subota, 28. travnja 2012.

Prva recenzija knjige

Napisao: Domagoj Džojić
za prvi ogranak Zaklade Weston A. Price u Hrvatskoj

Iskreno sam uzbuđen zbog izlaska iz tiska knjige "Istine i laži o hrani". Knjiga se čita u jednom dahu, zanimljiva je i ne ostavlja ravnodušnim. Ova knjiga ne želi biti enciklopedija niti znanstveni rad, ona je zbirka tekstova nutricionistice Anite Šupe, Šibenčanke koja s obitelji živi i radi u Švedskoj. Knjiga je njezin prvijenac, a za naše čitateljstvo uistinu prava bomba. 

Ako bi bilo moguće među iste korice smjestiti antropologiju paleolitskog vremena, tisućljetno iskustvo zdravih tradicionalnih kultura koje je proučavao "Darwin" nutricionizma Weston A. Price, modernu kliničku praksu LCHF-a u Švedskoj i zdravstvene probleme suvremenog čovjeka, otkako je u svoj jelovnik uvrstio namirnice koje postoje jedva posljednjih stotinu godina, onda bi se svakako radilo o knjizi autora koji se usuđujeAnita Šupe to i jest. Njeni su tekstovi jednostavni, informativni ali i beskompromisni. 

Malo je onih koji u svom domu nemaju barem jednu knjigu o zdravoj prehrani. No u ovoj knjizi nalaze se i informacije za koje je zanimljivo da ih u svojim radovima niti jedan od opće priznatih hrvatskih autoriteta na ovom području ili nije spomenuo ili ih nije jasno iznio na jednom mjestu. Možda zbog sputanosti ili pod stegom nekih sumnjivih kodeksa ili zbog možebitne ugroženosti profesionalne karijere u institucijama koje su tako rijetko financijski neovisne, ili pak zbog fragmentiranog, usko specijaliziranog (ne)znanja. Ova knjiga govori nam o tome što smo zapravo svi negdje u sebi znali, ali je propaganda bila glasnija od naše intuicije. 

Kome bih preporučio knjigu? Najprije onima koji već slijede neki oblik "zdrave prehrane" da uštede novac i zdravlje. Potom vegetarijancima i veganima da i unutar svojih uvjerenja poprave kvalitetu svog života i života svojih obitelji. Hrvatskim profesionalcima i institucijama da vide da je "led probijen" – kao svojevrsni poticaj da se i sami odupru besmislenim, nametnutim i štetnim prehrambenim smjernicama preuzetim iz Sjedinjenih Američkih Država, jer su tamo doživjele fijasko. 

Naposljetku i onima koji bi tek htjeli započeti sa zdravom prehranom, jer je uistinu oslobađajuće saznati da zdrava prehrana ne znači kupovati skupe, često i egzotične namirnice, nego je to ponajprije stvar našeg izbora između namirnica koje ionako svakodnevno jedemo. Primjerice, izbor između margarina i maslaca, punomasnih i "light" mliječnih proizvoda, ali često i pitanje svakodnevnih nedoumica oko zakuhavanja mlijeka, konzumiranja sirovih žitarica ili raznih pahuljica te namirnica od soje koje imitiraju meso, mlijeko ili jaja. 

S ovom knjigom doznat ćemo da li je "piramida zdrave prehrane" okrenuta naglavce kao i naše zdravlje, koji su mehanizmi debljanja, kako mršaviti bez gladi i k tome popraviti zdravlje, zašto su zasićene masnoće zdrave, što su aktivatori topivi u mastima, kako neutralizirati antinutrijente iz žitarica, grahorica i sjemenki, kako protiv gljivice "candide", što nam je činiti sa sirovim mlijekom, glutenom, celijakijom, sojom, itd. 

Knjiga pruža elemente pomoću kojih i sami možemo procijeniti valjanost raznih ponuda umotanih pod nazivom "zdrave prehrane", jer nam približava drevno znanje o prehrani koje je, unatoč pokušajima manipulacije u medijima, ipak reevaluirala i moderna znanost. 

Nadam se da će ova knjiga biti uvod u neku profesionalnu karijeru autorice u domovini. 


.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.



Nakladnik: Primula d.o.o. Ičići 
ISBN 978-953-96603-3-6
Dimenzije 16×23,5 cm, 192 stranice, meki uvez

Cijena 149 kn. Od 01.01.2013. cijena je snižena na 129 kn! 
Za narudžbu klikni ovdje.


Book Review True and False about Diet

Bokrecension Sant och Falskt om Kost

ponedjeljak, 16. travnja 2012.

