Najava - nova knjiga kuharica

Još jedan divan posao se primiče kraju i sada mogu najaviti da uskoro izlazi nova knjiga - kuharica "Zdravo i slasno bez glutena", gdje sam urednica i suizdavač s autoricom Helenom Jakoliš. Ovdje u cijelosti prenosim predgovor koji sam pripremila za ovu knjigu:

--Kako se sve više osvještavamo po pitanju naših prehrambenih navika, tako pomalo mijenjamo način prehrane i često slijedimo neki popularni model ili dijetu. No pri tome treba znati da ne postoji jedan one size fits all način prehrane koji će odgovarati svima. Iako svi funkcioniramo po istim principima, ipak je svatko jedinka za sebe, pa tako smatram da svaka osoba treba prilagoditi prehranu svojim individualnim potrebama, zdravstvenom stanju, ciljevima, kao i prehrambenim i kulinarskim navikama. Naravno, moja će preporuka uvijek biti da biramo pravu hranu – prirodne nutritivno bogate namirnice u njihovom izvornom cjelovitom obliku, a ne nutritivno osiromašene industrijske prerađevine prepune aditiva. 

Osobe koje pate od alergija i nepodnošenja različitih namirnica, kao da su osuđene na bezukusne i nutritivno siromašne zamjenske prerađevine, bezglutenske kruhove i kolače, ”sojina” i druga zamjenska mlijeka i slično. Danas je ponuda bezglutenskih prerađevina postala izuzetno profitabilna jer je potražnja za hranom bez glutena sve veća. Pored celijakije postoji i ”necelijakijska osjetljivost na gluten”, znanstveno dokazan vrlo ozbiljan problem koji je vrlo često skriveni uzrok mnogih kroničnih bolesti, posebice onih autoimunih i upalnih. Međutim, ako prehranu baziramo na komercijalnim bezglutenskim zamjenskim namirnicama kao što su bezglutenski kruh, tjestenina i peciva (tj. na brašnu i tijestu) upadamo u istu zamku visoko procesirane hrane koja je siromašna vitalnim nutrijentima, bogata rafiniranim ugljikohidratima (šećerom i škrobom) te puna margarina i kemijskih aditiva. Umjesto toga, možemo birati pravu, nutritivno bogatu hranu koja prirodno ne sadrži gluten a koja nam dolazi u svom izvornom cjelovitom obliku. Jasno mi je da je u slučaju ozbiljnih alergija i intolerancije primarno izbjegavati alergene, ali ipak, uz malo volje i mašte, možemo učiniti puno više. 

Helena Jakoliš je učinila upravo to. Iz svoje teške zdravstvene situacije, gdje je kroz dugi niz godina zbog nedijagnosticirane celijakije razvila cijeli niz drugih bolesti i zdravstvenih poteškoća, izvukla je najbolje što je mogla i time pomogla ne samo sebi, nego i tisućama drugih u sličnim situacijama. Uz velika ograničenja namirnica zbog celijakije i intolerancije, radi čega se našla u situaciji da ne može konzumirati skoro ništa od komercijalnih namirnica, umjesto da se prepusti očaju Helena je pronašla jedan novi put. Istražujući i samostalno se educirajući, pomalo je počela eksperimentirati i isprobavati nove recepte. Veselje koje su joj donijeli prvi uspješni ”zdravi i slasni” zalogaji željela je podijeliti i s drugima, pa je tako preko svoga bloga i društvenih mreža tijekom nekoliko godina u svoju internetsku zajednicu okupila ogroman broj ljudi, koji su u njezinim receptima pronašli inspiraciju, motivaciju i novu nadu za svoja vlastita ograničenja u prehrani. 

Pored svega, otkrila je i talenat za koji nije znala da ga posjeduje – talenat za fotografiju, što je cijeli taj njezin put oporavka podiglo na jednu novu razinu i donijelo joj novu radost i pozitivnu energiju, toliko potrebnu za proces ozdravljenja. Svojom zbirkom recepata koju predstavljamo u ovoj knjizi, Helena je pokazala kako se i uz velika ograničenja ipak može uživati u hrani i jesti zdravo i slasno. 

Ova knjiga sadrži stotinu zdravih i slasnih recepata sa prekrasnim rustikalnim fotografijama, od recepata za osvježavajuće sokove i smoothieje i ideja za zdravi doručak, preko pečenih kolača, sirovih torti i slastica, do zdravih sladoleda. Ovo je knjiga kuharica koju će svatko poželjeti imati u svom domu, i to ne samo oni koji imaju intoleranciju na neke namirnice, nego svi koji vole zdravo i slasno, jer su sastojci u receptima prirodni i zdravi za svakoga. Vjerujem da će vas ova knjiga inspirirati da pronađete vlastiti optimalan način prehrane i da ćete otkriti radost u pripremanju ovih zdravih i ukusnih recepata za svoju djecu, obitelj i svoje najdraže. Sretno i u slast!--

Anita Šupe, autorica bestsellera Istine i laži o hrani, urednica 

Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica

Iz knjige Istine i laži o hrani 

Kefir je prirodno fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa s laganom notom svježeg kvasca (ili veoma laganim okusom piva), koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je podrijetlom s Kavkaza, a star je i do 1 000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive.

Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina proteina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da njegova zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala, ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, “mana s neba”, koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.

Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci u sprečavanju velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:

• djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu;
• djeluje kao prirodni antibiotik;
• smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis;
• jača imunološki sustav i ubrzava zacjeljivanje tijela;
• poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane;
• liječi bolesti crijeva kao što su IBS (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost;
• pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu;
• čisti i detoksicira tijelo;
• poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca;
• pomaže kod srčano-žilnih oboljenja;
• snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride);
• liječi gljivična oboljenja;
• pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica;
• normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine;
• pomaže kod nesanice i depresije;
• pomaže kod bronhitisa i astme;
• pomaže kod psorijaze i ekcema.

Kefirna zrnca možete nabaviti od nekoga tko ih već ima i sam pravi kefir kod kuće. Kontakt s takvom osobom najlakše je uspostaviti preko interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastičnu vrećicu s malo mlijeka i poslati poštom. Brzo se razmnožavaju pa ih onda možete podijeliti drugima.

Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite s mlijekom u staklenku, zatvorite poklopcem i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 24 sata. Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvode mliječnu kiselinu i CO2. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo miješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stavite u novu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće. Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.

Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre kefira. Za kefir je najbolje koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje), ali u nedostatku takvog, poslužit će i kupovno mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj. kada se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojiti tekućina – sirutka kefira, a napitak može biti gušći ili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisno o vrsti mlijeka i temperaturi. Za cijeđenje kefira možete koristiti drvene, plastične i inox žlice i cjedila, no nemojte ga čuvati u plastičnim niti metalnim posudama jer plastika ispušta kemikalije, a metal reagira u dodiru s kiselim sadržajem. Najbolje ga je čuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom, dovoljno ih je staviti u novo mlijeko i ostaviti da miruju.

U terapijske svrhe, za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. No, za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. decilitar dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju. Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogu koristiti i osobe koje ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij, procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ih može lakše iskoristiti).

Osobe koje paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu i više smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenja ostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da “sazrije”. Ovakav zreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B1, B6 i B9 (folna kiselina) se povećava. Povećava se i sadržaj alkohola u kefiru koji može iznositi od 0,08% do 2%. Uobičajena količina alkohola u jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva dana, treba označiti staklenke u različitim stadijima, npr. kefir sa zrncima, onaj jednodnevni i dvodnevni. Procijeđeni kefir, koji zrije, ne treba čvrsto poklopiti, nego se poklopac samo nasloni na teglu, a dobro ga je promiješati dva puta dnevno.

Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ili slično, procijeđena zrnca isperite hladnom vodom, prelijte ih s malo mlijeka i spremite u hladnjak, tako ih možete čuvati oko 7 dana. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, isprana i osušena zrnca možete zamrzniti ili osušiti. Kada poželite zrnca ponovo aktivirati, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte da ”prorade”. Prvi i drugi dan dodajte samo malo mlijeka te ga nakon cijeđenja bacite. Treći dan možete raditi kefir kao i obično.

Višak zrnaca koja se razmnožavaju treba povremeno uklanjati. Ako ih nemate kome pokloniti, zamrznite ih za rezervu ili pojedite. Nisu baš neki doživljaj za žvakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusni smoothie ili sladoled.

Smoothie od kefira i šumskog voća

• 1 šalica kefira
• višak zrnaca kad se razmnože
• 2 žumanjka
• 2 žličice kokosovog ulja
• 1 šalica smrznutog šumskog voća
• kad radite napitak za djecu, možete dodati 1 do 2 žličice meda

 Izmiksajte sve u multipraktiku i uživajte.

Sladoled od kefira i šumskog voća

• 5 jaja
• 250 ml slatkog vrhnja
• 1 šalica kefira
• višak zrnaca kad se razmnože
• 200 do 250 g smrznutog šumskog voća
• 2 žličice prave bourbon vanilije
• malo stevije u prahu ili žlica meda

Istucite zasebno bjelanjke, žumanjke i slatko vrhnje. U multipraktiku izmiksajte šumsko voće s kefirom pa dodajte preostale sastojke i sve dobro izmiksajte. Zasladite prema okusu. Sladoled rasporedite u prikladne zdjelice i zamrznite. Izvadite ga pola sata prije posluživanja.

---

Saznajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi, o zdravoj probavi, mršavljenju bez gladovanja i kako se hraniti kod određenih zdravstvenih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani koja je u našim krajevima pokrenula pravu malu prehrambenu revoluciju za povratak prirodnoj izvornoj prehrani.

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.

Klikni ovdje i naruči knjigu Istine i laži o hrani

Nova knjiga Pšenični trbuh

Ovdje prenosim predgovor koji sam napisala za hrvatsko izdanje čuvene knjige doktora Williama Davisa "Pšenični trbuh" (Wheat Belly) koja je upravo izašla iz tiska i dostupna je za narudžbe ovdje.

---Od najranijeg djetinjstva mojim je životom upravljao trbuh. U tinejdžerskim godinama sve je kulminiralo. Stalno mi je trbuh bio napuhan, bolan, i što je najgore, stolica je bila užasno neredovita (jednom tjedno, uz pomoć laksativa). Moje raspoloženje direktno je ovisilo o stanju moga trbuha i probave. Ako bi trbuh bio koliko toliko miran, moj je dan imao šanse da bude dobar. Kada mi je trbuh bio napuhan, uglavnom bih izgledala kao trudnica u sedmom mjesecu trudnoće. Kada bi bio bolan, ti su se bolovi prenosili na ramena, kukove i leđa, tako da sam jednostavno morala leći.

