utorak, 29. lipnja 2010.

Prica jedne bivse debeljuce


Evo sto o svojoj borbi s kilogramima prica Anna Hallén, bivsa debeljuca - kako samu sebe naziva, a danas savjetodavac za prehranu i mrsavljenje.

"Pocela sam sa dijetama za mrsavljenje kao tinejdzerka 80-tih godina, kroz razne salatne dijete i kure izgladnjivanja. Bila sam (i jos uvijek jesam) 176 cm visoka. U to vrijeme sam tezila 68 kilograma i mislila da sam trebala smrsaviti. Modeli su bili mrsavi kao cackalice i to je bio i moj san. Moj rekord je bio 58 kilograma kad sam mogla brojati rebra, imala istaknute kljucne kosti, i tako vitak struk da sam se mogla sakriti iza drska od zastave.

Tako je pocela moja borba s kilogramima. Buduci da sam drzala nisko-kaloricne dijete s minimalno masnoce, tako je moje tijelo naravno mislilo da su dosla losa vremena. Tijelo se tada postavilo u stanje minimalnog trosenja energije i ja sam brzo dobijala izgubljene kilograme. Smrsavila bi opet da bi jos brze vratila tezinu. Pokusala sam s grupama za mrsavljenje. Pokusala sam s dijetnim praskovima. Brzim tempom bilo je tu pilula za mrsavljenje, jos dijetnih praskova, bolnicka dijeta, jaja i grejpfruti, razne juhe za mrsavljenje, ugljikohidratna metoda, stjuardesina metoda, banana-dijeta, grupe za mrsavljenje ponovo i kad sam sve to zavrsila vaga je pokazivala 111 kilograma. Stojedanaest kilograma.

Nista nisam shvacala. Moj jelovnik se sastojao od minimalno masti, vrlo malo hrane, povrca i voca. Brojala sam kalorije koliko god sam mogla. Jela sam manje nego sam trosila i da bi bila na sigurnoj strani trenirala sam 4-6 sati tjedno. Stotinujedanaest kilograma!

U grupi za mrsavljenje su mi rekli da moram prevariti tijelo. Samo ako jedem manje nego sto trosim izgubit cu na tezini. Također sam cula da, ako samo tako nastavim tijelo ce na kraju biti prisiljeno odustati. Sramila sam se svojeg loseg karaktera. Debeli ljudi mogu biti mrsavi, ako samo zele i bore se dovoljno jako. Debeli ljudi su lijeni. Debeli ljudi okrivljuju sebe. Debeli ljudi jedu do svoje pretilosti. Dobra prijateljica mi je rekla "Ja nikad ne bi dopustila sebi da postanen debela kao ti, Anna." Vise se ne druzimo.

Tada me moj bivsi suprug pitao da li cemo se vjencati. Moja prva misao bila je 111 kg velika torta koja se tresla pred oltarom. Brzo sam odgovorila ”da” ali sam zamolila za 12 mjeseci pripreme. Dvanaest mjeseci vremena za gubljenje maksimalne tezine u minimalno vrijeme. Dvanaest mjeseci teske gladi sa malo povrca, voca, dijetalnih praskova u kombinaciji s obiljem treniranja. Ovo je rezultiralo u minus osamnaest kilograma, i jedno lijepo vjencanje. Vec nekoliko mjeseci kasnije imala sam 10 kilograma vise, kao i obicno, moram dodati nazalost.

Jesam li zauvijek morala gladovati da bi i dalje zivjela u tijelu koje sam mrzila? Jesam li zauvijek morala plakati prije proslava zbog odjece koja je stajala ruzno i napeto? Jesam li zauvijek bila prisiljena kupovati odjecu na odjeljku za satore?

Spoznaja o smanjenju ugljikohidrata i odabiranju niskog GI promijenila je ne samo moj zivot, nego i cijele moje obitelji. Polako sam povecavala masnocu u prehrani da bi bila sita. Kilogrami su nestajali polako ali sigurno. Kilogrami se nisu vratili vec osam godina. Obitelj je dobila jednu sretnu majku punu energije koja moze uzivati u hrani, i koja se, prije svega, usudjuje jesti. Sada sam gotovo udvostrucila unos masnoce (opet) i posljednji uporni kilogrami nestaju. Polako, ali sigurno.

Zašto mi nitko prije nije rekao da sam mogla smrsaviti jeduci masnu hranu?
Anna Hallén"

ponedjeljak, 28. lipnja 2010.

Mediteranska prehrana à la LCHF


Sve vise studija pokazuju da prehrana sa malo ugljikohidrata daje bolje rezultate i za zdravlje i za vitku liniju nego prehrana sa malo masnoca. Mediteranska prehrana je vec etablirani pojam zdrave prehrane u nutricionizmu. Da se ovo dvoje uspjesno moze kombinirati pokazala je jedna spanjolska studija koja je dala odlicne rezultate kombiniranjem mediteranske prehrane sa ektremno malo ugljikohidrata. U studiji je ucestvovalo 40 zdravih ali pretilih osoba (BMI 36,5).


Sudionici su bili upuceni da jedu puno ribe i maslinovog ulja te 20 – 40 cl crnog vina dnevno. Od ugljikohidrata su jeli samo povrce, dakle bez secera, kruha, krumpira i sl. Smjeli su jesti koliko su htjeli kalorija, jedino su morali ograniciti unos ugljikohidrata. Nizak unos ugljikohidrata dovodi do stvaranja ketona iz masnoce, otud naziv ”ketogena” dijeta. Ketoni se koriste kao gorivo za izmedju ostalog i mozak, sto dovodi do pojacanog sagorijevanja masnoce. Studija je trajala 12 tjedana i od 40 osoba 31 osoba je zavrsila eksperiment (neki se nisu drzali pravila, netko je mislio da mu je hrana bila skupa a jedan je dozivio prometnu nezgodu).


78 % sudionika koji su zavrsili ekperiment smrsavili su u prosjeku 14,1 kilograma za 12 tjedana. Od prosjecnih 108,6 kg na 94,5 kg. Takodjer su se svima poboljsale vrijednosti krvnog tlaka, masnoca u krvi i secera u krvi:

Kolesterol sa 5,3 na 4,8

HDL sa 1,3 na 1,4

LDL sa 2,9 na 2,7

Trigliceridi sa 2,5 na 1,3

Secer u krvi sa 6,1 na 5,2

Krvni pritisak sa 125/84 na 109/75


Ova proteinska ketogena dijeta je nazvana "Spanjolska Ketogena Mediteranska Dijeta" (SKMD) zbog sadrzaja djevicanskog maslinovog ulja kao glavnog izvora masti, umjerenog unosa crnog vina, zelenog povrca i salate kao glavnog izvora ugljikohidrata i ribe kao glavnog izvora proteina. Ova dijeta nije bila kalorijski ogranicena, ali su ispitanici bili upuceni da trose dnevno: najviše 30 g ugljikohidrata u obliku zelenog povrca i salata, minimalno 30 ml djevicanskog maslinovog ulja, 200-400 ml crnog vina i proteinski blok bez ogranicenja.


