Vase price: iskustva sa LCHF prehranom 2

Silvija, 26 godina, Zagreb

Drago mi je sto mogu ovu pricu podijeliti sa svima, u nadi da cu uspjeti olaksati barem nekolicini ljudi njihove patnje (bilo to debljina, dijabetes ili nesto trece). U mojem slucaju to je bila debljina, i pri svakoj pomisli na mrsavljenje svi pomislimo odmah na gladovanje, odricanje, blagim rijecima mucenje... Tako je bilo i u mojem slucaju dok nisam sasvim slucajno naletjela na Anitin blog. Njezine rijeci kao da su u mojoj glavi otjerale maglu i sve je odjednom postalo tako jednostavno, moja patnja u gladovanju je prestala, jer sam prije otkrica LCHF doslovno svaki dan gladovala, brojala kalorije itd..

Napocetku mi je bilo jako tesko prihvatiti cinjenicu da mogu jesti i pritom mrsavjeti, no odlucila sam pokusati jer mi je sve zbilja imalo smisla! Pomislila sam sto mogu izgubiti, osim kila, nista!! Prvi dan sam bila presretna, napokon nisam gladna!! Mogu jesti, i da, pritom se bacila na sir, vrhnje i spek (mljacc), koja ironija, smijala sam se samoj sebi! Moj osmijeh je postao jos bolji i veci kad sam na vagi vidjela kako brojke lagano klize prema dolje, a muzevoj sreci nije bilo kraja jer kako je on sam rekao, nisam ljuta i ne „grizem“ sebe i sve okolo sebe, zapravo sam bas suprotno, postala jedna sretna i energicna zena. O tome koliko sam si poboljsala zdravlje mogla bi napisati tri stranice, nisam vise depresivna osoba, bolova u nogama i grceva vise nema, bolovi u ledjima kao rukom odneseni, nisam napuhnuta, nema pmsa i svih tegoba vezanih uz pms, nema one „tezine“ i sve obavljam s lakocom, jednostavno prstim od energije!

Jednostavno napisano moje iskustvo s LCHF je samo pozitivno, i iskreno LCHF cu prakticirati do kraja svojeg zivota (barem se truditi) jer mi je doneslo samo dobre i pozitivne stvari u njemu, najvise mi je nekako drago sto sam se uspijela izvuci iz kruga depresije u kojem sam zaglavila vec duzi period i imala nagle promjene raspolozenja. Nemogu opisati kako mi je drago sto ja opet mogu biti ja! I da vjerovali ili ne, nisu mi trebale tablete, jednostavno prehrana je bila dovoljna da me izvuce!! Od kada sam otkrila ovu „jednostavnu formulu“ u 9. mjesecu 2010, kao od sale su se 26 kilograma istopila sa mene u roku od 6 mjeseci. Bez gladovanja, bez nekakvog mucenickog vjezbanja, ironicno zar ne? Jos moram napomenuti da mi je posebno draga cinjenica, da otkako smo na LCHF, nitko nije bio bolestan, niti jednog jedinog dana, doktorima idemo samo na obavezne kontrole. Stvarno sta li jos moram reci o LCHF?

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Mina, 38 godina, Bergen (Norveska)

Danas je mesec dana mog LCHF-ovanja i skoro mesec druzenja sa vama. Pa evo podnosim izvestaj postignutog! Smrsala sam 7,4 kg, u struku izgubila 9 u bokovima 6 cm. Nadutost stomaka je potpuno nestala, stomak je potpuno ravan. Biohemijske analize pokazuju milion crvenih krvnih zrnaca vise nego pre dva meseca, holesterol manji za 1,5 , secer za 2, natrijum koji je bio u manjini dosao je na normalu (iako i dalje nejedem so), transaminaze pefektne, kreatinin (jako bitan za moje bubrege) kao kod bebca, trigliceridi smanjeni za trecinu!

E sada malo o onome sto me je pratilo ovih mesec dana! Na samom pocetku strasan umor, pospanost, glavobolja u prva tri dana, gorak gotovo metalan ukus u ustima i osecaj da cu pojesti sve pred sobom, povremen bol ispod desnog rebarnog luka! Sada, energije da jedva uspem da se preko noci zadrzim u krevetu 5-6 sati (sreca nemam muza inace bi me ostavio, auto sam potpuno izbacila iz upotrebe (trazi mi telo fizicki angazman) bol ispod rebarnog luka je nestao, glavobolja takodje, glava ne boli vise, ten nikada bolji, zelje za slatkisima nema a i ono malo celulita koji se jedva primecivao kada bi se ustinula je nestao. Kafa je takodje postala proslost!

Jos koja rec sta sam jela. Dobar jutarnji kruh sam spremila jednom, bez cimeta bi ga i mogla, sa cimetom nikako, nisam ga vise ni koristila. Pila sam jogurt sa 3,9 mm 3 puta nedeljno, maline svako drugo jutro u smoothiju, u jedan obrok ubacivala sir (svezi, kackavalj, mozzarelu) i jako vodila racuna o kombinaciji hrane. To prakticno znaci da nisam mesala ribu sa mlecnim proizvodima niti kupus sa ribom. Uz ribu sam jela, blitvu, spanac, rendani celer, przene tikvice. Pila sam po dve solje zelenog caja dnevno, ostalo vodu.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Jelena, 49 godina, Beograd

Kao dete bila sam mrsavica koju su terali de jede, a od puberteta pocinje postepeno problem sa viskom kilograma. Prvo 1-2, da bih unazad 15ak godinam, sa tri porodjaja iza sebe, i s godinama taj visak bio konstantno sa manjim prekidima oko 20-30 kg. Napominjem da sam visoka pa mnogima taj visak ne deluje da je toliki. Glavni problem: iako lici da bi mi glavni problem trebao biti skidanje kg, meni je glavni problem bio taj sto nisam imala dobru kontrolu nad onim sto radim (jedem). Kao nekome ko je profesionalno uspesan i efikasan, imam veliku porodicu, sa svim sto obaveze u porodici podrazumevaju, jasno mi je da sam u mnogome control freak i navikla sam da imam kontrolu nad svim sto radim. Oko unosa hrane kontrolu nikako nisam imala i to mi je bio najveci problem: kako (opet) steci kontrolu?

Iskustvo sa dijetama:
Redukcione dijete (smanjenje kalorijskog unosa, od svega pomalo raspodeljeno u 5 obroka, pod nadzorom jednom dr. Pfaf, a druga dva puta kod lekara u D. Zdravlja): hrana je bila raznovrsna, gubitak kg je postojao, a glavni problem je bio skoro konstantan osecaj gladi uz povremena brljanja, grizu savesti i sve sto s tim ide. Gubitak kg do 14 kg u periodu nekoliko meseci. Naravno prekid dijete usledi posle znacajnijih brljanja, uz osecaj krivice, povratak starim obrascima i svakako jo-jo..


Protekal: hrana koja nije sasvim neukusna, ali vestacko kako jeste (sve je u kesicama: proteinski praskovi koji dodatkom vode postaju: hlepcici, supa, milk sejk i sl) monotono i nezanimljivo. Osecaj gladi mali i izdrzljiv. Gubitak kg fascinantan: 5 kg za 5 dana. Problem:znacajno pogorsanje zdravlja posle 5 dana dijete, odnosno aktiviranje lupusa koji je pre toga bio u remisiji 4 godine. Naravno: hitan prekid dijete i visenedeljno vracanje bolesti pod kontrolu..


Zelena kafa: nista, prijatna kafica, ali efekti nikakvi.


Montinjak: prijatno iskustvo u smislu da je hrana ukusna, ali gubitak kg prakticno nepostojeci, i osecaj gladi povremeno prilicno snazan.