Ne mogu se pohvaliti da sam kao dijete zdravo jela. Mama i baka kuhale su, naravno, domaća jela, ali ja sam bila vrlo divlje i tvrdoglavo dijete i odbijala sam kuhanu hranu. Najdraži su mi bili keksi i mlijeko ili kruh ”udrobljen” u bijelu kavu s dosta šećera. Osim toga, slatkiši svih vrsta, peciva, sendviči, mlijeko. Zapravo, od tog vremena do danas, malo se toga promijenilo – prehrana koja se temelji na pšeničnim proizvodima, šećeru i mlijeku i dalje se smatra normalnom. Pšenica? Pa ona je itekako zdrava, posebice ona ”integralna”. Nisu li upravo prema službenim prehrambenim smjernicama žitarice baza zdrave prehrane?

Vjerojatno su moji probavni problemi bili razlog zašto me je u odraslog dobi jako zanimala prehrana pa sam čitala i proučavala sve do čega sam mogla doći i revno sam isprobavala sve metode koje bi mi se učinile logične. Omiljena mjesta za kupovinu bile su mi prodavaonice ”zdrave hrane” gdje sam kupovala müslije, žitne pahuljice, integralne krekere, vegetarijanske kolačiće, energetske žitarične pločice i integralnu tjesteninu.

Koliko god sam u odrasloj dobi težila zdravijem načinu prehrane, zapravo se nisam ni koraka pomaknula od onog keksa i mlijeka i u bijelu kavu udrobljenog kruha – hrane mog djetinjstva. Cijelo vrijeme zapravo sam konzumirala pšenicu. Proizvode od pšeničnog brašna. Pod ovim ili onim imenom, ali uglavnom pšenicu uz dodatak drugih žitarica.

U međuvremenu je medicina priznala to stanje za koje su nam liječnici ranije govorili da je samo u glavi. Napuhan i bolan trbuh uz neredovitu stolicu, u izostanku dijagnoze neke teže bolesti kao što je Crohnova bolest, ulcerozni kolitis ili celijakija, dobio je ime: iritabilni kolon ili IBS prema engleskom Irritable bowel syndrome. Prevalencija ovog poremećaja toliko je postala učestala da su mu morali dati ime. Jupi, nisam jedina koja okolo hoda s napuhanim trbuhom koji jednostavno tako, kad njemu dođe, odluči da ne mogu zatvoriti patent zatvarač na jeans hlačama jer se napuhao nekih 20 cm u širinu. Ali to je bilo sve. Stanje je dobilo ime ali ne i rješenje. Lijekovi se naravno nude ali oni ne rješavaju uzrok jer uzrok nije ni pronađen. Zašto se zaboga moj trbuh napuhuje i zašto ne mogu kao sav normalan svijet otići ujutro na toalet?

A onda se sve promijenilo. 2006. godine otvorio se jedan sasvim novi svijet za mene – svijet učenja potpuno novih stvari. Uz studij nutricionizma u Švedskoj, uporedo sam čitala i proučavala i druge autore a ne samo obaveznu studentsku literaturu. Hrpa knjiga na švedskom i engleskom postajala je sve veća a moja spoznaja sve jasnija. Otkrila sam LCHF, Paleo prehranu, prehranu bez žitarica i što je najvažnije – bez pšenice i glutena. Moje probavne tegobe su nestale. Jednostavno su nestale. Trbuh više nije upravljao mojim životom i raspoloženjem. Više se nije napuhivao, niti je bolio, a stolica se regulirala. Bez lijekova, izbacivanjem žitarica.

Odavno sam čitala knjigu Wheat Belly dr. Williama Davisa i priželjkivala da se prevede na hrvatski kako bi postala dostupna svima. Sreća da je Jesenski i Turk nakladnik sa sluhom za motrišta koja izlaze iz okvira konvencionalnog, jer su knjige ovog tipa prijeko potrebne za edukaciju svih ljudi. Napokon ćete od A do Ž saznati zašto su žitarice, a posebno pšenica, štetne za ljudski organizam.

Postoji više skrivenih razloga zbog čega su pšenični proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, bolesti srca, raka, demencije, depresije i mnogih drugih modernih bolesti. Pšenica uništava naše zdravlje kroz mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice ide paralelno s poviješću kroničnih bolesti i pretilosti diljem svijeta.

Naime, nova pšenica, ova koja je danas nama dostupna, nije ona ista pšenica od koje su naše (pra)bake mijesile kruh. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum, proizvod je genetske manipulacije i hibridiziranja kojima je stvorena kratka, zdepasta, tvrda, visokootporna biljka s puno većim količinama škroba i glutena nego što su imale starinske vrste pšenice. Ovo je bio potrebno učiniti iz komercijalnih razloga usmjerenih na povećanje prinosa i otpornost na bolesti, sušu i vrućinu. Čovjek najzaslužniji za razvoj patuljaste pšenice, genetičar Norman Borlaug, vjerovao je da je genetska modifikacija jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem svijeta, pa je za svoj angažman i postignuće osvojio i Nobelovu nagradu za mir. No kako ta nova stvar, koja do prije 50 godina nije postojala, utječe na naše zdravlje poljoprivredni znanstvenici nisu istraživali. Gladni su i dalje gladni, a zapadnim se svijetom, u kojem je pšenica stup prehrane, širi epidemija debljine i drugih modernih bolesti.

Po čemu se nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u tome da nova pšenica sadrži vrlo visoke razine super brzog škroba pod nazivom amilopektin A, koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže razinu šećera u krvi više nego ijedna druga namirnica, više nego šećer sâm. Ovaj glukozno-inzulinski tobogan dovodi do inzulinske rezistencije, metaboličkog sindroma, kroničnog umora, dijabetesa, trbušne debljine i mnogih drugih poremećaja zdravlja.