Paleo - LCHF i okoliš


Da bi postigli optimalne uvjete za dobro zdravlje i vitalnost, neminovno je da se vratimo na izvorni način prehrane za koji smo od prirode i prilagođeni. To podrazumijeva život u suradnji s prirodom, tako da je ideja o zaštiti okoliša usađena u Paleo - LCHF koncept. Čovjek ne može uništiti planetu a da pri tome ne uništi i samoga sebe pa zapravo ne postoji mogućnost izbora. Osim što je čista izvorna hrana povoljnija za čovjeka, ona također pogoduje okolišu i klimi. Zato s Paleo - LCHF načinom prehrane nastojimo birati namirnice iz organskog i lokalnog domaćeg uzgoja:


  • Meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se hrane žitaricama i sojom, hormonima rasta i antibioticima.
  • Jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju travu i crviće po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i hrane se koncentratima.
  • Ribu koja slobodno živi u morima i rijekama, a ne ribu iz uzgajališta koja se hrani koncentratima i pliva u vlastitom izmetu.
  • Povrće i voće iz organskog uzgoja koje nije špricano pesticidima niti gnojeno umjetnim gnojivima. Lokalno, zrelo ubrano povrće i voće, a ne importirano sa druge strane zemaljske kugle.

Životinje koje žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mlječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka. Lokalno proizvedeno i zrelo ubrano voće i povrće iz organskog i biodinamičnog uzgoja, ima neuporedivo veći sadržaj vitamina i minerala važnih za dobro zdravlje. Osim toga ovakav uzgoj pridonosi ravnoteži u prirodi i čuva biološku raznolikost na zemlji.

LCHF koncept štedi okoliš, klimu i prirodne resurse:

  • LCHF naglašava važnost biranja namirnica iz organskog uzgoja.
  • LCHF ne znači da se jede više proteina niti više mesa, nego se jede više masnoće.
  • LCHF znači da se iskorištava veći dio životinje. Ne konzumiraju se samo skupi fileti od nemasnog mišićnog mesa, već se koristi masnoća, loj, kosti, koža, koštana srž – sve ono što se inače baca.
  • Iznutrice kao jetra, bubrezi, žlijezde, jezik i mozak koriste se za ljudsku prehranu, umjesto da se bacaju ili daju kao hrana životinjama koje uopće nisu mesojedi.
  • Smanjeni unos ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija, što pridonosi štednji prirodnih resursa.
  • LCHF znači smanjenu konzumaciju slatkog voća koje se transportira preko polovice zemaljske kugle, pri čemu se zagađuje okoliš i troše fosilna goriva.

Osim toga se prema Paleo - LCHF ne konzumiraju žitarice ni soja. Opće je poznato da su za uzgoj žitarica i soje sasječene ogromne površine šuma i prašuma, preorani ogromni travnjaci i isušene močvare, što je dovelo do uništenja i istrebljenja brojnih vrsta iz životinjskog i biljnog svijeta. Za uzgoj žitarica potrebne su ogromne količine fosilnog goriva, nafte koje možda uskoro više neće biti, umjetnih gnojiva i pesticida. Masovni uzgoj žitarica uništava zemlju i iscrpljuje hranjive tvari iz nje bez da zemlji išta vraća. Uzgajanje jednogodišnjih monosadnica ili monokultura dovelo je do uništavanja biološke raznolikosti na zemlji, istrebljenja mnogih živih vrsta i nestašice vode u mnogim dijelovima svijeta.

Masovni uzgoj hrane uništava planetu i čovjeka. Moramo postati svjesni da smo ovisni o resursima i da se održivi put ovog planeta može postići samo kroz suradnju svih živih bića međusobno i sa prirodom. Svaka biljka i životinja ima svoju ulogu u prirodi. Prirodu treba shvatiti a ne pokušavati savladavati. Rješenje je ekološka, biodinamička, lokalna proizvodnja, permakultura i samoodržive zajednice na lokalnom nivou. Ideja i inicijative ima, samo se treba pokrenuti.


utorak, 10. travnja 2012.

Jaja naša svagdašnja


Proteklih nekoliko desetljeća izbjegavali smo jaja kao namirnicu bogatu kolesterolom, krivo vjerujući da kolestrol izaziva srčano-žilne bolesti. No, kako se u novije vrijeme ovaj neutemeljeni mit razotkriva, tako se i jaja vraćaju u našu prehranu. Jaja su od pamtivijeka čovjeku osiguravala visokokvalitetne proteine i druge neophodne nutrijente. Pravilno uzgojena jaja bogata su svim hranjivim tvarima, posebice esencijalnim masnim kiselinama EPA i DHA, koje su od vitalnog značaja za razvoj nervnog sustava kod djece i za održavanje mentalne vitalnosti kod odraslih. Jaje sadrži skoro sve vitamine i minerale, a najveći dio ovih nutrijenata upravo je u žumanjku. Osim proteina i masnoća, jaje sadrži važne minerale, kao što su magnezij, kalcij, željezo, cink, bakar, selen i drugi. Žumanjak sadrži sve vitamine B skupine, te sva četiri vitamina topiva u mastima A, E, D i K, koji su važni katalizatori potrebni za asimilaciju proteina, vitamina i minerala. Žumanjak također sadrži karotenoide kao što su lutein i zeaksantin, koji imaju svojstva da štite oči i zdravi vid. Jaje sadrži aminokiseline triptofan i tirosin koji djeluju kao antioksidanti, čisteći organizam od slobodnih radikala, što predstavlja zaštitu od srčanih bolesti i raka.