Gladovanje: u par navrata sam gladovala po nekoliko dana, najduze 11 dana. Gubitak kg: oko 4 kg, i to u pocetku. Osecaj je bio interesantan, posle prva 2-3 dana osecaj gladi se gubi, priliv energije solidan. Ipak, posle 11 dana prekidam: efekta u gubljenju kg nema, a ne mogu bas na duge staze nista ne jesti, javljaju se povremeno, a sve cesce vrtoglavice..


Meseceva dijeta: kao za nekog ko ima iskustvo u gladovanju, nije bilo tesko, ali efekata prakticno nema. Jednom ima, drugi put nema.. Sve u svemu, nikakva korist.

Zdravstveni rizici: nalazi krvi su mi oduvek bili u granicama normale. Ipak, bolujem od koznog oblika lupusa zadnjih 7-8 godina, i sa prosirenim venama imam problema od ranije mladosti, a operisala sam obe noge pre dve i po godine. Pri prelasku na lchf cela ideja mi je delovala prilicno sumanuto i bila sam vrlo skepticna. Svideo mi se deo o sto manje rafinisanim namirnicama, ali onaj deo o malo UH, a posebno puno masnoce: to mi je bilo vrlo sumnjivo. Ipak, zainteresovala sam se, za svaki slucaj uradila analize krvi pre prelaska na lchf, pa prvi put posle mesec dana lchf, i poslednji put pre nekih mesec dana.

Od 1.09.2010. sam striktno na lchf. Prva nedelja je bila neobicna, imala sam smetnji sa probavom. Posle se to regulisalo izvanredno, sto vazi i danas. Dakle, u tom periodu sam izgubila oko 12 kg, skokovito, sa povremenim periodima stagnacije. U periodima kada nisam slabila jednostavno sam se i dalje hranila lchf i ti periodi su spontano prolazili i opet je dolazilo do gubljenja kila. Uz promene u ishrani jos tri clana porodice su se samo delimicno pridruzila, odnosno samo su smanjili unos UH. Vec i to je bilo dovoljno za gubitak kilograma, tako da smo u tom periodu (od 1.09.) nas cetvoro ukupno izgubili preko 40 kg!! Osecaj gladi je postao sasvim normalan, nema prisile da se ista pojede, zudnje da se neka vrsta hrane (najcesce testo ili slatko) pojede sad i odmah vise uopste nema i iskusenjima svake vrste (kolaci, testa i sl.) odolevam bez ikakvih problema, sto mi je ranije bio najveci problem. Osecam se odlicno, puno energije, sve vreme sam zdrava, nikakvih ni objektivnih, ni subjektivnih smetnji nisam imala. Sto se tice laboratorijskih nalaza, oni su uvek bili u normali, ali su recimo transaminaze bile na gornjoj granici pre prelaska na lchf, a na poslednjoj analizi: holesterol i trigliceridi su se spustili i sad su u donjem segmentu referentnih vrednosti, a transaminaze su u proseku referentnih vrednosti.

Sve su svemu: moje iskustvo sa lchf ne samo da je izvanredno, korisno i prijatno, vec sam zakljucila da je to jedna od najznacajnijih stvari koje sam promenila u svom zivotu.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Vase price: iskustva sa LCHF prehranom 1

U slijedecih nekoliko postova cete moci citati iskustva sa LCHF prehranom koje su neke drage citateljice odlucile podijeliti sa nama. Ovom prilikom im se jos jednom zahvaljujem :)

Sandra, 39 godina, Zagreb

Od 11.11.2010. sam na LCHF prehrani, početnih 85 kg, problemi sa želucem uzrokovani Helyco bakterijom, mučnina, napuhavanje, plinovi, dijareja skoro svaki dan. Tegobe sa kralježnicom i koljenima zbog viška kilograma u vidu bolova i uklještenja svako malo.

Već nakon 3-4 dana prehrane bez šećera i ugljikohidrata nestalo je nadutosti i plinova, probava se normalizirala, stolica normalna 1 x dnevno. Nakon 2 tjedna prvo vaganje je pokazalo 3 kg manje što mi je bio dodatni poticaj, a vaganje prije Božića, dakle 6 tjedana LCHF prehrane, vaga pokazuje 7 kg manje. Problemi sa želucem su nestali, nema više mučnine, žgaravice ni bolova. Nakon 4 tjedna LCHF-a odlazim na sistematski, rezultati: masnoća u krvi sa 7 pala na 5.1, šećer 4,9. Kralježnica i koljena su odlično i više me ne bole.

Do danas 01.03.2011. lakša sam za 13 kg, trenutno imam 72 kg. Odlično se osjećam, puna sam energije, oko mene svi bolesni, gripozni no meni ništa. Čak su moji ukućani bili bolesni, meni ništa. Jako sam zadovoljna ovim načinom prehrane, nisam ni u jednom trenutku bila gladna niti se osjećala loše i zato ću se tako hraniti i dalje. Uz ovu prehranu sam počela intenzivnije plivati, saunirati i šetati po prirodi sa psom jer me energija jednostavno tjera na kretanje.

Cilj mi je skinuti još 5 kg do proljeća što neće biti nikakav problem. Ponekad si priuštim i pokoji kolač (za sada samo LCHF kolači) a sa vremenom ću si priuštiti i šnitu kruha kojeg sama pečem ili integralne tjestenine. No ne baš previše jer sam primijetila da mi od takvih ugljikohidrata počinju tegobe sa želucem po čemu se može zaključiti da meni osobno šećeri i ugljikohidrati iz žitarica ne odgovaraju. Ustvari, meni koja sam obožavala tjesteninu u svim oblicima više uopće ne nedostaje. Obzirom da jedem puno više povrća, mislim da su mi ti ugljikohidrati sasvim dovoljni.

Željela bih samo još spomenuti i moju mamu koja ima 60 godina i bila je dijabetičar. Šećer joj je varirao između 7-10 jer je ona i inače jako pazila na prehranu kako bi izbjegla uzimanje lijekova. Šećer joj se pojavio u zadnjih 5-6 godina. Prihvatila je LCHF, skinula 7 kg i skroz regulirala šećer koji joj sada ne prelazi 5. Prezadovoljna je sa ovim načinom prehrane toliko da kad zove obitelj na ručak, svi jedemo LCHF.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

D.M. 28 godina, Rijeka

Imam 28 godina. Oduvijek sam jela dosta voća i povrća, dosta riže i tjestenine, malo ribe, malo mesa, malo mliječnog - light naravno, puno vode, gotovo nimalo masti. Trebam napomenuti da sam namjerno izbjegavala sve masno da se ne udebljam, od običnog ulja u salati do bilo čega prženog. Nastojala sam izbjegavati i slatkiše, tako da sam povremeno uzimala po nekoliko kockica čokolade ili keksa, a rijetko kolače i peciva. Kretanje - kako bih stigla, uglavnom pješačenje, i katkad vježbanje kod kuće. Nisam nikad imala prekomjernu težinu, ali sam uglavnom nastojala što manje jesti. Nisam imala ni nekih zdravstvenih poteškoća.

Međutim, u zadnjih par godina, počeo se sakupljati celulit, pa i salce na trbuhu (otprilike 2 godine nakon poroda). Suha koža, suha kosa. Napadaji gladi ubrzo nakon jela, uz nervozu i tresenje ruku. Po krvnim pretragama, nizak šećer i malo povišen kolesterol, ostalo sve u redu. Krenula sam na LCHF iz ljubavi prema siru i orašastim plodovima, koje sam do tada izbjegavala. Izbacila sam šećer, kruh, tjesteninu itd. Nakon nekoliko tjedana celulit se gotovo sasvim povukao (bez dodatnih aktivnosti), trbuh se vratio u mladost. Koža divna, kosa mi je postala normalna. Kad ogladnim, samo sam gladna, a ne neuračunjiva, i mogu dočekati jelo.

