ponedjeljak, 24. svibnja 2010.

Dobre i loše masnoće


Često se priča o kvaliteti masnoće pa čujemo da postoje one “dobre” i one “loše”. Sigurno ste čuli da su biljna ulja i margarin zdravi, a masnoće životinjskog porijekla štetne. Zapravo je potpuno obrnuto. Da bismo shvatili razliku potrebno je znati ponešto o kemiji masnoća. Masnoće ili lipidi su organski spojevi netopivi u vodi. Sastoje se od određenog broja masnih kiselina, a masne kiseline se uglavnom sastoje od atoma ugljika i vodika udruženih u lance raznih duljina. Ako je odnos između atoma ugljika i vodika ispravan, tj. sve raspoložive veze ugljika su popunjene ili zasićene atomima vodika, kažemo da su masne kiseline zasićene. Struktura im je pravilna i ravna te molekule tijesno prianjaju jedne uz drugu, zbog čega su ove masnoće na sobnoj temperaturi u krutom stanju. Zasićene masnoće prevladavaju u hrani životinjskog porijekla, u maslacu, svinjskoj masti, mliječnim masnoćama, mesu, peradi i jajima, te u tropskim uljima kao što su kokosovo i palmino ulje. Prevladavaju također u majčinom mlijeku, a naše tijelo samo proizvodi zasićene masnoće iz ugljikohidrata. Zasićene masnoće su vrlo stabilne pri visokim temperaturama, zato su pogodne za pripremu hrane. 

Osim zasićenih, postoje i nezasićene masnoće. To znači da nekim masnim kiselinama nedostaju dva ili više atoma vodika. Kod jednostruko nezasićenih (mononezasićenih) masnih kiselina nedostaju dva atoma vodika pa su radi toga dva atoma ugljika povezana dvostrukom vezom. Zbog dvostruke veze ove su molekule zakrivljene i ne prianjaju jedna uz drugu na isti način kao u zasićenim masnoćama. Zato su ove masnoće na sobnoj temperaturi u tekućem stanju, dok ohlađene poprimaju nešto krući oblik. Prevladavaju u maslinovom ulju, avokadu i orašastim plodovima, ali se u velikim količinama nalaze i u hrani životinjskog porijekla. Relativno su stabilne pri višim temperaturama, što znači da su pogodne za zagrijavanje. 

Višestruko nezasićene (polinezasićene) masne kiseline imaju dvije ili više dvostrukih veza među atomima ugljika jer im nedostaju četiri ili više atoma vodika. Zbog dvostrukih veza ove su molekule zakrivljene i ne mogu prianjati jedna uz drugu, radi toga su ova ulja u tekućem stanju i kad su ohlađena. Polinezasićene masnoće prevladavaju u svim biljnim uljima, osim maslinovog i kokosovog. One su vrlo nestabilne molekule, što znači da s obzirom da im nedostaju atomi vodika one ih pokušavaju “ukrasti” od drugih molekula koje se nalaze u blizini. Posebno su reaktivne u prisustvu zraka, svjetla, temperature i pritiska, pri čemu dolazi do oksidacije, tj. ulja postaju užegla. Prilikom oksidacije stvaraju se vrlo štetni spojevi koji uzrokuju upalne procese u krvotoku, bubrezima, plućima i crijevima, pa konzumacija ovih ulja ima izuzetno negativan učinak na naše zdravlje. Višestruko nezasićena ulja nisu pogodna za zagrijavanje. 

Dakle, za termičku pripremu hrane najsigurnije je koristiti masnoće u kojima prevladavaju stabilne zasićene masne kiseline, a to su maslac ili ghee (pročišćeno maslo), kokosovo ulje, svinjska mast i druge životinjske masti ako su nam pri ruci: pileća, guščja, pačja i goveđa mast. Maslinovo ulje u kojem prevladavaju jednostruko nezasićene masne kiseline također možemo koristiti za pripremu hrane. Iako nije zasićeno, ovo ulje sadrži polifenole i tokoferole koji štite ulje od oksidacije. No s obzirom na visoku cijenu ovog ulja, ekonomičnije je pržiti na životinjskim mastima koje su jeftinije, a maslinovo ulje koristiti kao dresing. 

U svim ostalim biljnim uljima prevladavaju višestruko nezasićene masnoće i to u vrlo nepovoljnom sastavu. Naime ta ulja sadrže puno više omega 6 nego omega 3 masnih kiselina. Međusobna povezanost omege 3 i omege 6 i njihovih funkcija u tijelu vrlo je komplicirana. Obje su vrste esencijalne za zdravlje, ali je pri tome njihov pravilan omjer presudan. Idealnim se smatra ako ih kroz hranu dobivamo u omjeru 1:1, dakle jednake količine omege 6 kao i omege 3, kako je to bilo nekad dok su ljudi jeli prirodnu izvornu hranu. No modernom prehranom, koja se bazira na žitaricama i biljnim uljima, unosimo 20 puta više omege 6 nego omege 3. Ovaj nesrazmjer dovodi do upalnih procesa u tijelu koji izazivaju mnoge kronične bolesti. Upravo je prekomjeran unos omege 6 jedan od glavnih krivaca za aterosklerozu - začepljenje žila. Zbog toga treba izbjegavati sva biljna ulja osim, kako je već rečeno, maslinovog i kokosovog. Od ostalih ulja jedino u lanenom prevladavaju omega 3 masne kiseline, međutim, i to ulje vrlo lako oksidira.

Industrijska ”rafinirana” biljna ulja kao što su sojino, suncokretovo, repičino, kukuruzno i sve mješavine koje se prodaju pod nazivom ”jestivo” moramo izbjegavati. Ova ulja se u procesu proizvodnje podvrgavaju visokim temperaturama i djelovanju kemikalija, pa su već u startu užegla i vrlo štetna. Svakako trebamo izbjegavati margarin, koji se dobiva hidrogenizacijom (očvršćivanjem) biljnih ulja. Da bi se od tekućih ulja dobilo očvrsnuto sredstvo za mazanje, provode se brutalne kemijske reakcije pri čemu nastaju trans masti koje su u mnogim zemljama zabranjene, jer je dokazano da su vrlo štetne za zdravlje. Osim u margarinu, hidrogenizirana biljna ulja i trans masti nalaze se u industrijski proizvedenim pecivima, keksima, kolačima, sladoledu, čipsu i mnogim vrstama čokolade. Na deklaraciji se navode kao djelomično očvrsnuta biljna ulja ili biljne masti. 

nedjelja, 23. svibnja 2010.

