petak, 30. travnja 2010.

LCHF mršavljenje bez gladi


Prelaskom na LCHF način prehrane možemo, uz znatno poboljšanje zdravlja, izgubiti i suvišne kilograme. Stabilna razina šećera u krvi, bez pretjeranog izlučivanja inzulina, omogućuje oslobađanje masnih zaliha iz stanica i njihovo trošenje. Umjesto šećera, tijelo tako troši masnoću za energiju, pa više ne osjećamo čestu glad ni želju za jelom. Nedostatak energije i kronični umor nestaju, budući da više ne ovisimo o obrocima za nadopunu energije, već nam je ona sada dostupna iz vlastitih masnih rezervi.

LCHF nije samo još jedna nova dijeta za mršavljenje koju ćete provoditi nekoliko tjedana i nakon toga se moći vratiti starom načinu prehrane. LCHF je više od dijete, to je stil života za one ljude koji trajno odbacuju “moderan” način prehrane jer su shvatili da im on narušava zdravlje i donosi višak kilograma. LCHF nema sličnosti s drugim dijetama za mršavljenje zato što kod ovog načina prehrane nema gladi. Jede se do sitosti, ali se biraju namirnice. Teško da išta može biti jednostavnije od toga. Želim napomenuti da LCHF ne znači da se jede više mesa nego u standardnoj prehrani, već se jede više raznog povrća (umjesto škrobno-glutenskih priloga) i više prirodnih masnoća koje daju hranjive tvari, energiju i dugotrajniji osjećaj sitosti. Na kraju se količinski jede manje, ali se osjećate sitije.


Osnovne namirnice ili temelj prehrane

  • Meso i perad. Najbolje je meso pašnih životinja i slobodnih kokoši, također i divljač. Ne uklanjajte masnoću s mesa i kožu s piletine;
  • Riba i druga hrana iz mora, rakovi, škampi, školjke, alge. Jedite češće plavu ribu zbog omege-3 (npr. srdele i skuše) ali naravno i druga riba je jako zdrava;
  • Jaja. Najbolje da budu domaća, ekološka ili jaja slobodnih kokoši;
  • Iznutrice;
  • Povrće koje raste iznad zemlje, po mogućnosti iz ekološkog uzgoja: sve vrste kupusa, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika, mišancija, zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, patlidžani, masline, sve vrste salate, endivija, matovilac, radić, rukola, krastavci, rajčica, paprika, koromač, celer, tikva (bundeva);
  • Lukovičasto povrće: luk, mladi luk, ljutika, češnjak, poriluk;
  • Gljive;
  • Avokado, limun;
  • Đumbir, kurkuma, čisto začinsko bilje bez aditiva;
  • Masti životinjskog porijekla: maslac i svinjska mast, također su vrlo zdrave pileća, pačja, guščja i goveđa mast;
  • Hladno prešana ulja: maslinovo i kokosovo;
  • Suho meso, slanina/panceta, pršut, čvarci, krvavice i kobasice, ali samo domaće proizvodnje, bez nitrita, glutamata i drugih opasnih kemikalija;
  • Lakto-fermentirane namirnice kao što su domaći kefir, domaći jogurt i domaći kiseli kupus;
  • Juhe od kostiju, mesne kokošje, riblje, povrtne juhe, hladetina;
  • Domaća majoneza i umaci napravljeni od hladno prešanog maslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja;
  • Voda je najbolje piće.

Dodatne namirnice - koristiti umjereno

  • Prirodni punomasni mliječni proizvodi, kiselo i slatko vrhnje, mekani – svježi i tvrdi – zreli sirevi, skuta, kajmak.
  • Korijenasto povrće sve osim krumpira: rotkvica, cikla, čičoka, koraba, mrkva, pastrnjak, repa, crna rotkva i sl. Najbolje je da korjenasto povrće jedete sirovo (naribano na salatu) a ne kuhano, jer skuhano ima više škroba kojeg treba ograničiti radi lakšeg gubitka kg.
  • Šumsko (bobičasto) voće kao maline, ribiz, borovnice, jagode, brusnice, kupine (može i smrznuto), grejp i drugo manje slatko voće – vrlo umjereno jer voće sadrži šećer;
  • Orašasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, lješnjaci, makadamia, brazilski orah, pekan, indijski oraščić. Od sjemenki bučine, suncokretove, lanene, sezamove i sjemenke konoplje. Mljevene orašaste plodove i sjemenke možete koristiti umjesto brašna za razna peciva i kruh, a od njih također možete raditi maslac i razne namaze;
  • Kokosovo brašno, ribani kokos, kokosovo mlijeko, kokosovo vrhnje;
  • Nezaslađeni kakao prah, psyllium prašak ili ljuspice (za peciva i kruhove);
  • Kava, čajevi, topla ili hladna limunada (ako treba sladilo - može stevija).