Nova patuljasta pšenica sadrži i novi modificirani gluten koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten je onaj ljepljivi protein u pšenici koji čini da kruh može narasti a pekarske proizvode čini izdašnima, mekanima i primamljivima. Stara einkorn pšenica ima najjednostavniji genetski kôd sastavljen od samo četrnaest kromosoma koji kodiraju za mali broj proteina glutena, za koje je manje vjerojatno da će izazvati celijakiju, upalu i preosjetljivost. Nova patuljasta pšenica genetski je kompleksnija jer sadrži četrdesetdva kromosoma i proizvodi mnoštvo različitih proteina glutena, uključujući i one koji vjerojatnije dovode do celijakije, upale, preosjetljivosti i bolesti izazvanih imunološkom reakcijom organizma.

Pšenica sadrži i opijate – supstance koje izazivaju ovisnost i dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u probavnom sustavu razgrađuju na polipeptide – tzv. egzorfine – koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu barijeru i djeluju na receptore u mozgu kao opijati, stvarajući osjećaj trenutnog kratkotrajnog zadovoljstva i neodoljivu želje za još, kao kod konzumiranja droge. Ovi polipeptidi se još nazivaju gluteomorfini ili ”morfiju srodni spojevi iz glutena”, jer se u mozgu vezuju za moždani receptor za morfij, isti onaj za koji se vezuju i opijati. Pšenica je dakle namirnica s vrlo snažnim djelovanjem na živčani sustav i može izazvati mnogostruke probleme, od ovisničke potrebe za hranom i prejedanja, do neuroloških bolesti i poremećaja ponašanja. Pšenica je i glavni uzročnik debljine zbog svog stimulativnog djelovanja na apetit, pa kad se jednom riješite pšenice, osigurali ste put prema vitkoj liniji i mršavljenju bez gladovanja.

Svjedočeći tisućama slučajeva pacijenata koji su odustajući od pšenice povratili zdravlje, dr. William Davis napravio je najveće istraživanje po pitanju djelovanja pšenice na ljudsko zdravlje i stoga je ova knjiga obavezno štivo za svakoga tko je imalo zainteresiran za prehranu i zdravlje. Bilo da vas muči pretilost, metabolički sindrom, visoki trigliceridi u krvi, sitne čestice LDL kolesterola, dijabetes, bolesti jetre, autoimune bolesti, neurološki poremećaji, demencija, nutritivna deficijencija (npr anemija), osteoporoza, bolovi u zglobovima, probavne tegobe ili kožne bolesti kao psorijaza, akne i dermatitis, u knjizi ćete naći poveznicu s pšenicom. Ako ste i potpuno zdravi, ipak će vas zanimati kako usporiti starenje i zadržati lijepu kožu, visoku razinu energije i vitalnost u svim razdobljima života.

”Unatoč dramatičnim promjenama u genetskoj strukturi pšenice i drugih usjeva, na novostvorenim genetskim sojevima nije provedeno nijedno istraživanje o tome jesu li sigurni za zdravlje životinja ili ljudi. Nastojanja da se povećaju prinosi bila su toliko intenzivna, biljni genetičari bili su toliko sigurni da hibridizacijom nastaju proizvodi sigurni za ljudsku prehranu, problem gladi u svijetu bio je toliko hitan, da su spomenuti proizvodi poljoprivrednih istraživanja ubačeni u lanac ljudske prehrane a da se pritom nije vodilo računa o tome koliko su sigurni za ljude.”

Ova stvar danas čini preko 70% sadržaja naših obroka. Cjelovita ili necjelovita, pšenica je jedna od najgorih pošasti moderne prehrane. Možda se na prvu čini teško zamisliti život bez kruha, tjestenine i pekarskih proizvoda, ali vjerujte, lakše je nego što se čini jer postoji zdravija i ukusnija alternativa. Pšenični trbuh nudi, između ostalog, i plan jelovnika, recepte i praktične savjete kako najlakše sprovesti promjenu prehrane. Neka vam ova knjiga bude inspiracija i priručnik za jedan sretniji, zdraviji, i vitalniji život bez pšenice!---

Podaci o knjizi:

• 294 stranice, dimenzije 15×23 cm
• meki uvez
• Izdavač Jesenski i Turk
• Tisak Znanje Zagreb
• ISBN 978-953-222-772-7
• Cijena 149,00 kn

Klikom ovdje naruči knjigu Pšenični trbuh

Sindrom propusnih crijeva – je li gluten izvor problema?

Izvor: Gluten Free Society: Leaky Gut Sindrome - Is Gluten the Root
S engleskog preveo: Dražen Herendić

Recenzija istraživanja pokazuje da gluten uzrokuje propusna crijeva

Tradicionalno shvaćanje primarnih funkcija gastrointestinalnog trakta je ograničeno na probavu i apsorpciju nutrijenata, elektrolita i homeostazu vode. Međutim, pažljivija analiza anatomskog i funkcionalnog uređenja gastrointestinalnog trakta, sugerira da je još jedna iznimno važna funkcija ovog organa i njegova sposobnost regulacije transportiranja makromolekula između okruženja i domaćina pomoću mehanizma barijere. Zajedno s limfoidnim tkivom povezanim s crijevima i neuroendokrinim sustavom, crijevna epitelna barijera s njenim tijesnim međustaničnim vezama kontrolira ravnotežu između toleriranja i imunosti na strane antigene. Zonulin je jedini dosad opisani fiziološki modulator tijesnih međustaničnih veza, koji je uključen u transport makromolekula i time uz ravnotežu tolerancije/imunosti. Kad se fino regulirane enzimske reakcije zonulina promijene kod genetski osjetljivih osoba, onda se mogu dogoditi crijevni i vancrijevni autoimuni, upalni i neoplastični poremećaji. Ova nova paradigma ruši tradicionalne teorije koje su temelj razvoja tih bolesti i sugerira da se ti procesi mogu zaustaviti ako se međudjelovanje gena i okidača u okolišu spriječi ponovnom uspostavom funkcije crijevne barijere ovisne o zonulinu.