Sudionicima su dopustene 3 porcije (200 g / porcija) povrca dnevno: 2 porcije salate (kao sto su klice djeteline, zelena salata, zimska salata, endivija, gljive, radic, rotkvice, persin, paprika, spinat, krastavac, blitva i celer) te 1 porcija nisko-ugljikohidratnog povrca (poput brokule, karfiol, kupus, articoke, patlidzan, tikvice, rajcice i luk). 3 porcije salate je dozvoljeno samo ako dio nisko-ugljikohidratnog povrca nije konzumiran. Dozvoljeni preljevi za salatu su bili: cesnjak, maslinovo ulje, ocat, limunov sok, sol, zacinsko bilje i zacini.


Minimalno su trosili 30 ml maslinovog ulja, 10 ml po glavnom obroku (dorucak, rucak i vecera). Crno vino (200-400 ml dnevno) je rasporedjeno u 100-200 ml za rucak i veceru. Proteinski blok je podijeljena u "riblji blok " i "neriblji blok". "Riblji blok" je ukljucivao sve vrste riba, osim grabezljivaca (sabljarka i morski pas). "Neriblji blok " je ukljucivao meso, perad, jaja, skoljke i sir. Ova dva proteinska bloka se nisu mijesali u isti dan nego su bili pojedinacno utroseni tijekom dana pod uvjetom da se najmanje cetiri dana u tjednu uzimao ”riblji blok”.


Trans masti (margarini i njihovi derivati) i mesne preradjevine s dodatkom secera nisu bili dozvoljeni. Ne vise od dvije salice kave ili caja i najmanje 3 litre vode su konzumirali svakog dana. Umjetna sladila su bila dozvoljena (saharin, ciklamat, acesulfam, aspartam i sukraloza). Sudionici su dobivali tablete vitamina i minerala.


Prosjecni gubitak od 14 kilograma za manje od tri mjeseca te poboljsane vrijednosti krvnog pritiska, masnoca i secera u krvi pokazuju da se kombinacijom mediteranske prehrane i LCHF prehrane postizu dobri rezultati. Ova studija je takodjer pokazala da umjerena konzumacija crnog vina pozitivno utjece na zdravlje. Mozda ovo moze biti dobra alternativa za one koji se jos uvijek (nepotrebno) boje zasicenih masnoca ili za ljude koji iz raznih razloga ne zele jesti meso.



subota, 26. lipnja 2010.

Pretjerana potreba za jelom


Koliko smo puta otvorili vrata hladnjaka ili ormarića s hranom u kuhinji tražeći nešto za jelo, iako zapravo uopće nismo bili gladni? Koliko često jedemo zbog gladi, a koliko često zbog potrebe ili želje za jelom? Vrlo je veliki broj ljudi koji su skoro zaboravili kako izgleda (ili kako se osjeća) pravi osjećaj gladi i koji najčešće jedu zato što osjećaju pretjeranu potrebu ili želju za jelom.


Zar čovjek ne bi trebao jesti kad je gladan, zar ne bi trebalo biti tako da jedemo da bismo živjeli a ne da živimo da bismo jeli? Mnogi koji su doživjeli da se u određenim prilikama jednostavno ne mogu kontrolirati i ne mogu prestati jesti sve dok ne osjete mučninu, vjeruju da se radi o lošem karakteru ili proždrljivosti. Ali krivo vjeruju, radi se zapravo o osjetljivoj kemiji mozga! Ovaj problem, tj. poremećaj, izazvan je krivim izborom namirnica, jer određene vrste hrane stvaraju opijatske aktivnosti u mozgu.



Šećer, kao što je poznato, izaziva pretjeranu potrebu za jelom, posebice za još slatkog. Jednim dijelom zbog podizanja i opadanja šećera u krvi što izaziva glad i želju za jelom, ali uglavnom zbog utjecaja na osjetljive substance u mozgu koje su sastavni dio našeg vlastitog sistema nagrađivanja, čime dolazi do stvaranja ovisnosti. Slatki okus sam po sebi, čak i ako ne potječe od šećera nego recimo od umjetnih sladila, dovodi do opijatskih aktivnosti u mozgu, i stvara potrebu za još slatkog okusa.

Novija istraživanja pokazuju da ”junk food” stvara skoro isto tako jaku ovisnost kao heroin. Debljina i ovisnost o drogama imaju zajedničku neurobiološku pozadinu, smatraju znanstvenici. Ova vrsta hrane kao i droge izazivaju sličnu aktivnost u kemiji mozga koja dovodi do ovisnosti jer izaziva promjene u vlastitom sustavu nagrađivanja. ”Junk food” sadrži kombinacije slatkog i masnog, te slanog i masnog, velike količine tijesta, šećer i jeftine zamjene za šećer u obliku škrobnog, glukoznog i fruktoznog sirupa, margarine i masu neprirodnih hidrogeniziranih (očvrsnutih) biljnih ulja koje narušavaju ravnotežu omege-3 i omege-6 u mozgu i cijelom organizmu.

Glutaminati (pojačivači okusa E621 – E625) također izazivaju apetit i želju za više hrane nego što nam je potrebno. Kao što im i ime kaže, glutaminati pojačavaju okuse pa je mnogim ljudima hrana s glutaminatima ukusnija što dovodi do toga da pojedu veće količine takve hrane. Osim što su vrlo štetni, te izazivaju pojačano izlučivanje inzulina a time i brzu ponovnu glad, glutaminati također djeluju na osjetljivu kemiju ljudskog mozga.

Gluten (bjelančevina iz žitarica) i kazein (mlječna bjelančevina) dovode do svaranja supstanci koje potiču aktivnost u mozgu na sličan način kao droge. Brzi ugljikohidrati (npr. proizvodi od bijelog brašna) izazivaju pretjeranu želju za jelom, a kod nekih osoba tako djeluju sve vrste ugljikohidrata. Neki ljudi ne mogu prestati kad počnu jesti krumpiriće, kokice, tjesteninu, sendviče… Kod nekih osoba i neke zdrave namirnice mogu stimulirati apetit: voće – zbog sadržaja šećera, orašasti plodovi pogotovo posoljeni i prženi – zbog kombinacije slanog i masnog, a mnogima konzumacija tvrdih sireva stvara jaku želju za jelom, koja traje još nekoliko narednih dana.