Dozvoljeno povremeno

  • 1 – 2 dl vina ili 0,2 – 0,3 dl žestokog; 
  • par kockica tamne čokolade sa min. 70% kakaa.


Ciljevi zbog kojih želimo promijeniti prehranu mogu biti različiti, jer nismo svi na ovoj prehrani zbog mršavljenja. Zato treba jelovnik prilagoditi sebi. Namirnice iz prve kategorije sadrže malo ili nimalo ugljikohidrata i čine temelj prehrane, njih možete jesti do sitosti. Namirnice iz druge kategorije sadrže nešto više ugljikohidrata, zato ih treba više ili manje ograničiti ako želite mršaviti (neke čak treba potpuno izbaciti, vidi npr. Zelenu kuru ili anti-candida dijetu.)


Izbacite iz prehrane

  • Glutenske žitarice i brašno tih žitarica: pšenica, raž, ječam, pir (spelt);
  • Bezglutenske žitarice i brašno tih žitarica: zob, proso, riža, kukuruz;
  • Pseudožitarice i njihovo brašno: heljda, amaranth, quinoa;
  • Kus-kus, bulgur, palenta (žganci), kokice (popcorn), rižini keksi;
  • Mahunarke: grah, slanutak, leća, soja, također zeleni grašak i bob;
  • Pahuljice za doručak, cornflakes, müsli, žitne/zobene kašice, griz, čokolino, medolino i sl.;
  • Tjestenina, kruh, peciva, pizza, kroasani, krafne i svi drugi pekarski proizvodi od brašna žitarica;
  • Zobena, sojina, rižina i druga zamjenska mlijeka od žitarica;
  • Krumpir, čips i prženi krumpirići;
  • Šećer i proizvodi koji ga sadrže, slatkiši, kolači, keksi, peciva, biskviti, čokolada, marmelada, industrijski deserti, puding, nutela i sl;
  • ”Prirodni zaslađivači”: javorov sirup, sirup agave, ječmeni i rižin slad, smeđi šećer (ako ste bolesni možete malo meda s đumbirom);
  • Umjetni zaslađivači, aspartam i drugi;
  • Kupovni sokovi i svi zaslađeni napitci, voćni jogurti;
  • Margarin i industrijska ulja: kukuruzno, sojino, suncokretovo, repičino i sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje;
  • Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadrže štetne kemijske dodatke: glutaminate (pojačivače okusa), razne kemikalije i šećere, kao što su hrenovke, kobasice, salame, paštete;
  • Industrijske prerađevine pune šećera, pšeničnog brašna, margarina, kemijskih aditiva – kupovna majoneza, kečap, dresing za salatu, mješavine začina, hrana iz vrećica, tuba, konzervi, kutija, tetrapaka i sl.;
  • Suho voće (grožđice, brusnice, datulje, suha smokva...) i voće visokog glikemijskog indeksa (banana, grožđe, kruška, breskva…)
  • Industrijski mliječni proizvodi (birajte domaće mliječne proizvode);
  • Pivo – tekući kruh;

Napomena za dijabetičare:
Ako imate dijabetes i koristite inzulin ili druge lijekove za snižavanje glukoze, trebate znati da prehrana s manje ugljikohidrata smanjuje potrebu za tim lijekovima. S nepromijenjenim dozama lijekova možete doživjeti hipoglikemiju, zato se trebate konzultirati sa svojim liječnikom te ga zamoliti da vam pomogne odrediti dozu lijekova u skladu s novim načinom prehrane.

Prolazne smetnje zbog promjene prehrane
Važno je unaprijed se upoznati s mogućim prolaznim smetnjama koje se mogu pojaviti s promjenom prehrane (keto flu ili low carb flu). Kada tijelo prelazi s korištenja šećera (glukoze) kao primarnog izvora energije, na korištenje masnoće i ketona, neki ljudi (ali ne svi) prvih nekoliko dana osjete prolazne tegobe. To može biti: glavobolja, umor, pospanost, otežana koncentracija, pa čak i mučnina. Neke osobe mogu osjetiti i ubrzani rad srca, grčeve u nogama ili dobiti zatvor, a kod nekih opet dođe do pojačanog znojenja ili osjete loš zadah ili metalni okus u ustima. Važno je znati da su ovo normalne i bezopasne pojave koje nastaju zbog prilagođavanja tijela na drugo gorivo i da brzo prolaze.