Izvor istraživanja: Physiol Rev. 2011 Jan;91(1):151-75.

Propusna crijeva u laičkoj terminologiji

U intervjuu sa Karen Brimeyer, dr Peter Osborne, stručnjak za osjetljivost na gluten i osnivač Gluten Free Society, diskutira razne stvari oko problema vezanih za nepodnošenje glutena na lako razumljiv način. Intervju možete poslušati ovdje.

Karen se specijalizirala za pomaganje ljudima kod oporavka od sindroma propusnih crijeva. O njenom programu možete više saznati ovdje. 

Dr. Fasano otkrio je propusna crijeva

Više istraživačkih studija su povezale gluten sa stanjem poznatim kao crijevna propusnost. Jedan od vodećih svjetskih istraživača o preosjetljivosti na gluten je doktor Alessio Fasano, voditelj istraživanja na sveučilištu Maryland Celiac Research Center i odgovoran za otkrivanje veze između glutena i propusnih crijeva. U sljedećem videu dr Fasano razgovara sa dr Osborneom o tome kako to stanje može utjecati na crijeva, mozak i mnoga druga tkiva u organizmu.

Video: Dr Fasano & Dr Osborne Discuss Gluten Sensitivity - YouTube

Stvaranje veze – stav "Gluten free Ratnika"

Većina ljudi smatra da su celijakija i osjetljivost na gluten jedna te ista stvar. Srećom, to arhaično razmišljanje se brzo mijenja jer su nova istraživanja dokazala da osjetljivost na gluten postoji neovisno od celijakije. Iako je već utvrđeno da gluten često utječe na resice tankog crijeva, također se pokazalo da utječe na organizam na razne načine. Te razlike se odnose na učestalu nesposobnost liječnika u dijagnosticiranju osjetljivosti na gluten. Gore je dijagram okidača iz okoliša koji utječu na propusnost crijeva. Vidjet ćete da osjetljivost na gluten može direktno i indirektno doprinijeti tom problemu. Za inteligentnog promatrača slika ilustrira zbog čega jednostavni test s antitijelima ne uspijeva precizno dijagnosticirati osjetljivost na gluten. Proizvodnja antitijela je samo jedna laboratorijska komponenta u ovom kompleksnom problemu.

Koja je uloga glutena kod svih ovih faktora?

1. Gluten – Kako je već navedeno, gluten direktno utječe na crijevnu sluznicu preko proizvodnje zonulina. Zonulin je protein koji direktno uzrokuje propusna crijeva.

2. Antitijela – Gluten doprinosi stvaranju antitijela. Antitijela mogu uzrokovati lučenje upalnih spojeva koji dovode to oštećenja tkiva. Povrh toga, preko procesa zvanog molekularna mimikrija, antitijela mogu međureagirati s tkivima u tijelu izazivajući autoimune bolesti. Laboratorijska testiranja mjerenja tih antitijela uobičajeno se ne povezuju s glutenom jer većina liječnika nije dovoljno educirana da bi mogli prepoznati vezu.

3. Lijekovi – Mnogi lijekovi uobičajeno sadrže gluten koji ima direktni utjecaj. Međutim, mnoga kronična bolesna stanja uzrokovana osjetljivošću na gluten su krivo dijagnosticirana. To dovodi do prepisivanja recepata koji, ne samo da su nepotrebni, već  mogu biti i štetni za probavni sustav. Antacidi su uobičajeni primjer. Ti lijekovi stvaraju predispozicije za infekcije i dovode do nenormalne crijevne flore. Prekomjerno korištenje antibiotika za tretiranje virusnih infekcija je još jedan primjer.

4. Stres – Iako nije fizički uzročnik, gluten je kemijski uzročnik stresa. Kemijski stres dolazi u raznim oblicima. Jedan od njih je manjak vitamina i minerala. Nedostatak ključnih nutrijenata uzrokuje fundamentalna oštećenja sposobnosti tijela za procese ozdravljenja i oporavka.

5. Bakterije – Probavljanje glutena uzrokuje štetne promjene u crijevnoj flori (poznato i kao crijevna disbioza), koja naginje infekcijama. To je jedan od razloga zašto toliko mljekarskih kompanija dodaje korisne bakterije u svoje proizvode. Crijevna disbioza ima razmjere epidemije u SAD. Ako trebate probiotike bez glutena, pogledajte ovdje.

6. Citokini – Gluten potiče proizvodnju proupalnih citokina (kemijski spojevi koji oštećuju stanice).

7. Neurotransmiteri – Gluten uzrokuje neurokemijske promjene u proizvodnji neurotransmitera (kemijski spojevi koji omogućavaju komuniciranje nervnom sustavu). Primjeri uključuju: serotonin, dopamin, acetilholin, epinefrin i histamin. Gluten je također neurotoksin za koji se pokazalo da uništava nervno tkivo. To je razlog zašto mnogim ljudima s neurološkim bolestima (autizam, migrenske glavobolje, ADD, bipolarnost, šizofrenija, neuropatija, epilepsija i dr.) prehrana bez glutena donosi poboljšanje.

