srijeda, 3. lipnja 2015.

Deja fuj! (Reakcije organizma nakon ponovnog unošenja pšenice)


Napisao: Dr. William Davis
S engelskog prevela: Anamarija Partl
Izvorni članak: Deja ewww!

Zanimljivo je ali i poučno: fenomen koji se pojavljuje kad jedemo pšenicu nakon što je neko vrijeme nismo konzumirali. Ponovno uzimanje pšeničnih proizvoda može biti namjerno u stilu ”Neće mi ništa biti od jednog komadića!” ili pak nenamjerno kao ”Ovaj umak izgleda prihvatljivo”.

Načelno, da bi se fenomen mogao uočiti trebamo biti na prehrani bez pšenice barem tjedan dana. Ponovno unošenje, recimo putem nekog preljeva za salatu, uzrokuje vatromet simptoma.

Najčešći simptomi su:
- Problemi u probavnom sustavu, nadutost i proljev koji mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. (Celijakičari te probleme mogu osjećati i tjednima). Odgovor organizma izgleda slično kao pri trovanju hranom.
- Bolovi u zglobovima - najčešće u prstima i ručnim zglobovima.
- Problemi s gornjim dišnim putevima primjerice astma i problemi sa sinusima.
- Emocionalni problemi kao što su tjeskobnost (anksioznost) kod žena ili razdražljivost i agresivnost kod muškaraca.
- Pojačavanje teka - To jo ono što nazivam ”Pojeo sam jedan kolačić i dobio 15 kg” učinak. Naravno, od jednog kolačića nećete se udebljati 15 kg. No taj jedan kolačić može izazvati kaskadnu reakciju stimulacije apetita koja onda uzrokuje više dana ili tjedana pojačanog teka i želje za prerađenim ugljikohidratima, zbog toga što pšenica sadrži opijatima slične tvari iz glijadina.

Sve one tegobe koje su prvotno nestale prestankom konzumiranja pšeničnih prerađevina mogu se brzo vratiti u punoj snazi: migrene, depresija, mentalna magla, poremećaji spavanja i seboreja.

Što ste dulje na prehrani bez pšenice, to je drastičnija reakcija i to je pravi podsjetnik koliko je suvremena pšenica neprimjerena za ljudsku prehranu. A u biti pokazuje našu nemogućnost da pravilno probavljamo sjemenke trava.

Opet je jedete, pa ne jedete, pa jedete, pa ne jedete: kao da pritišćete gumbiće, možete pokrenuti i zaustaviti proces po vlastitoj želji. To predstavlja dokaz vaše osobne intolerancije te ”Zle Žitarice”.

Želi li tkogod podijeliti vlastitu priču o ponovnom uzimanju pšeničnih prerađevina nakon provođenja prehrane bez žitarica?

***

Anamarija Partl: Moje osobno iskustvo

Povremene glavobolje imam odavno, valjda još od srednje škole. Negdje kad sam počela raditi, krenula sam čitati kojekakvu literaturu o prehrani, pa sam isprobavala i preporučenu tzv zdravu hranu - doručak od žitarica. Međutim, to nije nikada funkcioniralo jer bih pola sata nakon obilnog obroka bila opet gladna. Tada sam negdje počela čitati o štetnosti glutena, iako još nisam shvaćala koliki je taj problem i koliko raste s proizvodnjom sve novijih hibrida. Iako nisam ljubiteljica proizvoda od brašna, ipak je to bilo svakodnevno u mom životu.

Promjenom radnog mjesta i radom u bolesnoj zgradi Zagrepčanke (prozori se ne otvaraju, stara neservisirana klima, plastika, beton, umjetno svjetlo) kroz pola godine moje su glavobolje postale vrlo česte. Prvo uglavnom vikendom uz lijepo vrijeme, ali je intenzitet bio takav da više uobičajene tablete protiv bolova nisu imale nikakvog učinka, a često je bilo i pratećih simptoma. Kako se selidbom firme u normalnu zgradu nije ni nakon godinu dana stanje vratilo u normalu, odlazim neurologu i na niz pretraga da mi pomognu. No osim što sam dobila adekvatne analgetike, nitko me nije uputio na neka druga testiranja niti rekao da postoji mogućnost da je to - od glutena.