Naime, tijelo koje je naviklo na prehranu s puno ugljikohidrata i malo masti, zaboravilo je kako se troše masti pa sada proizvodi nove enzime koji su potrebni za taj proces. Nadalje, kako se prazne glikogenske rezerve, tako tijelo otpušta višak tekućine (jer glukoza vezuje vodu) pa se više mokri. No osim vode gubimo i elektrolite – natrij, magnezij i kalij, i to je zapravo najveći razlog zašto se možemo osjećati loše i zbog toga trebamo voditi računa da nadoknadimo i tekućinu i elektrolite. Zato je idealna juha od kostiju ili temeljac koji je bogat raznim mineralima. Pripremite veliki lonac temeljca kad krećete s promjenom prehrane, pa popijte po šalicu više puta u toku dana. Ne zaboravite posoliti juhu, jer vam je potreban natrij iz soli. Ali neka sol bude prava prirodna koja je bogata mineralima, kao što je himalajska sol ili prirodna nerafinirana morska sol. Kalij ćete dobiti iz zelenog lisnatog povrća pa je i to razlog više da povrće jedete redovno i to puno više nego prije. Magnezij je najbolje uzeti kao suplement, oko 400 mg dnevno. Birajte kvalitetan suplement nekog boljeg proizvođača, nikako šumeće tablete – one su beskorisne.

U ovom prelasku će pomoći i uzimanje dovoljno masnoće, kako bi je tijelo lakše naučilo sagorijevati. Ne bojte se zamastiti jelo te prve dane, slobodno dodajte maslaca, kokosovog ulja, slanine ili čvaraka. Nemojte uzimati previše proteina jer se višak proteina pretvara u glukozu što otežava prelazak tijela na ”masni pogon”. To znači da jedete mesa u normalnoj količini ali da pojačate masnoće.

Dakle, pijte puno tekućine i juhe od kostiju, jedite puno zelenog lisnatog povrća, dosta masnoće i uzmite magnezij. Ovo će ublažiti te prolazne smetnje i vrlo brzo ćete biti kao novi. Kad vam se tijelo adaptira na sagorijevanje masnoće, to ćete doživjeti kao iznenadni priliv nove energije, poboljšanu mentalnu jasnoću, nestanak umora i popanosti, poboljšanu tjelesnu izdržljivost, nestanak gladi i želje za grickanjem. Jednostavno ćete se odjednom osjetiti moćno, kao fat-burning beast (zvijer na masnom pogonu) kako to Mark Sisson slikovito opisuje.

LCHF prehrana za bolje zdravlje


Naziv LCHF nastao je u Švedskoj i znači Low Carb High Fat ili smanjeni unos ugljikohidrata i povećani unos masnoća. Naime, prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata mogla bi imati visoki sadržaj proteina ili visoki sadržaj masnoće, ovisno o tome čime nadomještamo smanjeni unos ugljikohidrata. Zato je grupa švedskih liječnika 2006. god lansirala izraz LCHF kako bi naglasili da smanjeni unos ugljikohidrata ne znači povećani unos proteina, nego povećani unos kalorija iz masnoće. Ovo je važno znati jer povećani unos proteina na duže staze može dovesti do zdravstvenih problema, na što se uglavnom i odnose kritike prehrane sa smanjenim udjelom ugljikohidrata. No povećani unos masnoće nema nikakvih negativnih posljedica, ali ima puno dokazanih benefita, pa je LCHF model prehrane sve više i više prihvaćen i u drugim zemljama, kao uspješan medicinski tretman kod pretilosti, metaboličkog sindroma i dijabetesa.



U praksi LCHF podrazumijeva strogo reducirani unos namirnica bogatih šećerom i škrobom kao što su kruh, tjestenina, žitarice, krumpir, riža i slično, dok se istovremeno povećava unos prirodnih zdravih masti iz životinjskih i biljnih izvora. Ovu prehranu sačinjava prava izvorna hrana odnosno riba, meso, jaja i puno povrća. Prirodni mliječni proizvodi, kao i orašasti plodovi, sjemenke i voće, također su dio ovog načina prehrane. Osim smanjivanja unosa ugljikohidrata i povećanja unosa masnoća, potrebno je voditi računa o kvaliteti i porijeklu namirnica. Zato upotrebljavam i naziv Paleo jer se naglasak stavlja na čiste prirodne namirnice u njihovom izvornom obliku, koliko je moguće, iz domaćeg ili organskog uzgoja. Osim šećera i škroba izbjegavaju se industrijska ulja, hidrogenizirane masti i druge industrijske prerađevine koje su prepune umjetnih dodataka i štetnih kemikalija. Paleo – LCHF je prirodan način prehrane, najsličniji izvornoj prehrani naših predaka kojoj je čovjek genetski prilagođen i koja je optimalna za očuvanje dobrog zdravlja i normalne tjelesne težine.