8. Probavne kemikalije – gluten može oštetiti crijeva, gušteraču, jetru i žučnu vrećicu. Svi ovi organi imaju vodeću ulogu u sposobnosti tijela u proizvodnji probavnih kemijskih spojeva i enzima. Kad je taj mehanizam ugrožen, probavni proces se počinje raspadati i postaje neučinkovit.

Zaokružimo sve ovo

Propusna crijeva dovode do autoimunih bolesti. Jedini poznati uzročnik bilo koje autoimune bolesti je osjetljivost na gluten. Ne možemo zanemariti tu vezu samo zato jer se ona ne slaže sa statusom quo alopatske medicinske paradigme. Ako imate autoimunu bolest i niste istraživali osjetljivost na gluten kao jedan od faktora utjecaja, trebali biste. Pročitajte više o genetskom testiranju osjetljivosti na gluten.

______________________________

Moj komentar

Naučite razliku između konvencionalne bezglutenske dijete i prave (Paleo, LCHF) bezglutenske dijete: Konvencionalna bezglutenska dijeta, koja se službeno prepisuje osobama oboljelim od celijakije (koja je u medicinskoj praksi jedina priznata bolest nepodnošenja glutena) je prehrana koja se bazira se na bezglutenskim žitaricama i zamjenskim proizvodima koje možete naći u većim supermarketima. Međutim to su opet industrijske prerađevine (kruhovi, peciva, tjestenine, keksi, kolači) koje sadrže pšenični škrob, GMO soju i kukuruz, glukozno-fruktozni sirup, hidrogenizirane masti, zgušnjivače, stabilizatore, konzervanse, zaslađivače i razne druge toksične sastojke. Ovo nije prava hrana, već nutritivno siromašne stvari, pune kemikalija koje nikome ne trebaju.  Ako ste već razvili osjetljivost na gluten, onda vrlo vjerojatno reagirate i na druge vrste teško probavljivih proteina, kojih ima na stotine u bezglutenskim žitaricama i mahunarkama, a koje također oštećuju crijevnu stijenku. Zato je prava bezglutenska dijeta (Paleo, LCHF) idealna jer odbacuje sve žitarice, sve mahunarke, industrijske prerađevine i umjetna rafinirana biljna ulja i margarine. Ova se prehrana bazira na pravoj hrani u njenom izvornom cjelovitom obliku: riba, meso, jaja, povrće, prirodne masnoće, orašasti plodovi i voće.

Pročitajte: Nepodnošljivost glutena - uzrok mnogih kroničnih bolesti

Gluten – uzrok mnogih kroničnih bolesti

Gluten (ljepilo – glue) je mješavina pohranjenih biljnih bjelančevina prolamina i glutelina. U pšenici, prolaminski dio bjelančevine je gliadin, a glutelinski dio je glutenin. U drugim se žitaricama nalaze druge vrste prolamina i glutelina, odnosno različite kombinacije glutena i njegovih komponenti. U laičkoj interpretaciji pod pojmom gluten misli se na bjelančevine iz pšenice, pira, raži i ječma.

Koji su problemi s glutenom? Najpoznatiji oblik nepodnošenja glutena je celijakija, autoimuna bolest u kojoj dolazi do uništavanja crijevnih resica, radi čega se smanjuje apsorpcija nutrijenata u tankom crijevu, što dovodi do nedostatka hranjivih tvari u organizmu. Najčešći simptomi su bolovi u trbuhu, proljev, naglo mršavljenje, umor, nedostatak energije i anemija, ali simptomi mogu biti i mnogi drugi.

Drugi oblik nepodnošenja glutena je alergija na pšenicu koja podrazumijeva klasične simptome kao što su kožne, respiratorne i gastrointestinalne reakcije na proteine iz pšenice. Otkriveno je 27 potencijalnih alergena u pšenici.

Osim celijakije i alergije na pšenicu, sve je učestaliji problem kojeg poznajemo pod nazivom necelijakijska osjetljivost na gluten (nonceliac gluten sensitivity) koja uslijed oštećenja probavnog trakta (intestinalne propusnosti) dovodi do autoimunih bolesti, kao što su na primjer dijabetes tipa 1, lupus, hashimoto, psorijaza i mnoge druge. Donedavno ova bolest nije uopće imala klinički naziv i u medicini je bila potpuno zanemarena, unatoč tome što je prisutna kod vrlo velikog broja ljudi. Iako zadnjih godina ima sve više znanstvene literature o necelijakijskoj osjetljivosti na gluten, nažalost većina liječnika je još uvijek ne prepoznaje niti priznaje, ako nije dijagnosticirana celijakija ili alergija na pšenicu. Također za autoimune bolesti kažu da im se ne zna uzrok, iako nova znanstvena istraživanja sve više rasvjetljavaju uzroke autoimuih bolesti.