Zelena Kura


Zelena kura je popularna varijanta LCHF prehrane s nešto strožim izborom namirnica koja dovodi do svojevrsnog čišćenja i resetiranja organizma. Izvrsna je kod svih probavnih tegoba kao što su nadutost i bolovi u trbuhu, kod kroničnog umora i nedostatka energije. Također je učinkovita kod tvrdokornog viška kilograma kojeg se nikako ne možete riješiti. Zelena kura upravo je osmišljenja kao pomoć za oslobađanje od prejedanjaovisnosti o šećeru, kao i bilo koje druge vrste gubitka kontrole nad konzumacijom hrane. 

Zelena kura znači da nekoliko tjedana, ili još bolje nekoliko mjeseci, prehranu baziramo uglavnom na čistim cjelovitim namirnicama: zelenom povrću, proteinima i masnoći. Proteine biramo iz mesa, ribe i jaja, a od masnoća koristimo prirodne masti kao što su svinjska mast, maslac, maslinovo i kokosovo ulje. Od povrća biramo uglavnom zeleno lisnato, ali naravno dozvoljeno je i sve ostalo povrće. Dozvoljena je umjerena količina orašastih plodova i sjemenki, kao i kokosovo brašno za izradu kruha ili peciva, te kefir iz domaće radinosti. Ostali mliječni proizvodi, kao ni voće, nisu dozvoljeni. 

Zelena kura omogućuje da se zaustave procesi vrenja ili fermentacije u tijelu, do kojih dolazi zbog pretjeranog unosa ugljikohidrata te nepravilne i nepotpune razgradnje namirnica u probavnom traktu. Ugljikohidrati svih oblika predstavljaju hranu gljivicama i bakterijama, a njihovi otpadni produkti mogu prouzročiti različite tegobe kao što su nadutost i bolovi u trbuhu, umor, nedostatak energije, poteškoće s koncentracijom, kao i neuspjeh u pokušaju skidanja viška kilograma. 

S obzirom na vaša ranija iskustva s kefirom, odlučite da li ćete ga ostaviti u prehrani ili ga izbaciti na neko vrijeme. Prilikom izbora povrća, obratite pažnju da li vas neke vrste možda napuhuju pa izbacite i njih (FODMAP ugljikohidrati). Ova dijeta je čista detoksifikacija tijela koja probavnom sustavu daje prijeko potreban odmor od procesa vrenja, poboljšava probavu hrane i pomaže tijelu da se vrati u ravnotežu. Zato je bitno da izbacite sve što vas napuhuje, to kod nekih osoba može biti kupusasto i lukovičasto povrće, ili kefir, to ćete otkriti sami. 

Rezultati se vide brzo ali dosljednost je neophodna. Iako možda zvuči radikalno, Zelenu kuru ipak nije teško provoditi, jer nema gladovanja. Kao i kod LCHF prehrane, ne radi se o gladovanju nego o mudrom biranju i dozvoljene se namirnice smiju jesti do sitosti. Zapravo je vrlo jednostavno ići u kupovinu i pripremati hranu s čistim namirnicama, sve ide puno brže. Bez osjećaja grižnje savjesti možemo koristiti prirodne masnoće, koje daju sitost i energiju, pa smo i s manjom količinom hrane siti i zadovoljni. 

Kao rezultat dosljedno provedene Zelene kure kao nagradu ćemo dobit ravniji i mirniji trbuh, priliv nove energije i vitalnosti, ljepši ten i kosu, poboljšano pamćenje i koncentraciju, kvalitetniji san te uz mnoge druge pozitivne zdravstvene promjene možemo očekivati i lakši i brži gubitak viška kilograma. 

Napomena: Ako ranije niste bili na LCHF moguće je da ćete prvih nekoliko dana osjetiti smetnje zbog promjene ”goriva” za tijelo, jer se tijelo "prešaltava" sa trošenja šećera za energiju na sagorijevanje masnoće. Koje smetnje su moguće i kako sebi pomoći u tom prelasku pročitajte ovdje


I Namirnice koje možete slobodno jesti - osnovne namirnice ili baza prehrane:

  • Povrće koje raste iznad zemlje* po mogućnosti iz ekološkog uzgoja, posebno zeleno lisnato povrće: sve vrste kupusa, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika, mišancija, zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, patlidžani, masline, zelena salata, endivija, matovilac, radić, rikula, krastavci, rajčica, paprika, koromač, celer, tikva (bundeva);
  • Lukovičasto povrće: luk, mladi luk, ljutika, češnjak, poriluk;
  • Avokado, limun;
  • Jaja na sve načine, kuhana, pržena, omlet, u salatama. Najbolja su organska ili domaća jaja zbog puno zdravijeg omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina.
  • Riba i druga hrana iz mora - rakovi, škampe, školjke. Nastojte često jesti plavu ribu jer je vrlo bogata esencijalnim omega-3 masnim kiselinama (npr srdela, skuša, lokarda).
  • Meso - janjetina, divljač, svinjetina, govedina. Ne uklanjajte masnoću sa mesa. Najbolje meso je od životinja koje prirodno pasu travu.
  • Perad - piletina, puretina, guske, patke... Ne uklanjajte kožu ispod koje se nalazi hranjiva masnoća.
  • Iznutrice - izvrstan izvor svih minerala i vitamina, posebice vitamina A i D, koje trebamo za mnoge važne funkcije u tijelu.
  • Masnoće - maslac, svinjska mast, čvarci, hladno prešano kokosovo i maslinovo ulje.
  • Suho meso - slanina i kobasice ali samo domaće koje ne sadrže glutaminate, nitrite i druge štetne kemikalije.
  • Domaća majoneza i umaci napravljeni od hladno prešanog maslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja...
  • Đumbir, kurkuma, čisto začinsko bilje bez aditiva;
  • Voda je najbolje piće. Pijte često ali najradije između obroka, jer pijenje vode direktno iza ili za vrijeme obroka razrijeđuje želučane sokove i otežava probavu;
  • Lakto-fermentirane namirnice: domaći kefir, domaći jogurt, fermentirano povrće kao npr domaći kiseli kupus.