Gotovo i nemam potrebu za slatkim, možda jednom tjedno uzmem kockicu čokolade. Manja količina hrane me zasiti. Puna sam energije, a PMS simptome već dugo nisam primijetila. Što se voća tiče, jedem uglavnom sezonsko - kad mi se jede. Mahunarke također, ali to je otprilike jednom u dva tjedna. Najviše jedem povrće, ribu i orašaste plodove. Krvne pretrage nisam još ponovila, to radim samo kad me doktorica natjera. A otkad sam otkrila da svinjska mast briše borice oko očiju i usta, nitko sretniji od mene! Uglavnom, već 6 mjeseci prakticiram ovaj način prehrane. U prvih mjesec dana sam primijetila najznačajnije promjene, koje su se sada ustalile. Ovaj način prehrane meni osobno jako odgovara i izvrsno se osjećam!

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Tea, 27 godina, Zagreb

Jako sam visoka i uvijek vitka, 184 cm, 69-70 kg. Nikad nisam imala vecih problema sa kg, no znala sam varirati do 5 kg u plusu/minusu (uvijek preko zime nabacim tih nekoliko kg viska, jer su UH bili moji najdrazi prijatelji). Nekih pola godine prije otkrivanja LCHF (u 09 mj 2010g), bila sam pola godine na Montignacu odnosno nakon citanja njegove knjige, usvojila sam nove navike o namirnicama sa visokim/niskim GI + namirnice koje se ne smiju kombinirati. No onda sam na Coolinarki otkrila raspravu i krenula citati blog - procitala ga u dahu i odonda ga pratim. Ustvari, bila mi je jaaako logicna cijela ta muljaza i napad na prirodne masnoce, crveno meso i jaja + uzdizanje na pijedestal "zdrave" UH. Naime iz osobnog iskustva mogu potvrditi da su bijelo brasno i secer + svi oni razni dodaci i aditivi cisto zlo i kemija koja te navuce kao ovisnika. Dovoljno je da nekoliko dana zaredom jedes takvu hranu i vise jednostavno ne mozes prestati.

Znaci, ja nisam nikad imala vecih zdravstvenih problema (kuc-kuc) ali mi je jaaako pasalo za organizam (i jako sam se dobro osjecala) kada sam prestala jesti light proizvode i zamjenila ih jajcima, domacim vrhnjem i maslacom + maslinovim uljem, a izbacila biljna ulja za kuhanje, krumpir (prije sam ovisna bila) i sve od bijelog brasna (ali bijelo brasno sam izbacila jos na Montignacu). Krvnu sliku sam radila u prosincu i bila je odlicna (uvijek je bila dobra) te u svakom slucaju mi se vrijednosti nisu pogorsale od unosenja zdravih masti. Tih nekoliko kg sam izgubila i rjesila se ovisnosti o UH.

No moram napomenuti s obzirom da se ne debljam toliko lako, ostavila sam u prehrani voce. Ne jedem svaki dan hrpu voca, ali kad mi se jede pojedem kiwi, jabuku, ili sezonsku vocku. S time da banane skoro uopce ne jedem, mozda jednom u mjesec/dva. Isto tako si par puta mjesecno dozvolim integralno tijesto/quinoa/bulgur/leca koje onda uvijek napravim sa povrcem.

Za mene LCHF znaci definitivno izbacivanje proizvoda od bijelog brasna, secera, svih polugotovih "delicija" iz ducana + sve sto se kupuje u vrečici, biljnih ulja, light proizvoda itd. Za mene LCHF znaci uvodjenje u prehranu namirnica u sto prirodnijem obliku: sa mesa ne skidam masnocu ako je ima, ne bojim se jaja, pijem punomasan jogurt/kefir, jedem punomasne sireve, normalno vrhnje, povrce i voce samo sezonsko, itd. Nisam nikad shvatila LCHF kao prehranu gdje se inzistira (!!) na povecanom unosenju masti. Shvatila sam je kao prehranu gdje se bez straha prihvacaju i jedu prirodne masnoce, opet naglasak na prirodno(!!) i neobradjeno.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

GAPS - Crijevno psihološki sindrom

Recenzija knjige Crijevno psihološki sindrom: Prirodno liječenje autizma, dispraksije, ADD-a, disleksije, ADHD-a, depresije i shizofrenije, autorice dr. Natashe Campbell-McBride

Recenziju napisali: Kathryne Pirtle i dr. John Turner
S engleskog preveo: Domagoj Džojić.

Baš kao što je dr. Weston Price nastojao definirati parametre koji su utjecali na loše zdravlje njegovih pacijenata tako i dr. Natasha Campbell-McBride omogućuje naše bolje razumijevanje skrivenih čimbenika prisutnih kod ljudi oboljelih od poremećaja mozga i mentalnih bolesti čiji je broj u porastu. Posljednje procjene pokazuju npr. samo za autizam da je jednom od 150 djece dijagnosticirano takvo stanje. Iako se za poremećaje mozga kao što je autizam ili ADD/ADHD, kao i psihijatrijske bolesti poput depresije, shizofrenije i bipolarnog poremećaja, obično odgovor traži u genetici, genetika ne može objasniti eksponencijalni porast ovih zdravstvenih i razvojnih problema, kaže dr. Campbell-McBride, jer genetske promjene djeluju puno sporije.

Studirajući zdravstvena stanja stotina pacijenata oboljenih od autizma, poteškoća s učenjem, psihijatrijskih bolesti i drugih teškoća, Campbell-McBride je otkrila da u gotovo svim slučajevima ova djeca i odrasli pate od probavnih tegoba, i to često ozbiljne prirode. Kroz svoje istraživanje, ustanovila je jasnu korelaciju između nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksičnosti od kemikalija nastalih od neprobavljene hrane, koje mogu ozbiljno ugroziti kemiju mozga. Za ovaj je odnos skovala naziv Crijevno psiholoski sindrom (Gut and Psychology Syndrome) ili GAPS.

Ali ako dijete pokazuje simptome autizma ili ADD/ADHD u ranoj dobi, kako je već kod tog djeteta mogla nastati slaba probava? Uzroci su obiteljski i generacijski, objašnjava dr. Campbell-McBride. Baš kao što je dr. Price ustanovio da bez adekvatne prehrane svaki novi naraštaj daje djecu slabijeg zdravlja, tako i dr. Campbell-McBride postulira da loša crijevna flora i probava prelaze s jednog naraštaja na drugi.

Prilikom rođenja djeteta, ono prima majčinu floru prolaskom kroz porođajni kanal. Ako majka već ima povijest uzimanja antibiotika ili kontracepcije i loše probavno zdravlje, njezina će flora vrlo vjerojatno biti nezdrava. Ukoliko ne doji dijete, crijevna će flora djeteta biti nadalje ugrožena. Kod djeteta će obično nastati probavni problemi kao što su grčevi, nadimanje, proljev, zatvor, teškoće s hranjenjem, oštećenja crijeva i neishranjenost veoma rano u životu i bit će kao tipično - pogođeno alergijama. Dijete će vjerojatno imati česte upale uha, a zbog liječenja antibioticima stanje će biti samo gore.

Loša bakterijska flora i probava srž su ozbiljnih zdravstvenih problema. Kad se djeca rode s neravnotežom crijevnih bakterija ili crijevnim disbiozama, ona su sklona oslabljenom imunosnom sustavu i podložna su bolestima. Dr. Campbell-McBride iznosi na svjetlo duboke Hipokratove teze da: “Sve bolesti počinju u crijevima”, i onu oca moderne psihijatrije, francuskog psihijatra Phillipea Pinela, koj je rekao: “Primarno sjedište ludila je područje želuca i crijeva.”

