Dijabetičar povratio zdravlje s LCHF - doktor ga nagovara da jede škrob

Ali, MORATE jesti ugljikohidrate!

Članak  napisao: Dr. John Briffa 

S engleskog prevela: Anita Šupe

Dobio sam zanimljiv e-mail prošli vikend, od jednog 56-godišnjeg dijabetičara tip 2. Dijagnosticiran u dobi od 42 godine, od početka je slijedio medicinski savjet: prehranu s puno ugljikohidrata i malo masnoće. Prešao je na ”zdrave” žitarice koje su ”manje rafinirane” i jeo kruh od kiselog tijesta. Kako sam kaže: ”Unatoč svemu tome, nije bilo poboljšanja, zapravo sam dobio na težini i imao oko 90 kg prije nego što sam početkom ove godine ponovo promijenio način prehrane.” To se dogodilo kad je čovjek pročitao knjigu Primal Body, Primal Mind (Izvorno tijelo, izvoran um) Nore T. Gedgaudas, nakon što je o njoj čuo u jednoj radio emisiji.

Nakon što je pročitao tu knjigu, počeo je slijediti savjete i pomalo se oslobađati pšenice i prehrane koja se bazirala na žitaricama, da bi počeo jesti hranu koja je potrebna za dobivanje energije i dobro zdravlje. Po prvi put u životu je počeo jesti životinjske masnoće i prestao piti alkohol. Ovo je njegovo pismo koje je uputio dr Briffi:

Prošli tjedan sam imao svoju šestomjesečnu kontrolu za dijabetes. Liječnik je bio zaista sretan kad je vidio moje nalaze kolesterola, triglicerida, krvnog tlaka i težine. Funkcija bubrega i jetre je bila izvrsna i liječnik je zaista bio impresioniran i pitao me što sam radio kad sam dobio takva poboljšanja.

Jednostavno, rekao sam, prestao sam jesti pšenicu u svim njenim oblicima, te izbjegavam rižu i sve proizvode od krumpira. Jedem životinjske masnoće a jedino ulje koje koristim je djevičansko maslinovo ulje. Doručak se sastoji od omleta od jednog jaja i male količine špeka, dimljenog lososa ili pršuta. K tome jedem špinat ili drugo zeleno lisnato povrće i rajčice. Ručak najčešće ni ne jedem jer ne osjećam glad do 6 sati poslijepodne kad imam večernji obrok. Tada jedem malu porciju mesa sa puno povrća. Jedino voće koje jedem je nekoliko borovnica, divljih jagoda (kad su dostupne) ili malina – i pri tome zaista mislim ”nekoliko”. 

Spavam bolje nego ikad, ne osjećam se umorno i izgubio sam na težini. Ali trebao bih vježbati, to je jedini nedostatak u mom režimu.

”Ne, MORATE jesti ugljikohidrate” kaže mi doktor.

”Pa jedem, rekao sam vam, puno povrća” kažem ja.

Ne, ne, škrobaste ugljikohidrate, njih TREBATE”

”Zašto ih TREBAM?”

”Za energiju, vaše tijelo treba ugljikohidrate za energiju” stiže njegov odgovor.

”Ali, kako mislite da sam uspio preživjeti od zadnjeg puta kad ste me vidjeli? I sami ste rekli kako ste zadovoljni mojim nalazima – zar oni ne pokazuju da sam zaista dobro, bez rafiniranih škrobastih ugljikohidrata?”

Odgovora nije imao, osim što je ponavljao da MORAM jesti ugljikohidrate za energiju. Nagovarao sam ga da pročita knjigu Primal Body Primal Mind Nore T. Gedgaudas i natjerao ga da to zapiše. Ali nije izgledao kao da sam ga uspio uvjeriti. Zato sam mu rekao da te gluposti, koje je naučio iz istraživanja financiranih od industrije i poticanih od vlade, uzrokuju sve veći broj zdravstvenih problema s kojima se on sam mora suočavati svaki dan.

Također sam mu rekao da radije ujutro ubacim ”drvo” za potpaliti vatru u kojoj izgaraju masti cijeli dan pri čemu ne osjećam ni glad, nego da cijeli dan moram jesti ugljikohidrate za održavanje energije. Ali, ništa nije izgledalo da mu ulazi u glavu, njegov stav je pokazivao da nikad nije naučio da preispituje stvari.

Dr John Briffa

Dr Briffa kaže – odlučio sam objaviti ovu priču jer predstavlja mnogo aspekata jednog rastućeg problema kojeg pacijenti imaju u odnosima sa zdravstvom i zdravstvenim djelatnicima. Ovo je tipičan scenario o kojem pričam (dajem primjer dijabetes ali zapravo se ovo može primijeniti na mnoštvo drugih bolesti):

1. osoba dobije dijagnozu dijabetes i savjet da jede malo masnoće i puno ugljikohidrata

2. dijabetičar teško postiže kontrolu šećera u krvi, čak i sa nekoliko lijekova

3. dijabetičar počinje čitati informacije na internetu i u knjigama gdje nalazi objašnjenje zašto je prehrana s puno ugljikohidrata kafastrofalna za dijabetičare i što je za njega bolje (prehrana sa većim udjelom masnoće i adekvatnim udjelom proteina)

4. dijabetičar odlučuje preuzeti stvari u svoje ruke, mijenja prehranu i njegov šećer u krvi kao i cjelokupno zdravlje se drastično popravljaju

5. kada liječnik utvrdi da pacijent jede ”fad” dijetu, ”low-carb” ili Atkins, obično se ne upliće u to ili pokušava odgovoriti pacijenta od takvog pristupa

U ovom konkretnom slučaju, liječnik pokazuje očito neznanje iz osnova fiziologije (ako je ispravno citiran). Dakle, nitko ne treba škrobaste ugljikohidrate (niti bilo koje druge ugljikohidrate) za energiju. Prvo, masnoća je pogodno gorivo za tijelo. Drugo, šećer se može proizvesti iz drugih prehrambenih elemenata (npr iz proteina) u jetri.

Bojim se da ćemo mi liječnici morati početi biti u toku, nadograđivati se boljom edukacijom o utjecaju prehrane na zdravlje. I druga stvar koju bismo mogli bolje učiniti je, po meni, da ne odbacujemo pacijente koji su bili toliko motivirani da se educiraju i sami sebi pomognu, pri čemu su doživjeli signifikantna poboljšanja u svom zdravlju i blagostanju. Zar ne bismo trebali učiti upravo od naših pacijenata o tome što funkcionira a što ne? I zar ne bi ove informacije trebale biti od neprocjenjive vrijednosti kad dođe vrijeme da savjetujemo druge pacijente?

Doba interneta omogućilo je da pacijenti lako dolaze do informacija i mogu znati puno više o svom zdravlju nego njihov liječnik. Umjesto da odbacujemo ono što su oni otkrili, ja predlažem da mi liječnici prihvatimo ta iskustva i učimo iz njih. Mislim, ako nam je stalo da naši pacijenti dobiju najbolji mogući savjet i podršku.

Izvor: Dr John Briffa