četvrtak, 26. siječnja 2012.

Za najmlađe - prehrana djece


Za svako novorođenče prva je hrana majčino mlijeko i kao takvo sigurno daje najbolji mogući start u životu. Sa svom modernom tehnologijom industrija ne može proizvesti ni blizu nešto tako dobro. Majčino je mlijeko uvijek spremno i djetetu na raspolaganju kad god mu treba, sigurno spakovano, pravilne temperature i optimalnog sastava. Oko 8% kalorija u majčinom mlijeku su proteini što je dovoljno da dijete naraste 50% svoje dužine prvu godinu života (sa 50 cm na 75 cm). Mlijeko sadrži punovrijedne proteine kakve nalazimo samo u hrani životinjskog porijekla, što omogućava visok sadržaj životno važnih aminokiselina od kojih se proteini sastoje.

Oko 36% kalorija u majčinom mlijeku sačinjavaju ugljikohidrati tj mliječni šećer. Ova količina ugljikohidrata potrebna je da bi dijete utrostručilo svoju težinu u toke prve godine života (od u prosjeku 3,3 kg na ca 10 kg). Naveći udio kalorija u majčinom mlijeku, oko 56%, sačinjavaju masnoće koje su potrebne da bi se djetetov mozak mogao normalno razvijati jer se ljudski mozak većim dijelom sastoji upravo od masnoća.  Osim toga mlijeko sadrži sve vitamine i minerale koji djetetu trebaju, kao i mnoge zaštitne faktore za imunitet. Jedino što mlijeku vjerojatno nedostaje su dovoljne količine D-vitamina zbog nedovoljnog izlaganja suncu pa se zato malim bebama preporučuje dodatak D-vitamina, najbolje iz ribljeg ulja.

90% majčinog mlijeka je voda, pa se ni po najvećim vrućinama dojenom djetetu ne treba posebno nadodavati tekućina. Priroda je mislila na sve i mi je ne trebamo popravljati. Majčino mlijeko je optimalna hrana za djetetovu prvu godinu života ali tada nastupa veliko pitanje: Što će dijete jesti kad se dojenje završi? (Dojenje se naravno ne treba prekinuti sa godinu dana, ali do tada smo već uveli i drugu hranu). Idealno bi bilo da dijete nastavi dobivati isti sastav hranjivih tvari kakve je dobivalo u majčinom mlijeku, znači ca 10% proteina, 35% ugljikohidrata i 55% masnoće. Ovo je idealan sastav prehrane za djecu koja rastu i razvijaju se. Mi odrasli ne trebamo ovoliko ugljikohidrata jer više ne rastemo u visinu a nema potrebe ni da "rastemo u širinu”, ali trebamo nešto više proteina (ca 15%) radi održavanja veće mišićne mase.

Međutim službene prehrambene smjernice kažu da svi trebamo uzimati 55-60% potrebnih kalorija iz ugljikohidrata te najviše 30% iz masnoće, od čega samo 10% iz zasićenih masnoća. Kako već znamo, ove smjernice su dovele do epidemije debljine u zapadnim zemljama, a istovremeno i do neuhranjenosti jer je hrana bogata ugljikohidratima (šećer i škrob) izuzetno siromašna hranjivim tvarima i sprečava njihovo iskorištavanje. Način prehrane koji se bazira na brašnu i krumpiru i ograničava masnoće dovodi do nedostatka vitamina topivih u masti koji su važni katalizatori svih biokemijskih procesa u tijelu. Ljudi su od pamtivjeka najviše cijenili upravo masnoću životinjskog porijekla, koja se sastoji od otprilike polovice zasićenih i polovice mononezasićenih masnih kiselina, te malog postotka (oko 2%) polinezasićenih masnih kiselina (omege 3). Upravo ovakav sastav masnoća trebaju naše stanične membrane (opne koje drže tjelesne stanice na okupu) da bi normalno obavljale svoje važne funkcije. No, prehrana kakva nam se od medicinskih autoriteta savjetuje - bogata žitaricama, industrijskim uljima i margarinom - sadrži preveliki udio  polinezasićenih masnoća koje lako oksidiraju i pridonose stvaranju upalnih procesa i raznih bolesnih stanja. 