Naučno dokazane prednosti LCHF prehrane kod metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, dijebetesa tip 2 i pretilosti su:

  • LCHF dovodi do automatskog smanjivanja apetita, što uvelike olakšava provođenje dijete. Tako dolazi i do smanjivanja unosa kalorija bez nekog posebnog napora, što je općenito puno zdravije.
  • U usporedbi sa drugim dijetama (redukcijskim dijetama s niskim unosom masti), ljudi na LCHF dijeti mršave više i brže i to bez osjećaja gladi.
  • LCHF je učinkovit kod smanjivanja abdominalne (trbušne) masnoće oko organa, što smanjuje rizik od razvoja srčano-žilnih bolesti i dijabetesa.

LCHF dovodi do smanjivanja većine faktora rizika srčano-žilnih bolesti:

  • Povišeni trigliceridi, najpoznatiji faktor rizika za srčane bolesti, smanjuju se na LCHF dijeti.
  • HDL, zaštitni lipoproteini koji smanjuju rizik od srčanih bolesti, povećavaju se na LCHF dijeti.
  • LCHF smanjuje šećer u krvi, kao i razinu inzulina kod dijabetičara i osoba sa inzulinskom rezistencijom, što omogućava smanjivanje ili potpunu eliminaciju lijekova za snižavanje glukoze.
  • Smanjeni unos ugljikohidrata dovodi do snižavanja visokog tlaka.

Dakle, svih pet simptoma metaboličkog sindroma poboljšavaju se na LCHF dijeti: abdominalna pretilost, visoki tlak, povišeni šećer u krvi, visoki trigliceridi i nizak HDL.


Doktori Jeff Volek i Stephen Phinney, autori knjige The Art and Science of Low Cabohydrate Living (Umjetnost i nauka življenja s niskim udjelom ugljikohidrata) imaju zajedno preko 50 godina kliničkog iskustva u radu sa LCHF dijetom i zajedno su objavili preko 200 naučnih radova i članka na ovu temu. U najkraćim crtama, oni smatraju da je restrikcija ugljikohidrata ”čarobna pilula” za obuzdavanje metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije i dijabetesa tip 2, jer poboljšava šećer u krvi i lipide, te smanjuje inflamaciju (upalu) i to sve bez lijekova. Možemo zaključiti da je LCHF jednostavan, zdrav, prirodan i učinkovit način za gubitak viška kilograma i reverziju metaboličkog sindroma i dijabetesa tip 2.

Pročitajte:




četvrtak, 29. travnja 2010.

Mit o štetnosti masnoće i kolesterola


Iako se generalno vjeruje da su masnoće u prehrani štetne, posebice zasićene masnoće životinjskog porijekla, posljednjih godina dolazimo do nekih novih saznanja pa je rasprava o masnoćama sve intenzivnija. S jedne strane još uvijek su ukorijenjena upozorenja stručnjaka o štetnosti masnoća i kolesterola uz preporuke da se masna hrana zamijeni light verzijama, dok s druge strane imamo sve više znanstvenih istraživanja koja otkrivaju da masnoće nisu štetne i da su zapravo neophodne za dobro zdravlje.

Prirodne masnoće životinjskog porijekla zapravo nikada nisu bile opasne za naše zdravlje, već su od pamtivijeka sačinjavale važan dio ljudske prehrane. One su građevinski materijal za naše tijelo, neophodne za normalan razvoj djece i za funkcioniranje ljudskog organizma. Teorija o štetnosti masnoće i kolesterola, na kojoj nažalost počiva cijela medicinska djelatnost, zapravo je neutemeljeni mit, proizašao iz loše provedenih zastarjelih istraživanja i iznad svega komercijalnih interesa. Novija istraživanja ne nalaze znanstvene dokaze o štetnosti zasićenih masnoća životinjskog porijekla, niti o opasnosti kolesterola. Zapravo, danas znamo da su industrijska biljna ulja i margarini štetni, dakle one masnoće koje su nam nametnute umjesto tradicionalnh masnoća. Kako zbog prevelike količine inflamatornih omega-6 masnih kiselina, tako i zbog procesa hidrogeniziranja (očvršćivanja) koji se provodi brutalnom manipulacijom ovih ulja na molekularnoj razini, a na koncu i zbog sadržaja raznih kemikalija koje se koriste u procesu rafiniranja ulja i proizvodnje margarina.