Dijete ili odrasli na prehrani bogatoj teško probavljivim ugljikohidratima kao što su žitarice i i industrijska hrana nastavit će poticati stanje crijevne disbioze koja je u podlozi svega. Dr. Campbell-McBride tvrdi da će osobe s oštećenom crijevnom florom upravo čeznuti za onom hranom koja podržava razvoj nezdravih bakterija, sve do isključivanja i odbijanja druge hrane.

Dr. Campbell-McBride je zabilježila da mnogi problemi s crijevnom florom počinju s neprirodnim množenjem gljivice, Candide albicans. Ovo se obično događa kad tijelo ne proizvodi dovoljno želučane kiseline da razbije bjelančevine u peptide prije ulaska u tanko crijevo. Kad u tanko crijevo uđe nedovoljno probavljena hrana, gušterača na taj način ne dobiva signal za otpuštanje dovoljne količine sokova gušterače. Budući da osobama s GAPS-om nedostaje zdrava bakterijska flora, nedostatna im je i proizvodnja enzima zvanih peptidaze. Ove enzime uobičajeno proizvode enterociti na resicama tankog crijeva i oni dalje razbijaju bjelančevine i ugljikohidrate u hranjive tvari koje se mogu iskoristiti. Kad je posrijedi loša flora, sluznica probavnog trakta postaje također oštećena i razvija se sindrom propusnosti crijeva.

No što se u stvari događa u crijevu da može poremetiti kemiju mozga? Neprobavljeni ugljikohidrati, slaba probava i brojčana nadmoć Candide rezultiraju proizvodnjom etanola i acetaldehida, što može imati teške posljedice na kemiju mozga i razvoj. Svi znamo da je alkohol izuzetno toksičan, osobito za fetus u razvoju ili dijete.

Osim slabljenja želučane kiseline i enzima gušterače, neki od učinaka produžene prisutnosti alkohola zbog brojčane prevlasti Candide u tijelu uključuju oštećenje sluznice crijeva i rezultirajuću oslabljenu apsorpiju, nedostatke nutrijenata, stres na imunosni sustav, oštećenja jetre, nakupljanje toksina, starih neurotransmitera i hormona koji mogu uzrokovati nenormalno ponašanje, mentalnu retardaciju, gubitak pamćenja i omamljenost.

I mnogi drugi toksini i bakterije se zbog loše probave rutinski mogu naći u uzorcima stolice pacijenata s GAPS-om od kojih mnoge proizvode neurotoksine koji mogu imati za posljedicu autistično ponašanje.

Cjepljenje za djecu s nezdravom crijevnom florom i pratećim problemima probavnog i imunosnog sustava predstavlja izniman napor za imunosni sustav. Dr. Campbell-McBride stoga savjetuje veoma opreznu primjenu pojedinačnih cjepiva za ograničen broj bolesti, koja bi se djetetu mogla dati samo kad mu je probavno zdravlje poboljšano.

Koja su dakle rješenja da se loša probava preokrene u takvu koja će omogućiti lijepo napredovanje pacijenta? Dr. Campbell-McBride naglašava važnost nutritivno bogatog plana prehrane koja će biti sasvim lišena žitarica ali i mliječnih proizvoda u početku, a koja će pružati visoko kvalitetno, organski uzgojeno meso, perad, ribu, orašaste plodove, jaja—osobito sirove žumanjke—kuhano povrće siromašno škrobom, svježe voće, juhe od kosti, tradicionalnu fermentiranu (ukiseljenu) hranu i obilje tradicionalnih masnoća. Preporuča dodatke ulja jetre bakalara, riblje ulje, probranih enzima, dodatak želučane kiseline i probiotike kako bi se crijeva oslobodila bakterija koje se množe i kako bi se mogla razviti zdrava crijevna flora.

Dr. Campbell-McBride se usredotočuje na uklanjanje namirnica koje hrane prekomjeran rast Candide, stvaraju peptide slične morfinima ili stvaraju alergijski odgovor a to je prehrana bez žitarica, šećera i konvencionalnih mliječnih proizvoda. Nakon što se crijevna flora popravi, preporuča uvođenje jogurta iz kućne radinosti i to postupno a potom i sira. Kad se jednom želučana kiselina normalizira i razvije zdrava crijevna flora, namirnice bogate hranjivim tvarima zamijene one siromašne, probavni sustav ozdravi a probava popravi, tada će nastupiti napredak u mentalnom i tjelesnom zdravlju.

Njezin je savjet čim prije krenuti s ovim koracima kako bi uspjeh bio izvjesniji. Ona je svjesna poteškoća koje imaju roditelji kada krenu s promjenama u prehrani malog djeteta, i na veoma obziran način nudi metodu kako potaknuti uzimanje novih namirnica određenim načinima nagrađivanja. Ona doduše ne pokriva izazove promjene prehrane kod adolescenata ili odraslih no uvjereni smo da njene informacije mogu biti pomoć za liječnike, roditelje, prijatelje i osobe koje skrbe za bolesne kako bi bolje shvatili nužnost da pomognu svojim pacijentima i svojim najdražima i da uvedu u čim većoj mjeri plan prehrane koji savjetuje. U svakom slučaju, potpuno je jasno da je najbolje vrijeme za uvođenje preporuka dr. Campbell-McBride dok je dijete još veoma maleno, kako bi se tako na najmanju moguću mjeru svela šteta uzrokovana disbiotskom florom i psihosocijalne posljedice zbog nenormalnog ponašanja koje prati neurotoksične učinke za mozak.

Prema dr. Campbell-McBride, bezglutenska prehrana koja se obično prepisuje djeci s autizmom obično ne dovodi do poboljšanja, budući da su namirnice bez glutena koje se mogu naći na tržištu samo još jedan oblik osiromašene “junk food” hrane koja potiče rast kandide i doprinosi nastanku loše probave.

Iako dr. Campbell-McBride ukazuje na probleme s mlijekom, ona se ne osvrće na razliku između pasteriziranog mlijeka i sirovog mlijeka krava sa zelene paše. Mnogi su roditelji otkrili kako sirovo mlijeko uvelike ublažuje simptome autizma kod njihove djece. Uz to, ona preporuča zamjenu brašna mljevenim orašastim plodovima ali ne spominje postupak namakanja koji orašaste plodove čini probavljivijima.

Knjiga sadrži i predivan odjeljak s receptima a iza toga je i dio s detaljno objašnjenim važnim dodacima prehrani. Na kraju svoje knjige, dr. Campbell-McBride naglašava značaj prirodnog pristupa liječenju infekcija uha i zatvora.

Načela dr. Campbell-McBride omogućuju osobama koje se bave alternativnim liječenjem uspješan pristup za liječenje pacijenata pogođenim alergijama. Alergije na hranu su izvor neprekidnog stresa za imunosni sustav. Ne manifestiraju se samo u vidu dispepsije, bolova u trbuhu i promjena u funkciji crijeva, nego mogu rezultirati i i čitavim spektrom nelokalnih simptoma kao što su glavobolje, bolovi zglobova i ekcemi.

Iako se bit rada dr. Campbell-McBride odnosi na korelaciju između probavnih tegoba i poremećaja mozga, teškoća s učenjem i mentalnih bolesti, ne smijemo podcijeniti vjerojatnost da su ovi isti probavni poremećaji sama srž eksponencijalnog porasta degenerativnih bolesti zapadnog svijeta. Očito nam je potreban pomak paradigme kad se radi o uzrocima i liječenju naših tegoba. Dr. Campbell-McBride pruža izvrsnu polazišnu točku.

