PŠENICA – BAZA MODERNE PREHRANE
Od svih žitarica u modernoj se prehrani najviše koristi
pšenica odnosno pšenično brašno. Za većinu ljudi pšenica je u svakom obroku i u
svakom međuobroku, kao kruh ili tjestenina, pecivo ili kolači, pahuljice ili
instant kašice za doručak, palačinke ili keksi, pizza ili burek.
Pa u čemu je problem, zar nije kruh izvorna hrana – i naše
su bake pekle kruh od pšenice? U Bibliji piše: "Kruh naš svagdašnji daj
nam danas", pa je jedenje kruha gotovo vjerska zapovijed. Međutim Einkorn, biblijska pšenica naših predaka nešto je što
nama odavno nije dostupno. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum
aestivum, proizvod je hibridiziranja,
križanja i genetske manipulacije, koje provode poljoprivredni znanstvenici
zadnjih 50 godina. Stvorena je kratka, zdepasta, tvrda biljka otporna na
klimatske uvjete, pesticide, štetočine i bolesti. Stvorena je biljka koja daje
puno veće urode na manjim površinama i uz manje troškove, ukratko – stvoreno je
nešto puno isplativije. No, kako su ove promjene djelovale na naše zdravlje,
pitanje je koje zadnjih pola stoljeća nije zanimalo ni poljoprivredni biznis ni
prehrambenu industriju.
Danas nam je ipak poznato puno razloga zašto su pšenični
proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, srčano-žilnih bolesti, raka,
demencije, depresije, autoimunih bolesti i mnogih drugih modernih bolesti.
Pšenica uništava naše zdravlje kroz mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice
ide paralelno s poviješću ”novih” kroničnih bolesti i pretilosti diljem
svijeta. Iako današnji kruh možda izgleda isto kao kruh od prije sto godina i
iako možda ima isti okus, ipak postoje mnoge biokemijske razlike u tom
kruhu.
SUPER BRZI ŠKROB
Po čemu se onda nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske Einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u tome što nova
pšenica sadrži vrlo visoke razine super brzog škroba pod nazivom amilopektin A,
koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u
osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže
razinu šećera u krvi više nego obični šećer. Zbog toga dijabetičari moraju
izbjegavati pšenicu, isto kao što moraju izbjegavati šećer. Hrana s visokim
glikemijskim indeksom (koja naglo podiže šećer u krvi) za posljedicu ima
nakupljanje masnoće u području trbuha, pokreće skrivene upale u tijelu i
pridonosi stvaranju masne jetre, te uzrokuje pretilosti, pre-dijabetes i
dijabetes. Ali ne samo to. Kad je dr. William Davis (knjiga ”Wheat
Belly” 2011.) svojim pacijentima savjetovao da izbace iz prehrane
pšenicu kako bi stabilizirali šećer u krvi, iznenadio se svim onim drugim
učincima koje nije očekivao. Osim što dijabetičari više nisu imali dijabetes,
ljudima su se povukli simptomi refluksa, iritabilnog kolona, reumatoidnog
artritisa, astme… Gubitak suvišnih kilograma, priliv energije, mentalna
oštrina, kvalitetniji san, bolja probava… sve su ovo doživljavali kad su
izbacili iz prehrane – pšenicu.
Osim super brzog škroba, nova patuljasta pšenica sadrži i
novi modificirani gluten koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten je
onaj ljepljivi protein u pšenici, koji čini da kruh može narasti, pa pekarske
proizvode čini izdašnima, mekanima i primamljivima. Stara Einkorn pšenica sadrži najjednostavniji genetski kod od
četrnaest (14) kromosoma koji kodiraju za mali broj proteina glutena, za koje
je manje vjerojatno da će izazvati celijakiju i upalu. Međutim nova patuljasta
pšenica genetski je kompleksnija i sadržava četrdesetdva (42) kromosoma pa proizvodi
mnoštvo različitih i novih proteina glutena, uključujući i one koji dovode do
celijakije, osjetljivosti i upale. Čak i mala promjena u strukturi pšeničnog
proteina čini ogromnu razliku u svom djelovanju na imunološki sistem – da li će
izazvati imunološki odgovor ili ne.
