Omega 3, omega 6 i eikosanoidi

Omega 3 i omega 6 su višestruko nezasićene masne kiseline od kojih su neke podvrste esencijalne za zdravlje. To znači da su neophodne za određene funkcije u tijelu, ali ih tijelo ne može proizvesti samo, pa ih zato moramo unositi hranom. Pri tome je presudan njihov pravilan omjer. Naime, omega 3 i omega 6 upravljaju hormonalnim sustavom eikosanoida, koji opet upravlja cijelim metabolizmom, jer nadzire, izravno ili neizravno, inzulin i druge endokrine hormone (glukagon, kortizol, adrenalin i druge) te njihovim posredovanjem i sve vitalne tjelesne sustave, tj. biokemijske procese u tim sustavima. 

Eikosanoidi su podijeljeni u dvije grupe, tzv. ”dobre” i ”loše”. EPA (eikosapentaenska kiselina), masna kiselina iz obitelji omega 3, upravlja grupom dobrih eikosanoida, dok AA (arahidonska kiselina) iz obitelji omega 6, upravlja lošim eikosanoidima. Oni imaju suprotno djelovanje, pa dobri eikosanoidi djeluju protuupalno i rastvaraju krvne ugruške, dok loši izazivaju upale i zgrušavanje krvi, što je normalno i potrebno radi zaštite od ozljeda, ali je bitno da obje grupe djeluju u ravnoteži. Međutim, problem nastaje kad loši eikosanoidi prevladaju nad dobrima, jer tada se normalni upalni procesi pretvaraju u kronične upale i dovode do srčano-žilnih i drugih kroničnih bolesti. To se događa kad kroz prehranu unosimo više omege 6 nego omege 3. One konkuriraju istim metaboličkim putevima, jer koriste isti enzim delta-6-dehidrogenazu, pa tako pretjerani unos omege 6 dovodi do nedostatka omege 3 i dobrih eikosanoida. 

AA, iz obitelji omega 6, koja upravlja lošim eikosanoidima, nastaje iz LA (linolne kiseline) koja prevladava u biljnim uljima, margarinu, žitaricama, orašastim proizvodima i sjemenkama. EPA, iz obitelji omega 3, koja upravlja dobrim eikosanoidima, potrebna je i za proizvodnju DHA (dokosapentaenske kiseline) koja izgrađuje stanične membrane mozga i nervnog sistema. EPA i DHA nalaze se samo u hrani životinjskog porijekla i to u plavoj ribi, mesu pašnih životinja i jajima slobodnih kokoši. EPA se teoretski može dobiti iz svog biljnog “predstadija” ALA (alfalinolenska kiselina), kojom su npr. bogate lanene sjemenke, ali u praksi je ta pretvorba vrlo ograničena. Dakle, omegu 3 dobivamo iz životinjskih masnoća, a omegu 6 iz biljnih masnoća. 

U prošlosti, dok su ljudi jeli pravu izvornu hranu, dobivali su dovoljno EPA i DHA iz ribe, mesa pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši, a omjer omege 6 i omege 3 bio je pravilan, 1:1, dakle dobivali su jednaku količinu jedne i druge. No, u drugoj polovici 20. stoljeća značajno se povećala konzumacija biljnih ulja, margarina i žitarica pa je taj omjer danas 20:1, tj. hranom se unosi dvadeset puta više omege 6, nego omege 3. I upravo ova neravnoteža djeluje inflamatorno, odnosno izaziva upale. 

Dakle, omega 6 i omega 3, preko loših i dobrih eikosanoida, imaju suprotne funkcije. Omega 6 preko loših eikosanoida potiče upalne procese i zgrušavanje krvi. To su normalni tjelesni procesi, ali postaju štetni kad se pretvore u kronične. Omega 3 preko dobrih eikosanoida zaustavlja upalne procese i rastvara krvne ugruške. Nedostatak omege 3 u konvencionalnim namirnicama te pretjerani unos omege 6 iz žitarica i biljnih ulja, dovodi do prevladavanja loših eikosanoida i stvaranja kroničnih upalnih procesa koji su uzročnik upalnih bolesti. Kronične upale na arterijama dovode do začepljena žila i srčano-žilnih bolesti. 

Pravilan omjer između omege 3 i omege 6 nije važan samo za zdravo srce i žile, nego i za općenito tjelesno i psihičko zdravlje i imunitet. Čak je važan i za postizanje i održavanje normalne tjelesne težine, jer smanjuje signale u tijelu koji stvaraju masne zalihe, a poboljšava i osjetljivost prema inzulinu čime se smanjuje rizik od dijabetesa. 

Hormoni inzulin i glukagon usko su povezani s djelovanjem eikosanoida. Inzulin potiče loše eikosanoide tako što pomaže da se iz LA stvara AA, dok glukagon potiče dobre eikosanoide i stimulira proizvodnju EPA iz njenog predstadija ALA. No glukagon jedino može djelovati u odsustvu inzulina, jer su to dva hormona sa suprotnim djelovanjem. To znači da glukagon ne može djelovati ako se prehranom unosi previše šećera i škroba koji potiču izlučivanje inzulina. 

Šećer i škrob također imaju svoju ulogu u stvaranju upalnih procesa. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji onda oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama pokreće upalni proces i predstavlja početak stvaranja naslaga na žilama. Zbog viška omege 6 upala postaje kronična i krv se počinje zgrušavati, pa tako nastaje ugrušak koji dovodi do začepljenja žila. 

Nesrazmjer između omege 6 i omege 3 (pretjerani unos omege 6 i nedostatak omege 3) uz prekomjerni unos šećera i škroba, predstavlja jedan od najvećih problema moderne prehrane. Postoji samo jedan način za suzbijanje kroničnih bolesti prouzrokovanih upalnim stanjima, a to je povratak izvornoj prehrani kojom, osim što smanjujemo unos šećera i škroba, dovodimo u ravnotežu unos omege 6 i omege 3. Prelaskom na Paleo LCHF prehranu smanjujemo unos omege 6 kroz smanjenu konzumaciju žitarica, margarina i biljnih ulja, a istovremeno povećavamo unos omege 3 putem ribe, mesa pašnih životinja i jaja slobodnih kokoši. Na taj način LCHF prehrana uspostavlja ravnotežu između eikosanoida čime se usklađuju i drugi hormonalni mehanizmi u tijelu. Osim toga, zbog smanjenog unosa šećera i škroba, ne dolazi do vezivanja šećera na proteine koji oštećuju krvne žile, a nizak inzulin omogućava djelovanje glukagona, koji potiče proizvodnju EPA i DHA kao i dobre eikosanoide, što sve djeluje protuupalno. 

Omega 3 neizmjerno je važna i za ljudski mozak, koji je s obzirom na ostale parametre, ogroman u usporedbi s mozgom životinja. Možda zato što se kod čovjeka ovaj organ sastoji od 60% masnoće, od čega 10% omege 6 i 10% omege 3, i to EPA i DHA. Mozak se najintenzivnije razvija u trećem tromjesečju trudnoće i u prvih 18 mjeseci djetetova života. Pokazalo se da djeca koja boluju od ADHD, DAMP sindroma, disleksije[1] i sličnih poremećaja, u mozgu imaju nedostatak omege 3. Zato je od velike važnosti da upravo trudnice i dojilje unose dovoljno omega 3 masnoće iz ribe, ulja riblje jetre i prirodnog mesa i jaja te da izbjegavaju margarine, biljna ulja i hranu od brašna. Ovakav način prehrane koristan je i za sve ostale koji žele očuvati zdravlje. 

Osobe s atopijskim ekcemom ili alergijama također imaju premalo omege 3 u odnosu na omegu 6. Nekada su djeca dobivala riblje ulje bogato omegom 3, sjećam se da sam ga i ja kao dijete uzimala u obliku malih crvenih kuglica. Ne znam zašto je ovo izašlo iz prakse, no ako u prehrani nije zastupljeno dovoljno ribe, posebice plave i to nekoliko puta tjedno, tada bi roditelji trebali svojoj djeci davati ulje jetre bakalara, kao npr. Green Pasture koje je dobiveno hladnim postupkom (nije rafinirano). 