Nedostatak prirodnih masnoća u prehrani a posebno esencijalne omege-3 povećava rizik od stvaranja ovisnosti i pretjerane želje za jelom. Nedostatak ove masnoće često se očituje kao potreba za masnom hranom pa nažalost mnogi ovo rješavaju čipsom i prženim krumpirićima što samo još više pogoršava problem. Modernom prehranom unosimo u sebe previše neprirodne hrane koja sadrži prazne kalorije i mnoštvo štetnih sastojaka i dodataka, a ne unosimo dovoljno prave prirodne hrane koja sadrži hranjive tvari potrebne našem tijelu. ”Hrana” je riječ koja je odavno izgubila svoje pravo značenje. Hrana bi trebala biti nešto što hrani a ne sve ono što stavljamo u usta. Nažalost, danas se hranom nazivaju i stvari koje ne samo da ne hrane, nego i ubijaju.

Namirnice koje u nama "okidaju" pretjeranu potrebu za jelom trebamo potpuno izbaciti iz prehrane. Prehranu treba bazirati na čistim izvornim namirnicama koje hrane naše tijelo i pomažu da uspostavimo normalan odnos prema hrani. Isprobajte Zelenu kuru.


srijeda, 23. lipnja 2010.

Ljekovita biljka stevija - prirodni zaslađivač



Slatki okus ne mora nužno biti i nezdrav. Biljka stevija, rodom iz Južne Amerike, vrlo je tražena diljem svijeta zbog svoje ljekovitosti ali i zbog slatkog okusa. Posušeno lišće stevije 40 puta je slađe od šećera, a ekstrakti stevije čak 200 do 400 puta slađi od šećera. Stevija sadrži 0 kalorija, 0 grama ugljikohidrata s glikemijskim indeksom 0. Osim u Južnoj Americi, stevija se uzgaja u Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini. U većini zapadnih zemalja stevija je bila sabotirana i proglašena zabranjenom biljkom zbog interesa velikih multinacionalnih kompanija koje profitiraju na umjetnim zaslađivačima i šećeru, trujući potrošače ovim opasnim kemikalijama. 

Ciklamat, saharin i aspartam samo su neki od tisuća umjetnih zaslađivača koji se koriste u svijetu. Osim što studije pokazuju da uopće ne doprinose gubitku tjelesne težine kao zamjena za bijeli šećer, riječ je o kemikalijama za koje se ozbiljno sumnja da osim brojnih kroničnih bolesti uzrokuju i karcinom. Bolonjski centar za istraživanje raka Cesare Maltoni 2005. okrivio je aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje epilepsije i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti. 

2008. godine FDA (Američka agencija za hranu i lijekove) promijenila je stajalište i stevija više nije zabranjena. Slatki glikozidi iz stevije sada se smatraju sigurnim za upotrebu pa se pretpostavlja da će Coca-Cola i druge multikompanije uskoro početi upotrebljavati steviju za zaslađivanje hrane i pića. No trebamo biti na oprezu i ne vjerovati da je sve što sadrži steviju zdrav proizvod. Ove kompanije su spremna na sve i svašta i vrlo je moguće da će za svoje proizvode uz steviju koristi i druge jeftinije zaslađivače, a na račun stevije ih reklamirati kao ”zdrave”. 

Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva glikozida u biljci steviji, ona ne izaziva karijes, ne podiže šećer u krvi i ne pridonosi debljanju. Mogu je koristiti dijabetičari i u svakom je pogledu neškodljiva za organizam. Prema najnovijim istraživanjima smatra se da stevija:


  • pomaže u sprječavanju nastanka raka
  • pomaže u liječenju bakterijskih bolesti probavnoga sustava
  • pomaže u regulaciji prekomjerne tjelesne težine
  • smanjuje povišenu razinu masnoća u krvi i visok krvni tlak
  • snižava razinu šećera u krvi i ne utječe na inzulin, što je posebice važno za dijabetičare i osobe koje žele smršaviti
  • smanjuje anemiju
  • oporavlja organizam poslije terapije antibioticima te nakon gripe ili prehlade
  • pomaže u zarastanju rana i zaustavljanju alergija na hranu
  • usporava razvoj osteoporoze
  • pomaže bržem izlječenju kod infekcija Candidom sp.
  • odlična je za detoksikaciju organizma
  • sprječava nastanak karijesa i zubnog plaka
  • regulira probavu
  • jača imunitet

No po mom mišljenju, koristiti lišće stevije zbog njene ljekovitosti nije isto što i koristiti ekstrakt stevije radi postizanje slatkog okusa. Stevija ne treba da zamijeni šećer u svakodnevnoj upotrebi i najbolje je odvići se slatkog okusa. Ne trebamo sada sve one industrijske prerađevine, zaslađena pića, pahuljice, slatkiše i ostalo što je dosada sadržavalo šećer, i što smo izbacili iz prehrane, ponovo početi koristiti zato što će ovi proizvodi možda sadržavati steviju. Ne dajte da vas industrija opet navuče. Sa stevijom ili bez nje – ovo su i dalje osiromašene industrijske prerađevine, a ne prava hrana. Ali za specijalne prilike, proslave, rođendane i slično, možemo i trebamo se počastiti i napraviti neki lijepi kolač od zdravih prirodnih sastojaka kojeg onda možemo zasladiti stevijom. Slatki okus je sredstvo za uživanje i kao takvo se ne smije zloupotrebljavati. 







nedjelja, 20. lipnja 2010.

Kokosove kuglice

Za specijalne prilike, ili kad jednostavno zelite sebe nagraditi necim superfinim. Mozda i za ponijeti sa sobom na feste da ne jedete tamo ponudjene kolace pune secera i margarina.

Sastojci za 40 kuglica:
  • 200 g maslaca
  • 60 g grozdjica
  • 70 g badema
  • 200 g kokosovog brasna
  • 4 jusne zlice kakaa u prahu 
  • 2-3 zlice kokosovog ulja 
  • 2 jusne zlice kuvane kave 

Postupak:
Bademe i grozdjice sitno nasjeckajte. Maslac neka je sobne temperature, a kava ohladjena (moze i nescafé). Pomijesajte sve sastojke ali jedan dio kokosovog brasna ostavite za valjanje kuglica. Zlicicom uzimate smjesu i vlaznim dlanovima oblikujete kuglice koje zatim uvaljate u kokosovo brasno. Spremite ih u zamrzivac i vadite prema potrebi. Ja ih volim jesti direktno iz leda jer uopce nisu tvrde kad su zamrznute, posto ne sadrze vodu. Jako su ukusne i jako site.