*Jedite što više zelenog lisnatog povrća, oko 1 kg dnevno. Paleo - LCHF - Zelena kura je način prehrane u kojem žitarice zamjenjujemo povrćem. Umjesto glutensko-škrobnog priloga (tjestenina, riža, krumpir) povrće čini volumen obroka a masnoće daju sitost.


II Namirnice koje možete jesti u ograničenim količinama - dodatne namirnice*
  • Korijenasto povrće sve osim krumpira: rotkvica, cikla, čičoka, koraba, mrkva, pastrnjak, repa, crna rotkva i sl. Najbolje je da korjenasto povrće jedete sirovo (naribano na salatu) a ne kuhano, jer skuhano ima više škroba.
  • Orašasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, lješnjaci, makadamia, brazilski orah, pekan, indijski oraščić. Od sjemenki bučine, suncokretove, lanene, sezamove i sjemenke konoplje. Mljevene orašaste plodove i sjemenke možete koristiti umjesto brašna za razna peciva i kruh, a od njih također možete raditi maslac i razne namaze;
  • Kokosovo brašno, ribani kokos, kokosovo mlijeko, kokosovo vrhnje;
  • Nezaslađeni kakao prah, psyllium prašak ili ljuspice (za peciva i kruhove ako treba);
  • Kava i čajevi bez mlijeka, topla ili hladna limunada (od zaslađivača možete koristiti steviju)

*Ovo su namirnice koje su vrlo zdrave ali sadrže više ugljikohidrata nego namirnice iz prve kategorije pa treba ograničiti njihov unos u Zelenoj kuri. Znači malo naribane cikle i mrkve u salati je svakako zdravo, samo vodite računa o količinama. Pazite na orašaste plodove i sjemenke - nisu zabranjeni ali imajte mjere - ne grickajte ih bezveze između obroka, nego ih upotrebite za obrok ili za kruh ako vam treba. 


III Namirnice koje treba izbaciti:
  • Sve žitarice i brašno žitarica: pšenica, raž, ječam, pir (spelt), zob, proso, riža, kukuruz, heljda, amaranth, quinoa;
  • Sve mahunarke (grahorice): grah, slanutak, leća, soja, također zeleni grašak i bob;
  • Tjestenina, kruh, peciva, pizza, kroasani, krafne i svi drugi pekarski proizvodi od brašna žitarica;
  • Kus-kus, bulgur, palenta (žganci), kokice (popcorn), rižini keksi;
  • Pahuljice za doručak, cornflakes, müsli, žitne/zobene kašice, griz, čokolino, medolino i sl.;
  • Krumpir, čips i prženi krumpirići;
  • Šećer i proizvodi koji ga sadrže, slatkiši, kolači, keksi, peciva, biskviti, čokolada, marmelada, industrijski deserti, puding, nutela i sl;
  • ”Prirodni zaslađivači”: javorov sirup, sirup agave, ječmeni i rižin slad, smeđi šećer;
  • Umjetni zaslađivači, aspartam i drugi;
  • Kupovni sokovi i svi zaslađeni napitci, voćni jogurti;
  • Margarin i industrijska ulja: kukuruzno, sojino, suncokretovo, repičino i sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje;
  • Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadrže štetne kemijske dodatke: glutaminate (pojačivače okusa), razne kemikalije i šećere, kao što su hrenovke, kobasice, salame, paštete;
  • Industrijske prerađevine pune šećera, pšeničnog glutena, margarina, kemijskih aditiva – kupovna majoneza, kečap, dresing za salatu, mješavine začina, hrana iz vrećica, tuba, konzervi, kutija, tetrapaka i sl.;
  • Pivo, vino i sva ostala alkoholna pića;
  • Voće - sve vrste voća i sušeno voće;
  • Mlijeko i mliječni proizvodi;

Jedite konkretne obroke i ne grickajte između obroka. Konkretan obrok znači: nešto proteina (meso, riba, jaja) + hrpa povrća + masnoća u kojoj se pripremala hrana ili umak ili dresing na bazi maslaca, maslinovog ulja, žumanjaka, začinskog bilja... Jedite kad ste gladni i jedite do sita ali se nemojte prejesti. Nema potrebe da trpite glad, ali isto tako ako niste gladni - možete preskočiti obrok. 

Uvedite u prehranu sirove namirnice jer su bogate netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima, probiotičkim bakterijama i enzimima. Mnoge od ovih važnih supstanci se gube ili potpuno nestaju kuhanjem. Jedan od jednostavnijih načina za konzumiranje sirovih namirnica je smoothie, kašasti sok od povrća i zdravih masnoća. Dodajte žumanjke, kokosovo ili maslinovo ulje, kokosovo mlijeko, mljevene bademe. Koristite što više zelenog lisnatog povrća. Nastojte nabavljati čiste prirodne namirnice iz organskog ili domaćeg uzgoja. Izbjegavajte sve industrijske prerađevine prepune umjetnih dodataka i kemikalija. Ne zaboravite u prehranu uključiti juhe od kostiju - melem za sve vrste probavnih tegoba i crijevnih bolesti.

Uz zelenu kuru se preporuča uzimati
  • Probiotike u tabletama
  • 1-3 žlice hladno prešanog kokosovog ulja*

*Kokosovo ulje  pojačava sagorijevanje masnoće u tijelu i pomaže mršavljenju, jer se brzo pretvara u energiju zbog svojih kratkih i srednje dugih lanaca masnih kiselina. Djeluje protiv bakterija, gljivica i virusa te jača prirodni obrambeni mehanizam tijela (imunitet). Počnite sa 1 zličicom na dan ako ga nikad niste koristili i postepeno povecavajte dozu. Najjednostavnije je uzeti ovo ulje na način da ga rastopite u šalici čaja, kave ili juhe, ali ga naravno možete jesti i žlicom ako vam tako odgovara.

Vezani tekstovi: Imate li balon u trbuhu? 
Gljivica Candida - pošast modernog doba 


Saznajte više o zdravom mršavljenju bez gladovanja iz knjige Istine i laži o hrani i pridružite se tisućama zadovoljnih osoba koje su prateći savjete iz knjige trajno izgubile suvišne kilograme, uz bitno poboljšanje zdravlja i vitalnosti.

Informacije o knjizi: Novo: revidirano i prošireno izdanje iz 2015. god.  

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.