[1] ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) deficit pažnje s hiperaktivnošću; DAMP (Deficits in Attention, Motor Control and Perception) nedostatak pažnje, motoričke kontrole i percepcije; disleksija: poremećaj u učenju, prvenstveno čitanju.

Serija tekstova o mršavljenju: III i IV dio

Ovo je serija od sedam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor. 

Prvi i drugi dio pročitajte ovdje. 

PRETILOST: AMERIKANCI SU NEUHRANJENA NACIJA (III DIO) 

Kad razmišljamo o neuhranjenosti, većina ljudi prvo pomisli na djecu u Africi. No, prilično je ironično da pretile osobe, unatoč povećanom unosu kalorija, po neuhranjenosti nisu daleko od te djece. 

Prema meta-analizi objavljenoj 2015. godine kod pretilih osoba nedostatak vitamina D je za 35% veći nego kod osoba normalne tjelesne težine (1). To je vrlo zabrinjavajuće jer je nedostatak vitamina D povezan sa smanjenom razinom leptina – hormona koji potiskuje glad (2, 3) i otpornošću na inzulin (4, 5). Zbog toga energija, umjesto u mišiće i organe, odlazi u masno tkivo. 

Slično je stanje i s drugim nutrijentima. Pretile osobe u prosjeku imaju dvostruko manje magnezija (6), čak 68% ima manjak bakra, 74% manjak cinka (7, 8), a mnogi imaju i značajan manjak vitamina A (9), vitamina C (10), vitamina B9 i B12 (11), željeza (9, 12, 13) i selenija (14). 

I epidemiološka istraživanja potvrđuju da je upravo neuhranjenost najvažniji faktor koji dovodi do pretilosti. Ta istraživanja nedvosmisleno dokazuju da je povećana konzumacija jeftine i nutritivno osiromašene procesirane hrane glavni uzrok epidemije pretilosti (15, 16). 

Očekivali bi da uklanjanje deficita nutrijenata dovodi do mršavljenja - i to je zaista tako. 

Primjerice, u istraživanju provedenom u Kini, pretile žene koje su uzimale dodatke prehrani tijekom šest mjeseci u prosjeku su izgubile 3.6 kilograma (17). Dva velika istraživanja provedena na više od 16 000 odnosno 38 000 ljudi tijekom 10 odnosno 28 godina pokazuju da je korištenje dodataka prehrani povezano s manjim rizikom od pretilosti (18, 19). 

Kao što vidite, iza pretilosti krije se mnogo ozbiljniji problem od povećanog unosa kalorija i upravo iz tog razloga dijete ne funkcioniraju. Povećani apetit i rezultirajuća pretilost zapravo su obrambeni mehanizmi tijela. U slučaju deficita određenih nutrijenata tijelo različitim hormonskim promjenama povećava apetit kako bi osiguralo unos dovoljne količine tih nutrijenata. Naravno, što je taj deficit veći, bit ćemo prisiljeni konzumirati više hrane. Time unosimo i više kalorija koje tijelo sve teže uspijeva potrošiti i one se spremaju kao masno tkivo. 

Pogreška je ta što, umjesto za boljom prehranom, često posežemo za najnovijim tabletama za mršavljenje i dijetama koje putem kalorijske restrikcije ili ekstremne, nebalansirane prehrane, uzrokuju još veći nedostatak nutrijenata. Ovo objašnjava zašto dijete imaju negativne posljedice za zdravlje, odnosno zašto dovode do povećanog rizika od dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti (20). 

Reference 

1. Pereira-Santos, M., Costa, P. R. F., Assis, A. M. O., Santos, C. A. S. T. and Santos, D. B. (2015), Obesity and vitamin D deficiency: a systematic review and meta-analysis. Obesity Reviews, 16: 341–349., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25688659 
2. Henendez C, Lage M, Peino R, Retinoicacid and vitamin D(3) powerfully inhibit in vitro leptin secretion by human adipose tissue. J Endocrinol. 2001 Aug; 170(2): 425-31 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11479138 
3. Maetani, M., Maskarinec, G., Franke, A. A., & Cooney, R. V. (2009). Association of Leptin, 25-Hydroxyvitamin D, and Parathyroid Hormone in Women. Nutrition and Cancer, 61(2), 225–231., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19235038 
4. Nagpal, J., Pande, J. N. and Bhartia, A. (2009), A double-blind, randomized, placebo-controlled trial of the short-term effect of vitamin D3 supplementation on insulin sensitivity in apparently healthy, middle-aged, centrally obese men. Diabetic Medicine, 26: 19–27., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19125756 
5. von Hurst, P.R., Stonehouse, W., Coad, J. (2010), Vitamin D supplementation reduces insulin resistance in South Asian women living in New Zealand who are insulin resistant and vitamin D deficient-a randomised, placebo-controlled trial. British Journal of Nutrition, 103(4): 549–555. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19781131 
6. Takaya, J. et al. (2010), “Intracellular magnesium of obese and type 2 diabetes mellitus children,” Diabetes Therapy, no. 1: 25–31, http://pmid.us/22127671
7. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9 (2): 323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193 
8. de Luis, D. A., “Zinc and copper serum levels of morbidly obese patients before and after biliopancreatic diversion: 4 years of follow-up,” Journal of Gastrointestinal Surgery 15, no. 12 (December 2011): 2178–81, http://pmid.us/21826547
9. Lefebvre, P., Letois, F., Sultan, A., Nocca, D., Mura, T.,, Galtier, F. (2014), Nutrient deficiencies in patients with obesity considering bariatric surgery: a cross-sectional study. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(3):540-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24630922
10. Riess, K.P., Farnen, J.P., Lambert, P.J., Mathiason, M.A., Kothari, S.N. (2009), Ascorbic acid deficiency in bariatric surgical population. Surgery for Obesity and Related Diseases, 5(1):81-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18996765 
11. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9(2):323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193
12. Moschonis, G., Chrousos, G.P., Lionis, C., Mougios, V., Manios, Y. (2012), Association of total body and visceral fat mass with iron deficiency in preadolescents: the Healthy Growth Study. British Journal of Nutrition, 108(4):710-9., http://pmid.us/22088365
13. Salgado, W., Modotti, C., Nonino, C.B., Ceneviva, R. (2014), Anemia and iron deficiency before and after bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(1):49-54. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24071485
14. Alasfar, F. et al. (2011), Selenium is significantly depleted among morbidly obese female patients seeking bariatric surgery. Obesity Surgery, 21(11):1710-13., http://pmid.us/21633821
15. B. A. Swinburn, G. Sacks, K. D. Hall et al., “The global obesity pandemic: shaped by global drivers and local environments,” The Lancet, vol. 378, no. 9793, pp. 804–814, 2011. http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(11)60813-1/abstract
16. M. N. Riaz, M. Asif, and R. Ali, “Stability of vitamins during extrusion,” Critical Reviews in Food Science and Nutrition, vol. 49, no. 4, pp. 361–368, 2009. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19234945?dopt=AbstractPlus
17. Li, Y. et al., “Effects of multivitamin and mineral supplementation on adiposity, energy expenditure and lipid profiles in obese Chinese women,” International Journal of Obesity 34, no. 6 (June 2010): 1070–77, http://pmid.us/20142823
18. Nachtigal, M. C. et al., “Dietary supplements and weight control in a middle-age population,” The Journal of Alternative and Complementary Medicine11, no. 5 (October 2005): 909–15, http://pmid.us/16296926
19. Mursu, J. et al., “Dietary supplements and mortality rate in older women: The Iowa Women’s Health Study,” Archives of Internal Medicine 171, no. 18 (October 10, 2011): 1625–33, http://pmid.us/21987192
20. Dulloo, A. G. et al., “Pathways from weight fluctuations to metabolic diseases: Focus on maladaptive thermogenesis during catch-up fat,” issue supplement 2, International Journal of Obesity and Related Metabolic Disorders 26 (September 2002): S46–57, http://pmid.us/12174328

PRETILOST: ŠTO JE ZAJEDNIČKO MARIHUANI I OMEGA-6 MASNOĆAMA (IV DIO)

Ako ste ikad pod utjecajem marihuane otišli u pekaru i oborili rekord u jedenju masnog bureka, doživljavajući orgazam pri svakom zalogaju, poznat vam je utjecaj marihuane na povećanje apetita. To se događa jer stanice u našem živčanom sustavu sadrže receptore specijalizirane za reakciju s kanabinoidima iz marihuane. Posjedujemo ove receptore, ne da bismo mogli uživati u konzumaciji marihuane, već zato što naše tijelo proizvodi vlastite kanabinoide koji, vežući se za ove receptore, kontroliraju apetit (između ostalog). Oni nastaju iz omega-6 masnih kiselina (arahidonske kiseline) i, nažalost, čini se da pretjerana konzumacija ovih masnoća uzrokuje njihovu povećanu produkciju, odnosno debljanje. 