Za jos manje UH: umjesto grozdjica stavite na vrh noza stevije u prahu i malo vanilije. 


Pasteta od tunjevine


Evo da podijelim s vama recept za pastetu od tunjevine od moje sestre Maje. Pasteta je fantasticna a u kombinaciji s mojim dobrim jutarnjim kruhom predstavlja totalni gastronomski uzitak.

U mikser ili multipraktik stavite:
  • 1 iscijedjenu konzervu tunjevine od 125 g
  • 50 g ABC sira (1/2 manjeg pakovanja)
  • 1 zlica maslinovog ulja
  • 1/2 zlice majoneze
  • 1/2 zlicice senfa
  • 3 komada ociscenih fileta slane srdele ili incuna
  • papar
  • malo origana
  • malo bijelog luka u mrvicama
Miksajte do zeljene gustoce. U slast!


Gorka istina o šećeru


Šećer je ozbiljna droga koja izaziva ovisnost na isti način kao alkohol i heroin. Iako je šećer za sve ljude vrlo opasan, ipak ga mnogi mogu povremeno konzumirati u umjerenim količinama bez tragičnih posljedica. No kod osoba koje su razvile ovisnost o šećeru, radi se o vrlo ozbiljnom zdravstvenom problemu. Šećer utječe na osjetljivu kemiju mozga i ometa funkciju našeg vlastitog sustava nagrađivanja. Šećer i drugi brzi ugljikohidrati, kao i alkohol utječu na supstance u mozgu koje djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva. Smanjuje spontane osjećaje unutarnjeg zadovoljstva i umjesto toga stvara jaku, često kompulzivnu ovisnost koja traži stimulaciju izvana, u obliku šećera, hrane, ili drugog stimulansa. 


Šećer se može usporediti sa alkoholom. Mnogi ljudi piju alkohol ali nisu svi alkoholičari. Većina povremeno popije jednu čašu alkohola, i nemaju s tim nikakvih problema. Međutim alkoholičar ne može uzeti samo jednu čašu, alkoholičar gubi kontrolu i pije bez ikakave kontrole. Tako je i sa šećerom – mnogi mogu povremeno pojesti nešto slatko, jedan kolač, jednu krišku torte, jedan red čokolade. Ali onaj tko je ovisan o šećeru ne može uzeti samo jedan red čokolade, taj pojede cijelu čokoladu, cijelu vrećicu bombona, cijelo pakiranje keksa ili čega već drugog. Ovisnost znači gubitak kontrole nad konzumacijom i apstinencijske krize prilikom uzdržavanja. ”Droga” – bilo da je u pitanju šećer, alkohol, cigarete, narkotici ili drugo, konzumira se u sve većoj mjeri jer je opijatski sustav mozga poremećen i potrebne su sve veće količine za postizanje istog učinka. Konzumaciju ove droge prati nezadovoljstvo, kajanje, anksioznost i obećanje ”nikad više”, ali potreba koja stalno ponovo nastaje jača je od svega. Ovdje se ne radi o ”lošem karakteru” nego o promijenjenoj kemiji mozga! Ako djeci dok su mala često dajemo šećer, pripremamo u njihovom mozgu podlogu za razvoj drugih ovisnosti u odrasloj dobi zato što se radi o istom opijatskom sustavu. Šećer je vrlo ozbiljna droga koja može izazvati dugoročne štetne posljedice na naše zdravlje. 


Šećer je otrov koji uništava tijelo na mnoge razne načine a ipak nitko ne upozorava o njegovoj štetnosti. Na paketu cigareta stoji natpis ”Pušenje ubija” a šećer nam se nudi na svakom koraku i prisutan je svuda. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima već i tamo gdje ga uopće ne očekujemo, npr. u ”zdravim” namirnicama kao što su voćni jogurti, pahuljice za doručak, sušeno voće, voćni sokovi i sl. Šećer se dodaje u kečap, majonezu, dresinge za salate, suhomesnate proizvode, začine. Šećer je takodjer i glukozni, fruktozni, škrobni i kukuruzni sirup – jeftinije varijante kojima industrija natrpava svoje proizvode. Šećer je također u tjestenini, krumpiru, kruhu i drugim namirnicama bogatim ugljikohidratima jer se svi ugljikohidrati u tijelu pretvaraju u glukozu i izazivaju isti učinak na tijelo kao i obični šećer. 


Šećer crpi hranjive tvari iz našeg tijela. Nagle promjene razine šećera u krvi do kojih dolazi stalnom konzumacijom šećera dovode između ostalog i do problema s koncentracijom, umora i povećanog stresa. Šećer podiže razinu stresnih hormona a snižava razinu smirujućih hormona i minerala u tijelu. Sanna Ehdin, neovisna znanstvenica sa doktoratom iz imunologije, u svojoj knjizi Den självläkande människan navodi koja štetna djelovanja ima šećer na naše zdravlje:



  • Povećava krvni tlak.
  • Doprinosi začepljenju žila i srčano-žilnim bolestima.
  • Doprinosi povećanju masnoća u krvi.
  • Stvara previsoku temperaturu pri sagorijevanju u stanicama i time ostećuje antioksidante i druge vitalne supstance.
  • Povećava izlučivanje stresnih hormona adrenalina i noradrenalina.
  • Smanjuje iskorištavanje kalcija i magnezija u organizmu koji su smirujući minerali a nedostatak ovih minerala utječe na loš san.
  • Kratkotrajno stimulira izlučivanje dopamina u mozgu što trenutno povećava oštrinu i koncentraciju u razmišljanju, ali dugoročno dovodi do smanjenja količine dopamina u mozgu.
  • Dovodi do izlučivanja serotonina i endorfina, koji trenutno djeluju smirujuće i daju osjećaj zadovoljstva, ali prekomjerna konzumacija dovodi do suprotnog učinka.
  • Djeluje na opijatski sustav u mozgu, tj. na vlastite tjelesne supstance protiv bolova, ali prevelika upotreba dovodi do povećanja bolova u tijelu.
  • Stvara nemir i neravnotežu među signalnim supstancama u mozgu na isti način kao morfij i nikotin.
  • Doprinosi upalnim procesima i oslabljuje imunološki sistem organizma.
  • Muškarci postaju umorni, iritirani i agresivni.
  • Žene postaju potištene, depresivne i bezvoljne.
  • Djeca postaju hiperaktivna, nemirna i razdražljiva.