Vjerojatno je to stoga što je moderna medicina orijentirana na liječenje simptoma pojedinih bolesti, a ne na otkrivanje njihovih uzroka. Međutim, lijekovi samo prikrivaju simptome bolesti, a ne liječe njihov uzrok koji najčešće ostaje neotkriven. Na ovaj način ne može doći do ozdravljenja i čovjek se pretvara u doživotnog pacijenta i redovnog potrošača lijekova. Ali usprkos rastućoj proizvodnji i potrošnji lijekova, ljudi ipak nisu zdraviji. Farmacetska industrija je jedna od četiri najprofitabilnije industrije u svijetu, uz drogu, oružje i pornografiju, s najvećim obrtajem novca koji se broji u stotinama milijardi dolara godišnje. Ona se temelji na logici profita, pa joj ne odgovara da se ljudi okreću jednostavnim i jeftinim rješenjima svojih tegoba, kao što su promjena prehrambenih navika ili dodaci prehrani.

Da se vratimo na necelijakijsku osjetljivost na gluten. Mnogi liječnici, uglavnom funkcionalne medicine*, te mnogi znanstvenici, smatraju da ljudsko tijelo nije u stanju probaviti gluten. Gluten je protein, a proteini su građeni kao dugački lanci sastavljeni od pojedinačnih karika – aminokiselina. Proteini se u probavnom sustavu razgrađju, tj cijepaju, prvo uz pomoć želučane kiseline (HCl) na kraće lance – peptide, a zatim uz pomoć enzima i na pojedinačne karike – aminokiseline. Aminokiseline se tada apsorbiraju u naš krvotok gdje se onda transportiraju tamo gdje su potrebne za izgradnju novih tkiva – mišića, hormona itd. Problem s glutenom je taj što ljudsko tijelo nema enzime potrebne za razgradnju ili ”cijepanje” lanaca glutena na pojedinačne aminokiseline. Kada takav, nerazgrađen ili djelomično razgrađen protein dospije u krvotok, naš imunološki sustav ga ne prepoznaje kao hranjivu tvar, već ga identificira kao strano tijelo i uključuje alarm – aktivira se napad na to strano tijelo, odnosno stvaranje antitijela.

Kad se jednom stvore antitijela na gluten, tijelo je senzibilizirano tako da svaki put kad gluten dospije u naš probavni sustav dolazi do imunološkog odgovora: tijelo ga opet prepoznaje kao nešto strano i aktivira se napad imunološkog sustava. To se događa svaki put kad pojedemo i najmanju količinu glutena, a to je približno 3 do 6 puta dnevno ako nam se prehrana temelji na žitaricama.

Zapravo, imunološki sustav je upravo tako dizajniran, da nas štiti tako što uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene – nepoznate supstance koje su štetne za naš organizam, bilo da su to bakterije, toksini ili nešto treće. Međutim, problem je u sljedećem: proteini glutena slični su našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo – organi, živci, žlijezde, koža itd. Antitijela koja imaju zadatak uništiti gluten nisu selektivna, već automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, ne prepoznajući koji su proteini strani, a koji vlastiti i to je proces koji se naziva molekularna mimikrija, a antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma nazivaju se autoantitijela. Na taj način osjetljivost na gluten može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.

Najnovija istraživanja pokazuju kako je to zapravo moguće, da jedna komponenta iz hrane može imati takav razarajući učinak na tijelo. Jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na području istraživanja osjetljivosti na gluten je doktor Alessio Fasano (University of Maryland Center for Celiac Research) i on je otkrio da gluten izaziva propusnost crijeva jer potiče proizvodnju zonulina, koji je regulator funkcije intestinalne (crijevne) barijere. Propusnost crijeva (intestinal permeability) znači da se stanice crijevnog zida razmiču i prostor između njih proširuje. Crijevni zid je barijera između vanjskog svijeta (svega što unosimo hranom u sebe) i unutrašnjosti organizma i kroz tu barijeru smiju proći samo nutrijenti i elektroliti i ništa drugo. Velike molekule nerazgrađene hrane i toksini ostaju unutar crijeva i na koncu se izlučuju van stolicom – ako crijeva nisu propusna. Međutim, zonulin djeluje na stanice crijevnog zida tako da se one razmiču, odnosno više nisu onako tijesno priljubljene kako bi trebale biti i na taj način dolazi do propusnosti crijeva. Dakle možemo reći da propusnost crijeva znači da je crijevna barijera popustila, da su ”vrata” između crijeva i krvotoka otvorena, što omogućava da gluten, lektini, kao i drugi nerazgrađeni i djelomično razgrađeni proteini i toksini, prolaze u krvotok. S obzirom da su samo osnovne molekule proteina (aminokiseline) predviđene da prođu u krvotok, naš imunološki sustav te nerazgrađene proteine prepoznaje kao strano tijelo, što alarmira autoimunološki odgovor. Svjetski stručnjaci za autoimune bolesti se slažu da je preduvjet za dobiti neku autoimunu bolest upravo – intestinalna propusnost. Dakle, gluten izaziva proizvodnju zonulina, zonulin djeluje na crijeva da postanu propusna, a propusna crijeva dovode do autoimunih bolesti.

Povezan tekst: Osjetljivost na gluten - učestalija nego što smo mislili

---

* Funkcionalna medicina je napredni oblik medicine koji se ne fokusira na simptome, već traži uzroke kroničnih bolesti. Na pacijenta se gleda kao na cjelinu – interakciju između genetike, okruženja i načina života svakog pojedinca. Vidi više na https://www.functionalmedicine.org/

Osjetljivost na gluten iz žitarica – učestalija nego što smo mislili

Celijakija nije jedini oblik osjetljivosti na gluten. Celijakija je autoimuna bolest u kojoj antitijela na gluten napadaju stanice crijevne stjenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog uništavanja (atrofije vilija) što onemogućuje apsorpciju hranjivih tvari iz hrane koja se inače normalno odvija preko crijevnih resica. Kod celijakije će pretrage pokazati antitijela na gliadin a biopsija će pokazati oštećenje crijevne sluznice i resica. Ako pretrage ovo ne pokažu, neće biti dijagnosticirana celijakija i time priča o glutenu između pacijenta i liječnika završava.