Situacija se pogoršavala sve do prije oko 2 godine, kad sam se prvo dočepala Anitine knjige Istine i laži o hrani i potom kad je s Arianom izdala LCHF kuharicu. Kako nemam pojma o kuhanju, to je bio konačan spas. Početkom studenog 2013. odrezala sam sve što je bilo nezdravo u mojoj prehrani, i iako naravno zbrljam s nekim stvarima, gluten izbjegavam pod svaku cijenu. Migrene su gotovo sasvim nestale nakon 2 mjeseca, sad se tu i tamo pojave ali puno slabije i rjeđe. Bila sam tako jednom na hitnoj jer mi moji analgetici nisu pomogli i tad mi je prvi put jedna liječnica preporučila testiranje na celijakiju, no kako sam već bila na bezglutenskoj prehrani rekla je da mogu dobiti lažno negativan nalaz a nisam htjela riskirati ponovnu pojavu simptoma.

No zaprepastilo me prvo ono što se dogodilo za Badnjak 2013. - mama je frigala srdelice, za mene bez brašna a za tatu s brašnom, no frigala ih je na istoj tavici i ja sam imala grčeve u crijevima i nadutost. Je li moguće da se to dogodi nakon 2 mjeseca od par zrnaca brašna?! Par puta mi se to još dogodilo nakon toga kad sam jela po restoranima iako bi me uvjeravali da nema brašna u hrani. Najdrastičniji primjer je bio u japanskom restoranu kad sam uz sashimi uzela malo umaka od soje misleći da u finom restoranu imaju organski tamari (s rižom) a oni su imali jeftini sojin umak sa pšenicom. Dva sam dana imala migrenu, povraćala i imala temperaturu.

Drugi zanimljiv primjer da mi škode žitarice i to ne samo one s glutenom jest da sam imala ”maglu u glavi” nakon što sam jele bezglutenske kruščiće i kolače koje su mi ponudili u Švedskoj gdje jako paze da nema kontaminacije glutenom. Nije bilo migrene, ali su se ti grain-brain simptomi pojavili pa sam smanjila i unos toga. Moguće je da sam nedijagnosticirana celijakičarka, ali sad da bi dobila dijagnozu morala bih jesti gluten neka 2 tjedna i onda se testirati jer bez toga nemam pravo na bezglutensku prehranu ako recimo završim u bolnici. Nije li to žalosno? Da mi je netko rekao da tako brzo mogu razviti tako jake simptome na tragove glutena u prehrani rekla bih da nije moguće. Zato sam i odlučila prevesti ovaj kratki tekst liječnika koji kaže da je to moguće i podijeliti s vama svoje iskustvo.


Broj komentara: 7:

  1. Hvala Anamariji.
    Ja imam isto takvo iskustvo - slučajni unos rezultira užasnim tegobama.

    OdgovoriIzbriši
  2. Anita, ovdje smo da bi smo svi zajedno pokusali iskustvima i cinjenicama doci sto blize istini. Dakle, da se ne bismo pogresno shvatili ova pitanja ne prestavljaju nikakvo osporavanje vec samo to sto sam rekao vec. Imam reci sledece: odavno se bavim pitanjima o ishrani, probao sam na sebi mnoge stvari. Bio sam na Atkins dijeti, to navodim zato sto je blisko LCHF-u i osjecao se fenomenalno. NIkad vise energije u zivotu nijesam imao. Naizmjenicno svako jutro planinarenje, svako drugo trcanje 7km. Popodne treninzi, tegovi, boks, igranje fudbala...energije nije falilo vec kipjelo od nje. Sve to znam ali me ipak kopka Norman Walker i njemu slicni. Ne toliko prakticno jer sam i to isprobavao i gladovao sam na vodi, na sokovima itd vec teoretski. Praksa mi kaze LCHF, a teorija ove druge hrane me remeti. Umjesto mog pitanja navescu citat iz knjige Ricarda Sulca, "5-dnevni program ciscenja creva". Evo:
    “Stara dobra” američka ishrana u vidu slanine i jaja se bukvalno zaglavljuje unutra. Imao sam pacijente koji su tokom čišćenja creva, nakon što su već uradilidva ili tri čišćenja, izbacili čitav omot napolje. Bio je dugačak metar i po, i izbacili su ga tokom jedne nužde.Uplašili su se, jer su mislili da su izbacili i crevo,a ne samo stare toksične čaure.". Citat je malo ruzan ali pokrece pitanja.
    Pozdrav !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa treba razlučiti čišćenje organizma od hranjenja organizma. Čišćenje je korisno i potrebno i biljna prehrana je odličan čistač. Zato se ljudi nakon nekog vremena na biljnoj hrani odlično osjećaju. Dr. Campbell McBride lijepo to objašnjava Hrana koja hrani, hrana koja čisti (ili činjenice o detoxu i veganstvu)

      Izbriši
  3. Poštovana Anita,

    ne znam gdje bih Vas pitala. Vegetarijanska sam i pratim Vaš blog. Pročitala sam da ste pisali da tijelo teško apsorbira omega kiseline iz bilo kojeg drugog izvora ako nije riba. U trudnoći sam koristila kapsule od ribljeg ulja, no sada ih više ne koristim, a htjela bih barem malo vratiti omege u tijelo. Možete li mi reći kako se trebaju konzumirati chia sjemenke? Trebam li ih samljeti? Trebam li ih natopiti u vodi prije ili poslije mljevenja i koliko dugo trebaju stajati u vodi? Čitala sam negdje i da se ne moraju namakati, tako piše i za lanene sjemenke, no što je onda s inhibitorima enzima, antinutritijentima, fitinskom kiselinom, itd..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Chia ne morate mleti. Najbolje ih je jesti namočene, stvore efekat pudinga tako da su odlične za zgušnjavanje kefira sa nekim bobičastim voćem da bi se dobio puding. Samo ih nemojte termički obrađivati da bi se dobio puni efekat. Dnevna doza je 30gr za odraslu osobu.

      Izbriši
  4. Hoće li knjiga Istine i laži o hrani možda biti prevedena na engleski? Sanja

    OdgovoriIzbriši
  5. Zadnjih četiri tjedna radim u osnovnoj školi u Zg. Svaki od ta četiri tjedna djeca su za užinu jela - 4 dana kruh i peciva i jedan dan šalicu grisa s kakaom. Na meniju su hrenovke u tijestu, slani klipići, sendvič od sira, sendvič od salame (kriška bijelog ili kukuruznog kruha), kroasan s čokoladom, lisnato s višnjom, pužić s orasima, pizza, slanci, šnita kruha s linoladom... ah, da, bio je i puding od čokolade jedan dan. To kao prvo nije nimalo zdrava hrana, kao drugo nije nikakva okrijepa. Ponekad dobiju i šalicu kupovnog soka, jabuku ili mlijeko. Ipak, ono što me najviše čudi je da se sve temelji na kruhu i pecivima... u mojoj osnovnoj (u devedesetima) je barem ponekad bio nešto za jesti žlicom, nekakvi ćevapi, mesne okruglice i slično. Škola nema novaca, desetljećima se ništa nije mijenjalo, ali je hrana gora i siromašnija nego ikada prije.

    Znajući da je ova hrana osnova za mnoge bolesti (kupovni kruh i šećer), žao mi je naše djece koja odrasta upravo na tome... da ne pričam koliko je pekara i fast foodova u blizini. Žalosno da zdravlje nacije nije prioritet.

    OdgovoriIzbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.

Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.