Upravo su ovu hipotezu testirali Dr. Hibbeln i njegov tim. Svoj eksperiment dizajnirali su tako da oponaša porast u konzumaciji omega-6 masnoća u Americi tijekom 20. st. (od 1% do 8% kalorija). Miševi koji su konzumirali hranu u kojoj je 8% kalorija dolazilo iz omega-6 masnoća imali su trostruko veću razinu vlastitih kanabinoida. Kao rezultat toga jeli su više, bili su deblji i imali su više masnog tkiva od miševa koji su dobivali samo 1% kalorija iz ovih masnoća (1). 

Omega-6 masnoće, zajedno s omega-3 masnoćama, spadaju u višestruko nezasićene masnoće i našem su organizmu esencijalne. Drugim riječima, naše ih tijelo ne može samo stvarati, već ih moramo unositi hranom. Ipak, to ne govori ništa o tome koliko su zdrave i u kojim ih količinama trebamo unositi. Štoviše, sama činjenica da ih organizam sam ne proizvodi upućuje na to da nam nisu potrebne u velikim količinama - svi najvažniji lipidi u tijelu mogu se sintetizirati iz ugljikohidrata i proteina. 

Upravo zbog logike "esencijalno jednako zdravo" u zadnjih 50 godina posebno smo se trudili da životinjske masnoće zamijenimo biljnim uljima bogatim omega-6 masnoćama. Dobra je vijest da smo, kao što se vidi na grafu (2), u tome zaista uspjeli. Loša je vijest da smo time postali još više pretili. Konzumacija omega-6 masnoća uzrokuje pretilost i u miševa i u ljudi. 

U jednom istraživanju miševi su podijeljeni u tri skupine te su dobivali hranu identičnu po količini masnoća, proteina i ugljikohidrata, ali različitu po vrsti masnoća. Prva je skupina dobila goveđi loj (niska količina omega-6 masnoća), druga maslinovo ulje (umjerena količina omega-6 masnoća), a treća ulje šafranike (velika količina omega-6 masnoća). Miševi koji su dobivali maslinovo ulje imali su 7.5% porasta tjelesne težine, a miševi koji su dobivali ulje šafranike 12.3% porasta tjelesne težine u odnosu na miševe iz prve skupine (3). 

U drugom istraživanju, 782 muškarca podijeljena su u dvije skupine i držana na kalorijski kontroliranoj prehrani pet godina. Jedna je skupina konzumirala životinjske masnoće, a druga biljna ulja bogata omega-6 masnoćama. U odnosu na skupinu koja je konzumirala životinjske masnoće, skupina koja je konzumirala biljna ulja bilježila je konstantan porast masnog tkiva i tjelesne težine te je u zadnjim godinama istraživanja u prosjeku imala 5%, odnosno 4 kilograma više (4). 

Na koje još načine omega-6 masnoće potiču pretilost? 

Pretili ljudi često su kritizirani jer ne vježbaju dovoljno. No, istraživanja upućuju da je to posljedica, a ne uzrok njihove pretilosti. Višestruko nezasićene masnoće jako su nestabilne i jako lako oksidiraju (5) te time oštećuju mitohondrije. Mitohondriji su mala tjelešca u našim stanicama čija je glavna uloga proizvodnja energije. Možemo ih zamisliti kao male elektrane koje, ako ne funkcioniraju pravilno, ne mogu potrošiti sve resurse, odnosno masne kiseline, iz kojih stvaraju energiju. Pretili ljudi imaju mnogo oštećenih mitohondrija te stoga i smanjenju sposobnost "potrošnje" masnih kiselina, odnosno stvaranja energije. To vodi smanjenoj tjelesnoj aktivnosti i doprinosi pretilosti (6). 

Kalorijski restriktivna prehrana ne može popraviti niti ovaj problem i to je jedan od razloga zašto nije uspješna (6). 

Također, omega-6 masnoće oštećuju crijevnu mikrofloru i, kao što ćemo vidjeti u jednom od slijedećih tekstova, to doprinosi pretilosti (7). 

Reference:

1. Alvheim, A. R., Malde, M. K., Osei-Hyiaman, D., Hong Lin, Y., Pawlosky, R. J., Madsen, L., Kristiansen, K., Frøyland, L., Hibbeln, J. R. (2012). Dietary Linoleic Acid Elevates Endogenous 2-AG and Anandamide and Induces Obesity. Obesity (Silver Spring, Md.), 20(10), 1984–1994., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22334255
2. Guyenet, S., “Vegetable Oil and Weight Gain”, Whole Health Source, blog, prosinac 16, 2008, http://wholehealthsources.blogspot.hr/2008/12/vegetable-oil-and-weight-gain.html
3. Pan, D. A. and L. H. Storlien, “Dietary lipid profile is a determinant of tissue phospholipid fatty acid composition and rate of weight gain in rats,” Journal of Nutrition 123, no. 3 (March 1993): 512–19, http://pmid.us/8463854
4. Dayton, S. et al., “Composition of lipids in human serum and adipose tissue during prolonged feeding of a diet high in unsaturated fat,” The Journal of Lipid Research 7, no. 1 (1966): 103–11, http://pmid.us/5900208
5. Hulbert, A. J., “On the importance of fatty acid composition of membranes for aging,” Journal of Theoretical Biology 234, no. 2 (May 21, 2005): 277–88, http://pmid.us/15757684
6. Rogge, M. M., “The role of impaired mitochondrial lipid oxidation in obesity,” Biological Research for Nursing 10, no. 4 (April 2009): 356–73, http://pmid.us/19190032
7. Brown, K., DeCoffe, D., Molcan, E., & Gibson, D. L. (2012). Diet-Induced Dysbiosis of the Intestinal Microbiota and the Effects on Immunity and Disease. Nutrients, 4(8), 1095–1119. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23016134

IBS (sindrom iritabilnog crijeva) 2. dio: Rješenje

U prvom dijelu teksta o IBS-u pisala sam o uzrocima, a ovdje slijedi opis kako možete sebi pomoći kod ovog vrlo učestalog, iznimno napornog i neugodnog poremećaja probavnog sistema. Pomoć naravno nisu lijekovi, jer lijekovi ne liječe već samo prikrivaju simptome. Pomoć je promjena prehrane čiji glavni ciljevi su:

• Eliminirati hranu koja djeluje iritirajuće
• Smanjiti inflamaciju – upalu
• Zacijeliti i ozdraviti crijevnu stijenku
• Izgraditi normalnu crijevnu floru 

UKLANJANJE HRANE KOJA IRITIRA

Gluten, pšenica i žitarice općenito

Iako na Paleo LCHF prehrani izbacujemo sve žitarice, ipak treba voditi računa o skrivenom glutenu koji se nalazi u mnogim industrijskim prerađevinama. Čak i najmanja količina glutena, kao u jednoj mrvici kruha, dovoljna je da pokrene simptome koji oštećuju vaša crijeva. Također je važno da ne kontaminirate svoju hranu s noževima i daskama na kojima se rezao obični kruh. Izbjegavajte komercijalne ”gluten free” proizvode jer oni sadrže visok udio šećera i škroba iz drugih žitarica, pšenicu, soju, inflamatorna biljna ulja i mnoge štetne industrijske kemikalije. Ovi proizvodi nemaju nikakvu hranjivu vrijednost.