Dakle, djeci treba puno više masnoće nego što se to službeno preporučuje, i to više životinjskih masnoća a ne industrijskih biljnih ulja. Ludost je djetetu davati nemasne proizvode nakon perioda dojenja u kojem je ono dobivalo preko 50% kalorija iz masti. Osnovu prirodne i zdrave prehrane za djecu treba sačinjavati prava izvorna hrana: riba, meso, jaja, prirodne zdrave masnoće (maslac, svinjska mast, hladno prešano kokosovo i maslinovo ulje), povrće i voće,  te punomasni mliječni proizvodi (vrhnje, kefir, jogurt, sir). Iz ovih namirnica dijete će dobiti sve potrebne hranjive tvari koje treba za normalan rast i razvoj i dobar imunitet. Žitarice i njihove prerađevine bogate škrobom daju energiju ali ne i nutrijente, pa mogu sačinjavati nadopunu prehrane ali ne njezinu bazu. 

Idealno je birati namirnice iz organskog ili domaćeg uzgoja koje sadrže optimalan sastav hranjivih tvari i nisu zasićene toksinima kao namirnice iz masovnog uzgoja i industrijske prerade. Najbolje je izbjegavati industrijske prerađevine (hrenovke, salame, žitne pahuljice, musli, peciva, kekse, sokove i sl) i gotovu hranu iz lanaca brze hrane, jer su to nutritivno osiromašene stvari koje sadrže štetne kemijske aditive. Žitarice se trebaju pravilno pripremati da bi bile manje štetne a upotreba šećera svesti na minimum. Umjesto kupovnih slatkiša i grickalica koji su puni štetnih kemikalija djeci se mogu dati orasi, bademi i drugi orašasti plodovi, popržene i malo posoljene bučine i suncokretove sjemenke, pokoja kockica tamne čokolade i naravno voće koje je slatkiš iz prirode. Djeci se može napraviti ukusni domaći "voćni jogurt"  od kefira ili jogurta, žumanjaka i voća. Uglavnom, najpametnije je uzeti pregaču i kuhaču i pripremati domaća kuhana jela za cijelu obitelj jer malo toga prirodnog i zdravog možemo naći na policama supermarketa. 


petak, 20. siječnja 2012.

Weston A. Price Foundation u Hrvatskoj!


Zaklada Weston A. Price Foundation je neprofitna dobrotvorna ustanova izuzeta od plaćanja poreza utemeljena 1999. radi širenja rezultata istraživanja pionira nutricionizma dra Westona Pricea čije su studije izoliranih neindustrijaliziranih naroda postavile parametre ljudskog zdravlja i odredile optimalne značajke ljudske prehrane.

Zaklada je posvećena vraćanju nutritivno bogatih namirnica u američku prehranu putem edukacije, istraživanja i aktivizma a podržava i niz pokreta koji doprinose ovom cilju uključujući točne savjete o prehrani, organskom i biodinamičkom uzgoju, ispaši stoke, farmama potpomognutim od zajednice, iskrenom i informativnom označavanju hrane, pripremljenom roditeljstvu i njegujućim terapijama. Konkretni ciljevi uključuju uspostavu univerzalnog pristupa čistom, higijenski ispitanom sirovom mlijeku putem Kampanje za pravo mlijeko (Real milk) te zabranu uporabe dječje hrane od soje putem projekta Upozorenje o soji (Soy Alert!)

Zaklada će se zalagati za osnivanje laboratorija radi ispitivanja sadržaja hranjivih tvari u namirnicama, osobito maslacu proizvedenom pod različitim uvjetima; za provođenje istraživanja Faktora X, kojega je otkrio dr. Price; te će nastojati ustanoviti kakvi su učinci tradicionalnih metoda pripreme na sadržaj nutrijenata i njihovu dostupnost iz cjelovitih namirnica.