Dobar jutarnji kruh


4-5 jaja (ovisno o veličini) 
1,5 dl (100 g) lanenih sjemenki 
2 dl (120 g) suncokretovih sjemenki 
1,5 dl (55 g) kokosovog brašna za kolače 
125 g badema, grubo nasjeckanih 
100 g maslaca (ili 50 g maslaca i 50 g kokosovog ulja) 
1 žlica psyllium praška (ili 2-3 žlice zobenih posija/mekinja) 
1 dl vode 
1 čajna žličica (puna do ruba) morske soli 
malo cimeta 

Zagrijte pećnicu na 170°C. Maslac neka je omekšan, sobne temperature. Lanene i suncokretove sjemenke usitnite (neka ostanu malo krupnije) u mikseru ili mlinu. Bademe grubo nasjeckajte. Istucite jaja, pa dodajte po redu ostale sastojke. Izlijte tijesto na pleh obložen papirom za pečenje. Vlažnim dlanovima oblikujte okrugli kruh (oko 7-8 cm visok i promjera 20-25 cm). Po površini kruha pospite malo cijelih suncokretovih sjemenki. Ostavite da se peče 45 minuta na 170°C. Kruh može trajati više dana, a ljeti kad su velike vrućine, čuvajte ga u hladnjaku. Ako ne trošite puno kruha, možete ga narezati i zamrznuti. 

Često napišete nešto u stilu "Sutra krećem sa LCHF i ispekla sam DJ kruh". Moram naglasiti da kruhovi od orašastih plodova i sjemenki nisu baza LCHF prehrane kao što je to kruh od žitarica u standardnoj prehrani. Ovaj kruh može predstavljati zamjenu za obični kruh, pogotovo kad tek počinjemo sa LCHF prehranom jer mnogima upravo zabrana kruha najteže pada. Ali on nije zamišljen da se jede uz obroke kako to često radimo sa običnim kruhom, nego kao samostalan obrok - npr za doručak ili večeru, sa malo maslaca ili dobrog sira. Ovakvi su kruhovi vrlo kalorični i zasitni i dovoljna je puno manja količina da nas zasiti nego što je slučaj sa kruhom od brašna. Obratite pažnju da su OSNOVA LCHF PREHRANE jaja, meso, riba, masa povrća i zelenja (sa dobrim masnoćama), dok su orašasti plodovi i mlječni proizvodi DODATAK PREHRANI. Zato vodite računa o količinama odnosno prilagodite prehranu svojim ciljevima.


nedjelja, 9. svibnja 2010.

Kampanja protiv kolesterola – najveća prevara 20-tog stoljeća



"Sljedbenici kampanje protiv kolesterola su kao tri majmuna iz japanske alegorije koji ne vide, ne čuju i ne govore."
Uffe Ravnskov

Jedan od mnogih medicinskih autoriteta koji otvoreno progovara o neutemeljenosti kampanje protiv kolestrola je Uffe Ravnskov, doktor medicine i docent iz Lunda (Švedska) koji se preko trideset godina bavi znanstvenim radom na području kolesterola i zasićenih masnoća. Objavio je veliki broj znanstvenih radova, od kojih se mnogi mogu pročitati na njegovoj web stranici The Cholesterol Myts (Mitovi o kolesterolu). Objavio je i nekoliko knjiga, koje bi svi stručnjaci trebali pročitati: The Cholesterol Myths: Exposing the Fallacy That Saturated Fat and Cholesterol Cause Heart Disease (Mitovi o kolesterolu: Razotkrivanje zablude da zasićene masti i kolesterol izazivaju srčane bolesti) iz 2000., Fat and Cholesterol are Good for You (Masnoće i kolesterol su zdravi) iz 2009. i Ignore the Awkward: How the Cholesterol Myths Are Kept Alive (Ignoriranje neprijatnog: Kako se mitovi o kolesterolu održavaju na životu) iz 2010. 

Suština njegovog rada je da nema, niti je ikada bilo, znanstvenih dokaza da su kolesterol i zasićene masnoće štetni za zdravlje. Uffe Ravnskov nije jedini koji se bavi ovim pitanjima. Brojni znanstvenici, liječnici i profesori iz raznih dijelova svijeta surađuju između ostalog i kroz udrugu THINCS The International Network of Cholesterol Skeptics (Međunarodna mreža skeptika po pitanju kolesterola) kako bi informirali svoje kolege i javnost o tome da hipoteza o kolesterolu nije znanstveno utemeljena. Slijede zaključci do kojih su dr. Ravnskov i kolege došli nakon temeljitog pretraživanja znanstvenih radova.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) glavni je argument protiv uporabe zasićenih masnoća to da njihov unos podiže razinu kolesterola u krvi. Međutim, desetak kontroliranih studija pokazalo je da čak ni unos zasićenih masnoća koji dva do pet puta nadmašuje granicu koju je uspostavio WHO, uopće nema utjecaja niti na ukupni kolesterol niti na LDL kolesterol (tzv. loš kolesterol). Najniža razina kolesterola zabilježena je kod afričkog urođeničkog plemena Masai čija se prehrana sastoji 80 do 90% od mesa i mlijeka.

Čak i kada bi zasićene masnoće imale utjecaja na porast razine kolesterola, to bi bio sporedan učinak. Glavno je pitanje da li pretjerana konzumacija zasićenih masnoća izaziva srčano-žilne bolesti, a za to ne postoji nikakav znanstveni dokaz. Najmanje trideset znanstvenih studija provedenih na više od 300 000 ispitanika pokazale su da pacijenti koji su preboljeli infarkt nisu prehranom uzimali ništa više zasićenih masnoća od zdravih osoba u kontrolnim skupinama. Najmanje je deset studija pokazalo da su pacijenti koji su imali moždani udar čak jeli manje zasićenih masnoća od zdravih osoba u kontrolnim skupinama. Osim toga, studije provedene na mrtvim osobama pokazale su da su ljudi koji su jeli minimalne količine zasićenih masti imali začepljenje ili ovapnjenje žila u istoj mjeri kao i oni koji su trošili puno zasićenih masti. Ni jedan kontrolirani klinički pokus nije uspio smanjiti smrtnost od srčano-žilnih bolesti samim smanjenjem unosa zasićenih masnoća kod pacijenata.

Hipoteza da visoki kolesterol dovodi do srčanog infarkta nema znanstvene podloge. Studije na mrtvim osobama pokazale su da su ljudi s niskim kolesterolom imali začepljene žile u jednakoj mjeri kao i oni s visokim kolesterolom. Visoki kolesterol mogao se pokazati kao faktor rizika kod mladih muškaraca i muškaraca srednje dobi, ali ne u svim studijama, ne kod ženskih osoba i ne kod starijih osoba, a više od 90% infarkta pogađa upravo osobe starije od 65 godina.