Omega 6 masnoće

Jedan od najvećih problema moderne prehrane je pretjeran unos omega-6 masnih kiselina kroz biljna ulja, margarine, žitarice i  industrijske prerađevine, te nedovoljan unos omege-3 zbog nedovoljnog konzumiranja hrane koja sadrži omegu-3. Ovaj nesrazmjer dovodi do stvaranja upalnih procesa, naročito u tkivima gdje već postoji oštećenje ili iritacija, kao u crijevima kod IBS-a.

Zato je drugi najvažniji korak u promjeni prehrane izbacivanje hrane koja obiluje omegom-6: biljna ulja, margarini, hidrogenizirane biljne masnoće i sve prerađevine koje ih sadrže, žitarice i proizvodi od brašna žitarica. Također je potrebno pripaziti na orašaste plodove i sjemenke jer i one sadrže omegu 6, iako ne u toliko velikom nesrazmjeru u odnosu na omegu-3 kao ove prethodne namirnice. U Paleo LCHF prehrani orašasti plodovi i sjemenke ne predstavljaju BAZU prehrane kao što žitarice i biljna ulja predstavljaju bazu moderne prehrane, već su oni DODATAK prehrani u malim količinama. No, u prvoj fazi dijete pametno je izbaciti orašaste plodove i sjemenke, kako zbog sadržaja omege 6 tako i zbog sadržaja FODMAP ugljikohidrata.

FODMAP namirnice

Eliminacija namirnica koje sadrže FODMAP ugljikohidrate za mnoge predstavlja onu kariku koja na Paleo LCHF prehrani nedostaje za izlječenje IBS-a. Crijeva ne mogu zacijeliti dok ih iritira hrana koja se ne može pravilno probaviti već fermentira u crijevima i ujedno je hrana bakterijama. To su ovi ugljikohidrati:

Fruktoza

Voće: jabuke, trešnje, grožđe, mango, kruške, lubenica, banane, suho voće

Povrće: artičoke, šparoge, mahune, umak od rajčice i koncentrat rajčice

Zaslađivači: med, sirup agave, HFCS fruktozni sirup iz kukuruza

Pića: voćni sokovi, slatka pića, slatka vina

Oligosaharidi: galaktani (mahunarke), fruktani (kupus, češnjak, čičoka, poriluk, bamija, luk, mahune, umak rajčice, koncentrat rajčice, brokula, prokulica, butternut bundeva, komorač, grašak, kiseli kupus, korijen cikorije, inulin, šećer iz kokosa)

Disaharidi: Laktoza (mlijeko, svježi sirevi, kupovni jogurt)

Monosaharidi: glukoza, fruktoza, galaktoza

Polioli: sorbitol, isomalt, xilitol, manitol (žvakaće gume, proizvodi ”bez šećera”, povrće: cvjetača, celer, gljive, batat i voće: marelice, borovnice, trešnje, nektarine, breskve, šljive, kruške, lubenica

Također i orašasti plodovi i sjemenke sadrže neke od ovih vrsta ugljikohidrata. Nisu sve osobe sa IBS-om osjetljive na sve ove namirnice ali nitko vam ne može otkriti na koje ste osjetljivi vi, osim vas samih. To ćete otkriti eliminacijskom dijetom, tako da izbacite sve ove namirnice iz prehrane i kad ste bez simptoma postepeno ih uvodite jednu po jednu prateći reakciju tijela, tj trbuha.  

Low carb

Kod nekih ljudi 100% gluten free prehrana i izbacivanje FODMAP namirnica ne daje rezultate, pa preostaje još striktno smanjivanje unosa svih ugljikohidrata. Ako imate SIBO (pretjerano razmnožavanje bakterija u tankom crijevu) bilo koji ugljikohidati i vlakna mogu biti hrana bakterijama, fermentirati u crijevima i uzrokovati crijevne tegobe koje imate. Radikalno smanjivanje unosa ugljikohidrata izgladnjuje bakterije i pomaže da se smanji njihovo pretjerano razmnožavanje.

Tek kada ste uklonili sve poznate uzročnike iritacije u crijevima, vaša crijeva mogu početi zacjeljivati.

UVOĐENJE HRANE KOJA LIJEČI

Temeljac – juha od kostiju

Temeljac sadrži mnoge komponente koje pomažu u obnavljanju stanica crijeve stijenke i njenom zacjeljivanju. Kuhajte temeljac najmanje 12 sati kako biste dobili želatinoznu juhu koja je pravi melem za crijeva. Pijte tu juhu često u toku dana, uz obroke i između njih. Pročitajte - Karika koja nedostaje - temeljac ili juha od kostiju.

Probiotici – fermentirana hrana

Većina ljudi sa IBS-om ima narušenu crijevnu floru (loš bakterijski sastav, prekobrojno množenje određenih patogenih sojeva bakterija i prekomjerno množenje gljivice candida albicans). Zato u prehranu treba uključiti kvalitetne probiotike i fermentiranu hranu da biste uspostavili normalnu crijevnu floru. Najmoćnija hrana koja radikalno mijenja sastav crijevne flore je domaći kefir. Ako ste toliko osjetljivi da ne podnosite ni mliječni kefir, počnite sa sirutkom domaćeg kefira (od domaćeg nepasteriziranog mlijeka), pa onda postepeno pređite na kefir, ispočetka male količine koje postepeno povećavajte. Domaći kiseli kupus je izvrsna namirnica bogata probiotičkim bakterijama. Kupovni kiseli kupus nema djelovanje na crijevnu floru jer je pasteriziran čime su su korisne laktobakterije uništene. Također je korisno uzimati kvalitetni probiotički preparat, preporučam Bio-Kult sa 14 sojeva dobrih bakterija.

Omjer omega 3 i omega 6

Kako je IBS upalno stanje, treba naročito voditi računa o pravilnom omjeru omega 3 i omega 6 masnoća. Izbacite namirnice koje obiluju omegom 6 (žitarice, biljna ulja, margarine i industrijske prerađevine) te uključite u prehranu prirodne izvore omege-3: meso i jaja domaćih pašnih životinja i svježu ribu, naročito plavu. Osim toga preporučujem da svakako nabavite fermentirano ulje jetre bakalara Green Pasture, koje je prirodan izvor omege 3 (DHA i EPA), vitamina D i A. Ovo je ulje dobiveno tradicionalnim postupkom, bez zagrijavanja i ne sadrži nikakve sintetičke sastojke.

OSTALO

Kvalitetan san i kontrola stresa

Stres jako utječe na probavu i crijeva. Odvojite dovoljno vremena za obroke, sjedite i jedite u miru. Odvojite u toku dana vrijeme za sebe, za opuštanje, razmišljajte pozitivno i budite zahvalni za sve dobro što imate u životu. Pozitivno stanje uma izuzetno je važno za pravilnu probavu i dobro zdravlje. Spavajte najmanje 8 sati, i zaspite prije 11 sati zimi, a ljeti prije ponoć.

Vrijeme

Za ozdravljenje treba vremena. Nekoliko mjeseci, možda i nekoliko godina, ovisno koliko dugo imate IBS. Prvi cilj je kontola simptoma, kako biste mogli normalno funkcionirati, ovo ćete postići brzo ako ćete biti disciplinirati s prehranom. Ali kontrola simptoma nije ozdravljenje. Ako se nakon par mjeseci vratite starom načinu prehrane ponovo ćete se naći tamo gdje ste sad. Morate prihvatiti novi način prehrane kao nešto ”normalno” i dati vremena svom tijelu da se dovede u ravnotežu i dati vremena crijevima da ozdrave. Kad vam crijeva ozdrave, moći ćete sigurno tolerirati veći izbor namirnica, ali povratak na hranu koja je puna šećera, brašna, tijesta, biljnih ulja i industrijskih kemikalija nemojte ni pomišljati ako želite sačuvati dobro zdravlje. 

