Usprkos napretku medicine i farmacije i usprkos činjenici da
je inzulin otkriven još 1920. god, dijabetes je danas na samom vrhu po
smrtnosti i indvaliditetu koje izaziva. Ni u kojem drugom polju zapadnjačka
medicina nije toliko zakazala kao u slučaju dijabetesa.
Iako se kaže da je kod dijabetičara najvažniji cilj kontrola
šećera u krvi i sprečavanje komplikacija, ipak se oboljelima službeno
preporučuje prehrana siromašna masnoćama i bogata ugljikohidratima, tj prehrana
koja im podiže šećer u krvi i povećava potrebu za inzulinom, što posljedično
povećava rizik za srčani udar, sljepoću, amputacije, dijalizu i druge
komplikacije kod dijabetesa.
Obično se za kontrolu šećera savjetuje trening i smanjeni
unos masti u prehrani. No, iskustvo je pokazalo da ovo ne pomaže. Stvarna
kontrola šećera u krvi postiže se jedino kontroliranim unosom ugljikohidrata,
tj šećera i visokoškrobnih namirnica. Iako se dijabetičare još i upozorava na
unos šećera, ipak im se preporučuje da jedu goleme količine škroba koji čini
bazu navodno zdrave prehrambene piramide. Žitarice, pekarski proizvodi, riža,
tjestenina – bilo da su cjeloviti ili ne – sadrže veliku količinu škroba koji nije
ništa drugo nego čista glukoza. Škrob je polisaharid, koji se u probavnom
sustavu razgrađuje na svoje osnovne molekule – glukozu. Kad iz probavnog
sustava ova glukoza uđe u krvotok, tada je nazivamo – šećer u krvi, pa kažemo
da nam se ”povisio šećer”. No šećer se ne može povisiti sam od sebe, ako ga
nismo unijeli kroz hranu. Ugljikohidrati u prehrani, bilo da se radi o šećeru
ili o škrobu, dovode do napredovanja ove bolesti.
Hrana koja je posebno bogata ugljikohidratima i čiji unos
treba ograničiti su visokoškrobne namirnice kao krumpir, žitarice, pekarski
proizvodi, kruh, tjestenina, riža, te naravno šećer i namirnice bogate šećerom
kao kolači, keksi, slatkiši te industrijske prerađevine koje sadrže puno šećera
kao voćni jogurti, pahuljice za doručak, pudinzi, voćni sokovi, razni deserti i
slično.
Naravno, ugljikohidrata ima i u drugim grupama namirnica,
odnosno u povrću, orašastim plodovima, sjemenkama i mliječnim proizvodima. No
postotak ugljikohidrata u ovim namirnicama je nizak i zato se one ne trebaju
ograničavati u prehrani. Dapače, potrebno je jesti više povrća nego što to
inače radimo jer je ono puno vitamina, minerala, antioksidanata i drugih
korisnih fitonutrijenata. Dakle, u priči o smanjivanju unosa ugljikohidrata,
prvenstveno mislimo na visokoškrobne namirnice, kao i one bogate šećerom.
Dr Richard Bernstein, autor knjige Diabetes Solution, jedan
je od brojnih liječnka u svijetu koji dijabetičarima savjetuju smanjeni unos ugljikohidrata.
Dr Bernstein je još u djetinjstvu dobio dijabetes tip 1 i već kao vrlo mlad
dobio brojne komplikacije i pogoršanje zdravlja tipično za dijabetičare. U
strahu što će biti s malodobnom djecom ako se njemu nešto dogodi, proučavao je
sve na što je naišao; medicinska istraživanja u to doba morala su se naručivati
poštom i nije bilo lako doći do informacija kao danas. Otkrio je da uz prehranu
sa smanjenim udjelom šećera i škroba postiže kontrolu šećera i poboljšanje
zdravlja. Sve tegobe vezane za kronično povišen šećer i visoke doze inzulina
polako su nestajale. Želio je pomoći i drugima, pa je pisao članke i slao ih u
medicinske časopise na objavu. Do objava nažalost nije dolazilo, jer ne možete
tek tako upasti u medicinski establišment i preokrenuti naglavačke sve što oni
govore. Zato je odlučio dati otkaz na dotadašnjem poslu i upisati medicinu.