Knjiga je dostupna na hrvatskom jeziku u elektronskom izdanju: GAPS Crijevno psihološki sindrom (E-KNJIGA)

Prehrambena revolucija

Upravo sam zavrsila citanje knjige Matrevolutionen (Prehrambena revolucija) koju je napisao doktor Andreas Eenfeldt. Knjiga je izasla pocetkom sijecnja i vec je prodana u vise od 15 000 primjeraka, oborila je sve rekorde u brzini prodaje neke knjige u Svedskoj. Toliko je LCHF ovdje popularan. Andreas Eenfeldt je specijalist opce medicine. Prvenstveno je zainteresiran kako prehrana i stil zivota mogu poboljsati zdravlje pacijenata i smanjiti njihovu potrebu za uzimanjem lijekova. Bavi se pisanjem svedskog najpopularnijeg LCHF bloga Kostdoktorn (Doktor za prehranu) te je angaziran kao predavac kako za javnost tako i za medicinsko osoblje. Na svom blogu dnevno izvjestava o najnovijem istrazivanju na podrucju prehrane i zdravlja, cesto i sa internacionalnih konferencija. I sam zivi prema svojim preporukama u LCHF stilu. Najvazniji mu je cilj, kako sam kaze, da prosiri saznanje o tome kako zastrasujuci broj Svedjana danas pati od debljine i zapadnjackih bolesti na racun zastarjelih prehrambenih smjernica, te da sprovede prehrambenu revoluciju.

Kako je sve zapravo zapocelo u Svedskoj? Osim doktora Eenfeldta, kljucna osoba za promicanje LCHF-a u Svedskoj je bila doktorica Annika Dahlqvist koja je promjenu dozivjela na vlastitom primjeru. Ona je bila jedna od mnogih koja je cijeli svoj zivot imala prekomjernu tjelesnu tezinu. Nakon svake dijete za mrsavljenje, kada bi dostigla zeljenu tezinu i pocela jesti do sita, kilogrami su se vracali. Od pocetka 90-tih godina pocela je izbjegavati masnoce i tada je izgubila svaku kontrolu nad svojim kilogramima. Bila je konstantno mucena gladju i svaki njezin pokusaj drzanja dijete zavrsavao se tako sto bi se ona, protiv svoje volje, nasla u kuhinji jeduci. Tako je nakupila 20 kilograma. Vremenom je bivala sve bolesnija. Dobila je fibromijalgiju i zglobovi na rukama i ramena su oticali i boljeli. Svaki mjesec je primala kortizonske injekcije u ramena, koje su davale kratkotrajni efekat. Pokusaj da smrsavi uz pomoc duzih setnji nije uspijevao, umjesto toga dobila je bolove i u koljenima. Stomak je neprestano bio napuhnut i otecen, gasevi i bolovi u stomaku svakodnevni. Imala je ukocene i bolne misice. Visoki radni tempo pod neprestanim bolovima doveli su je do burnouta i prisilnog bolovanja. Dahlqvist nije shvacala kako se sa 55 godina mogla osjecati tako istrosena.

U listopadu 2004 njezina kci je dosla kuci sa svojih studija medicine. Ispricala je majci kako su na fakultetu proveli jedan eksperiment gdje su studenti podijeljeni u vise grupa isprobavali razne dijete za mrsavljenje. Kcerkina grupa je isprobala low carb (niskougljikohidratnu prehranu) i ona je izgubila tri kilograma za tjedan dana. Doktorica Dahlqvist, koja je u principu isprobala sve, odlucila je odmah testirati i tu novu dijetu. Tada se sve promijenilo. Te zime mrsavila je jedan kilogram tjedno i dosla skoro do svoje idealne tezine. Glad i neprestana potreba za jelom su potpuno nestali. Nakon nekoliko mjeseci, na svoje veliko iznenadjenje, otkrila je da je fibromijalgija nestala. Ramena i zglobovi je vise nisu mucili a stomak je bio potpuno miran i ravan. Ona je ovo dozivjela kao cudo i vise nije mogla sutjeti. Pocela je svojim pacijentima davati savjete za promjenu prehrane i rezultati su bili fantasticni. Pocela je pisati otvorena pisma u novine, davati intervjue i pisati blog da podijeli svoja saznanja sa drugima. Njezina poruka je bila jasna, osobe sa prekomjernom tjelesnom tezinom i dijabericari trebaju jesti LCHF low carb higf fat (manje ugljikohidrata vise masnoce). Sa svojim totalno beskompromisnim stilom privukla je veliku paznju u medijima, naslovnicama i televiziji. Uskoro su svi imali ”misljenje” o njoj. Jedni su joj bili beskrajno zahvalni sto im je ukazala put do boljeg zdravlja, drugi su je izrugivali i ignorirali. Dahlqvist je uporno nastavljala sa svojom misijom, pisuci knjige, i odrzavajuci predavanja diljem zemlje.

2005 godine Dahlqvist je prijavljena socijalno-zdravstenoj upravi od strane dvojice dijetista, jer je preporuka dijabeticarima da jedu masnoce bila vrlo kontraverzna u to vrijeme. Dijetisti su smatrali da Dahlqvist ugrozava zivot pacijenata i htjeli su to zaustaviti. Ali ova njihova prijava dovela je do potpuno suprotnog efekta i zapravo postala odlucujuca za daljni razvoj dogadjaja. Socijalno-zdravstvena uprava je povela istragu koja je potrajala preko dvije godine. Strucnjaci su istrazili svu znanstvenu literaturu o niskougljikohidratnoj prehrani i u sijecnju 2008 Dahlqvist je oslobodjena optuzbi. Ovo je odjeknulo kao bomba u novinama. Uslijed cijele te zucne debate oko masnoca u prehrani, socijalno-zdravstena uprava stala je na stanu pobornika ”masne dijete” za koju su tako mnogi mislili da je stetna. Zakljuceno je da ”niskougljikohidratna prehrana stoji u skladu sa znanoscu i isprobanim iskustvom za redukciju tjelesne tezine i dijabeticare tip 2 jer su znanstveno dokazani dobri efekti te nikakvih dokaza o opasnosti ovakve prehrane nije pronadjeno”.

Dahlqvist i Eenfeldt nisu jedini lijecnici pobornici ovakve prehrane. Brojni lijecnici, znanstvenici, profesori i znanstveni novinari slazu se sa cinjenicom da zasicena masnoca nije stetna za zdravlje, ne izaziva povisenje kolestrola, niti kolesterol izaziva srcane bolesti i zacepljenje zila. Razlog srcano-zilnih oboljenja je puno kompleksniji i danas postoji objasnjenje i za to. Pojednostavljeno bi se moglo reci da prehrana koja se bazira na seceru i skrobu, sa stalnim povisenim razinama inzulina u krvi kao posljedicom, izaziva upalne procese u tijelu a tako i na zilama. Osim toga, pretjerane kolicine omega 6 masnih kiselina koje sadrze biljna ulja, margarini i vecina industrijskih preradjevina djeluju takodjer inflamatorno na covjecje tijelo. Zastarjelo shvacanje o stetnosti prirodnih masnoca te isprazne price o tome da je za mrsavljenje potrebno "jesti manje i trositi se vise", polako ali sigurno se razotkrivaju kao jedan od najvecih medicinskih promasaja 20. stoljeca. Medjutim nije jednostavno lijecnicima, dijetistima i nutricionistima priznati da su sve ove godine imali krivo, da su cijelo vrijeme davali krive savjete pacijentima i time pripomogli da se njihovo zdravstveno stanje pogorsa ili u najboljem slucaju ne popravi. Radi se takodjer i o egu, ali i o komercijalnim interesima prehrambene industrije i industrije lijekova koje imaju jaku zastitu od strane drzavnih sluzbi. Iz ovih razloga se stvari krecu polako, vrlo polako, ali ipak su krecu. Smjena paradigmi je u tijeku a mi smo svjedoci velikih promjena koje ce se dogoditi.