Snižavanje kolesterola pomoću starijih medicinskih preparata nije uspjelo smanjiti smrtnost od srčanog infarkta. Noviji preparati, statini, mogu u maloj mjeri sniziti smrtnost, ali samo kod muškaraca s visokim rizikom za srčano-žilne bolesti. Učinak je sporedan i ne ovisi o smanjenju kolesterola. Osim toga, statini imaju mnoge nuspojave, kao što su poteškoće s mišićima, oštećenje jetre, zatajenje bubrega, dijabetes, depresiju, gubitak pamćenja, impotenciju, oštećenja živaca, čak i rak. Također su otrovni za placentu (posteljicu) i fetus i mogu dovesti do spontanog pobačaja ili teških deformacija.

Kampanja protiv kolesterola dovela je do smanjenog unosa zasićenih masnoća i povećanog unosa ugljikohidrata, a istovremeno se proširila epidemija debljine i dijabetesa (šećerne bolesti), danas najozbiljnijih prijetnji zdravlju ljudi u zapadnim zemljama. Zbog straha od masnoća, medicinski autoriteti preporučuju dijabetičarima prehranu bogatu ugljikohidratima, iako su brojne kontrolirane studije pokazale da je za njih zdravija prehrana bogata masnoćama i siromašna ugljikohidratima.

Kampanja protiv kolesterola traje već desetljećima i cijeli svijet je povjerovao u štetnost masnoća i kolesterola, usprkos nebrojenim proturječnim rezultatima i nedostatku znanstvene utemeljenosti. Predvodnici kampanje protiv kolesterola jednostavno ignoriraju kontroverzne studije ili ih citiraju tako da se dobije dojam da one podupiru hipotezu o kolesterolu, premda nije tako. Bijelo se prikazuje crnim, zanemaruje se sve što ukazuje na suprotnost, preuveličavaju su beznačajni znanstveni rezultati, zanemaruju i omalovažavaju znanstvenici kritičari a u znanstvenim časopisima objavljuju ispravljeni rezultati studija. Osim toga, znanstvenici koji su pristalice ove kampanje, mogu računati, najblaže rečeno, na neograničenu financijsku podršku prehrambene i farmaceutske industrije.



četvrtak, 6. svibnja 2010.

Ketoza i brkanje pojmova

Mediji a nažalost i stručnjaci, često brkaju značenje pojmova ketoza i ketoacidoza. Ketoza je normalno i bezopasno stanje tijela koje troši masnoću kao potrebnu energiju, dok je ketoacidoza pojava do koje dolazi kod neliječenog dijabetesa i može biti fatalna. 

Ketoza ili nutricionistička ketoza je prirodno metaboličko stanje kod ljudi na prehrani s niskim udjelom ugljikohidrata. Kako smo već naučili, ljudsko tijelo kao “pogonsko” gorivo može trošiti glukozu (šećer), masne kiseline i ketone. Na prehrani s niskim unosom ugljikohidrata, obično do 50 g dnevno, iz metabolizma sagorijevanja masnoće stvaraju se ketoni. Tada se kaže da je organizam u ketozi, a prehrana koja dovodi do ketoze naziva se ketogena prehrana ili ketogena dijeta. Inače i na standardnoj prehrani koja se bazira na većem unosu ugljikohidrata, tijelo se u toku noćnog posta prirodno prebacuje u stanje ketoze, da bi se ujutro, nakon prvog obroka bogatog ugljikohidratima, vratilo u stanje glikolize (sagorijevanje glukoze za energiju).

Ketoacidoza ili dijabetička ketoacidoza nema veze sa smanjenim unosom ugljikohidrata, već je to vrlo opasno stanje koje može nastati kod nekontroliranog dijabetesa. Ako dijabetičar ovisan o inzulinu ne uzme inzulin, dolazi do oslobađanja nove glukoze pod djelovanjem hormona suprotnih inzulinu – glukagona i adrenalina. Također se razgrađuju masnoće i proteini, te se stvaraju ketoni u vrlo visokoj koncentraciji. Dakle, ketoacidozu odlikuje nenormalno visoka koncentracija ketona, istovremeno dok je šećer u krvi vrlo visok, zbog nedostatka inzulina. Ovo stanje može dovesti do zakiseljavanja krvi i može biti smrtonosno. Dijabetičar koji istovremeno ima povišen šećer i ketone mora uzeti inzulin, popiti dosta vode te hitno potražiti liječničku pomoć.

U stanju zdrave ketoze, kod smanjenog unosa ugljikohidrata, ketoni nisu ni blizu u tako visokoj koncentraciji kao kod ketoacidoze. Ketoni nisu ”otrovni” kako se to u medijima često tvrdi, nego upravo suprotno. Oni su čak čišće gorivo od glukoze, jer izazivaju manje oksidativnog oštećenja (stvaranja slobodnih radikala) nego glukoza. Neki stručnjaci smatraju da srce i mozak rade 25% učinkovitije na ketone, nego na glukozu, i to je ono što doživljavamo kao veći priliv energije, veću tjelesnu izdržljivost, bolju koncentraciju, te nedostatak umora i česte gladi.

Ketogena dijeta koristila se još od 1920. god kao terapija za epilepsiju, a novija istraživanja zadnjih godina nude dokaze da ketogena dijeta ima terapeutsko djelovanje i kod mnogih drugih bolesti, kao što su dijabetes, PCOS (policistični jajnici), akne, kardiovaskularne bolesti, neurološke bolesti (Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest), migrene, poremećaji pažnje, pa čak i rak. Naime, zdrava ketoza pomaže izgladnjivanju stanica raka, jer one ne mogu koristiti ketone kao izvor energije, nego se za rast i razvoj oslanjaju isključivo na glukozu kao izvor energije.

U priči o ketozi također dolazi do brkanja pojmova vezanih za visoki unos proteina. Naime, ako se uz ugljikohidrate smanjuje i unos masnoća, onda je to visokoproteinska dijeta, nešto kao npr. Dukanova dijeta ili Protekal dijeta koja se zasniva na proteinskim napicima. Ovakve dijete, u kojima se za energiju troše proteini, dovode do stvaranja viška dušika i nekih drugih elementa koji opterećuju tijelo, naročito jetru i bubrege. Amonijak koji se inače normalno stvara putem metabolizma aminokiselina (iz proteina) i izlučuje urinom, u velikim koncentracijama dovodi do hiperamonemije, stanja toksičnog za mozak.