Pročitajte: Napuhan trbuh i uz Paleo - LCHF prehranu? Vaš problem su FODMAP ugljikohidrati  

Svjetski poznati kardio kirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?

Članak napisao: dr. Dwight Lundell:

S engleskog prevela: Anita Šupe

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i  zlouporabom.

Ali ovo ne funkcionira!

Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.

Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije. 

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.

Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.

Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.

Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.

Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su srčano-žilnih bolesti

Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.

Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.

Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja  kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila  užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.

Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.

Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

Tekst na engleskom World Renown Heart Surgeon Speaks Out On What Really Causes Heart Disease

Dobre i loše masnoće

Često se priča o kvaliteti masnoće pa čujemo da postoje one “dobre” i one “loše”. Sigurno ste čuli da su biljna ulja i margarin zdravi, a masnoće životinjskog porijekla štetne. Zapravo je potpuno obrnuto. Da bismo shvatili razliku potrebno je znati ponešto o kemiji masnoća. Masnoće ili lipidi su organski spojevi netopivi u vodi. Sastoje se od određenog broja masnih kiselina, a masne kiseline se uglavnom sastoje od atoma ugljika i vodika udruženih u lance raznih duljina. Ako je odnos između atoma ugljika i vodika ispravan, tj. sve raspoložive veze ugljika su popunjene ili zasićene atomima vodika, kažemo da su masne kiseline zasićene. Struktura im je pravilna i ravna te molekule tijesno prianjaju jedne uz drugu, zbog čega su ove masnoće na sobnoj temperaturi u krutom stanju. Zasićene masnoće prevladavaju u hrani životinjskog porijekla, u maslacu, svinjskoj masti, mliječnim masnoćama, mesu, peradi i jajima, te u tropskim uljima kao što su kokosovo i palmino ulje. Prevladavaju također u majčinom mlijeku, a naše tijelo samo proizvodi zasićene masnoće iz ugljikohidrata. Zasićene masnoće su vrlo stabilne pri visokim temperaturama, zato su pogodne za pripremu hrane. 

Osim zasićenih, postoje i nezasićene masnoće. To znači da nekim masnim kiselinama nedostaju dva ili više atoma vodika. Kod jednostruko nezasićenih (mononezasićenih) masnih kiselina nedostaju dva atoma vodika pa su radi toga dva atoma ugljika povezana dvostrukom vezom. Zbog dvostruke veze ove su molekule zakrivljene i ne prianjaju jedna uz drugu na isti način kao u zasićenim masnoćama. Zato su ove masnoće na sobnoj temperaturi u tekućem stanju, dok ohlađene poprimaju nešto krući oblik. Prevladavaju u maslinovom ulju, avokadu i orašastim plodovima, ali se u velikim količinama nalaze i u hrani životinjskog porijekla. Relativno su stabilne pri višim temperaturama, što znači da su pogodne za zagrijavanje. 

Višestruko nezasićene (polinezasićene) masne kiseline imaju dvije ili više dvostrukih veza među atomima ugljika jer im nedostaju četiri ili više atoma vodika. Zbog dvostrukih veza ove su molekule zakrivljene i ne mogu prianjati jedna uz drugu, radi toga su ova ulja u tekućem stanju i kad su ohlađena. Polinezasićene masnoće prevladavaju u svim biljnim uljima, osim maslinovog i kokosovog. One su vrlo nestabilne molekule, što znači da s obzirom da im nedostaju atomi vodika one ih pokušavaju “ukrasti” od drugih molekula koje se nalaze u blizini. Posebno su reaktivne u prisustvu zraka, svjetla, temperature i pritiska, pri čemu dolazi do oksidacije, tj. ulja postaju užegla. Prilikom oksidacije stvaraju se vrlo štetni spojevi koji uzrokuju upalne procese u krvotoku, bubrezima, plućima i crijevima, pa konzumacija ovih ulja ima izuzetno negativan učinak na naše zdravlje. Višestruko nezasićena ulja nisu pogodna za zagrijavanje. 

Dakle, za termičku pripremu hrane najsigurnije je koristiti masnoće u kojima prevladavaju stabilne zasićene masne kiseline, a to su maslac ili ghee (pročišćeno maslo), kokosovo ulje, svinjska mast i druge životinjske masti ako su nam pri ruci: pileća, guščja, pačja i goveđa mast. Maslinovo ulje u kojem prevladavaju jednostruko nezasićene masne kiseline također možemo koristiti za pripremu hrane. Iako nije zasićeno, ovo ulje sadrži polifenole i tokoferole koji štite ulje od oksidacije. No s obzirom na visoku cijenu ovog ulja, ekonomičnije je pržiti na životinjskim mastima koje su jeftinije, a maslinovo ulje koristiti kao dresing. 

U svim ostalim biljnim uljima prevladavaju višestruko nezasićene masnoće i to u vrlo nepovoljnom sastavu. Naime ta ulja sadrže puno više omega 6 nego omega 3 masnih kiselina. Međusobna povezanost omege 3 i omege 6 i njihovih funkcija u tijelu vrlo je komplicirana. Obje su vrste esencijalne za zdravlje, ali je pri tome njihov pravilan omjer presudan. Idealnim se smatra ako ih kroz hranu dobivamo u omjeru 1:1, dakle jednake količine omege 6 kao i omege 3, kako je to bilo nekad dok su ljudi jeli prirodnu izvornu hranu. No modernom prehranom, koja se bazira na žitaricama i biljnim uljima, unosimo 20 puta više omege 6 nego omege 3. Ovaj nesrazmjer dovodi do upalnih procesa u tijelu koji izazivaju mnoge kronične bolesti. Upravo je prekomjeran unos omege 6 jedan od glavnih krivaca za aterosklerozu - začepljenje žila. Zbog toga treba izbjegavati sva biljna ulja osim, kako je već rečeno, maslinovog i kokosovog. Od ostalih ulja jedino u lanenom prevladavaju omega 3 masne kiseline, međutim, i to ulje vrlo lako oksidira.

Industrijska ”rafinirana” biljna ulja kao što su sojino, suncokretovo, repičino, kukuruzno i sve mješavine koje se prodaju pod nazivom ”jestivo” moramo izbjegavati. Ova ulja se u procesu proizvodnje podvrgavaju visokim temperaturama i djelovanju kemikalija, pa su već u startu užegla i vrlo štetna. Svakako trebamo izbjegavati margarin, koji se dobiva hidrogenizacijom (očvršćivanjem) biljnih ulja. Da bi se od tekućih ulja dobilo očvrsnuto sredstvo za mazanje, provode se brutalne kemijske reakcije pri čemu nastaju trans masti koje su u mnogim zemljama zabranjene, jer je dokazano da su vrlo štetne za zdravlje. Osim u margarinu, hidrogenizirana biljna ulja i trans masti nalaze se u industrijski proizvedenim pecivima, keksima, kolačima, sladoledu, čipsu i mnogim vrstama čokolade. Na deklaraciji se navode kao djelomično očvrsnuta biljna ulja ili biljne masti. 

Pročitajte: 
Margarin - izbjegavati pod svaku cijenu! 

Omega 3, omega 6 i eikosanoidi

Doziranje Green Pasture proizvoda

Green Pasture proizvodi dolaze kao fermentirano ulje jetre bakalara (tekuće i u kapsulama), visokovitaminsko maslačno ulje te Royal mješavina fermentiranog ulja jetre bakalara s maslačnim uljem (u gelu i kapsulama). Za ljubitelje ovih proizvoda slijedi malo pojašnjenja o doziranju, količinama i cijenama a kupiti ih možete ovdje u web shopu.