Procjenjuje se da je jedna petina stanovništva zapadnih zemalja ovisna o šećeru. Ako volite slatkiše i slatku hranu, i jedete ih puno i često, ako volite tjesteninu, proizvode od brašna i krumpira, ako stalno mislite na hranu, tijelo i težinu, vjerojatno ste u ovom ”dobrom” društvu. Ako ste deprimirani i teško izlazite iz tog stanja, ako lako kršite vlastita zadana obećanja i odluke, možda je za to kriva vaša – ovisnost o šećeru. Ovo može biti i nasljedno, pa ako su vam roditelji bili ovisni o šećeru ili imali druge probleme sa ovisnošću (alkohol, droge) moguće da ste od njih nasljedili ovu sklonost prema ovisnosti. 


Potreba za slatkim također je i stvar navike. Ono što tijelo dobiva to tijelo i traži pa kad se odviknemo od slatkog okusa tijelo ga više neće ni tražiti. Najučinkovitiji način za oslobađanje od ovisnosti o šećeru je radikalna promjena prehrane i izbacivanje svega što može poticati želju za slatkim ili općenito pretjeranu potrebu za jelom. Za ovo nam pomoći Zelena kura, koju je osmislila Bitten Jonsson, specijalist za bolesti ovisnosti, addiction, koja se zadnjih 18 godina posvetila ovisnosti o šećeru. 


Zelena kura znači da izbacujemo svu rafiniranu hranu i prehranu baziramo na čistim namirnicama, u svom izvornom obliku: riba, meso, jaja, puno zelenog povrća, orašasti plodovi, maslac, maslinovo i kokosovo ulje, Ovakva prehrana zadovoljava nutritivne potrebe tijela, zaustavlja opsesivno razmišljanje o hrani i dovodi do normalnog odnosa prema jelu gdje jedemo onda kad smo gladni i to količine koje su tijelu dovoljne. 


Kad se oslobodimo ovisnosti o šećeru vraća nam se bolje raspoloženje i unutarnje zadovoljstvo, poboljšava se san, smanjuje rizik od dijabetesa i drugih bolesti, gubi se na težini, smanjuje se rizik od gljivičnih infekcija i osteoporoze, smanjuju se prehlade i infekcije, imamo više energije i poboljšava nam se samopoštovanje. Možda ovo zadnje zvuči čudno, ali kad jedemo slatko postajemo slabiji. Kao i droge, šećer nas razjeda i stvara prazninu iznutra i sprječava da se osjećamo potpunima, dok čiste prirodne namirnice hrane i osnažuju tijelo te donose bistrinu uma i unutarnje zadovoljstvo duha.


Pročitajte: Pretjerana potreba za jelom


subota, 12. lipnja 2010.

Znanost u sluzbi industrije


Svi koji vjeruju da je medicinska znanost neovisna djelatnost u sluzbi covjecanstva kojoj je cilj iskorijeniti uzroke te pronaci najbolje metode za sprecavanje i lijecenje bolesti, potpuno su u krivu. Kako to sve funkcionira u praksi razotkrivaju u svojim knjigama lijecnici, znanstvenici te bivsi glavni urednici uglednih medicinskih casopisa.

Jedan medicinski eksperiment sa tisucama sudionika kosta stotine miljona dolara i jedino je industrija lijekova, od amerikanaca prozvana BigPharma, zainteresirana za ove eksperimente i ima sredstva za njihovo provodjenje. Zarada od jednog preparata, namijenjenog zdravim ljudima koji ce ga dnevno uzimati do kraja svog zivota, je naime ogromna. Na listi 500 najprofitabilnijih firmi u svijetu, objavljenoj u financijskom casopisu Fortunes 2002, ukupna zarada 10 farmaceutskih firmi bila je veca od ukupne zarade svih ostalih 490 firmi. Ukupna suma na recept prodanih lijekova u cijelom svijetu procijenjena je iste godine na 400 miljardi dolara!

Prije 1980 godine industrija lijekova nije imala utjecaja na provodjenje medicinskih eksperimenata ali na racun novih pravila i zakona situacija se radikalno promijenila. Danas je upravo farmaceutska industrija ta koja priprema i strukturira izvodjenje eksperimenata, izradjuje protokole istrazivanja, analizira krvne testove, odgovorna je za komplicirane statisticke analize, odlucuje da li ce se rezultati objaviti, na koji nacin ce se objaviti i u kojem znanstvenom casopisu. Takodjer je industrija lijekova ta koja placa za potrebne radne sastanke, konferencije, naknade piscima i predavacima te putne troskove stotinama ucesnika lijecnika i znanstvenika.

Kad se jedan znanstveni clanak ili izvjestaj znanstvenog istrazivanja objavi u nekom od mnogih svjetskih medicinskih casopisa smatra se pouzdanim izvorom cinjenica. Nazalost ovo je daleko od istine. Osim sto organizira i provodi ekperimente, industrija lijekova je u velikom broju slucajeva odgovorna i za pisanje znanstvenih izvjestaja ekperimenata. Izvjestaje pisu PR-firme nakon cega se podnose poznatim znanstvenicima samo na potpis. Mnogi medicinski casopisi su puni clanaka koje su napisali ”ghostwriters” industrije lijekova. Mozete onda i sami pretpostaviti da rezultate istrazivanja tumace onako kako to njima odgovara.

Kako je ovo moguce? Nazalost, novac jos uvijek upravlja ljudima i njihovim djelima. Mnogi znanstvenici su potplaceni od farmaceutske industrije na razne nacine. Npr zajedno sa svojim institucijama dobivaju zaradu od patentiranih proizvoda, predstavljaju lijekove i aparate na simpozijima i kongresima sponzoriranim od industrije, te primaju skupe darove i putovanja na luksuzna mjesta. Osim toga mnogi posjeduju akcije u farmaceutskim tvrtkama. Cak i utjecajni univerziteti dobivaju ekonomske doprinose od industrije. Harvard je npr sponzoriran od desetak medicinskih tvrtki.

Ni prakticirajuci lijecnici nisu zaboravljeni. Mnogi imaju posebne aranzmane sa industrijom lijekova. Jedan americki lijecnik moze npr dobiti 10 000 dolara za svakog pacijenta kojeg nagovori da sudjeluje u nekom medicinskom eksperimentu a kad je skupio 6 takvih pacijenata prima jos 30 000 dolara ekstra. U Njemackoj svaki prakticirajuci lijecnik dobiva 10 000 eura godisnje od farmaceutskih tvrtki samo za prepisivanje njihovih lijekova pacijentima.