Zasićene masne kiseline su masnoće uglavnom životinjskog porijekla kojih prirodno ima u mesu, jajima, svinjskoj masti, maslacu, siru, vrhnju i drugim mliječnim proizvodima, kao i u kokosovom ulju. Ove su namirnice također bogate kolesterolom, posebice žumanjak, i osobito su važne za mozak i nervni sustav. Preko 60% ljudskog mozga sastoji se od masnoće, ali ne od onih vrsta kakve nalazimo u margarinu ili sojinom i suncokretovom ulju, nego od zasićenih masnih kiselina kakve nalazimo u hrani životinjskog porijekla. Nažalost, posljednjih nekoliko desetljeća neutemeljene fobije od masnoće dovele su do toga da većina ljudi pati od nedostatka masnoće u organizmu, s čime se sve više liječnika i znanstvenika slaže.

Zasićene masnoće i kolesterol važne su komponente zdrave stanične stijenke (ovojnice ljudskih stanica). Zasićene masnoće daju staničnoj stjenci optimalnu čvrstoću, a bez kolesterola bi se milijarde naših stanica pretvorile u želatinoznu masu. Za razliku od višestruko nezasićenih masnoća (onih iz biljnih ulja), zasićene masnoće ne oksidiraju tako lako jer imaju vrlo stabilnu molekularnu strukturu. Usput rečeno, aterosklerotski plak (naslage na krvim žilama) sastoji se uglavnom od višestruko nezasićenih masnoća i to onih oksidiranih.

Zasićene masnoće sadrže vitamine A i D koji su važni za vid, kožu, sluznice, kosti, normalan rad srca i psihičku ravnotežu. Za pravilno funkcioniranje imunološkog (obrambenog) sustava potrebne su nam zasićene masnoće, a one su potrebne i za razvoj i bolji kapacitet pluća te smanjuju rizik od upala. One štite jetru i snižavaju razinu lipooksigenaze u krvi, jednog od čimbenika srčano-žilnih bolesti.

Nedovoljnim unosom zasićenih masnoća, nemoguće je dobiti dovoljno vitamina topivih u mastima (A, D, E, K). Mnoštvo hranjivih tvari iz povrća ne možemo iskoristiti ako se povrće ne pripremi s masnoćama i to onim zasićenim, jer samo zasićene masnoće imaju sposobnost da se odupru djelovanju visokih temperatura i time ne oksidiraju. Osim toga, masnoća nam osigurava izvrstan izvor energije i dugotrajnu izdržljivost, te od svih makronutrijenata daje najdugotrajniju sitost.

Kolesterol, kojeg nasilno nastojimo smanjiti lijekovima, zapravo nije štetan, već je važna i potrebna tvar koju ljudsko tijelo samo proizvodi. Potreban je za cijeli niz zdravih tjelesnih funkcija – proizvodnju hormona, popravak oštećenih stanica u tijelu i jačanje imunološkog sustava organizma. Kolesterol izgrađuje staničnu stijenku, čisti i neutralizira toksine koji nastaju raznim upalnim procesima u tijelu, štiti srce i mozak.  I samo majčino mlijeko obiluje kolesterolom i enzimima koji djetetu pomažu da što bolje iskoristi ovu hranjivu tvar, jer upravo novorođenčad i mala djeca trebaju puno kolesterola radi normalnog razvoja mozga, živčanog sustava i mnogih drugih funkcija u tijelu.

Hrana bogata prirodnim masnoćama čovjekova je izvorna hrana. Prirodne masnoće nikada nisu bile štetne za ljudsko zdravlje, one ne uzrokuju ni bolest ni debljanje. Ono što je štetno je nova, rafinirana, industrijski prerađena hrana, puna manipuliranih biljnih ulja i transmasnoća, kemijskih dodataka, modificiranog škroba, šećera i njegovih jeftinih zamjena: škrobnog, glukozno-fruktoznog ili kukuruznog sirupa.

Suvremena znanstvena istraživanja nude vrlo ozbiljne dokaze da je ta nova hrana izravni uzročnik civilizacijskih bolesti zapadnog svijeta: debljine, dijabetesa tipa 2, srčano-žilnih bolesti (začepljenja žila, srčanog i moždanog infarkta), autoimunih bolesti, alergija i mnogih vrsta raka.