Odnedavno Weston A. Price Zaklada ima svoje predstavništvo i u Hrvatskoj, pa se i građani naše male zemlje imaju priliku sami educirati po pitanjima zdrave prehrane. Dosta je bilo ispiranja mozga ”politički korektnim” prehrambenih smjernicama, vrijeme je da saznamo pravu istinu o hrani. 
Čitajte i uživajte!




utorak, 10. siječnja 2012.

Njegovo veličanstvo - maslac


Mnoge kulture širom svijeta tisućljećima su cijenile maslac kao superhranu i on je bio osnovna namirnica mnogih iznimno zdravih naroda. U izoliranim švicarskim alpskim selima postojao je običaj da se u crkvi ostavi zdjela maslaca s upaljenim fitiljem da gori kao znak božanstva u maslacu. Arapski su narodi također cijenili maslac, posebice onaj duboke žuto-narančaste boje, dobiven od životinja koje su pasle po zelenim livadama u proljeće i jesen. Američka narodna predaja svjedoči kako su djeca odrasla na maslacu bila robusna i čvrsta, dok su djeca koja su pila obrano mlijeko bila blijeda i slabašna.

Osim što je božanstvenog okusa i može se koristiti uz svako jelo i za pripremu svih jela, maslac ima brojna zaštitna svojstva za naše zdravlje. Iako medicinski autoriteti još uvijek tvrde da je maslac opasan za srce i da ga, kao i druge prirodne masnoće životinjskog porijekla, trebamo izbjegavati, ipak najnovija saznanja pokazuju da prirodne masnoće poput maslaca, nemaju nikakve veze sa srčano-žilnim i drugim oboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvari koje djeluju preventivno protiv mnogih bolesti.

Maslac je bogat vitaminom A koji je potreban za zdravlje štitnjače i nadbubrežnih žlijezda, pravilnog funkcioniranja srca i krvožilnog sustava. Abnormalnosti srca i većih krvnih žila javljaju se upravo u djece čije majke imaju nedostatak vitamina A. Maslac sadrži lecitin, tvar koja pomaže u pravilnoj asimilaciji i metabolizmu kolesterola i drugih komponenti masnoća, te također sadrži niz antioksidanata koji nas štite od slobodnih radikala koji oštećuju arterije. Vitamin A i vitamin E, kao i selen iz maslaca, igraju snažnu antioksidacijsku ulogu. Kolesterol u maslacu ima, između ostalog, moćno antioksidacijsko djelovanje protiv štetnih slobodnih radikala, koje često unosimo kroz oštećene i užegnute masnoće iz margarina i drugih industrijskih proizvoda. Istraživanja su pokazala da ljudi koji jedu pravi maslac imaju upola manji rizik od razvijanja srčanih bolesti, nego ljudi koji umjesto maslaca biraju margarin.

Maslac ima i snažna antikancerogena svojstva. Njegove kratkolančane i srednjelančane masne kiseline imaju snažne učinke protiv tumora. Maslac također sadrži CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja pruža izvrsnu zaštitu protiv raka, te je snažan antioksidant i jača imunološki sustav. Sadržaj CLA je međutim tri do pet puta veći u maslacu pašnih životinja, nego u maslacu životinja iz konvencionalnog uzgoja koje se hrane žitaricama. Vitamin A te antioksidanti u maslacu: vitamin E, selen i kolesterol, štite protiv raka kao i protiv srčanih bolesti. Vitamin A, kao i kratki i srednji lanci masnih kiselina, jačaju i imunološki sistem.

Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukočenosti, jedinstvena je komponenta maslaca. Nizozemski naučnik Wulzen otkrio je da ovaj faktor štiti od kalcifikacije u zglobovima, degenerativnog artritisa, kao i od stvrdnjavanja arterija. Nažalost, ova vitalna supstanca uništava se pasterizacijom i nalazi se samo u svježem nepasteriziranom mlijeku i maslacu.