Industrija lijekova usla je i u zakonodavne koridore i ima npr absulutno najjacu lobi organizaciju u Washingtonu. Godine 2002 bilo ih je 675, vise nego jedan na svakog kongresmena. Osim toga se utjecaj industrije penje jos vise u hijerarhiji moci. Npr D.R., bivsi ministar obrane, bio je VD, predsjednik i glasnogovornik uprave za Searle, jednu od najvecih americkih farmaceutskih tvrtki. M.D., bivsi sef financija u Bijeloj Kuci je bio podpredsjednik u Eli Lilly, jos jednoj od velikih farmacetskih firmi, a G.B. stariji je sjedio u njihovoj upravi prije nego je postao predsjednik USA. Oni koji izradjuju oficijelne smjernice za sprecavanje bolesti stanovnistva bi trebali biti neovisni lijecnici i znanstvenici. Vecina ih je medjutim placena od industrije lijekova.

Ovakve jake veze i mocna organizacije ne bi bile ni potrebne kad bi farmaceutska industrija radila ono za sto se predstavlja. Njima je medjutim jedini interes zarada pa beskrupulozno cine sve da bi plasirali lijekove koji nisu dovoljno ispitani i pri tome ih uopce ne zanima cinjenica da mnogi od ovih lijekova uzrokuju ozbiljne, cak i smrtonosne nuspojave. Npr americki proizvodjac lijekova Pfizer je prije nekoliko godina objavio rezultat eksperimenta sa antiinflamacijskim preparatom valdecoxib na nacin koji je bagatelizirao nuspojave. Poslije se pokazalo da valdecoxib povecava rizik smrti od srcanog i mozdanog infarkta i tad se povukao iz prodaje, a Pfizer je platio stotine miljona dolara kazne.

Jos jedan primjer je tableta protiv bolova rofecoxib americke farmacetske tvrtke Merck. Ovaj lijek se nalazio u slobodnoj prodaji 5 godina i americka sluzba za lijekove FDA je procijenila da je u ovom periodu lijek prouzrokovao vise od 100 000 srcanih infarkta u USA od cega je jedna trecina bila smrtonosna. Poslije se pokazalo da su u Merck-u ovo znali vec 4 godine prije (Psaty BM, Kronmal RA., Reporting mortality findings in trials of rofecoxib for Alzheimer disease or cognitive impairment: a case study based on documents from rofecoxib litigation. JAMA 2008;299:1813-7).

Tokom godina je objavljeno 72 clanka o ovom lijeku od kojih je vecina napisana od Merck-ovih vlastitih ”ghostwritersa” i koji su se poznatim znanstvenicima nosili samo na potpis. Kad su clanci objavljeni, samo ih je polovica navela imena stvarnih pisaca i sponzora. Merck je cak potplatio Elsevier, najveceg svjetskog izdavaca medicinske literature da objavljuje medicinske casopise koji su naizgled djelovali ozbiljno a u stvari su sadrzavali samo artikle koji su govorili u prilog Merck-ovih proizvoda i koji su bili napisani od Merck-ovih vlastitih ”ghostwritersa” (Grant B. The Scientist April 30, 2009).

Egzistencija vecine medicinskih casopisa ovisi o farmaceutskoj industriji. Clanci koji govore o dobrim efektima nekog lijeka koriste se kao reklama za lijecnike pa za tu svrhu industrija narucuje casopis u gigantskom broju primjeraka. Odbije li redakcija jedan clanak od industrije lijekova moze time izgubiti vise od milion dolara. Veliki dio prihoda casopis ostvaruje od reklama od cega su vecina od farmaceutske industrije. Objavi li redakcija neki suvise kritican clanak protiv industrije ili nekih lijekova riskira time egzistenciju casopisa.

Prije neki dan citam u Vecernjem listu clanak o ovoj istoj temi, o prevarama farmaceutske industrije. Doktorica Lidija Gajski je napisala knjigu ”Lijekovi ili prica o obmani” koja je, prema clanku, podigla prasinu u Hrvatskoj. Radi se o tome da je industrija lijekova iscrpla bolesne, pa je presla na ”lijecenje” zdravih ljudi. Posljednjih godina su se referentne vrijednosti za krvni tlak, secer u krvi, kolesterol i sl toliko smanjile da bi se sto vise zdravih ljudi proglasilo bolesnima pa da im se dozivotno mogu prodavati lijekovi za ove nepostojece bolesti. Nisam jos procitala knjigu ali moram reci svaka cast doktorici Gajski. Nema puno lijecnika i drugih strucnjaka koji se usudjuju govoriti o ovim problemima. Smjesta cu posuditi ili kupiti ovu knjigu.




    srijeda, 9. lipnja 2010.

    O covjeku, medvjedu i sumo borcima

    Kako bi ljudska vrsta prezivjela stotinama tisuca godina da covjek nije znao sto treba jesti? Kao lovac/sakupljac covjek je naucio da hrana biljnog porijekla nije pristupacna tokom cijele godine i da ne daje dugotrajnu energiju i izdrzljivost potrebnu za opstanak. Od pamtivjeka je ljudska vrsta zivjela na mesu i  masnoci zivotinja i nista se od zivotinja nije bacalo, krzno je postajalo odjeca ili pokrivac a od kostiju i kljova se pravilo oruzje. 


    Hrana zivotinjskog porijekla daje covjeku gradjevinski materijal za tijelo - proteine i masnoce, te vitamine topive u mastima koji su katalizatori  o kojima ovisi asimilacija svih drugih hranjivih tvari - proteina, minerala i vitamina. Ovih sastojaka u biljnoj hrani nema. Biljna hrana bogata je ugljikohidratima (šećer i škrob) koji daju turbo energiju i odlicni su za spremanje te energije za kasniju upotrebu u obliku sala - debljanje. Svako zivo bice zna kako i sto treba jesti da bi prezivjelo. Znate li sto radi medvjed? U kasno ljeto i jesen, prije nego ode u brlog da provede zimu, medvjed jede velike kolicine sumskog  voca (secera) kako bi naslagao masne rezerve od kojih ce prezivjeti zimu. I covjek ima isti mehanizam debljanja kao i medvjed: jeduci secere talozimo na tijelu masnoce, glad je cesta pa  brzo ponovo postajemo gladni te opet mozemo jesti secere i taloziti masnocu na tijelu. Dobar mehanizam koji je u surovim uvjetima u kojima je covjek zivio u davnoj proslosti, sigurno omogucio prezivljavanje. 


