UN će krajem studenog najaviti međunarodnu godinu obiteljske poljoprivrede, a hoće li je u Hrvatskoj imati tko obilježavati? Pet posto najvećih proizvodi na polovini poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, a jedan posto ubire 40 posto izravnih poticaja što ne govori u korist opstanka malih poljoprivrednika, a bez obiteljske poljoprivrede nema ni prehrambenog suvereniteta, istaknuto je na ovoga vikenda na Forumu.
Prehrambeni suverenitet podrazumijeva da hrana mora biti namijenjena ljudima, da se vrijednost stavlja na one koji proizvode hranu, lokalizaciju proizvodnje kao i lokalizaciju kontrole nad proizvodnjom, očuvanje znanja i vještina koje su se stoljećima njegovale te uzgoj hrane u suradnji s prirodom a ne protiv nje. Koliko je Hrvatska daleko od ovih načela pokazuje podatak da za svoje potrebe proizvodimo svega nekoliko kultura kao što su kukuruz, pšenica, jaja i vino, a na uvoz trošimo 2,5 milijarde dolara godišnje. Najviše gubimo tamo gdje imamo najdužu tradiciju i znanje, na proizvodnji mesa i mlijeka. 40 do 50 posto hrane koju uvozimo gura nas u provaliju jer moramo nešto prodati da bismo mogli jesti.
Ipak ima primjera npr u mljekarstvu, da je moguće ići kontra konvencionalnom uzgoju krava i bez nametnute pretjerane produktivnosti, kako je to pokazao Hrvoje Kovač koji se prije deset godina preselio iz Zagreba u Saborsko u Liku gdje je pokrenuo malu siranu Naša farma koja danas uspješno radi. Ove su krave cijelo vrijeme vani i pasu i ne hrane se nikakvim hormonima.
Osim kritike državne poljoprivredne politike koja guši male poljoprivrednike, na Forumu je naglašeno kako imamo pravo na autohtonu prehranu, ali ćemo to pravo teško i ostvariti dok ne naučimo cijeniti one koji proizvode našu hranu, dok ne odbacimo stigmu bačenu na rad na zemlji i fizički rad.
Ako ne možemo lokalno proizvesti hranu i energiju, u
budućnosti bi nas mogla dočekati glad. Potrebno je udruživanje i umrežavanje te
fokusiranje na rješenja. Puno je novih ideja i inicijativa, primjerice urbani vrtovi udruge Gredica u Varaždinu.
Došlo je vrijeme kad ćemo se svi morati angažirati, ne
možemo više zatvarati oči i govoriti – što ja tu mogu. Nitko ne može sve ali
svi mogu nešto učiniti. Prvenstveno se treba educirati a onda i učiniti sve
kako bi podržali male proizvođače i lokalni uzgoj hrane.
Pročitajte više:
draga Anita.....vec par mjeseci proučavam lchf prehranu, pokusavam uskladiti ubrzan nacin života sa ovim načinom prehrane...najveći problem mi je doručak kada sam na poslu....u početku sam imala enormne potrebe za hranom; preciznije za slatkim, međutim uspjela sam prevladati tu jutarnju glad dapače sada čak nemam potrebu za hranom ujutro, dovoljna mi je kava. Izbacila sam kruh i većinu ugljikohidrata međitim jedanput na tjedan jedem krompir....pretpostavljam da mi trebaju rigorozniji pothvati; tipa izbaciti sve šećere i ugljikohidrate....Imala sam problema sa zeludcom sve dok nisam krenula na lchf, tj dok nisam izbacila kruh,nedavno sam pojela krišku pizze i bol u želudcu tu noć je bila neizdrživa....nezz sta mi je tu zasmetalo...imama i jedan problemcic sa čok-čok(oni trenutci kada me hvata glad između obroka i kasno navečer)...što tada?
OdgovoriIzbriši