Nažalost test na antitijela često može biti lažno negativan, pa se događa da čak i u slučaju potpuno razvijene celijakije, do njenog dijagnosticiranja prođe i više godina dok se biopsijom crijeva ne otkriju potpuno uništene crijevne resice. No, osjetljivost na gluten ne dovodi obavezno do uništavanja crijevne stjenke i crijevnih resica, barem ne u tolikoj mjeri kao kod dijagnosticirane celijakije, ali često dolazi do postupnog uništavanja drugih tkiva, organa, hormona, žlijezda ili živaca u organizmu. To je onda necelijakijska osjetjivost na gluten koja često uzrokuje brojne autoimune bolesti koje liječnici uopće ne povezuju s glutenom. Smatra se da na jednu dijagnosticiranu celijakiju postoji još devet slučajeva neotkrivene osjetljivosti na gluten.

Postoje različiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a čak i najblaži oblici uzrokuju kronične tegode i bolesti koje, nažalost, najčešće nikada ne budu dijagnosticirani. Najčešći probavni simptomi su bolovi u trbuhu, nadutost, proljev, zatvor, plinovi, grčevi i slično. Čak i kod pacijenata s kroničnim bolestima probavnog sustava, npr. kao što su Crohnova bolesti, ulcerozni kolitis ili sindrom iritabilnog crijeva (IBS), rijetko se posumnja na osjetljivost na gluten.

Međutim, osjetljivost na gluten nije ograničena samo na probavne smetnje i crijevne bolesti. Antitijela na gluten mogu prouzročiti uništavanje u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o tome gdje nam je ”slaba karika” – gdje imamo genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Ako antitijela na gluten napadaju i uništavaju stanice gušterače koje proizvode inzulin, dolazi do dijabetesa tip 1. Imunološki sustav često napada i uništava tiroidne stanice jer proteini na površini tih stanica nalikuju na proteine glutena – to onda nazivamo Hashimotov tireoiditis. Često autoimune bolesti idu zajedno, primjerice dijabetičari tipa 1 često imaju i celijakiju. Ili, osobe uz reumatoidni artritis istodobno dobiju i lupus. Ili imaju hashimoto i psorijazu. 25% pacijenata koji imaju jednu autoimunu bolesti, imaju tendenciju da razviju dodatne autoimune bolesti. Kombinacija od tri autoimune bolesti kod jeden osobe se definira kao Multiple autoimmune syndrome (MAS).

Dr Mark Hyman, liječnik, autor, predavač i predsjednik uprave Instituta za funkcionalnu medicu, kaže da su studije pokazale 55 bolesti koje mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten. To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, anemija, rak, čirevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla skleroza, psorijaza, ekcem, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija, shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca). Također se povezuje i s autizmom.

Promjena prehrane može biti spas

Usprkos činjenici da postoji mnoštvo znanstvenih istraživanja koja pokazuju vezu između osjetljivosti na gluten i cijelog niza autoimunih bolesti, u kliničkoj praksi to najčešće nije poznato niti priznato. Bolesti se tretiraju tako da se tretiraju simptomi, a ne uzrok. Naravno, ne tvrdim da je uzrok svim slučajevima autoimunih bolesti samo gluten, ali je on svakako jedan od problema, pa bi to trebalo i testirati. Ukoliko imate neku kroničnu ili autoimunu bolest ili druge zdravstvene tegobe, možete zatražiti od svog liječnika da vas testira na gluten, jer tako možda konačno otkrijete što je pravi uzrok vaših zdravstvenih problema. No pripremite se na to da vam u velikom broju slučajeva liječnik neće dijagnosticirati osjetljivost na gluten bez pozitivnog nalaza biopsije crijeva, koja pokazuje oštećenje crijevne stjenke i atrofiju vilija, odnosno celijakiju. Međutim, krvni test koji pokazuje povišena antitijela na gluten pokazuje da je u pitanju osjetljivost na gluten, što može značiti da se u tijelu događa autoimuni proces. Nažalost testovi dostupni kod nas nisu dovoljno razvijeni jer pokazuju samo jednu ili dvije vrste antitijela i to samo na gliadin, pa će često pokazati lažno negativan rezultat. U svijetu postoje puno razvijeniji testovi, npr Cyrex laboratorij u SAD testira 24 različite komponente iz pšenice i drugih glutenskih žitarica.

Što onda čovjeku preostaje da učini? Možete učiniti isto što su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju. Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio. Sad preostaje da napravite preostali dio posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.

Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan sa eliminacijskom dijetom. Ne možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti ništa. Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate. Treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, kao npr u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Gluten se masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Gluten se može nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine već kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.

Osim toga, treba voditi računa o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste otkrili na koju reagirate a na koju ne.

Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje problema. No, smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava te time izaziva upalni proces. Osjetljivost na gluten je još jedno objašnjenje zašto se toliki broj ljudi koji su prešli na LCHF ili Paleo prehranu – prehranu bez žitarica – odjednom puno bolje osjećaju, a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih kroničnih bolesti.

Zapravo nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na gluten, jer žitarice uopće nisu izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikad se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu. Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.

Povezan tekst: Gluten - uzrok mnogih kroničnih bolesti