Vitamini A i D koje nalazimo u maslacu esencijalni su za pravilnu apsorpciju kalcija i stoga neophodni za jake kosti i zube. Pošast osteoporoze u zemljama gdje se pije puno mlijeka posljedica je toga što ljudi biraju pasterizirano obrano mlijeko s manje mliječne masti, vjerujući da je to bolje za njihovo zdravlje. No kalcij se iz mlijeka ne može iskoristiti bez masti i vitamina topivih u mastima, kao ni bez enzima koji se uništavaju pasterizacijom, pa je tako kalcij iz obranog pasterizirang mlijeka beskoristan. Maslac ima također antikariogeni učinak, tj. štiti zube od propadanja.

Maslac je dobar izvor joda u obliku koji se dobro apsorbira, pa konzumacija maslaca sprečava gušavost u područjima u kojima nisu dostupni morski plodovi. Osim toga, vitamin A iz maslaca neophodan je za pravilno funkcioniranje štitne žlijezde.

Mliječna mast sadrži glikosfingolipide, specijalnu kategoriju masnih kiselina koje štite od gastrointestinalnih infekcija, osobito u vrlo mladih i starijih osoba. Kolesterol u mliječnoj masti promiče zdravlje crijevne stijenke i štiti od karcinoma debelog crijeva. Kratki i srednji lanci masnih kiselina štite od patogena i imaju jaki antigljivični učinak, pa maslac igra važnu ulogu u liječenju candide (Candida albicans).

Mnogi čimbenici u maslacu osiguravaju optimalan rast djece. Glavni među njima je vitamin A. Djeca koja su kao bebe u majčinoj utrobi bila lišena dovoljne količine vitamina A često imaju uska lica i koštanu strukturu, mala nepca i zbijene zube. Ozbiljni nedostatak vitamina A dovodi do sljepoće, skeletnih problema i drugih urođenih deformacija. No, djeca koja od začeća imaju dovoljne količine vitamina A, imaju lijepo razvijene široke kosti lica, snažne i zdrave zube i odličnu koštanu strukturu. Vitamin A također ima značajnu ulogu u razvoju spolnih obilježja.

Vitamin K2 iz maslaca neophodan je za optimalan rast djece i prisutan je samo u mliječnoj masti dobivenoj od krava sa zelenih pašnjaka. Kolesterol koji se nalazi u maslacu igra važnu ulogu u razvoju mozga i živčanog sustava. Nije slučajno da je majčino mlijeko puno kolesterola i sadrži preko 50% kalorija iz mliječne masti, jer to upravo djeca trebaju za optimalan rast i razvoj.

Mnogi ljudi su se odrekli maslaca vjerujući da ih masnoće debljaju. No, kratki i srednji lanci masnih kiselina iz maslaca ne pohranjuju se u masnom tkivu već se koriste za brzu energiju. Osim toga, maslac je bogat hranjivim tvarima, što daje dobar osjećaj sitosti, za razliku od nutritivno siromašnih prerađevina poput margarina, koje tijelu ne pružaju ono što mu treba pa tako izazivaju glad i potrebu za prejedanjem. Interesantno je popratiti koleraciju između konzumacije maslaca i debljine u Švedskoj. Od 1980-ih godina, otkada je krenula agresivna kampanja za light proizvode i otkada je potrošnja maslaca pala za skoro 60%, pretilost i prekomjerna tjelesna težina povećala se za 50%. Međutim, od 2005. godine potrošnja maslaca je ponovo porasla, jer svaki četvrti Šveđanin jede prema LCHF principu. To je konačno dovelo do ponovnog smanjenja postotka pretilih u Švedskoj.