No ova situacija nema veze sa LCHF prehranom niti sa zdravom ketozom. Sadržaj proteina u LCHF prehrani ili zdravoj ketozi nije povećan, već je povećan unos masti. A to je, kako već znamo, potpuno prirodna stvar. Sjetimo se da naši preci u davnoj prošlosti nisu uvijek imali pristup namirnicama koje su bile bogate ugljikohidratima pa su se često nalazili u stanju ketoze. U zimskom periodu energiju su uglavnom dobivali od mesne i masne hrane, te vlastitih masnih naslaga, koje bi nakupili u periodu ljeta i jeseni kad je bilo voća i drugih plodova. Eskimi, Masai i Saami (Laponci) stoljećima su živjeli s vrlo ograničenim ili nikakvim unosom ugljikohidrata, dakle konstantno u ketozi, bez negativnih posljedica na svoje zdravlje. Dapače, njihovo zdravstveno stanje istraživači su procjenjivali kao izuzetno dobro, dok god su se držali svoje tradicionalne prehrane. Zapravo, ljudska vrsta je bila na ketogenoj prehrani preko dva milijuna godina i ljudsko je tijelo prilagođeno da energiju dobiva iz masti – kako onih iz hrane tako i onih iz vlastitih masnih naslaga.

Dakle, ketoza je sasvim prirodno stanje i nema veze sa ketoacidozom. Ketoza čak ima terapeutsko djelovanje kod mnogih bolesti. A priču o štetnosti za bubrege i jetru zaboravite, ako ste na LCHF-u. No, oni na Dukan i Protekal dijeti, te body-builderi koji žive od nemasnog mesa pilećih prsiju, posnim sirevima i bjelanjcima, te godinama gutaju proteinske praškove, trebali bi se dobro zamisliti.




LCHF - regulacija apetita i količine hrane


Jedite kad ste gladni, jedite dok više niste gladni i nemojte se prejedati. Nakon nekoliko tjedana naučit ćete slušati svoje tijelo i shvatit ćete da ste siti s puno manjom porcijom hrane nego ranije. Taj osjećaj možete zahvaliti većoj količini masnoće koja je hranjiva i zasitna, ali i odsustvu šećera i škroba koji pobuđuju apetit.

Koliko ćete jesti masnoće, to je prilično individualno. Iako svi funkcioniramo prema istim principima, ipak smo različite jedinke i svima neće odgovarati ista vrsta niti količina hrane. Jedite hranu koja vam prija, pripremljenu na način koji volite, naravno u okvirima LCHF dozvoljenih namirnica. Pokušajte osluškivati svoje tijelo i njegove potrebe. Neke osobe koje su godinama bile na nemasnoj hrani, mogle bi osjetiti da im masnoća jako prija, čini se kao da tijelo samo traži ono što mu je godinama nedostajalo. Nakon nekoliko tjedana, kad se zadovolji ta potreba, količina masnoće se spontano smanjuje. Oni koji su živjeli na procesiranoj hrani prepunoj toksina, obično osjete potrebu za čišćenjem tijela pa im prijaju lagani obroci u obliku salata ili smoothija s puno zelenog povrća. Nakon perioda čišćenja, tijelo je spremno primiti i apsorbirati nutrijente iz konkretne hrane.

Jedite kad ste gladni, jedite dok više niste gladni i nemojte se prejedati – ovo je najvažnije pravilo, ali iako zvuči jednostavno, mnogi ga ne razumiju. Što znači jesti kad smo gladni? To znači da ne jedemo ako nismo gladni, bez obzira koliko je sati i da li je “vrijeme” za jelo. Nekome možda jeste vrijeme za jelo, vama možda nije. Ljudi čija se prehrana zasniva na ugljikohidratima troše šećer za energiju, a kako zbog djelovanja inzulina nemaju mogućnost trošiti masnoće, tako su ovisni o novim obrocima za nadopunu energije, pa se češće gladni i jedu više obroka u toku dana. Međutim, osobe koje su se prebacile na trošenje masnoće, nemaju neprestanu potrebu za jelom, jer masnoću kao izvor energije dobivaju, kako iz hrane, tako i iz vlastitih masnih naslaga. Zato se ne trebate bojati preskočiti obrok, ako ne osjećate glad.

Što znači jesti dok više nismo gladni i ne prejedati se? To znači da jedemo polako, uživamo u hrani, ali i osluškujemo vlastiti osjećaj sitosti. Kada više ne osjećamo glad, znači da je dosta. U tom trenutku većina ljudi još može nastaviti s jelom dok ne osjete da su se prejeli i da ne mogu više, no to je već višak. Mnogima se čini da su gladniji nego što doista jesu pa često napune tanjur s previše hrane i onda misle da moraju to sve i pojesti. Predlažem da svoj tanjur napunite umjerenom količinom hrane, jedite polako i osluškujte kada će se pojaviti osjećaj sitosti, a tada je dosta.

Ako ste već neko vrijeme na LCHF prehrani, sigurno ste primijetili da je osjećaj sitosti dugotrajan. Nakon obroka trebali biste osjećati sitost barem 4 do 5 sati, a ako ogladnite već nakon 2 do 3 sata, to je znak da u zadnjem obroku niste unijeli dovoljno masnoće ili ste pak unijeli previše ugljikohidrata, zato to popravite u sljedećim obrocima. Osjećate li glad, pojedite obrok, ali ne grickajte između obroka!

Na početku se nekim ljudima događa da su zaista gladni i tada je sasvim u redu jesti, ne treba trpjeti glad. Naime, dok smo još naviknuti na velike količine škrobne hrane koja treba ispuniti želudac, iako ne ispunjava potrebu za hranjivim tvarima, često se na početku događa da jedemo više nego što tijelu doista treba. Ovo ja nazivam “psihološka glad” i na samom početku u tome nema ništa loše. Ubrzo ćete primijetiti da ste siti i s manjom količinom hrane, a nakon kraćeg perioda prilagodbe, naučit ćete jesti kad ste gladni, kao što ćete naučiti prestati jesti kad više niste gladni.