Green Pasture ulja su visokokvalitetna ulja koja sadrže nutrijente neophodne za dobro zdravlje i imunitet koje teško dobivamo iz hrane: vitamine A i D te omega 3 masne kiseline. Zbog bogatog sadržaja nutrijenata i enzima Zaklada Weston A. Price svrstava ova ulja u kategoriju – najbolji. Ulja su dobivena hladnim postupkom fermentacije, pa su tako nutrijenti zadržani u svom prirodnom obliku i pravilnom omjeru. Vitamini A i D dolaze u idealnom omjeru 5-10:1 što je vrlo važno jer vitamini topivi u mastima djeluju sinergijski i najbolje ih je uzimati zajedno. Omega 3 masne kiseline dolaze u obliku iz kojem ih naše tijelo najbolje iskorištava: kao EPA i DHA. Višemjesečnom fermentacijom ulje dobiva dodatne hranjive tvari a probavljivost i asimilacija postaje bolja i lakša. Za razliku od gotovo svih drugih ulja na tržištu, Green Pasture ulja nisu rafinirana, termički obrađivana, a s obzirom da se dobivaju od samih jetri divlje ribe iz čistih voda nisu ni onečišćena teškim metalima i otapalima što je potvrđeno i testiranjem. Sadrže i brojne kofaktore kao vitamin PQQ, vitamin B17 (laetril) i koenzim CoQ10. Ulje jetre raže sadrži i kondroitin i skvalen te vitamine E i K2 a maslačno ulje sadrži i važnu arahidonsku kiselinu, vitamin K2 i butirinsku kiselinu.

U količini od 5 ml ulja (jedna čajna žličica) sadržano je 9.500 jedinica vitamina A i 1.950 jedinica vitamina D. Da biste ovu količinu ulja dobili iz kapsula potrebno je uzeti 10 kapsula od 500 mg.

DNEVNE DOZE (prema preporuci Weston A. Price Zaklade) 

• Bebe od 4 – 6 mjeseci: 1,25 ml ulja (1/4 čajne žličice) 
• Djeca od dobi 6 mjeseci do 12 godina: 2,5 ml ulja (1/2 čajne žličice) ili 5 kapsula 
• Djeca od 12 godina i odrasli: 5 ml ulja (jedna čajna žličica) ili 10 kapsula 
• Trudnice, dojilje, bolesni i ljudi pod stresom: 10 ml ulja (2 čajne žličice) ili 20 kapsula 

Bočica fermentiranog ulja jetre bakalara (po cijeni od 359 kn) sadrži 237 ml, pa će uz trošenje 2,5 ml dnevno (1/2 čajne žličice) potrajati 96 dana. Uzimate li istu količinu ulja u kapsulama, trebat će vam 5 kapsula dnevno. Tako će bočica kapsula (po cijeni od 275 kn) koja sadrži 120 komada, potrajati 24 dana. Odnosno za tri mjeseca potrošit ćete jednu bočicu ulja ili skoro četiri bočice kapsula.

Zbog toga je puno isplativije uzeti ulje, a kapsule su rješenje za ljude koji nikako ne podnose riblji okus. Ulje je najlakše uzeti priloženom špricom i pomiješati s malo soka, ili ga uzeti direktno u usta i progutati s gutljajem soka. Tako u ustima ne ostaje okus ribljeg ulja.

Royal mješavina sadrži 2/3 fermentiranog ulja jetre bakalara i 1/3 visokovitaminskog maslačnog ulja. Visokovitaminsko maslačno ulje kao i ulje raže bogato je još jednim važnim vitaminom topivim u masti kojeg teško nalazimo u hrani – K2. Dr. Weston Price smatrao je da ova mješavina ima izuzetan terapeutski učinak a danas znamo da je tako zbog sinergijskog djelovanja A, D i K2. Royal mješavina dolazi u obliku gela i u kapsulama od 750 mg.

DNEVNE DOZE

• Bebe od 4 – 6 mjeseci: 1/4 čajne žličice gela (1,25 ml) 
• Djeca od dobi 6 mjeseci do 12 godina: 1/2 čajne žličice gela (2,5 ml) ili 3 kapsule 
• Djeca od 12 godina i odrasli: jedna čajna žličica gela (5 ml) ili 6 kapsula 
• Trudnice, dojilje, bolesni i ljudi pod stresom: 2 čajne žličice gela (10 ml) ili 12 kapsula 

Bočica Royal mješavine u gelu (po cijeni od 429 kn) sadrži 240 ml, pa će uz uzimanje 1/2 čajne žličice dnevno (2,5 ml) potrajati 96 dana. Uzimate li istu količinu Royal mješavine u kapsulama, trebat će vam 3 kapsule dnevno. Tako će bočica kapsula (po cijeni od 375 kn) koja sadrži 120 komada, potrajati 40 dana. Odnosno, za period od tri mjeseca, koliko će trajati bočica gela, trebat će vam više od dvije bočice kapsula.

Iako naizgled skuplje, isplativije je uzeti gel, a kapsule su rješenje za ljude koji nikako ne podnose riblji okus. Gel se može držati u hladnjaku da se stvrdne pa kad se žličicom uzme komadić može se pogutati sa tekućinom kao kapsula. Tako se ne razmazuje po ustima i ne osjeti se okus ribljeg ulja.

Postoji još i mogućnost da sami kombinirate fermentirano ulje jetre bakalara (kao tekuće ulje) i visokovitaminsko maslačno ulje, te na taj način dobijete Royal mješavinu. Visokovitaminsko maslačno ulje dolazi u pakovanju od 240 ml po cijeni od 489 kn. Ako uz polovicu čajne žličice fermentiranog ulja jetre bakalara uzimate četvrtinu čajne žličice maslačnog ulja dnevno (omjer od 2/3 fermentiranog ulja jetre bakalara i 1/3 visokovitaminskog maslačnog ulja kao u Royal mješavini) pakovanje će potrajati 6 mjeseci. 

Proizvode možete kupiti ovdje u web shopu.

Više o proizvodima: Green Pasture proizvodi 

Više o vitaminima topivim u mastima: Aktivatori topivi u mastima

Više o vitaminu D: Mnoge uloge vitamina D 

Više o omega 3: Omega 3, omega 6 i eikosanoidi

Više o istraživanju dr. Weston Pricea: Priča iz davnina 

Pitanje omjera makronutrijenata u prehrani

Izvor: Paleo Leap: The Question of Macronutrient Ratios 

S engleskog prevela: Anamarija Partl 

Dok se većina ljudi u krugovima paleo prehrane slaže oko osnovnih postavki, neka su pitanja ipak najčešće predmet mnogobrojnih rasprava. Jedno od njih je pitanje optimalne količine i omjera bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća koje trebamo konzumirati.

Smatram da mnogi autori griješe u svojim preporukama i rade greške koje navode ljude na krive zamisli o optimalnoj prehrani.

Pokušaj da se točno imitira prehrana predaka recept je za neuspjeh pa odabir optimalnog omjera makronutrijenata zasnovan na istraživanju paleolitskog doba može dovesti do kritičnih pogrešaka te je stoga bitno razmotriti to pitanje iz različitih kuteva.

Prilagodljivost ljudi

Biokemijske znanosti i antropologija zajednički su nam uspjele pokazati koliko je prilagodljivo ljudsko tijelo pri različitim tipovima prehrane, omjera makronutrijenata i različitog goriva. Činjenica da smo tako prilagodljivi vjerojatno je čimbenik koji nam je omogućio da se nastanimo i napredujemo u gotovo svakom kutku svijeta.

Primjerice, s jedne strane Inuiti, zdravi na prehrani koja obiluje masnoćama i sadrži vrlo malo ugljkohidrata, a s druge pak stanovnici otoka Kitava (Papua Nova Gvineja) koji prosperiraju na prehrani bogatoj ugljikohidratima iz škrobastih namirnica poput podanka divljeg jama.

Pa ipak, bitno je zapamtiti da podnošenje ili tolerancija ne znači i da je nešto optimalno te je upravo stoga to pitanje o optimalnom omjeru makronutrijenata vrlo zanimljivo. Iako su Inuiti i Kitavanci djelovali vrlo zdravo, ništa nam ne govori da ne bi bili u još boljoj kondiciji da su uzimali prehranu s različitim omjerom makronutrijenata.