Gluten oštećuje crijevnu stijenku i dovodi do propusnosti
crijeva (engl. leaky gut) što znači da
mikroorganizmi i nepotpuno razgrađeni proteini iz hrane prolaze kroz crijevnu
barijeru i ulaze u krvotok gdje imunološki sistem onda napada te strane
proteine, što dovodi do sistematske upale i razvoja raznih bolesti. Ovo se
događa zato što je moderna pšenica genetskom modifikacijom i hibridizacijom
promijenjena, tako da sadrži puno veće količine glutena, kao i puno više vrsta
glutenskih proteina, što sve u puno većoj mjeri uzrokuje celijakiju, osjetljivost,
upalne procese i autoimunološki odgovor tijela.
OPIJATI U PŠENICI
Osim što moderna pšenica sadrži super brzi škrob i novi
modificirani gluten, ona sadrži i opijate – supstance koje izazivaju ovisnost i
dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u probavnom sustavu razgrađuju na
polipeptide – tzv. ”egzorfine” koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu barijeru
i djeluju na receptore u mozgu kao opijati, stvarajući osjećaj trenutnog
kratkotrajnog zadovoljstva i neodoljive želje za još, kao kod konzumiranja
droge. Ovi polipeptidi se još nazivaju ”gluteomorfini” ili morfiju srodni
spojevi iz glutena, jer se u mozgu vezuju za moždani receptor za morfij, isti
onaj za koji se vezuju i opijati. Ove vrste opijata izazivaju mnogostruke
probleme, od ovisničke potrebe za hranom i prejedanja, do neuroloških bolesti i
poremećaja ponašanja.
KEMIKALIJE OD ZEMLJE DO STOLA
Osim što je moderna pšenica plod laboratorijskog manipuliranja,
ona se od sjemena do stola izlaže djelovanju stotina štetnih kemijskih aditiva,
radi čega je krajnji proizvod doslovno toksičan. Čak i prije sijanja pšenica se
tretira fungicidima i insekticidima, a kao regulatori biljnog rasta primjenjuju
se hormonima slične tvari kojima se utječe na vrijeme klijanja, čvrstoću vlati
te druge poželjne promjene. Nakon žetve, da bi se pšenica zaštitila od moljaca
i drugih kukaca tijekom dugotrajnog skladištenja, također se koriste brojne
kemikalije u toksičnim koncentracijama. Ove toksične kemikalije doprinose
neurotoksičnim bolestima, kao i bolestima raka, a hormonima slične supstance
(kao npr ksenoestrogeni) dovode do poremećaja hormonske ravnoteže u
tijelu.
Šteta nanesena pšenici ne završava s uzgojem i skladištenjem,
nego se nastavlja procesom mljevenja i prerade brašna. S obzirom na to da
starinski kameni mlinovi nisu dovoljno brzi za masovnu proizvodnju, industrija
koristi mlinove s čeličnim valjcima koji izbacuju klicu i ovojnicu. Veći dio
ovog “otpada” ustvari je najhranjiviji dio žitarice, pa dobiveno bijelo brašno
sadrži tek dio hranjivih tvari početnog zrna. Čak je i integralno brašno
suvremenim postupkom mljevenja dovedeno u pitanje. Mlinovi velikih brzina
dosežu 200 °C, a na toj temperaturi uništavaju se sve vitalne hranjive tvari i
stvara se užeglost klice i ovojnice. Vitamin E iz klice tako biva potpuno
uništen.