Zapravo je najgore što možete učiniti – grickati između obroka, bez obzira što se radi o ”dozvoljenim” namirnicama. Između obroka grickamo najčešće samo iz navike, iz dosade ili zato što naprosto volimo grickati. Ali ovo je ružna navika, ubitačna i za liniju i za probavu i trebali biste je pomalo izbacivati, ukoliko želite ostvariti normalan odnos prema hrani. Cilj LCHF-a nije samo skidanje prekomjernih kilograma, nego i stvaranje zdravih prehrambenih navika koje nas više nikad neće dovesti do nepotrebnog gomilanja kilograma. Cilj je ostvariti normalan odnos prema hrani – da jedemo zato što smo gladni, količine koje su nam dovoljne da se zasitimo i to sve raspoređeno u nekoliko glavnih obroka, najčešće 2 do 4. Za muškarce je tipično da su zadovoljni i s manjim brojem obroka ali da su obroci obilni, dok ženama obično prija pojesti više puta u toku dana ali manje količine, ali ovo nije pravilo.

Naravno da je hrana više od pukog zadovoljavanja tjelesnih potreba, hrana je i uživanje i socijalna kategorija. LCHF upravo jest hrana za uživanje, jer nam to omogućuju namirnice s kojima možemo pripremati maštovita i ukusna jela. Također, u posebnim prilikama, možemo si priuštiti i fine slastice i privlačne ”oblizeke”, kao i čašu vina, tako da nema razloga da se u društvu osjećamo uskraćeni.



LCHF kruh bez brasna


Za one koji ne mogu zamisliti zivot bez kruha i bez sendvica evo recepta za odlican kruh bez brasna. Narezite ga i zamrznite pa ce vam dugo trajati. Kruh koristite stedljivo.

Napravite ”brasno” od :
  • 200 g lanenih sjemenki (samljeti u mikseru)
  • 50 g sezamovih sjemenki
  • 50 g ljesnjaka + 50 g badema (samljeti u mikseru)
  • 1 zlica psyllium praska ili 50 g zobenih posija
  • 2 cajne zlicice praska za pecivo bez fosfata
  • zacine po zelji, npr cimet, kim
  • 1 cajna zlicica (ravna) morske soli

Pomijesajte sa:
  • 50 g rastopljenog maslaca
  • 1 dl milerama ili punomasnog vrhnja
  • 250 g zrnatog sira
  • 6 jaja

Pomijesajte sve sastojke i izlijte u duguljasti kalup za kruh pokriven papirom za pecenje. Pecite 60-80 minuta, ovisno o pecnici, na 175 stupnjeva. Izvadite kruh iz kalupa i ostavite da se ohladi. Cuvajte ga u friziderau ili ga izrezite na tanke snite i zamrznite.

Ako kruh podijelite na 25 snita, mozete racunati da jedna sadrzi 2 g UH.



utorak, 4. svibnja 2010.

A Big Fat Lie



Znanstveni novinar magazina Science, Gary Taubes, 2007. godine objavio je knjigu Good Calories, Bad Calories (Dobre kalorije, loše kalorije). Taubes je tri puta nagrađen prestižnom nagradom Science in Society Journalism Award za najboljeg novinara u Sjedinjenim Američkim Državama, koje mu je dodijelilo udruženje National Association of Science Writers. Postao je opće poznat kao oštar kritičar američkih prehrambenih smjernica, koje su gotovo iste kao i kod nas. Najveću pažnju privukao je svojim člankom What if It’s all Been a Big Fat Lie? (Što ako je sve to bila velika debela laž?) u New York Timesu 2002. godine. Osnovna ideja njegove kritike zasniva se na tvrdnji da je konzumacija ugljikohidrata a ne masnoće, glavni uzrok epidemije debljine i dijabetesa koji su galopirajućim korakom zahvatile Ameriku i većinu zemalja zapadnog svijeta tijekom zadnjih 20 godina.

Njegova je knjiga “Dobre kalorije, loše kalorije” sveobuhvatno djelo s popisom literature na 70 stranica i u njoj se nalazi sve što je vrijedno znati o prehrani i djelovanju prehrane na zdravlje. Taubes je pet godina istraživao i proučavao svu relevantnu literaturu, od knjiga o hrani iz ranog 19. stoljeća do zadnje dostupne znanstvene literature iz 2007. godine, a također je intervjuirao i stotinjak znanstvenika. Ova knjiga preokreće naopako sve što smo ranije znali, ili smo vjerovali da znamo, o prehrani i utjecaju prehrane na zdravlje. U svojoj knjizi, koja je mnogima otvorila oči, Taubes zaključuje sljedeće:

  • Masnoće iz hrane ne uzrokuju ni debljinu, ni srčane bolesti, niti kakve druge kronične civilizacijske bolesti.
  • Problem su ugljikohidrati u hrani i njihov učinak na izlučivanje inzulina a time i na cijelu hormonalnu regulaciju u ljudskom tijelu. Što su ugljikohidrati više rafinirani, a time i brže probavljivi, to je veći njihov negativan učinak na zdravlje i težinu.
  • Šećer, naročito saharoza i fruktozni sirup, jako su štetni, zbog kombinacije glukoze i fruktoze koje zajedno dižu razinu inzulina u krvi, istovremeno dok se jetra preopterećuje viškom ugljikohidrata.
  • Rafinirani ugljikohidrati, šećer i škrob su, zbog izravnog utjecaja na inzulin i šećer u krvi, uzrok srčanih bolesti i šećerne bolesti. Oni su također najvjerojatniji uzrok raka, Alzhajmerove bolesti i drugih kroničnih civilizacijskih bolesti.
  • Debljina je bolest pretjeranog nakupljanja masnoće i ne ovisi niti o prekomjernom jelu niti o premalo fizičke aktivnosti.
  • Unošenje previše kalorija nije uzrok debljanju, kao što nije uzrok ni rastu djece. Trošenje više kalorija nego što se unosi hranom, ne dovodi do dugoročnog gubitka težine, nego samo do izgladnjivanja.
  • Nakupljanje masnih zaliha i debljina ovise o neravnoteži u hormonalnom reguliranju masnog tkiva i metabolizma masti. Sinteza masnoće i nakupljanje masnoće nadilazi razgradnju masnoće iz masnog tkiva i njeno sagorijevanje. Do mršavljenja dolazi kada hormonalno reguliranje masnog tkiva ponovo dođe u ravnotežu.
  • Inzulin je primarni regulator nakupljanja masnoće. Kad je razina inzulina povišena, bilo kronično ili poslije jela, u masnom se tkivu nakuplja masnoća. Čim razina inzulina padne, oslobađa se masnoća iz masnog tkiva i koristi se kao energija za tijelo.
  • Budući da ugljikohidrati stimuliraju izlučivanje inzulina, oni su direktni uzročnik debljine. Što se jede manje ugljikohidrata, više se mršavi.
  • Osim što ugljikohidrati potiču nakupljanje masnog tkiva, također pojačavaju osjećaj gladi i smanjuju energiju koju koristimo za metabolizam i za fizičku aktivnost.