Ali zašto nas onda stručnjaci već desetljećima savjetuju da ne jedemo masno? Nažalost, mi ne živimo u humanitarnom, već u ekonomskom društvu koje se zasniva na profitu, a industrija hrane i lijekova, kao i sve ostalo, dio su tog ekonomskog društva. Proizvođači gledaju što im se više isplati, a ne što je za nas potrošače zdravije, a k tome i državne institucije zadužene za prehranu i zdravlje, prvenstveno štite industriju, umjesto nas. Strah od visokog kolesterola potencira i farmaceutska industrija, iz čistih komercijalnih razloga jer su su statini, sredstva za snižavanje kolesterola, najprodavaniji lijekovi na svijetu. Kampanja protiv kolesterola zapravo je jedna od najvećih prevara 20. stoljeća. 

Što je čovjekova izvorna hrana?


Postoje li uopće kriteriji prema kojima se možemo snaći u toj džungli informacija o prehrani i zdravlju i kako možemo znati kome vjerovati? Prvi korak bi mogao biti da uzmemo svoje tijelo kao polazište i upitamo se: za koju nas je to vrstu hrane predodredila priroda, čiji smo sastavni dio i mi sami? Ljudsko je tijelo rezultat preko dva milijuna godina evolucijskog razvoja i svaka stanica našeg tijela sadrži gene koji su se prenosili iz generacije u generaciju – gene koji su čovjeku omogućili potrebnu snagu, izdržljivost, otpornost i opstanak u surovim uvjetima prošlosti. Ovi su geni prilagođeni upravo za onu vrstu hrane koja nam je i omogućila opstanak – za hranu koju je stvorila priroda. Danas imamo dobra saznanja o tome što su jeli naši preci iz davnih vremena, ali još bolje znamo koju hranu nikad u ljudskoj povijesti nisu jeli. Također s velikom vjerojatnošću možemo zaključiti da su, za razliku od modernog čovjeka, uvijek znali što jedu jer su svoja znanja i spoznaje stjecali iskustveno, a ne savjetima stručnjaka.

Mi se danas ponašamo kao da vjerujemo da sadržaj hrane koju jedemo nema učinka na naše tijelo i naše zdravlje. Vjerujemo da nije važan način na koji je hrana proizvedena i zapravo nikad nismo tako malo znali o namirnicama kojima punimo košare u supermarketima, a kasnije ih unosimo u svoje tijelo. Čini nam se da možemo jesti bilo što i ostati zdravi, a kad se na koncu ipak razbolimo od tipičnih “civilizacijskih” bolesti, onda rado okrivljavamo nešto drugo – sudbinu, genetiku ili Božju volju, a ne pomišljamo na jednostavnu činjenicu da naše tijelo ne podnosi tu brutalno manipuliranu modernu hranu.

Čovjek je stotinama tisuća godina bio lovac i sakupljač tj. živio je samo od hrane koju je ulovio i sakupio u prirodi. To je bila nutritivno bogata hrana za koju danas znamo da sadrži sav potreban građevinski materijal za naše tijelo. Mnogi antropolozi smatraju da je ljudska vrsta dosegla vrhunac tjelesnog razvoja (muskulatura, čvrstoća kostiju, veličina mozga) prije 10 000 godina, dakle upravo prije razvoja poljoprivrede kad su ljudi za prehranu počeli uzgajati žitarice – jednogodišnje trave. 10 000 godina možda zvuči jako puno, ali u odnosu na cjelokupnu povijest ljudske vrste na zemlji, ovo je zapravo samo njezin mali djelić. Iako je poljoprivrednom revolucijom stanovništvo na zemlji ekspandiralo jer su ljudi dobili stalan izvor kalorija, dogodilo se i nešto drugo. Ti rani farmeri bili su rastom niži, živjeli su kraće i češće su obolijevali nego njihovi preci lovci/sakupljači. Moderna istraživanja ukazuju na mnoge činjenice koje nam govore da se čovjek fiziološki nikad nije prilagodio jedenju žitarica, jer one sadrže neprirodno veliku količini škroba koju naše tijelo ne može metabolizirati bez posljedica, kao i neprobavljive proteine (gluten i druge proteine slične glutenu) koje naše tijelo ne prepoznaje kao hranu.