Više nije tajna da je maslac zdrava namirnica, dok su margarin i hidrogenizirane masnoće iz prerađevina štetne. No, osim što brinemo za svoje zdravlje, konzumacijom domaćeg pravog maslaca i drugih kvalitenih mliječnih proizvoda od pašnih krava, potičemo i obiteljska poljoprivredna gospodarstva i lokalnu ekonomiju. Prirodan uzgoj krava na zelenim pašnjacima, podrazumijeva i rotiranje usjeva i ostavljanje različitih dijelova farme za ispašu krava, što istovremeno zemlji pruža koristan odmor i visokokvalitetno gnojivo. Polja koja se obrađuju na ovaj način daju vrlo kvalitetno povrće i usjeve u kasnijim sezonama, bez dodavanja dušičnih gnojiva i s minimalnom upotrebom pesticida. Isto tako, kokoši koje slobodno trče po dvorištu i kljucaju crviće daju jaja vrhunske prehrambene kvalitete, koja obiluju vitaminom A i korisnim omega-3 masnoćama. Zato nastojmo kupovati maslac, vrhnje, punomasno mlijeko i jaja iz slobodnog organskog uzgoja. To će proizvođaču donijeti dobru i poštenu dobit, a nama potrošačima osigurati nutritivno bogate visokokvalitetne prehrambene namirnice.

Maslo (pročišćeni maslac, ghee)

Neki ljudi su osjetljivi na mliječne proizvode. Alergiju obično izaziva mliječni protein kazein iz pasteriziranog mlijeka, a intolerancija se odnosi na mliječni šećer laktozu, kod osoba kojima nedostaje enzim laktaza pomoću kojeg se razgrađuje mliječni šećer. Maslac sadrži 80% mliječne masti, ali i manji postotak mliječnog proteina i mliječnog šećera. Ako napravimo maslo, uklanjamo protein i laktozu i ostaje samo 100 % čista mliječna mast koju izvrsno podnose i oni koji su osjetljivi na ostale mliječne proizvode. Ima dugu trajnost i pogodno je za prženje jer je stabilno na visokoj temperaturi.

Postupak:
Kilogram maslaca rastopite u posudi na laganoj temperaturi. Ostavite ga da lagano kuha (struji) oko 20 minuta, na najnižoj temperaturi i bez miješanja. Uklonite bijelu pjenu koja se taloži na rubovima posude, to je mliječni protein. Zatim maslo ostavite 15 minuta da se hladi, bez da ga dirate ili mičete posudu. Za to vrijeme ostatak proteina past će na dno posude. Pažljivo izlijte maslo u drugu posudu bez taloga. Eventualno ga možete procijediti kroz filter za kavu ili gazu. Izlijte ga u staklenku i zatvorite. Rok trajanja je neograničen.




nedjelja, 8. siječnja 2012.

Sirovojelstvo i da li je čovjek biljojed?


Trendovi u prehrani jači su nego ikad prije, a pripadanje nekom pokretu ili struji doprinosi i stvaranju osobnog identiteta. Tako je zadnjih godina sve popularniji raw food (sirova hrana ili sirovojelstvo) i living food (živuća hrana). Ovo nije loša ideja jer je sirova hrana bogata netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima i probiotičkim bakterijama. No, najveća vrijednost sirovih namirnica leži u njihovom sastavu enzima koji se kuhanjem deaktiviraju na temperaturi od 48 °C. Nažalost, kako to često biva s pričom o “zdravoj” hrani, i sirovojelstvo se zbog agresivne vegetarijanske propagande pogrešno interpretira, pa se sve svodi na to da se jede sirovo povrće i voće, dok sljedbenici living food-a uključuju još i fermentirane namirnice te proklijalo zrnje i sjemenje. Sljedbenici ovih načina prehrane uvjereni su kako je to jedini zdrav način prehrane, smatrajući da je kuhana hrana – hrana “bez života” te kao takva pogoršava naše zdravlje. Stvari međutim nisu tako jednostavne, a svako zastranjivanje u krajnosti bilo koje vrste može biti i opasno. Prehrana samo voćem, povrćem i klicama nije prilagođena našoj fiziologiji te uzrokuje nedostatak važnih nutrijenata koji su građevinski materijal za ljudsko tijelo. Pored toga, iako je vrlo zdravo uključiti mnoge sirove namirnice u prehranu, ipak neke moramo i kuhati upravo da bismo iz njih oslobodili više hranjivih tvari. A po pitanju onih sirovih, budimo pravi sirovojelci pa uključimo u prehranu i druge sirove namirnice, a ne samo povrće i voće:

  • sirovo mlijeko (svježe, nepasterizirano, od pašnih životinja) i proizvodi od sirovog mlijeka, kao vrhnje i maslac; 
  • fermentirane namirnice od sirovog mlijeka kao što su domaći kefir, domaći jogurt, kiselo vrhnje;
  • sirova jaja, naročito žumanjci;
  • sirova ulja kao hladno prešano maslinovo i kokosovo ulje;
  • fermentirano povrće kao domaći kiseli kupus; 
  • fermentirano ulje jetre bakalara;
  • sirovi med;
  • riba i plodovi mora kao škampi, kozice ili jela poput carpaccia;
  • sirovo meso, npr. tartar biftek;
  • sušeno - fermentirano meso kao pršut;
  • domaće fermentirane kobasice;
  • usoljena – fermentirana srdela;
  • usoljeni - fermentirani losos;
  • orašasti plodovi i sjemenke;
  • sirovo povrće i voće.

Čovjek nije biljojed. Čovjek je mesojed i svejed, što znači da može i treba kombinirati životinjsku i biljnu hranu, ali može zadržati izvrsno zdravlje samo na hrani životinjskog porijekla, dok neminovno narušava zdravlje samo na hrani biljnog porijekla. Previše je toga što nedostaje. 

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi, pa je jasno da te građevinske blokove moramo dobiti iz hrane. No nisu svi proteini i masnoće istog sastava i kvalitete. Punovrijedni proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane jer sadrže sve esencijalne (životno važne) tvari koje ljudsko tijelo ne može stvoriti samo, a bez kojih ne može pravilno funkcionirati. Profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun je i neprikladan za ljudsku fiziologiju, jer u biljnim proteinima nedostaju mnoge esencijalne aminokiseline. Tako je i sa masnoćama: biljna ulja nemaju pravilan sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu. Primjer su esencijalne masne kiseline EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina) iz obitelji omega-3. U biljnoj hrani postoji njihov predstadij ALA (alfa linolenska kiselina) iz kojeg je teoretski moguće dobiti EPA i DHA, ali u praksi je ta pretvorba vrlo ograničena. Međutim, iz životinjske hrane (ribe, pašnih životinja i jaja) dobivamo ove masnoće upravo u obliku u kojem ih trebamo. 

Hrana životinjskog porijekla sadrži i vitamine topive u mastima kojih nema u biljnoj hrani. To su vitamini A, D i K2, a trebamo ih za asimilaciju proteina, vitamina i minerala. Pretvorba A vitamina iz biljnog predstadija – beta karotena vrlo je ograničena, tako da se zavaravamo kad mislimo da možemo dobiti vitamin A iz mrkve. Biljna hrana ne sadrži niti vitamin B12 čiji nedostatak dovodi do mnogih ozbiljnih bolesti. Problem su i važni minerali kao željezo i cink, koji se teoretski nalaze i u biljnoj hrani, ali ih ljudsko tijelo ne može dobro apsorbirati iz biljnih izvora. 

Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i iskorištavati hranjive tvari iz njih, priroda ih je opremila vrlo specifičnim probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za razgradnju biljne hrane. Zapravo možemo reći da čak nije ni krava niti bilo koja druga životinja biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u njihovom buragu. Međutim, ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu, nije građen za iskorištavanje nutrijenata iz biljne hrane. Zapravo, priroda je stvorila prehrambeni lanac tako da životinje biljojedi pretvaraju različite nutrijente iz biljaka u takve oblike iz kojih ih mi onda možemo iskoristiti jedući meso tih životinja. 

