebioticima (hrana za probiotike) kao što su inulin i rezistentni škrob, npr čičoka i batat.

Pronađite svoj optimalan način prehrane u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem, potrebama i navikama. To može biti Paleo prehrana, Zelena kura, GAPS dijeta, Autoimuni Paleo Protokol ili nešto slično, prema principima LCHF - manje ugljikohidrata i više prirodnih zdravih masti, bez žitarica i industrijskih prerađevina. Bitno je da prehrana bude osmišljena tako da bude održiva na duže staze jer prestrogi režim uz osjećaj odricanja predstavlja rizik za brzo odustajanje. 

Vrlo bitni faktori u svemu ovome, osim prehrane su: pozitivan stav, vrijeme, strpljenje, kontrola stresa, kvalitetan san, boravak u prirodi, životna radost. Prebacite fokus sa bolesti na zdravlje.

Budite zdravi!

Saznajte više o zdravoj probavi, zašto dolazi do infekcije candidom, što je disbioza crijevne flore i propusnost crijeva, kako se hraniti kod IBS-a i drugih probavnih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani.

Informacije o knjizi: Novo: revidirano i prošireno izdanje iz 2015. god. 

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.

Tibetanska gljiva koja to nije – KEFIR, kefirna zrnca

Što je zapravo kefir 

Kefir je fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je porijeklom s Kavkaza i da je star i do 1000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive. 

Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina bjelančevina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da kefirna zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, "mana s neba" koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju. 

Zašto je kefir koristan 

Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci kod velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:

• djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu; 
• djeluje kao prirodni antibiotik; 
• smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis; 
• jača imunološki sistem i ubrzava zacjeljivanje tijela; 
• poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane; 
• liječi bolesti crijeva kao što su IBS ili SIC (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost; 
• pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu; 
• čisti i detoksicira tijelo; 
• poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca; 
• pomaže kod srčano-žilnih oboljenja; 
• snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride); 
• liječi gljivična oboljenja; 
• pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica; 
• normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine; 
• pomaže kod nesanice i depresije; 
• pomaže kod bronhitisa i astme; 
• pomaže kod psorijaze i ekcema. 

Zapravo se radi o tome da kefir radikalno mijenja crijevnu floru na bolje, a zdrava crijevna flora je preduvjet za sveukupno dobro zdravlje. Pročitajte: Disbioza crijevne flore i sindrom propusnih crijeva - uzrok sve većem broju bolesti.

Kako početi s kefirom 

Ako ste kefirna zrnca dobili poštom (obično se spakuju u vrećici s malo mlijeka), ili ako su bila zamrznuta, prvo ih trebate malo oporaviti ili oživiti. Zrnca stavite u staklenu teglu i prelijte s malo mlijeka, poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi 24 sata (ljeti kraće). Potom ih procijedite i taj prvi kefir bacite. Ovaj postupak ponovite 2-3 puta, dok ne dobijete fini kremasti kefir ugodnog mirisa i okusa. Kefir je kiselkastog okusa ali miris je ugodan, nije kiseo. Ako ste dobili aktivna zrnca (koja nisu putovala i nisu bila zamrznuta) možete odmah početi s izradom kefira. 

Količina oko pola velike žlice zrnaca je dovoljno za 3 dl mlijeka. Zrnca prelijte mlijekom i ostavite u tegli poklopljeno 24 sata (ljeti ako su velike vrućine kraće). Kad se mlijeko zgusne, kefir je gotov. Procijedite ga kroz malo krupnije cjedilo tako da cjedilo stavite u jednu zdjelu pa izlijete kefir zajedno sa zrncima i miješate sa žlicom dok se procijedi (pošto je gusto pa da lakše prođe). Zrnca vratite u teglu, dodajte novo mlijeko, a procijeđeni kefir stavite u staklenu teglu i spremite u frižider. Ne ispirite zrnca vodom jer će ih to oslabiti. 

Kefirna zrnca se razmnožavaju pa ćete nakon nekoliko dana primjetiti da ih ima više. Tada povećajte količinu mlijeka. Jedna velika žlica zrnaca je dovoljna za 5 – 6 dl mlijeka. Prilagodite količinu kefira svojim potrebama. Kad se zrnca razmnože toliko da ih je previše za količinu koju trebate svaki dan, odvojite višak zrnaca. Dakle ako je pola litre kefira dnevno dovoljno za vas (dvije šalice) održavajte količinu zrnca oko jedne pune jušne žlice, višak odvajajte, sačuvajte ili podijelite s drugima. Na kraju teksta ću napisati kako zrnca možete poslati poštom. 

Kefir je najbolji kad se radi svakodnevno. Ako ipak morate napraviti pauzu, idete na put ili nešto slično, prelijte zrnca s mlijekom, poklopite posudu i spremite u frižider. Tako može stajati i do 7 dana. U slučaju da nemate mlijeka, možete ih kratko sačuvati i u vodi, ali ne predugo – samo do slijedeće kupovine mlijeka. Naime, zrnca čak i dok miruju u hladnjaku ipak trebaju mlijeko da prežive. Nakon pauze, kad ponovo krećete s izradom kefira, učinite opet kao prvi put da bi se zrnca oporavila: prelijte ih novim mlijekom, ostavite 24 sata na sobnoj temperaturi pa prvi kefir koji dobijete bacite. Ako je potrebno ovaj postupak ponovite nekoliko puta, dok ne dobijete fini kremasti kefir ugodnog mirisa i okusa. Kefir je kiselog okusa ali miris je ugodan, nije kiseo. 