    I kod medvjeda i kod covjeka funkcionira isti mehanizam debljanja: unosom ugljikohidrata povecava se razina secera (glukoze) u krvi sto dovodi do izlucivanja hormona inzulina. Inzulin tjera glukozu u stanice gdje se ona sprema u obliku glikogena (dugi razgranati nizovi glukoze). Ali covjek (i medvjed) mogu spremiti samo ogranicenu kolicinu glikogena, ostatak se pretvara u mast. Kako je inzulin jedan anabolni (izgradjujuci) hormon, tako se nakon popunjavanja spremista glikogenom, ostatak glukoze uz prisustvo inzulina pretvara u masnocu i talozi na tijelu. Kad kazemo da je inzulin anabolni izgradjujuci hormon hocemo reci da dokle god je razina inzulina u krvi visoka, nema razgradnje ni sagorijevanja masnoce, moguca je samo izgradnja – stvaranje i spremanje masti. Dakle, covjecje tijelo nema mogucnost spremanja ugljikohidrata kao sto moze spremati masti i proteine, vec sav visak ugljikohidrata koji se ne potrosi za trenutnu energiju pretvara u mast kao zalihu energije "za kasnije". Covjek je u stanju nataloziti cak i stotine kilograma masnoce na svo tijelu. 


    Znate li kako se debljaju sumo borci? Oni imaju 1400 godina tradicije i iskustva te najbolje znaju kako se postaje debeo. Debljanje je vjestina neizmjerno vazna za njihov uspjeh u profesiji – sumo hrvanju. Da bi dosegli tezinu od otprilike 150 – 250 kilograma sumo hrvaci jedu 3 kilograma rize, 100 grama masnoce i 100 – 300 grama proteina dnevno. Ovo je prehrana bogata ugljikohidratima i izrazito siromasna masnocama sa dovoljnom kolicinom proteina za odrzavanje misicne mase - prehrana slicna onoj koju i nama savjetuju zdravstveni autoriteti: obilje zitarica i minimalno masnoce. Pa se onda cudimo zasto se kilogrami lako lijepe na nas. 


    Vecina ljudi ne podnosi pretjeranu konzumaciju ugljikohidrata. Cak i oni koji su  naizgled vitki, cesto imaju metabolicke poremecaje i masne naslage oko organa sto moze biti jos opasnije nego potkozni sloj masnoce. Covjek se bavi uzgojem zitarica tek zadnjih 5 - 10 000 godina sto je samo mali dijelic povijesti koju je proveo na zemlji kao lovac/sakupljac. Nasi su geni 99 % isti kao geni nasih predaka iz kamenog doba. Nas probavni sistem prilagodjen je nutritivno bogatoj hrani zivotinjskog porijekla koja se sastoji od proteina i masnoce i koja ne predstavlja veliki volumen kao hrana biljnog porijekla bogata vlaknima. Krava npr ima cetiri zeluca da bi mogla probaviti svu tu travu koju pojede. Covjek ima relativno kratko crijevo koje nije prilagodjenom tako velikom volumenu hrane ni velikoj kolicini vlakana. Jeste li se ikada zapitali zasto se vlakna nazivaju ”neprobavljiva” vlakna? Pa upravo zato sto se ne mogu probaviti. A sto ce covjeku neka tvar koju ne moze probaviti ni iskoristiti? 


    Proteini i masnoce gradjevinski su materijal za ljudsko tijelo. Oni sadrze esencijalne (zivotno vazne) komponente koje moramo unositi hranom (neke aminokiseline i masnoce omega 3 i omega 6). Ugljikohidrati nisu gradjevinski materijal za tijelo, oni nista u tijelu ne izgradjuju. Ne sadrze nikakve esencijalne komponente koje bi smo morali unositi hranom. Da, covjecje tijelo treba jednu kolicinu glukoze, ali nju ne trebamo unositi izvana jer tijelo samo proizvodi onu glukozu koju treba - iz proteina i masnoca! Cinjenica je da hranom ne trebamo unositi ni jedan jedini gram secera da bi prezivjeli. 


    Ovo nam naravno nece priznati establishment - prehrambena i farmaceutska industrija zasticena od drzave i politike, te medicinski strucnjaci sponzorirani od industrije. Oni nas prvo strase i tjeraju da jedemo neprirodnu hranu a onda nam nude lijekove za bolesti izazvane tom hranom koju ne podnosimo. Smanjimo li potrosnju jeftinih proizvoda od secera i skroba pokrecemo cijeli niz dogadjaja i promjena u ovom drustvu koje se zasniva na profitu. Smanjujemo obrtaj novca u industriji hrane, smanjujemo priliv poreza koji se slijeva u drzavnu kasu, smanjujemo broj bolesnih od dijabetesa, debljine i srcano-zilnih bolesti sto donosi veliki gubitak farmaceutskoj industriji. Mediji su takodjer u sluzbi establishmenta pa je vrlo tesko dobiti istinitu informaciju sto treba jesti da bi smo bili zdraviji. Ali srecom, zahvaljujuci internetu, informacije se ipak sire i dostupne su svima. Svi oni koji su dovoljno znatizeljni, zainteresirani i ne vole biti prevareni, mogu preuzeti odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke pa jesti ono sto sami odluce a ne ono sto im se namece.


    Procitajte: Kako je doslo do danasnjih "prehrambenih smjernica"

    LCHF prehrana i fizicka aktivnost



    Moram priznati da se ja ne bavim sportom. Jedino sto treniram je yoga i to neredovito. Osim toga volim brzo hodanje u prirodi ali i to radim neredovito. Volim i plivanje ali… pogodit cete.. i to radim neredovito… Ipak kad se sve skupa zbroji, sto bi narod rekao, ”bolje ista nego nista”. Zato o treningu mogu napisati samo ono sto kazu drugi koji se bolje razumiju u sport i natjecanja.



    Izgleda da se uobicajena prehrana sportasa nabijena ugljikohidratima pokazala nadovoljnom za danasnja zahtjevna sportska i fizicka postizanja. Osim toga ovaj nacin prehrane dovodi do ozbiljnih bolesnih stanja kako kod sportasa i ljudi koji se redovno bave fizickom aktivnoscu tako i kod stanovnistva opcenito. U elitnom sportu se svake sezone prekidaju treninzi zbog nemogucnosti postizanja zacrtanih rezultata te raznih bolesnih i upalnih stanja sportasa. Mnogi su rjesenje ovih problema nasli u koristenju zabranjenih sredstava – dopinga. Ova prevara osim sto narusava sportasev ugled, takodjer ugrozava njegovo zdravlje cesto i sa smrtnim ishodom. Moze li se glavom probiti zid?