Razlike između probavnog sustava čovjeka i životinja mesojeda s jedne strane, te životinja biljojeda s druge strane su mnoge. Čovjek ima relativno kratko crijevo, 5 puta dulje od dužine tijela, slično kao kod životinja mesojeda, dok recimo ovca (biljojed) ima crijevo 27 puta dulje od dužine svog tijela. Ovakvo dugo crijevo potrebno je da bi se probavila celuloza iz biljne hrane. Biljojedi preživaju hranu, što čovjek ne radi. Biljojedi imaju želudac puno veće zapremine nego kod čovjeka, kod ovce je zapremina želuca 32 litre, a kod čovjeka i psa 2 litre. U želucu krave, ovce i drugih biljojeda nalaze se bakterije i protozoe koje fermentacijom razgrađuju biljna vlakna, dok želudac čovjeka, kao ni psa, nemaju tu funkciju. Čovjek i drugi mesojedi imaju u želucu jaku želučanu kiselinu kojom se razgrađuju životinjski proteini, dok je kod biljojeda želučana kiselina vrlo slaba. Čovjek, kao i pas, ima žučnu vrećicu koju ovca nema, jer žuč i žučna vrećica služe za razgradnju masnoće iz hrane i nisu potrebne za probavu ugljikohidrata iz biljne hrane. 

Želudac male zapremine znači da smo prilagođeni jesti koncentriranu hranu u malim količinama, a želučana kiselina i žučna vrećica pokazuju da smo prilagođeni jesti proteine i masnoće. Upravo namirnice životinjskog porijekla bogate su masnoćom i proteinima te koncentrirane i drugim hranjivim tvarima, što osigurava građevinski materijal za ljudsko tijelo. Naravno, i biljna hrana je korisna i potrebna, jer je bogata vlaknima, antioksidantima i fitokemikalijama, koji služe kao čistači tijela. To su snažne detoksifikacijske tvari koje mogu ukloniti razne kemikalije, onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljne namirnice su naročito efikasne kao čistači kad se jedu sirove. No pri tome pod biljnim namirnicama ne mislim na jednogodišnje hibridizirane trave – žitarice, već na izvorne plodove prirode: povrće, voće, jestivo korijenje, bilje i orašaste plodove. Dakle, ljudska su bića svejedi, evoluirali jedući hranu koju smo mogli naći u svom okruženju, kako onu iz životinjskog tako i iz biljnog svijeta. Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje, dok biljna hrana uglavnom čisti i detoksificira. Prehrana samo voćem i povrćem može se povremeno provoditi kao učinkovita kura za detoksifikaciju tijela. Mnogi će reći "super se osjećam samo na voću i povrću" nakon nekoliko tjedana ili mjeseci što je sigurno istina nakon temeljitog čišćenja tijela. Ali na dulje staze neće ići, nedostaje previše važnih hranjivih elemenata. Nakon čišćenja, tijelo treba nahraniti. Treba misliti na svoje zdravlje i za 10, 20, 30 i više godina. 

Pobornici sirovojelstva tumače kako je kuhana hrana – ”mrtva hrana”. To je sasvim pogrešno. Koliko god da je važno uključiti u prehranu mnoštvo sirovih namirnica, mora se povesti računa da određeni nutrijenti postaju dostupni za apsorpciju tek kuhanjem, a kuhanje također neutralizira i mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Termička obrada hrane se tradicionalno koristila u svim poznatim ljudskim kulturama. Načelno, žitarice, mahunarke i određene vrste povrća treba kuhati. Namirnice životinjskog porijekla trebalo bi konzumirati i sirove i kuhane.  

Mrtva hrana je zapravo – industrijska procesirana hrana, koja je toliko nutritivno osiromašena i natrpana štetnim sastojcima i kemijskim aditivima, da se ne bi ni trebala nazivati hranom. Umjesto da kritiziramo jedni druge i dokazujemo tko je u pravu a tko u krivu, trebali bi smo se svi (vegetarijanci, vegani, sirovojelci, Paleo i LCHF sljedbenici, te svi drugi koji vode računa o tome što stavljaju u usta) fokusirati na važnije stvari, a to je da zahtijevamo da nam se vrati naše osnovno ljudsko pravo na prirodnu, nezagađenu i zdravu hranu. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode te se angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.



Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.