Krive prehrambene smjernice prodrle su 80-tih godina iz USA u sve zemlje Evrope. Situacija se posvuda razvijala na identican nacin. Zajedno sa preporukama da se smanji unos zasicenih masnoca, te poveca unos ugljikohidrata, u novije vrijeme s naglaskom na "cjelovite" zitarice, zapadnim svijetom se prosirila epidemija debljine, dijabetesa tip 2 i mnogih drugih zapadnjackih bolesti. Svedska je otisla korak naprijed u rusenju paradigmi i razotkrivanju ovog fijaska, a drugim zemljama ne preostaje nista drugo nego da slijede ovaj put. Prehrambena revolucija je zapocela i vise se ne moze zaustaviti. 

Blog Andreasa Eenfeldta na engleskom Diet Doctor

Annika Dahlqvist: About me and my blogg

Raw food i LCHF

Zadnjih je godina sve popularniji raw food (sirova hrana ili sirovojelstvo). Sirova hrana bogata je netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima i probiotickim bakterijama. No najveca vrijednost sirovih namirnica lezi u njihovom sastavu enzima koji se kuhanjem deaktiviraju na temperaturi od 48 stupnjeva Celzija. 

Sirovojelci su uvjereni kako je to jedini zdrav nacin prehrane i da je kuhana hrana pogorsava nase zdravlje. Ovo naravno nije istina. Istina je da enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranim namirnicama, pomažu u procesu probave i smanjuju potrebu tijela za vlastitom proizvodnjom prehrambenih enzima. Medjutim, ne mozemo sve jesti sirovo. Neke namirnice samo kuhanjem oslobadjaju hranjive tvari, a neke opet moramo kuhati da bismo neutralizirali prirodne otrove koje sadrze.

Kupusasto povrce (cruciferous vegetables) kao rukola, brokula, kelj, cvjetaca, kupus, repa, rastika, prokulica, rotkvica, zuta koleraba i potocarka sadrze goitrogene, kemijske supstance koje mogu blokirati proizvodnju hormona stitnjace, sto znaci da mogu pridonijeti razvoju hipotireoze. Zato bi osobe koje vec imaju smanjenu funkciju stitnjace trebale izbjegavati ovo povrce u sirovom stanju. Kuhanje smanjuje kolicinu goitrogena za 2/3. Fermentacijom se goitrogeni ne smanjuju, ali obicno se kiseli kupus jede kao dodatak u malim kolicinama, sto onda ne smeta ako prehrana sadrzi dovoljno joda.

Zeleno lisnato povrce kao spinat, blitva, persin, vlasac i listovi cikle sadrze oksalnu kiselinu koja moze biti vrlo iritirajuca za probavni trakt. Takodjer blokira absorpciju zeljeza i kalcija u tijelu i moze doprinjeti stvaranju bubreznih kamenaca. Oksalna kiselina se potpuno neutralizira kuhanjem, tako da je najbolje ovo povrce malo obariti ili skuhati na pari. Ne vjerujem da netko jede sirovi krumpir, ali evo za svaki slucaj upozorenje: sirovi krumpir sadrzi hemaglutinine koji ometaju rad crvenih krvnih stanica. Sirovi slatki krumpir izaziva gaseve.

Dakle ne trebamo se povoditi za novim trendovima i poludjeti za sirovojelstvom. Povrce koje su nase mame i bake obicno kuhale, a to je sve povrce koje je u sirovom stanju pretvrdo za zvakanje te oporog i neprivlacnog okusa, to povrce ocito treba kuhati. Kuhanje omeksava i razgrdjuje celulozu, smanjuje kolicinu goitrogena i neutralizira oksalnu kiselinu. Kuhano povrce treba jesti zajedno sa zdravim masnocama kao sto je maslac, jer to ne samo da pridonosi boljem okusu, vec je potrebno i zbog vitamina topivih u mastima A, D i K2 koji omogucuju apsorpciju minerala iz povrca. Povrce koje je mekse i lakse za zvakanje i koje je privlacnog okusa mozemo jesti sirovo, kao sto je razno salatno povrce, mrkve i slicno.

Povrce je naravno jako zdravo i trebamo ga jesti uz svaki obrok. Ne samo zbog sadrzaja minerala i vitamina, jer njih dobivamo i iz drugih nutritivno bogatih namirnica, nego i zbog drugih razloga. Prvenstveno zbog fitonutrijenata koji djeluju kao antioksidansi. To znači da nas stite od bolesti i preranog starenja, smanjuju stetne ucinke oksidacije i djeluju protuinflamatorno – protiv upala. Povrce je najvazniji izvor vlakana koja su kljucna za hranjenje korisnih bakterija nase crijevne flore, koja, pak, igra brojne vazne uloge u nasoj fiziologiji i zdravlju. Povrce djeluje alkalizirajuce na tijelo (smanjuje kiselost tijela) te doprinosti ciscenju tijela i probavnog sistema.

Medjutim, cinjenica da je povrce i voce zdravo ne znaci da ne trebamo jesti nista drugo osim povrca i voca. Otkud uopce ta ideja da "sirova hrana" znaci samo sirova biljna hrana? Otkud ideja da je covjek biljojed? Fiziologija, biologija, antropologija i druge znanosti s time se ne slazu. Ne mozemo izbrisati povijest i zanemariti cinjenicu da se covjek stotinama tisuca godina razvijao kao lovac/sakupljac i evoluirao jeduci meso. Zivotinjska hrana bogata je esencijalnim nutrijentima kojih nema u biljnoj hrani i ona daje gradjevinski materijal potreban za sve normalne funkcije organizma.

Trendovi u prehrani jaci su nego ikad prije i pripadanje nekom pokretu ili struji doprinosi i stvaranju osobnog identiteta. Ali krajnosti su rijetko dobre. Principi zdrave prehrane trebaju se temeljiti na zdravom razumu, mudrim tradicijama i modernoj znanosti. Ljudsku prehranu treba sacinjavati sva ona hrana koju nam priroda nudi u svom izvornom i cjelovitom obliku.

O pravilnom pripremanju hrane mozemo puno nauciti iz tradicionalnih nacina kako su hranu pripremali narastaji prije nas. Iako nisu mogli dati neko znanstveno objasnjenje zasto to tako rade, iz iskustva su znali da tako treba. Istrazivanja su pokazala su da su gotovo sve ove kulture ukljucivale u prehranu i sirove, enzimima bogate namirnice – ali ne samo povrce vec i sirove zivotinjske bjelancevine i masnoce u obliku mljecnih proizvoda od neobradjenog (sirovog) mlijeka, sirovu ribu kao i iznutrice zivotinja. Ove su kulture takodjer tradicionalno konzumirale odredjenu kolicinu kultiviranih ili fermentiranih namirnica ciji se sadrzaj enzima na taj nacin jos vise obogacuje.