Ketogena prehrana s vrlo malo ugljikohidrata

S vremenom se prehrana s vrlo malo ili bez ugljikohidrata pokazala kao terapeutska i od pomoći u mnogim slučajevima. Taj način prehrane također je poznat kao ketogena dijeta jer većina stanica ljudskog tijela počinje kao izvor energije koristiti ketonska tijela koja nastaju od masti, u trenucima kad glukoza postaje nedostupna. No neke stanice ipak za normalan rad trebaju glukozu, koja može biti sintetizirana iz nekih aminokiselina u bjelančevinama, putem procesa koji se zove glukoneogeneza i odvija se uglavnom u jetri. Crvene krvne stanice (eritrociti) i neke stanice mozga su primjeri stanica koje trebaju glukozu za rad.

Ketogene dijete uključuju veliki udio masnoća u prehrani i njihova se primjena istražuje za slučajeve kroničnih migrena, grčeva, padavice i neke vrste raka. U slučaju raka, smatra se da stanice raka bujaju na glukozi kao izvoru energije, ali ne mogu učinkovito koristiti ketonska tijela. Stoga je minimiziranje unosa glukoze učinkovito u ubijanju malignih stanica.

Postoji i druga strana ove priče. Dugotrajne ketogene dijete mogu dovesti do poteškoća jer tijelo misli da gladuje pa smanjuje rad štitnjače. Paul i Shou-Ching Jaminet sa Perfect Health Diet također navode da može doći do razvijanja sindroma nedostatka glukoze. Naš mozak je dosta velik i treba više glukoze nego mozak drugih životinja a naša je jetra manja nego kod većine drugih životinja. Jetra je organ odgovoran za proizvodnju glukoze putem glukoneogeneze ukoliko glukoze nedostaje u prehrani.

Uz to, ne postoji dokaz da su naši preci dugotrajno preživljavali na prehrani s vrlo malo ugljikohidrata. I Inuiti su koristili izvore ugljikohidrata nekoliko puta godišnje, ovisno o sezoni. Čak i ako to dobro podnosimo, zašto ne olakšati posao vlastitoj jetri koja je ionako opterećena brojnim drugim zadacima.

Problemi kod visokoproteinskih paleo dijeta s nemasnim mesom

Smatram da su se neki paleo autori stjerali u kut preporučujući prehranu s puno nemasnog mesa i vrlo malim unosom ugljikohidrata. Mislim da to dolazi od usađenog nam straha od konzumiranja masnoća, ali to može dovesti do neučinkovitosti takve dijete na duže staze. Bitno je znati da su masnoće ili ugljikohidrati glavni izvori energije našim tijelima, a nikako bjelančevine. Potpuno je ispravno pojesti i do 80% dnevnih kalorija u obliku masnoća. Napokon, ako jedete jako malo ugljikohidrata ili ih uopće ne jedete, zar ćete i dalje jesti nemasno meso?

Masnoće, pogotovo zasićene masnoće, najčišći su nama dostupan izvor energije. Za razliku od glukoze i bjelančevina, metabolizam zasićenih masnoća ne stvara nikakve otrovne nusproizvode koje treba odstraniti iz organizma.

Ljude se navelo da povjeruju da masnoće goveda ili ovaca koje se hrane žitaricama ne bi trebali jesti jer sadrže veće količine omega-6 masnih kiselina u masnom tkivu. No ono što trebamo imati na umu je da preživači na takvoj ishrani nemaju nužno više omega-6 u svojim tkivima, samo imaju manje omega-3. Također, više omega-6 možemo naći u pilićima i orašastim plodovima nego u masnoći bilo kojeg preživača makar se hranio žitaricama.

Neke studije sastava tkiva divljih životinja pokazuju da one veći dio vremena imaju malo masnog tkiva i otuda proizlazi zamisao da bi se trebalo jesti nemasno meso. No te studije uglavnom ne uzimaju u obzir masne zalihe ispod kože, u kostima (koštana srž, mozak) i oko vitalnih organa primjerice bubrega. Također, ljudi su inteligentna bića i naša potreba za masnoćom navela nas je da selektivno izlovljavamo najmasnije dostupne primjerke životinja ovisno o sezoni.

Konzumacija nemasnog mesa i ograničavanje unosa zasićenih masnoća može dovesti do opasnog pretjerivanja u unosu bjelančevina. S vremenom, višak bjelančevina može dovesti do nezdravog porasta razine amonijaka, visoke razine kortizola i manjka zaliha vitamina A. Bjelančevine trebaju biti u puno manjoj količini konzumirane nego što većina ljudi smatra, što ne znači da povremena razdoblja konzumacije većih količina bjelančevina ne mogu biti blagotvorna. Dodatne količine bjelančevina potrebne su u razdoblju rasta ili pri vježbama za povećavanje mišićne mase.

Tradicionalne kulture razumijele su važnost masnoća te su čuvali nešto od najcjenjenijih masnih jela za trudnice i majke koje doje, a pokazalo se da višak bjelančevina u vrijeme trudnoće može biti štetan za plod. Te kulture su instinktivno znale da bjelančevine nisu makronutrijent koji treba dominirati u tim razdobljima života žene.

Blagodati ograničavanja unosa bjelančevina

Kao dodatak potencijalnoj opasnosti od uzimanja viška bjelančevina, postoje i prednosti smanjivanja unosa bjelančevina. Primjerice, prehrana sa smanjenim unosom bjelančevina potiče autofagiju koja je ključno važan mehanizam imunološkog sustava kojim se ubijaju patogeni i recikliraju loše bjelančevine.

Sve je ciklično, pa bi takva trebala biti i naša prehrana

Kako postoje i prednosti i mane kod visokog unosa ugljikohidrata ali i dugotrajne ketoze te povišenog ili smanjenog unosa bjelančevina, postoji samo jedno ispravno rješenje ove naizgled disonantne slagalice.

Citiram poznatu pjesmu banda The Byrds:

Za sve postoji vrijeme, i vrijeme za svaku stvar pod nebeskim svodom;
Vrijeme za rađanje, vrijeme za umiranje;
Vrijeme za sadnju, vrijeme za žetvu
;
Vrijeme za ubiti, vrijeme za iscijeliti
;
Vrijeme za smijeh, vrijeme za plač.

Većina prirodnih fenomena na Zemlji odvijaju se u ciklusima. Evo nekoliko primjera: hormonalni ciklusi, godišnja doba, kruženje vode u biosferi, ciklusi spavanja, dnevni ritam, menstrualni ciklus, Mjesečevi ciklusi, život i smrt… To su samo poznati primjeri, no pogledate li pažljivije druge prirodne fenomene najčešće ćete uočiti neki oblik cikličkog događanja. Često je ciklus ključan za normalno funkcioniranje sustava. Sve bi otišlo u nepovrat ako bi neprestano padala kiša ili je uopće ne bi bilo primjerice, i stoga je kruženje vode toliko bitno.

Pričajući o radu i produktivnosti, ljudi su puno učinkovitiji i sretniji na poslovima s kraćim i intenzivnijim razdobljima nego dugotrajnim radom na monotonom poslu. Isto se događa na vježbama otpornosti.

Suvremeno nas je društvo naučilo da sve vidimo linearno i ujednačeno uglavnom kako bi pogodovalo industrijalizaciji gdje se ljude potiče na rad poput strojeva i da budu konstantni i predvidljivi. Razmišljajući u tim okvirima, izgubili samo uvid u to kako tijelo u biti radi i čak i većina ljudi u paleo zajednici često pokušava odrediti konstantan i savršen omjer makronutrijenata.

Ljudsko tijelo je stalno u ciklusu između rasta i regeneracije. Odličan primjer je ciklus rasta i regeneracije mišića, u kojem se mišićna vlakna razgrađuju kako bi bila ponovno izgrađena, popravljena i jača. Stoga nam vrlo pogoduje ciklus izmjene glavnih makronutrijenata, kao i periodi posta i pojačane ishrane. To također zahtijeva od našeg tijela stalnu prilagodbu, da ostane u formi i spriječi bilo kakve gubitke.