No, jaje iz konvencionalnog uzgoja nije isto što i domaće jaje koje snesu kokoši koje se slobodno kreću po dvorištu i pronalaze travu i kukce. Ova su jaja nutritivno bogatijeg sastava nego jaja zatvorenih kokoši koje se hrane koncentratima. Sastav esencijalnih omega 3 masnoća, koje izgrađuju stanične membrane stanica mozga i nervnog sistema, višestruko je veći u jajetu ako je kokoš imala pristup svojoj prirodnoj hrani. Jaja pašnih kokoši su u odnosu na jaja iz konvencionalnog uzgoja puno bogatija svim vitaminima i mineralima, naročito vitaminima A i E, te karotenoidima.

Žumanjak prirodno uzgojenih jaja jedna je od najsavršenijih namirnica, prava superhrana. Dva-tri žumanjka dnevno predstavljaju pravu malu nutritivnu bombu, a najkorisnija su kad se konzumiraju sirova. Toplinska obrada jajeta uništava enzime koji pomažu pravilnu razgradnju i apsorpciju hranjivih tvari iz jajeta, a također se smanjuje i sastav nekih nutrijenata. Kuhanje smanjuje i antioksidativno svojstvo u jajetu prisutnih aminokiselina. Zato je sirovi žumanjak vrsta hrane iz koje tijelo najlakše i najpotpunije može iskoristiti sve nutrijente.

Jaja iz konvencionalnog uzgoja nisu potpuno sigurna za upotrebu u sirovom stanju, jer je među kokošima uzgojenim u kavezima, a koje se hrane neprirodnom hranom, učestalija salmonela. Jaja pašnih kokoši su po tom pitanju sigurna za upotrebu u sirovom stanju. Međutim, sirove bjelanjke ne treba konzumirati u istoj mjeri kao žumanjke, jer sirovi bjelanjci sadrže antinutrijent avidin, glikoprotein koji se veže na B vitamin biotin i sprečava njegovu apsorpciju. Biotin je neophodan za sintezu masnih kiselina i održavanje razine šećera u krvi, a posebno tijekom trudnoće kada razina biotina u krvi opada.

Sirovi žumanjak se može koristiti na razne načine, dodavanjem u juhe i variva, prije posluživanja kada hrana više nije jako vruća. Djeci ga dodajte u kašice i umiješajte u vrhnje sa sirom. Smoothiji - kašasti sokovi od povrća, voća, jogurta/kefira odličan su način za konzumaciju sirovih žumanjaka. Domaći sladoled ili čokoladnu kremu jednostavno je napraviti od umućenih jaja, tučenog vrhnja i topljene tamne čokolade. Ne zaboravite ni šato - slasticu naše mladosti.

Zaboravite priču o kolesterolu! Znanstveni dokazi da su prirodne masnoće i kolesterol opasni za srce – ne postoje. Od pamtivijeka je ljudska vrsta živjela od hrane životinjskog porijekla i to je bila izvorna hrana koje je omogućila opstanak. Jaja ptica, riba i slobodnih kokoši u predindustrijskim su kulturama smatrana ”svetom hranom” i posebno se vodilo računa da ih u dovoljnoj mjeri dobiju trudnice i djeca. Iskustveno se znalo da jaja osiguravaju dobro zdravlje, jak imunitet i zaštitu od bolesti. 

Ledeni smoothie sa šumskim voćem
1 šalica kefira
2 free range žumanjka
2 žličice kokosovog ulja
1 šalica smrznutog šumskog voća
po potrebi zasladiti medom 

Zeleni smoothie
rukohvat zelenog lisnatog povrća
pola banane
sok limuna i 1 dl vode
2 free range žumanjka
2 žlice maslinovog ulja

Ubaciti u blender, izmiksati i – uživati!


četvrtak, 29. ožujka 2012.

Knjiga koju ste dugo čekali - Istine i laži o hrani


Knjiga izlazi iz tiska sredinom svibnja.

Iskoristite jedinstvenu priliku da knjigu naručite u pretplati po povoljnijoj cijeni.