    Prirodna covjekova prehrana, kojoj smo se kao ljudska vrsta prilagodili tijekom stotina tisuca godina evolucije, ili LCHF (Low Carb/High Fat) kako je danas nazivamo, donosi nove mogucnost. Ne samo da obicne ljude cini zdravima i vitkima, nego i modernom sportasu donosi mogucnost neslucenog povecanja postizanja rezultata, povecano sagorijevanje masnoce, te izdrzljivost i eksplozivitet. Ali prije svega ova prehrana donosi dobro zdravlje koje omogucava sportasu da trenira kontinuirano i bez stalnih prekida zbog bolovanja.


    LCHF prehrana daje zeljezno zdravlje koje omogucava dugotrajni naporni trening, povecanu proizvodnju testosterona i hormona rasta, povecano sagorijevanje masnoce i izdrzljivost. Iskoristavanje energije iz masnoca umjesto iz ugljkohidrata donosi manje stvaranja mlijecne kiseline i povecan eksplozivitet, povecano iskoristavanje kisika te povecan maksimalni puls.


    Povecanje hormona testosterona i hormona rasta kao posljedica smanjenja razine inzulina, daje sportasu koji trosi energiju iz masnoca jednu vrstu prirodnog dopinga sto daje prednosti u postizanju rezultata slicne kao kod uzimanja nedopustenog dopinga, ali umjesto da se sportas izlaze zdravstvenom riziku u ovom slucaju poboljsava svoje zdravlje.


    Sve ove prednosti ne vrijede samo za one koji se natjecu nego naravno i za ljude koji se bave bilo kojom vrstom fizicke aktivnosti. Pravilna prehrana i umjerena doza fizicke akivnosti olaksavaju svakodnevne napore i povecavaju mogucnost za zdrav i aktivan zivot svakom pojedincu. Kombiniramo li LCHF prehranu sa inteligentnim treningom mozemo optimizirati svoj hormonalni sistem.


    Vecina trenira previse i na pogresan nacin. To vazi kako za osobe koje se natjecu tako i za obicne rekreativce. Posljedica prekomjernog i krivog treniranja je izostanak rezultata. Da bi se ovo sprijecilo osim pravilne prehrane je vazna varijacija u treniranju. Raznovrsnost u treniranju odrzava hormon rasta na visokoj razini i cini da trening ima izgradjujuci efekat umjesto razgradjujuceg kako je to slucaj kod jednolicnih i dugotrajnih treninga.


    Ako hodate ili trcite svaki dan istu rutu, ili trenirate iste vjezbe body buildinga na isti nacin svaki dan, tijelo se postepeno privikne na to i nakon odredjenog vremena vise ne postize rezultate. Zato je potrebno kombinirati raznovrsne nacine treninga sto je vise moguce. Kombiniranjem setnje, trcanja, voznje bicikla, plivanja, igre s loptom itd, pruzamo tijelu nove izazove sto odrzava visoke nivoe hormona rasta. Hormon rasta sprecava starenje i daje snazno sagorijevanje masnoce.


    LCHF prehrana + inteligentni hormonalni trening je neoboriva kombinacija.
    Medjutim vazno je nadodati da prelaskom na niskougljikohidratnu prehranu tijelo treba vremena da se prilagodi. Vec nakon tjedan dana osjetit cete lakocu u tijelu, bolji san, bolje raspolozenje, manje umora i dugotrajniju izdrzljivost. Medjutim za dovodjenje tijela u top formu i postizanje vrhunskih rezultata u sportskim aktivnostima mozda treba proci i koji mjesec.


    Iz "Istället för doping" Franka Nilssona


    petak, 4. lipnja 2010.

    LCHF: Prije i poslije



    Anna Jacobsson smrsavila je 60 kilograma, sa 137 na 77. Anna kaze: "Uz LCHF prehranu sam nakon mnogo godina ostvarila normalan i opusten odnos prema hrani i to je kao utopija koja je postala stvarnost."

    O svojim iskustvima Anna pise u svom blogu, a izdala je i dvije knjige "Put od 137 kilograma" i "Iz moje kuhinje" sa mnostvom inspirirajucih recepata LCHF kuhinje.

    Na prvoj slici je imala 117 kg, 20 manje nego na pocetku jer sliku u "punoj" tezini nema.



    četvrtak, 3. lipnja 2010.

    Ideje za LCHF dorucak


    • Jaja na sto nacina: kuhana, pecena, omleti sa sampinjonima, tikvicama...  salate od jaja i povrca, sa avokadom, kozicama, tunjevinom...

    • Volite musli? pripremite LCHF musli-mjesavinu: (mozete upotrebiti samo neke od navedenih sastojaka, mjesavina ne mora svaki put biti ista): 1 dl badema, 1 dl ljesnjaka, 1 dl oraha, 1 dl bucinih sjemenki, 1 dl suncokretovih sjemenki, 1 dl sezamovih sjemenki, 1 dl lanenih sjemenki, 1 dl kokosovog brasna. Suncokretove i bucine sjemenke stavite na jedan pleh i zapecite u pecnici 10-tak minuta na najnizoj temperaturi. Nasjeckajte krupno bademe, ljesnjake i orahe. Pomijesajte sve sastojke i spremite u staklenu posudu. Jedite za dorucak sa kiselim vrhnjem,  jogurtom, acidofilom, kefirom ili sl. Pospite cimetom.
    • Sumsko voce sa kiselim vrhnjem, mileramom, tucenim slatkim vrhnjem, mladim sirom, marcarpone sirom ili sl.
    • LCHF kruh ili pecivo sa maslacem, kajmakom ili sl.
    • Suho meso, ako imate domace bez kemikalija: prsut, slanina, kobasice
    • Cvarci
    • Odlican dorucak mogu biti bilo kakvi ostaci od jucerasnjeg rucka ili vecere, mozda komadici mesa ili piletine sa domacom majonezom
    • Ili ako niste gladni - preskocite dorucak. Zlatno pravilo LCHF: Jedi kad si gladan, jedi dok se ne zasitis, ali se nemoj prejesti. Slusaj svoje tijelo.

    Podijelite ovaj tekst

    Copyright © 2010-2014 Anita Šupe. Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

    Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet liječnika.