Možda ste negdje pročitali da se ne smiju koristiti metalne žlice i cjedila za cijediti kefir. No zaista nije važno koje žlice i cjedila koristite dok cijedite kefir, mogu biti metalne, plastične, drvene… Zrncima to ništa ne smeta. Ali važno je da kefir čuvate samo u staklenim ili keramičkim posudama. Nemojte nikad čuvati kisele stvari u plastičnim i metalnim posudama jer kiselina rastvara kemikalije iz plastike i metala koje onda ulaze u hranu, pa i u vas. 

Možda ste pročitali da se kefir uzima 20 dana pa se onda mora napraviti pauza 10 dana. Ni to nema nikakve veze, kefir  je prirodni probiotički napitak, fermentirano (ukiseljeno) mlijeko, dakle hrana, i možete ga koristiti kako god i koliko god hoćete, tj koliko vam prija. U terapijske svrhe za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. Ali za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. 1 dl dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, pa to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje. 

Koje mlijeko koristiti za kefir 

Najbolje je za kefir koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje) ali u nedostatku takvog, kefir je koristan i od kupovnog mlijeka. Čak i osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka (mliječni protein kazein i mliječni šećer laktoza) razgrađuju i "predprobavljaju". Ako koristite kupovno mlijeko, preporučam ono pod nazivom ”svježe” koje je pasterizirano na nižoj temperaturi i ima kraći rok trajanja. ”Trajno” mlijeko s rokom trajanja od više mjeseci (u tetrapaku) je pasterizirano na vrlo visokoj temeperaturi a postoji i sumnja da se staro mlijeko kojemu je prošao rok trajanja ponovo pasterizira na ultra visokoj temperaturi (UHT) i vraća na police prodavaonica. Zato je takvo najpametnije izbjegavati. Što se tiče različitih proizvođača, ja nekako imam više povjerenja u manje mljekare. Ako ste intolerantni na mliječne proizvode, napravite kefir od kokosovog mlijeka.

Što sa viškom zrnaca 

Redovnom izradom kefira svaki tjedan ćete imati višak zrnaca. Jednu količinu svakako sačuvajte, kako biste imali sebi rezervu, ako im se nešto dogodi. Iako zrnca mogu trajati vječno, ponekad se može dogoditi da polude npr. zbog vrućine, ili čak uginu, ako ne vodite računa o njima. Sačuvajte ih tako da ih isperete, posušite kuhinjskim papirom i zamrznete. Nakon odmrzavanja, kad ćete ih željeti ponovo aktivirati, ponovite postupak "oporavka" naveden gore. Zrnca možete čuvati u zamrzivaču oko 3 mjeseca. Zato redovito obnavljajte svoju zalihu. 

Zrnca ste dobili od nekoga, podijelite ih dalje… Evo kako zrnca možete poslati poštom: malu količinu zrnaca (pola do jedne jušne žlice) stavite u najlonsku vrećicu za zamrzavanje. Dodajte malo mlijeka (par žlica), stisnite vrećicu (istisnite zrak) i vežite čvrsti čvor. Sve skupa stavite u novu vrećicu, istisnite zrak i vežite čvor. Ponovite sve skupa još jednom s trećom vrećicom, za svaku sigurnost, dakle ako bi se vrećica rastrgla da se mlijeko ne izlije. Spakujte u kovertu sa zračnim jastučićima i pošaljite poštom – učinili ste dobro djelo :) 

Kefir na ljetnim vrućinama 

Ljeti kad su velike vrućine može se dogoditi da se sirutka (prozirna tekućina) na dnu tegle potpuno odvoji od gustog dijela kefira, te da kefir promijeni okus (više na octeno kiselo). To je iz razloga što se fermentacija ubrzava na visokoj temperaturi. U tom slučaju smanjite količinu zrnaca u odnosu na količinu mlijeka, i čuvajte kefir na najhladnijem mjestu u stanu. Ili ga procijedite ranije, dakle ne čekajte 24 sata, već cijedite kad se kefir zgusne i kad se počnu vidjeti prve male "pukotine" tj kad vidite da se čvrsti dio počinje odvajati od tekućine. To može biti već nakon 12-14 sati fermentacije. Ako vam u tom momentu ne odgovara cijediti kefir, možete ga samo premjestiti u hladnjak na par sati pa ga onda cijediti u uobičajeno vrijeme. U hladnjaku se proces fermentacije zaustavlja.

Pročitajte više o kefiru: Kefir - čudesna hrana s Kavkaza 

Tražite li kefirna zrnca ili ih želite pokloniti, prijavite se u otvorenu FB grupu za razmjenu kefirnih zrnaca