No još se veća promjena dogodila gotovo nedavno, razvojem prehrambene industrije, kada smo počeli u velikoj mjeri koristiti procesiranu hranu, šećer, rafinirane ugljikohidrate, proizvode od pšeničnog brašna, rafinirana i hidrogenizirana biljna ulja, te razne kemijske aditive u prerađevinama. Tada je ljudsko zdravlje počelo ozbiljno propadati, usprkos napretku medicine i farmacije. Čovjek je ipak biološko biće, genetski uvjetovano i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama tisuća godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku. Naša još uvijek “paleolitska” tijela ne prepoznaju procesiranu hranu kao pravu hranu i tome ne mogu pomoći ni svi lijekovi ovoga svijeta. Ovo nije nagađanje niti ”teorija”. Suvremena istraživanja pokazuju čvrstu povezanost između nove industrijski rafinirane hrane i novih civilizacijskih bolesti. Stoga, povratak izvornoj hrani na koju smo genetski prilagođeni, te izbjegavanje industrijskih prerađevina i otrovnih kemikalija, izgleda neminovno za svakoga tko želi sačuvati dobro zdravlje. Kome onda vjerovati? Mislim da možemo vjerovati evoluciji, zdravom razumu i modernoj znanosti.


srijeda, 28. travnja 2010.

Zašto se debljamo?


Zašto se debljamo i kako smršaviti? Pa to je barem jednostavno, sve što trebamo učiniti je – jesti manje i kretati se više, odnosno potrošiti više kalorija nego što unesemo hranom. To je sigurno istina jer tako nam stručnjaci kažu! 


Ali naravno da nije tako, jer da jeste, onda bi do sada već svi koji imaju višak kilograma smršavili i nitko više ne bi postavljao to pitanje. Da je tako, onda ne bi u cijelom svijetu vladala epidemija debljine i metaboličkog sindroma. Naime, debljina nije samo estetski problem (iako ga mi žene obično tako doživljavamo), debljina je vanjski simptom koji pokazuje unutarnji poremećaj metabolizma. Debljina je često samo jedan od pokazatelja tzv. metaboličkog sindroma. Povišen šećer u krvi, poremećena vrijednost masnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL), povišen krvni tlak, inzulinska rezistencija te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) skupina je metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Možemo reći da isto ono što izaziva visoki šećer, visoke trigliceride, visoki tlak i inzulinsku rezistenciju – isto to izaziva i debljanje.

Izgladnjujuće dijete za mršavljenje, koje se baziraju na manjem kalorijskom unosu hrane i većoj tjelesnoj aktivnosti, u praksi su se pokazale potpuno neuspješne. Naša osobna iskustva, iskustva poznanika, ali i znanstvena istraživanja pokazuju da takve dijete mogu dovesti do mršavljenja, međutim nakon toga najčešće slijedi povratak na početnu ili još veću težinu. Mnogi su uspješno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu težinu i zadržali. Taj poznati yo-yo efekt uobičajen je fenomen koji prati gotovo sve dijete za mršavljenje.

Onima koji nikako ne mogu smršaviti dijetom i koji pate od ozbiljne pretilost, liječnici preporučuju drastičnije mjere – različite vrste operacija pod nazivom bariatrična kirurgija. To može biti odstranjivanje dijela želuca, postavljanje prstena na želudac, postavljanje balona u želudac, bypass želuca ili bypass dijela tankog crijeva. Cilj ovih užasnih operativnih zahvata je smanjivanje zapremine želuca kako bi se smanjio unos hrane, ili smanjivanje apsorpcije hrane u tankom crijevu, tako što se operativnim putem isključuje dio tankog crijeva iz probavnog trakta. Ovo dovodi do smanjene apsorpcije kalorija i mršavljenja, ali i do teškog nutritivnog deficita (nedostatka hranjivih tvari) što vodi razvoju mnogih bolesti. Ove drastične metode, koje imaju mnoge teške posljedice, dovode do privremenog gubitka kilograma, ali ne i do trajnog rješenja. No čak i kad bi bile djelotvorne za mršavljenje, nikako se ne bi trebale provoditi s obzirom na teške posljedice po zdravlje.