Dakle sirovojelstvo nije samo povrce i voce. Vecina voca i povrca niti ne sadrze puno enzima, ali neke biljne vrste poznate su po visokom sadrzaju. To su djevicansko maslinovo ulje i druga hladno presana ulja, sirovi med, grozdje, smokve i mnoge vrste tropskog voca kao avokado, datulje, banane, papaja, ananas, kivi i mango. No, nije nikakva mudrost jesti sirovo voce i povrce, to ionako svi radimo. Nego, ajmo biti pravi sirovojelci pa ukljuciti u prehranu i sirove zivotinjske namirnice, npr:

• sirovo mlijeko (svjeze, nepasterizirano od pasnih krava i koza) i proizvodi od sirovog mlijeka, npr. vrhnje i maslac 
• lakto-fermentirane namirnice od sirovog mlijeka, domaci kefir, domaci jogurt, kiselo vrhnje
• sirova jaja, narocito zumanjci 
• fermentirano ulje jetre bakalara 
• sirovi med 
• riba i plodovi mora kao skampi, kozice ili jela poput carpaccia 
• sirovo meso kao npr. tartar biftek 
• suseno - fermentirano meso kao prsut
• domace fermentirane kobasice
• usoljena - fermentirana srdela
• usoljeni - fermentirani losos

Povezani tekst: Sirovojelstvo i da li je čovjek biljojed

LCHF ponovno otkriveno - davno znano rjesenje

Od svih muka koje mogu zadesiti covjecanstvo, ne poznam niti mogu zamisliti nesto gore od Debljine, te mi je, nakon sto sam iskusio vrlo dug period ove patnje, zelja da podijelim moja skromna saznanja sa drugim nastradalima, u iskrenoj zelji da ih to moze dovesti do istog dobrostanja i srece koju ja sada osjecam nakon ove izvanredne promjene, - koja bi se mogla nazvati cudesnom da nije postignuta na najjednostavniji nacin koji nam nalaze zdrav razum.William Banting, London 1869.

William Banting (1797-1878) bio je uspjesan poslovan covjek, vlasnik pogrebnicke tvrtke u Londonu u 19. stoljecu. Iako uspjesan, bio je vrlo nesretan. Bio je naime jako debeo, 165 cm visok a tezio 92 kilograma. Nikako mu nije polazilo za rukom da smrsavi a svaki pokusaj ga je cinio jos debljim. Jako je patio od te svoje debljine. Stalno napuhani oteceni stomak prouzrocio mu je kilu koju je stalno morao povijati. Spustanje stepenicama bila je prava muka. Spustao se polako i to natraske, a penjuci se ostajao je bez daha potpuno znojan. Nije se mogao sagnuti niti da zaveze vlastite cipele. Bio je najdeblja osoba u svom okruzenju i meta posprdnih komentara iza ledja. Nikako mu nije bilo jasno zasto je bio debeo. Zivio je aktivni zivot i jeo umjereno. Svi ostali u obitelji bili su mrsavi. Trazio je pomoc od lijecnika, vise njih. Koje god savjete da je dobio, on bi ih isprobao – sve redom bez uspjeha. Isprobao je sve: manje porcije hrane, vise treninga, boravak na morskom zraku, setnje, laksative, diuretike, jahanje konja. 20-tak raznih pokusaja u isto toliki broj godina donijelo mu je samo jos veci visak kilograma.

A onda je jednog dana doslo do preokreta. Zbog problema sa sluhom potrazio je usnog specijalistu. Doktor Harvey je studirao u Parizu i imao neke nove ideje. Dao je Bantingu jednu novu dijetu za mrsavljenje. Banting se kao i obicno poceo strogo pridrzavati te nove dijete koja ce uskoro promijeniti njegov zivot. Odjednom je poceo mrsaviti. Ne malo, ne trenutno, vec konstantno mrsaviti, iz tjedna u tjedan. Iako je jeo do sita, bio je svaki tjedan po kilu laksi. Uskoro je tako skinuo 21 kilogram i vise nije bio debeo! Kako su kilogrami nestajali, tako se njegovo zdravlje pomalo vracalo. Uskoro se osjecao bolje nego ikad prije.

Nakon dugogodisnjih muka napokon je nasao rjesenje svojih patnji a da to uopce nije bilo tesko, upravo obrnuto. Nije mogao dozvoliti da drugi i dalje pate kako se on patio, morao je svijetu sve ispricati. Napisao je jednu malu knjizicu oko 20-tak stranica Letter on Corpulence, tiskao je u 2000 primjeraka i dijelio gratis. Knjizice su ubrzo nestale pa je tiskao jos. I te su ubrzo nestale. Njegova knjiga postala je senzacija. Prevela se na sve moguce jezike, a na svedskom je zahvaljujuci Williamu Bantingu nastala i nova rijec banta sto znaci ”drzati dijetu”. Tisuce rukom pisanih pisama koja su stizala Bantingu iz svih krajeva svijeta puna zahvale, svjedocila su o uspjehu ove metode. Banting je nastavio propagirati ovu prehranu do kraja svog zivota, zadrzavajuci svoju normalnu tjelesnu tezinu.

U cemu se sastojala ta cudesna dijeta koja je promijenila zivot ovom simpaticnom i dobronamjernom covjeku? Pravila su bila vrlo jednostavna: trebao je izbjegavati secer i skrob a ostalo je mogao jesti do sita. Dakle Banting je izbacio secer, kruh, pivo i krumpir. Jeo je do sita slanine i jaja za dorucak, te mesnih ili ribljih jela sa povrcem za rucak i veceru. Ova ukusna jela zalijevao je sa po dvije case vina, a navecer mu je u slucaju potrebe ”za dobar san” bilo dozvoljeno i jedno zestoko pice. Iz svog iskustva, te iz iskustva mnogih drugih koji su mu pisali, zakljucio je da je fokusiranje na kolicinu hrane bilo krivo. Najvaznije nije bila kolicina hrane, nego vrsta hrane.

Ova prica o simpaticnom covjeculjku koji je, presretan sto se uspio rijesiti svojih muka, dobronamjerno dijelio svoja saznanja i drugima, nije unikatna. Ovaj nacin prehrane bio je poznat davno prije nego sto smo ga mi nazvali LCHF. To da secer i skrob uzrokuju prekomjernu tjelesnu tezinu, znalo se puno prije nego sto su masnoce proglasene krivcem za debljanje. Još je davne 1825. godine gastronom Jean Anthelme Brillat-Savarin u svojoj knjizi The Physiology of Taste (Fizologija okusa) pisao da je debljina uvijek uzrokovana prehranom koja obiluje brasnom i skrobom, da zivotinje brzo postaju debele ako ih tovimo krumpirom, brasnom ili zitom, te da zivotinje mesojedi nikad nisu debele. Buduci da skrob i brasno uzrokuju debljinu, suzdrzavanje od njih dovodi do mrsavljenja, smatrao je Savarin. 

U 19. stoljecu, profesor medicine Wilhelm Ebstein iz Göttingena u Njemackoj, svojim je pretilim pacijentima prepisivao prehranu s niskim udjelom ugljikohidrata uz potpuno izbacivanje secera i krumpira. Sve vrste mesa i sve vrste masti bile su dozvoljene, kao i kostana srz i masne juhe, te masni umaci i povrce pripremljeno s puno maslaca. Dijabeticarima je Ebstein prepisivao potpuno izbacivanje ugljikohidrata, tj. prehranu temeljenu na mesu i masti s povrcem. 

Martin Ingvar, autor knjige Hjärnkoll på vikten (Tjelesna tezina pod kontrolom mozga) znanstvenik sa podrucja kemija mozga kaze: ”To sto jedes odredjuje koliko jedes!” Secer i skrob, koji nikada od postanka covjeka nisu bili njegova prirodna hrana, izazivaju takve biokemijske reakcije u tijelu koje dovode do poremecenog osjecaja sitosti i zadovoljstva hranom. Secer i skrob izazivaju stalnu neutazivu potrebu za jos, te programiraju tijelo da sprema visak unesene energije u vidu masnih naslaga, tj dovode do debljine.