Doslovno deseci aditiva za kondicioniranje brašna i
konzervansa dodaju se modernom kruhu, kao i toksični sastojci poput djelomično
hidrogeniziranih biljnih ulja i sojinog brašna. Također se dodaje još više
glutena, kako bi kruh bio izdašniji i primamljiviji. Na koncu, tu su i kemijski
konzervansi koji omogućuju prijevoz kruha na velike udaljenosti i stajanje na
polici više dana bez kvarenja, a sve bez hlađenja.
ZAMJENSKE I BEZGLUTENSKE NAMIRNICE
Danas mnogi ljudi prelaze na bezglutensku prehranu, zbog
celijakije, ili neke druge vrste nepodnošenja glutena. No, komercijalni
”zamjenski” bezglutenski proizvodi prepuni su kukuruznog, rižinog i krumpirovog
škroba, koji imaju isto pogubno djelovanje na šećer u krvi, inzulinsku
rezistenciju i pretilost kao i pšenični škrob. Ovi su proizvodi nutritivno
siromašni kao i većina industrijskih prerađevina i puni su kemijskih aditiva,
sojinog brašna i loših industrijskih ulja i margarina. Što se tiče
osjetljivosti na gluten, kad se tijelo jednom senzibilizira na gluten, ono
reagira i na druge slične proteine kojih ima na stotine u žitaricama i
mahunarkama. Zato u Paleo i LCHF prehrani, osim pšenice i drugih ”glutenskih”
žitarica (pir, raž, ječam) izbacujemo iz prehrane i ostale vrste žitarica (zob,
proso, riža, kukuruz), mahunarke – grahorice (grah, slanutak, leća, soja), te
žitaricama slične biljke (amaranth, heljda i quinoa).
Oni koji žele poboljšati svoje zdravlje tako što će izbaciti
pšenicu i gluten iz prehrane ne trebaju tražiti zamjenske proizvode, već
bazirati svoju prehranu na cjelovitoj nerafiniranoj i prirodno bezglutenskoj
hrani. To je povrće, riba, meso, jaja, orašasti plodovi i prirodni punomasni mliječni proizvodi. Kruhovi i peciva mogu se raditi od mljevenih orašastih plodova i
sjemenki i kokosovog brašna. Uz ovaj način prehrane stabilizirat će se šećer u
krvi i regulirati apetit, pa će i mršavljenje za one kojima je to potrebno,
biti omogućeno bez gladovanja.
ZAKLJUČAK
Moderna prehrana koja se bazira na proizvodima od pšeničnog
brašna, dovela je do epidemije debljine, dijabetesa, srčano-žilnih bolesti,
alergija, intolerancije, autoimunoloških i kroničnih upalnih bolesti. Povijest
laboratorijskog manipuliranja pšenicom ide usporedo s razvojem modernih
bolesti. Nova moderna pšenica nema ništa zajedničko sa pšenicom od koje su naše
bake pekle kruh do prije 50 godina. Ovo je jedna nova, našem tijelu sasvim
nepoznata tvar, koju svakodevno, više puta dnevno, unosimo u svoje tijelo kao
hranu. Ova tvar sadrži super brzi škrob od kojeg nam se šećer u krvi penje do
neba, izaziva inzulinsku rezistenciju i pre-dijabetičko stanje, sadrži genetski
modificirani gluten koji je uzročnik ili okidač za preko 50 upalnih i
autoimunoloških bolesti, sadrži opijate koji na naš mozak djeluju na isti način
kao droge i dovode do prejedanja. Osim toga je nutritivno siromašna, tj. ne
sadrži građevinski materijal potreban za normalne funkcije našeg tijela.
Cjelovita ili ne cjelovita, pšenica je jedna od najgorih pošasti moderne
prehrane (uz šećer i hidrogenizirana biljna ulja), pa ipak nam se i dalje
savjetuje da treba sačinjavati bazu naše prehrane. Još jedan dokaz da je službene prehrambene smjernice itekako potrebno preispitivati, a piramidu ”zdrave” prehrane okrenuti naglavačke.