Podaci o knjizi:
- 224 stranice
- format 14,5 x 20, 5 cm
- meki uvez
- u knjižarama 149 kn
- u pretplati 90 kn*

Knjigu naručite:
- telefonom  o51 708 190
- e-mailom pretplata@repete.hr

Izdavač: 
Primula d.o.o.
Poljane 111 d
51414 Ičići

* Za kupce iz Hrvatske udio u poštarini iznosi 12,50 kuna, a za inozemstvo se računa prema zemlji isporuke.

Najava: LCHF kuharica izlazi krajem godine!



ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

Poznate medicinske dijete na principu LCHF


Zanimljivo je da se i mnoge poznate i vrlo učinkovite medicinske dijete također zasnivaju upravo na načelima LCHF-a. Poznati američki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj je polovici 20. stoljeća razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet (specifična ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo dugi niz godina istražujući učinke ovakve prehrane pri liječenju celijakije i drugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraživanja bili su objavljeni u medicinskom udžbeniku The Managment of Celiac Disease (Tretman za celijakiju) 1951. godine pa je ova dijeta bila prihvaćena širom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagrađen za svoj pionirski rad na području pedijatrije. Nažalost, kad je celijakija definirana kao netolerancija glutena i kad je izmišljena bezglutenska dijeta za celijakičare, SCD koja je bila korisna i za sve druge crijevne bolesti, pala je u zaborav. U život ju je vratila biokemičarka Elaine Gottschall koja je ovo dijetom pomogla tisućama ljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije i drugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograničava unos ugljikohidrata, izbacuje žitarice i industrijske prerađevine te uključuje izvorne namirnice: meso, ribu, jaja, povrće, orašaste plodove i manje slatko voće. Rezultate svog istraživanja i rada Elaine Gottschall je objavila u svojoj knjizi Breaking the Vicious Cycle – Intestinal Health Through Diet (Razbijanje začaranog kruga – Zdravlje crijeva kroz prehranu).

Dr. Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije i nutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupa liječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno-psihološki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo uspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži u bolestima probavnog trakta. Dr. Campbell-McBride tako je postala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje djece oboljele od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i drugih poremećaja ponašanja. Otkrila je snažnu povezanost između ovih poremećaja i nezdrave crijevne flore, loše probave i toksičnosti kemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivu kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica, industrijskih
prerađevina i šećera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja, povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mliječnih proizvoda te manje količine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila je u knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD,Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia (Crijevno-psihološki sindrom: prirodno liječenje autizma, ADD/ADHD, disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije).

Poljski liječnik dr. Jan Kwasniewski postao je poznat, čak je nominiran i za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignuća sa svojom metodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje se proteini, masti i ugljikohidrati unose u specifičnom omjeru: na 1 gram proteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata. Količina proteina određuje se tako da se računa 1 g proteina na svaki kilogram normalne tjelesne težine, dakle visina minus 100 (+/– 10%). Uz pomoć ove dijete, dr. Kwasniewski je izliječio tisuće ljudi koji su patili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti, reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svog istraživanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalna dijeta) koja je prevedena na mnoge jezike.

Danski ginekolog dr. Bjarne Stigsby osmislio je način prehrane pomoću kojeg liječi probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulin Sankende kost (prehrana za snižavanje inzulina), jer je poznato da visoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, može pogoršati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja žena koje su zatrudnjele u njegovoj klinici, više od polovice su to uspjele uz pomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina, potpuno bez hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvještava da svaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povišenu razinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove žene zato dobivaju uputu da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpira te da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu, jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane, žene često dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodno začeće. Istom metodom dr. Stigsby liječi PCOS (sindrom policističnih jajnika). Rezultate svojih istraživanja obavio je u knjizi Spis dig gravid (Jedi da zatrudniš).

petak, 9. ožujka 2012.

Svjetski poznati kardio kirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?


Članak napisao: dr. Dwight Lundell:
S engleskog prevela: Anita Šupe

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i  zlouporabom.

Ali ovo ne funkcionira!

Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.

Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije. 

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.

Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.

Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.

Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.

Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su srčano-žilnih bolesti
Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.

Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.

Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja  kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila  užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.

Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.

Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

četvrtak, 8. ožujka 2012.

BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

Članak je napisala dr. Lidija Gajski, za predgovor knjizi Johna Virapena Nuspojava: smrt - Ispovijedi farmacetskog insidera:

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima. Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove, umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije, farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa i ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju, edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost, predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka, prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom. Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise, šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.
Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike, uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima, dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim “radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji, najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika, poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena, rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina, olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva, stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen. Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti” – kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto. Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.” Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.
dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije


Copyright © 2010-2025 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.