Dakle tvrdnja da se debljamo zato sto previse jedemo je pogresna. Ne debljamo se zato sto previse jedemo, vec previse jedemo zato sto se debljamo! Dokle god unosimo secer i skrob, oni se pod utjecajem inzulina pretvaraju u zalihe masnoce, pa zato stalno dolazi do manjka energije i tijelo trazi jos energije tj. hrane. Ovo osjecamo kao snaznu glad i moramo stalno jesti. Kad prestanemo unositi secer i skrob, postizemo stabilan nivo secera u krvi, i tada se, u odsustvu inzulina, oslobadjaju masne stanice iz kojih onda koristimo natalozenu energiju tj. masti. A kako je pristup ovoj energiji konstantan, nema ni osjecaja gladi te vise ne moramo tako puno i cesto jesti.

Klijanje zrnja, orašastih plodova i sjemenja

Klijanje sjemenja doista je jedan od očaravajućih fenomena u prirodi. Iz minijaturnog privješčića, sasvim malog dijela sjemena, rađa se nova biljka. Kakvu izvanrednu sposobnost imaju te male klice da proizvedu cijeli niz tvari, vitamina, minerala i enzima, kojih uopće nema ili su prisutni u vrlo malim količinama u neproklijalom sjemenu.

U prošlosti se većina žitarica jela u djelomično proklijalom stanju i to je jedan od razloga zbog kojeg su žitarice tada bile manje štetne nego danas. Žito koje je stajalo u snopovima i stogovima na otvorenim poljima, gdje je bilo vlage i topline, često je započinjalo proces klijanja prije nego što je bilo pohranjeno u spremišta. Međutim, moderna poljoprivreda, gdje sve ide brzo, onemogućuje ovaj inače prirodan proces

klijanja žita.

Klijanjem se sastav zrnja i sjemenja mijenja na brojne korisne načine. Klijanjem se proizvodi vitamin C, povećava se sastav vitamina B, osobito B2, B5 i B6. Sadržaj karotena drastično se povećava, čak do 8 puta. Što je još važnije, klijanje neutralizira fitinsku kiselinu, supstancu prisutnu u zrnju svih žitarica koja onemogućuje apsorpciju kalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka. Klijanje također neutralizira i inhibitore enzima prisutne u zrnju žita, koji mogu neutralizirati naše vlastite korisne enzime u probavnom traktu. Kompleksni ugljikohidrati koji izazivaju vjetrove u crijevima razgrađuju se tijekom klijanja. Klijanje neutralizira i aflatoksine, vrlo kancerogene tvari pronađene u žitaricama. I konačno, brojni enzimi koji pomažu probavu, proizvode se tijekom klijanja.

Proklijala zrna i sjemenke predstavljaju living food, “živu” hranu i trebali bi se redovno nalaziti u našoj prehrani. Mogu se koristiti na brojne načine: u salatama, jelima od povrća, namazima, kao pahuljice s jogurtom te kao dodatak kod pečenja kruha i drugih peciva. No klice zrnja žitarica ne treba jesti sirove, nego ih je potrebno lagano prokuhati u juhama ili varivima.

Postupak klijanja

Nikakva posebna oprema nije nam potrebna za klijanje zrnja i sjemenja osim staklenki koje ne zatvaramo poklopcem nego komadićem gaze koju učvrstimo elastičnom trakom. Metoda klijanja svega zrnja i sjemenja je ista, samo je vrijeme koje je potrebno da se postigne potpuno klijanje različito i ovisi o veličini i vrsti sjemenja. Jednostavno napunimo jednu trećinu staklenke zrnjem ili sjemenkama, do vrha nalijemo vode pa staklenku zatvorimo gazom i gumicom. Ostavimo da se sjemenke namaču preko noći, a ujutro izlijemo vodu i sjemenje dobro isperemo. Sjemenje vratimo u staklenku, zatim je okrenemo naopako, naslonjenu na nešto tako da stoji koso, da se voda može cijediti van dok istovremeno zrak može cirkulirati. Sjemenje treba ispirati nekoliko puta na dan. Klice su gotove za 1 do 4 dana, tada se isperu i spreme u staklenku s normalnim poklopcem i čuvaju u hladnjaku.

• Raž, ječam, pšenica. Treba ih ispirati 2 do 3 puta dnevno. Klice su gotove za 3 do 4 dana, narastu oko 6 mm. Možemo ih dodati u kruh ili u juhe i variva. Od proklijale pšenice možemo napraviti bulgur. Ocijeđenu proklijalu pšenicu stavimo na papir za pečenje i sušimo u pećnici na 50 °C dok se dobro ne osuši. Čuvamo ih dobro zatvorene u hladnjaku.

• Heljda (cijela zrna heljde). Ispiru se 2 do 3 puta na dan, gotove su za 2 dana. Od proklijale heljde možemo napraviti kashu. Ocijeđenu proklijalu heljdu stavimo na papir za pečenje i sušimo u pećnici na 50 °C dok se dobro ne osuši. Treba ih čuvati dobro zatvorene u hladnjaku, a možemo ih koristiti u juhama i varivima.

• Grah (mungo i azuki). Napunimo samo četvrtinu staklenke i ispiremo 4 ili više puta na dan. Klice su gotove za oko 4 dana. Klice mungo graha gotove su kad narastu oko 5 cm, a azuki graha 2,5 cm.

• Grah, obični. Ispiremo ga 3 do 4 puta na dan, a klice su gotove za oko 3 dana, tj. čim narastu do 6 mm. Proklijali se grah kuha kao i obični grah, ali je potrebno vrijeme kuhanja kraće, nego za grah koji je bio samo namočen u vodi.

• Bademi. Ispiremo ih 3 puta na dan. Klice su gotove za 3 dana, sasvim su kratke, poput malog privjeska (3 mm).

• Leća. Ispiremo je 3 puta dnevno, a klijanje traje 2 do 3 dana dok klice ne narastu 6 mm. Nježne su pa ih kuhamo lagano, može i na pari.

• Suncokretove sjemenke. Ovo sjemenje najbrže proklija i jako je ukusno u salatama, ali klice treba brzo potrošiti, jer brzo pocrne. Ispiru se 2 puta dnevno, a gotove su za 12 do18 sati. Male su i jedva se vide.

• Bučine sjemenke. Ispiremo ih 3 puta dnevno. Gotove su za 3 dana, kad narastu na 6 do 7 mm.

• Sezamove sjemenke. Koristimo neoljuštene sjemenke i ispiremo ih 4 puta dnevno. Sitne klice gotove su za 2 do 3 dana.

Sjemenke koje teže klijaju su lanene sjemenke koje postanu tako sluzave da ih je teško isprati, kao i zrno zobi koje neće proklijati kad se odvoji od svoje vanjske opne. Neke sjemenke, najčešće one koje koristimo kao začine, također ne mogu proklijati jer su u procesu proizvodnje namjerno ozračene da im se uništi sposobnost klijanja. Postoji samo jedna vrsta sjemena koja se ne preporučuje za klijanje, a to je alfa-alfa ili bijela djetelina. Pored mungo graha, alfa-alfa je najpopularnija klica među vegetarijancima. Nažalost, nezasluženo su proglašene zdravom hranom, jer su ispitivanja pokazala da klice alfa-alfe inhibiraju (koče) imunološki sustav i mogu doprinijeti razvoju upalnog artritisa i lupusa. Alfa-alfa klice sadrže i jednu aminokiselinu zvanu kanavanin koja može biti toksična za ljude i životinje ako se uzima u većim količinama. Ova tvar nije pronađena u zreloj biljci, očigledno se metabolizira tijekom njenog rasta. (Fallon, Sally & Enig, Mary, 1999.)

Proklijale žitarice i grahorice neusporedivo su zdravije nego neproklijale, ali ih ne jedite sirove već ih prokuhajte. Ako ste na LCHF prehrani radi mršavljenja, ne koristite ih u većim količinama jer sadrže dosta ugljikohidrata. Proklijale sjemenke ne kuhajte, nego ih jedite sirove u salatama i namazima za kruh.