Sve je ovo “znanost” znala davno prije, ali se zadnjih 30 ili 40 godina iz raznih razloga pred time zatvaralo oči. 

Pročitajte: Kako je došlo do današnjih "prehrambenih smjernica"




nedjelja, 2. svibnja 2010.

Margarin - izbjegavajte pod svaku cijenu!


Osim žitarica, kao dio zdrave prehrane, mediji i zdravstvene ustanove su nam nametnuli biljna ulja i margarin. Za margarin se tvrdi da je zdrav za srce, snižava kolesterol i tlak, pomaže kod mršavljenja i poboljšava zdravlje u svakom pogledu. Dobro zvuči, ali ima jedan problem – ovo ništa nije istina.

Margarin se proizvodi od biljnih ulja, koja se dobivaju ekstrakcijom sjemenja i zrnja – soje, kukuruza, suncokreta ili repice. Ekstrakcija nije isto što i prešanje, čime se dobiva maslinovo i kokosovo ulje, već je to kemijsko odvajanje ulja uz pomoć kemijskih otapala, najčešće hexana. Visoka temperatura u procesu prerade ulja uništava u njima vitamine i antioksidante i nastaju slobodni radikali koji mogu izazvati velika oštećenja u stanicama i povećati rizik od raka. Ta ulja su već u startu užegla i nezdrava. 

Zatim se na brutalan kemijski način, postupkom hidrogenizacije ili očvrščavanja, tekuća ulja mijenjaju u čvrst oblik, uz upotrebu nikla kao katalizatora. Ostaci kemikalija koje se koriste u preradi ulja i margarina, ostaju u gotovom proizvodu. U postupku hidrogenizacije nastaju trans masti za koje je dokazano da su vrlo štetne za zdravlje. Masnoće su građevinski materijal za staničnu stjenku koja je po Bruce Liptonu, međunarodno poznatom znanstveniku s područja stanične biologije, glavni dio stanice jer omogućuje komunikaciju stanice s okolišem. Ako se u nju ugrade neprirodne trans masti, ona više ne radi na normalan način. Ovo povećava rizik od inzulinske rezistencije, dijabetesa, raka, srčano-žilnih bolesti, neplodnosti i mnogih drugih bolesti. Iako su u mnogim zemljama zabranjene, trans masti se i dalje nalaze u margarinu, ali i u kupovnim keksima, kolačima, sladoledu, mnogim vrstama čokolade i u čipsu.

Mnogi proizvođači tvrde da su prestali s postupkom hidrogenizazije, te da margarin učvrščuju drugačijim postupkom promjene masnih kiselina, gdje se molekule masnoće najprije razbijaju pa se ponovo spajaju po načelu slučajnosti uz pomoć natrij-metilata. No i te masnoće koje nastaju potpuno se razlikuju od prirodnih masnoća i našem su organizmu neprepoznatljive.

Osjetljive višestruko nezasićene masne kiseline u margarinu već su od starta užegnute (oksidiraju pod djelovanjem temperature, pritiska, zraka i svjetla), pa je ovo mazivo vrlo neugodnog mirisa i ružne sive boje. Da bi se uklonio ružni miris margarin se ispire parom i deodorira, a uz pomoć kaustične sode i kemijskih sredstava za izbjeljivanje se izbjeljuje kako bi se uklonila ružna siva boja. Nakon svega dodaje se umjetni okus i umjetna žuta boja, proizvod se pakira kao ”zdravija alternativa maslaca” i dostavlja na police supermarketa. Dobar tek…

Ostaci sljedećih opasnih kemikalija mogu se naći u gotovom proizvodu – margarinu:

  • ekstrakcijski benzin heksan, u određenoj količini eksplozivan, oštećuje živce;
  • aceton, zapaljiva tvar, štetan za mozak i živce;
  • fosforna kiselina, jaka i opasna kiselina;
  • kaustična soda;
  • metal nikal kao katalizator kod hidrogenizacije;
  • metanol (stvara se od natrij-metilata u postupku promjene masnih
  • kiselina);
  • izbjeljujuća sredstva;
  • PHA poliaromatski ugljikovodici (jedna od najjačih kancerogenih tvari).

Dio se ovih kemikalija koristi u procesu proizvodnje, a dio se stvara kao rezultat kemijskih reakcija u tom procesu. Jedan dio kemikalija dolazi čak s brodova za transport sirovina, jer se u istim tankovima prevoze kemikalije (npr. razna kemijska otapala) i ulja od kojih se pravi margarin.

Pored svega, margarin se sastoji od biljnih ulja u kojima prevladava omega-6, što pridnosi prekomjernom unosu omege-6 u odnosu na omegu-3. Ova neravnoteža izaziva upalne procese u tijelu te je uzročnik mnogih kroničnih bolesti.

Margarin je potpuno neprirodan proizvod prepun opasnih kemikalija, brutalno manipuliran na molekularnoj razini te sadrži masnoće strane ljudskom organizmu. Sve više znanstvenih studija pokazuje vezu između konzumacije margarina i alergija, ekcema, astme, alergijskog začepljenja nosa i ulceroznog kolitisa kod djece. Možete napraviti eksperiment i ostaviti jedan komad margarina i isti toliki komad maslaca vani u prirodi. Maslaca će vrlo brzo nestati, jer će postati hrana raznim životinjama, kukcima i mikroorganizmima koji se nalaze u prirodi, ali margarin će ostati netaknut.

Ne zbog toga što je zdrav za srce, već samo zbog toga što je industriji isplativ, mediji će i dalje reklamirati margarin jer su i oni plaćeni za to. Novac vlada svijetom, ali ipak svaki pojedinac sam odlučuje gdje će uložiti svoj novac. Zato budite svjestan potrošač a ne žrtva i ne kupujte hranu koja to nije.



Copyright © 2010-2017 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.