Ranije u članku smo već ustanovili da razdoblja visokog unosa bjelančevina mogu biti štetna, ali i povoljna u nekim slučajevima. Također smo ustanovili da stanje ketoze može imati povoljne učinke ali se može napraviti velika šteta ako smo u tom stanju tijekom duljih vremenskih razdoblja, pogotovo ako nam sustav glukoneogeneze ne radi optimalno pa mozak ne dobiva dovoljnu količinu glukoze. Stoga je jedino razumno rješenje ciklus izmjene omjera makronutrijenata kako bismo iskusili sve blagodati bez upadanja u probleme.

To također vrijedi i za perioda posta kao i povećanog unosa hrane. Povremeni post, bilo da se provodi kao uzimanje hrane u ograničenom vremenskom okviru tijekom dana, ili kao suzdržavanje od hrane tijekom cijelog dana svako toliko, poznat je kao koristan za produljenje životnog vijeka, podizanje imuniteta i recikliranje otpadnih bjelančevina. No manje je popularan koncept povremenog povećanog unosa hrane. U takvim razdobljima, jedu se veće količine masnoća i ugljikohidrata, a prednosti su povećana proizvodnja nekih hormona, posebno onih štitne žlijezde. Drugim riječima, povremeno gošćenje dobar je način da poručimo svom tijelu da ne gladujemo, da postoji obilje hrane i da svi metabolički sustavi mogu raditi punom parom po potrebi.

Gledano s antropološke točke gledišta, to također ima smisla. Gotovo je nemoguće da su naši preci iz Paleolitika neprekidno jeli iste omjere bjelančevina, ugljikohidrata i masnoća kroz sva godišnja doba, sezone lova i tijekom života.

Najbolji općeniti omjer makronutrijenata

Između povoljnih razdoblja posta i gosta, između razdoblja smanjivanja unosa bjelančevina ili pak njihove povećane konzumacije, možemo se zapitati koji je optimalan omjer makronutrijenata odakle krećemo.

Najlogičnije dokaze za optimalne omjere makronutirenata donose Paul i Shou-Ching Jaminet na The perfect health diet (Prehrana za savršeno zdravlje).

Njihova je preporuka za zdrave osobe oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelačevina, u kalorijskoj vrijednosti a ne masi. Zaključak je osnovan na temelju 4 osnovna načela:

1. Promatranje naših predaka: kao što ranije napomenusmo, promatranje nije najbolje oruđe za odrediti nešto sa sigurnošću, ali činjenica da je većina naših predaka jela prehranu s većom količinom masti, umjereno ili malo bjelančevina i umjerenom količinom ugljikohidrata, daje nam dobar putokaz na što obratiti pozornost. Prehranu lovaca-sakupljača za koju imamo podatke sačinjavalo je oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina, u kalorijama. Zapamtite da niti jedan od naših predaka nije favorizirao nemasno meso osim u razdobljima nedostatka hrane i gladovanja. Studije o sadržaju masnoća u životinjskim tkivima divljih životinja koje imaju uglavnom nemasna tkiva ne uzimaju u obzir potkožne masnoće, koštanu srž i masnoće u mozgu te u trbušnoj šupljini i oko bubrega.

2. Sastav majčina mlijeka: Majčino mlijeko sadrži 39% ugljikohidrata, 54% masnoća i 7% bjelančevina. Mozak je glavni organ u tijelu kojem je nužna glukoza a djeca trebaju puno više energije za mozak nego odrasli pa je stoga sadržaj ugljikohidrata u majčinu mlijeku najvjerojatnije viši nego što je potrebno odraslim osobama. Ono što je zanimljivo u sastavu mlijeka jest visok udio masti i mali udio bjelančevina.

3. Sastav naših vlastitih tkiva: Prosječan vitak muškarac „sastoji“ se od oko 13,5 kg masnoća i 10,5 kg bjelančevina (42 kg vode). Izuzmemo li količinu ugljikohidrata koje potroši mozak, omjer je oko 60% masnoća i 20% bjelančevina za ostala tkiva. Razumno je jesti hranu u omjerima sastava našeg organizma kako bi tijelo moglo iskoristiti makronutrijente za izgradnju i obnavljanja ili da samo sebe može trošiti u slučaju potrebe.

4. Odabir visoko masne hrane kod životinja-svejeda: Kad imaju izbora, svejedi instinktivno biraju hranu koja je za njih najzdravija. Svi odabiru prehranu s visokim udjelom masti, malo ili umjereno bjelančevina i umjerene količine ugljikohidrata. Ljudi iz tradicionalnih kultura također instinktivno biraju slične umjere makronutrijenata.

Preporuke koje daju Paul i Shou-Ching uzimaju u obzir ta četiri čimbenika zajedno. To su također omjeri koje osobno preporučujem jer dolaze iz najuvjerljivijih dokaza koji su nam trenutno dostupni.

Ne treba posebno napominjati da ima dosta prostora za igru s tim omjerima ovisno o osobnim preferencijama, aktivnostima i ciljevima. No ti su omjeri odlični za sprječavanje viška ili manjka bilo kojeg od makronutrijenata u većini situacija.

Ne činiti matematičke jednadžbe od prehrane

Već nam je poznato da je brojanje i ograničavanje unosa kalorija najčešće daleko od najboljeg načina da bi se efikasno smanjila količina masti u tijelu. Primjerice, hormonalni poremećaji i nedostaci mikronutrijenata mogu time biti dodatno pogoršani smanjenim unosom kalorija, a to pak dovodi do prestanka gubitka tjelesne mase i čak može dovesti do debljanja kad se osoba vrati na uobičajeni način prehrane.

Slično je i kad pogledamo omjere makronutrijenata. Ranije smo vidjeli da možemo živjeti na širokom spektru unosa makronutrijenata, ali da je optimum vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina. No poznavanje optimalnih omjera nije razlog da počnemo računati i mjeriti sve što jedemo. Ti omjeri su samo okvir za razumijevanje. Ukoliko se time previše opterećujemo, neće nam pomoći računica i teško ćemo se držati zdravih navika.

Pokušavajući svako jelo konstruirati da se sastoji od određene količine masti, ugljikohidrata i bjelančevina oblik je bespotrebnog kombiniranja i izvor dodatnog stresa.

Stoga je kombiniranje stvari i ciklička izmjena kroz različite omjere makronutrijenata korisna kako bi se izbjeglo to proračunavanje svega. Kroz vrijeme ćete primjetiti da će u nekom vremenskom razdoblju (primjerice mjesec dana) količina masnoća, bjelančevina i ugljikohidrata koju pojedete biti oko optimalnog omjera iako ste možda uživali prekomjerno u samom mesu i masnoći koji dan ili se pak prejeli krumpira i slatkih krumpira neki drugi dan.

Zaključak

Članak možemo sažeti u 4 ključne točke:

• Nemoguće je osloniti se isključivo na antropološka istraživanja i imitiranje naših paleolitskih predaka kako bismo bili zdravi. To se odnosi na specifičan odabir hrane ali i omjere makronutrijenata.
• Općeniti optimalni omjer makronutrijenata je vjerojatno oko 20% ugljikohidrata, 65% masnoća i 15% bjelančevina za većinu ljudi. To ne znači da trebamo težiti idealnom omjeru baš u svakom obroku.
• Težnja da se stalno jede isti omjer masnoća, ugljikohidrata i bjelančevina pojednostavljeno je i linearno razmišljanje te je bolji pristup ciklična izmjena. Tako postoje zdravstvene pogodnosti u svakom od sljedećih načina prehrane:

          - Razdoblja s malim unosom ugljikohidrata, ketogena prehrana;
          - Povećan unos ugljikohidrata uz smanjenje količine bjelančevina;
          - Visokoproteinska razdoblja;
          - Razdoblja posta;
          - Razdoblja gozbe – povećanog unosa kalorija;

• Posebni uvjeti mogu zahtijevati prilagođavanje optimalnih omjera unosa makronutrijenata. Metabolički poremećaji i neurološki problemi su dva slučaja u kojima prehrana s malo ugljikohidrata i ketogena prehrana mogu biti poželjne.