Dakle, uz sve savjete stručnjaka, uz sve dostupne metode, pa čak i uz teške operativne zahvate, i dalje neuspješno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom težinom. Zašto je to tako? Drastično smanjivanje unosa hrane, odnosno izgladnjivanje tijela dijetama, dovodi do toga da tijelo smanjuje potrošnju energije zbog štednje. To je, naime, jedan od programiranih mehanizama za preživljavanje, koji je ljudskoj vrsti osigurao opstanak u vremenima nedostatka hrane. To znači da kod gladi i nedostatka hrane, tijelo štedi energiju tako da minimalno troši a maksimalno sprema. Zato kad više ne možete podnijeti gladovanje, što na duže staze ne može nitko, počinje ponovno debljanje bez obzira na to što jedete, jer tijelo svu dobivenu hranu sprema kao rezervu energije “za kasnije”. Ovo dovodi do usporavanja metabolizma, što otežava svaki slijedeći pokušaj mršavljenja. Oni koji su mnogo puta provodili dijete za mršavljenje, znaju da je svaka slijedeća sve teža i manje učinkovita.

Teorija o ”kalorijama unutra” i ”kalorijama van” jedna je iskrivljena slika funkcioniranja ljudskog organizma. Većina stručnjaka, liječnika i nutricionista zanemaruju činjenicu da je čovjek biološko biće a ne motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Zaboravljaju da je ljudsko tijelo genetski uvjetovano i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama tisuća godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku, dostupna čovjeku da zadovolji sve njegove biološke potrebe. 

Fokus se postavlja na kalorijsku vrijednost hrane, a zanemaruje se vrsta hrane koja direktno djeluje na hormonalnu ravnotežu ljudskog organizma. U toj priči o “unosu i potrošnji kalorija” stručnjaci zaboravljaju reći (ili vjerojatno ni sami to ne znaju) da hormoni zapravo imaju najveći utjecaj na promjenu tjelesne težine, a ne količina unesenih i potrošenih kalorija. Poznato je npr. da nedostatak hormona štitnjače (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti do povećanja tjelesne težine, kao što i višak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja. Poznato je i da hormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju ili ga sami proizvodimo previše (npr. kod stresa i nedovoljno sna). Međutim, kod najvećeg broja slučajeva, uzrok debljanju je jedan drugi hormon – inzulin.

Namirnice bogate ugljikohidratima (šećerom i škrobom), kao što su krumpir, riža, kruh, tjestenina, peciva, kolači, odnosno bilo što načinjeno od brašna i šećera, razgrađuju se u probavnom sustavu na osnovne molekule šećera – glukozu. Glukoza se brzo apsorbira u krvotok, što dovodi do naglog podizanja razine šećera u krvi i odmah potom se iz gušterače izlučuje inzulin koji ima zadatak da ukloni šećer iz krvi. Inzulin to radi tako da jedan dio glukoze šalje u mišiće i jetru, kao gorivo za sljedećih nekoliko sati, a ostatak šećera pretvara u masnoću i pohranjuje u masnim stanicama kao zalihu energije “za kasnije”.

Kako je u čitavom krvotoku normalno imati samo 5 grama glukoze, jer je sve preko toga toksično i opasno za zdravlje, tako inzulin brzo isprazni krvotok od glukoze pa je šećer u krvi nedugo nakon jela još niži negoli prije jela. Tijelo tada “misli” da mu nestaje goriva (energije), ali još uvijek visoka razina inzulina u krvotoku sprečava korištenje one spremljene masnoće za energiju. Jer, dok god je inzulin prisutan u krvotoku ne može doći do sagorijevanja pohranjene masnoće, budući da inzulin na neki način “zaključava” masnoću unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom koja će dati brzu energiju. Ako tada posegnemo za ugljikohidratima, tijelo ih ponovno sprema kao energiju u vidu masnih naslaga sve dok je inzulin u krvi visok i tako se vrtimo u krug.

Drugim riječima, visoka razina inzulina u krvi, zbog prehrane bogate šećerom i škrobom, dovodi do nakupljanja masnih naslaga i debljanja. I obrnuto, niska razina inzulina omogućuje masnim stanicama da polako otpuštaju svoj sadržaj masnoće što dovodi do njezinog sagorijevanja i mršavljenja. Dobra vijest je da sami možemo utjecati na količinu inzulina u krvi. To je, dapače, relativno lako, potrebno je samo pozorno birati hranu koju unosimo u organizam. Šećer i drugi ugljikohidrati izazivaju izlučivanje inzulina, dok masnoća i proteini ne dovode do iste stimulacije ovog hormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskom količinom ugljikohidrata, kod osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom, gotovo bez greške dovodi do mršavljenja. Budući da se istovremeno može jesti ostala hrana (osim ugljikohidrata), kod ovakvog načina mršavljenja nema gladi

Ako smatrate da su informacije koje ste ovdje dobili za vas vrijedne i ako želite podržati moj volonterski rad na ovom blogu, možete to učiniti novčanim darom.

Copyright © 2010-2014 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.