”Nisam ih mogao pobijediti, pa sam im se morao pridružiti” – poznata je
rečenica dr Bernsteina. Sa titulom ”dr” ispred imena, priča Bernstein, mogao je
objaviti svoje članke i podijeliti sa drugima ono što je naučio o dijabetesu i
kontroli šećera u krvi. Tako je 1979. god upisao medicinu, kada je imao 45
godina. Danas je on već star čovjek, preko 70 godina, ali i dalje vitalan i
izvrsnog zdravlja. Već dugi niz godina u svojoj liječničkoj praksi pomaže
pacijentima sa dijabetesom da povrate kontrolu svoje bolesti u vlastite ruke i
piše knjige o kontroli dijabetesa.
U priči o smanjenom unosu ugljikohidrata odmah se postavlja
pitanje – što jesti ako iz prehrane izbacim žitarice, krumpir, rižu,
tjesteninu, pekarske proizvode? Dakle, smanjeni unos kalorija koje smo dobivali
iz ovih namirnica nadoknađuje se povećanim unosom kalorija iz zdravih prirodnih
masti, prema principima LCHF prehrane. Ali – zar masti nisu opasne, zar mi se
neće povisiti kolesterol i začepiti krvne žile – pitaju se dijabetičari kojima
su liječnici ovom pričom utjerali strah u kosti. No najnovija naučna
istraživanja pokazuju da niti masti iz prehrane niti kolesterol u krvi nemaju
nikakve veze sa oboljenjima od srčano-žilnih bolesti, o čemu bi liječnici
trebali informirati svoje pacijente.
Ovo je pregled znanstvenih studija, kojeg je napisao Željko
Reiner, bivši ministar zdravstva RH, sa suradnicima, objavljen u Liječničkom
Vjesniku 2012. god. U članku piše
da, iako se dugo smatralo da je povišeni kolesterol, tj LDL, najveći rizik za
srčano-žilne bolesti, zadnje velike studije ukazuju da su zapravo povišeni
trigliceridi pravi rizik za koronarne bolesti srca, čak i ako je LDL nizak. Kod
hipertrigliceridemije ili povišenih triglicerida u krvi, LDL čestice su male i
guste, a to su one koje lako oksidiraju i ugrađuju se u stijenke krvnih žila.
Studije su pokazale da srčani bolesnici uz povišene trigliceride uvijek imaju i
nizak HDL (dobar, zaštitni kolesterol), što također predstavlja povećan rizik
od ateroskleroze, neovisno o LDL kolesterolu.
Čak je pokazano da uz terapiju liječenja statinima, koja
snižava LDL kolestrol, rizik od oboljenja nije bio smanjen dok su trigliceridi
i dalje ili visoki. Naročito su se radila istraživanja sa dijabetičarima kod
kojih je dislipidemija učestala. Povećani trigliceridi iznad 2,3 i smanjeni HDL
ispod 0,88 povećavaju rizik za infarkt i moždani udar – LDL se više ne spominje.
Uz nisku vrijednost triglicerida i visoku (dobru) vrijednost
HDL-a, razina LDL kolestrola nije upitna čak i ako je ”povišena”, jer su tada
LDL čestice velike, prozračne i neopasne. Zapravo je prekomjerna količina
ugljikohidrata u prehrani uzrok povišenih triglicerida a ne prehrana bogata
mastima.
U preglednom članku kažu da je potrebno smanjiti unos
ugljikohidrata, šećera dok sniženje zasićenih masnoća nema utjecaja na
trigliceride. Upozoravaju i na sokove i slatke napitke s visokim sadržajem
fruktoze koja naročito podiže trigliceride. Nadalje, upozoravaju na transmasne
kiseline kojih ima u margarinu i pekarskim proizvodima a ti se proizvodi prema
službenim preporukama dijabetičarima ne ograničavaju. Također naglašavaju
važnost uzimanja omega 3 masnih kiselina (plava riba, ulje jetre bakalara).
Prehrana sa smanjenim udjelom ugljikohidrata i povećanim
udjelom masnoće (LCHF) dovodi do
smanjivanja triglicerida i podizanja dobrog, zaštitnog HDL kolesterola.
Pročitajte više:
Papir 3:
Papir 4:
Praktično provođenje LCHF prehrane:
Potpuno je iskrivljeno shvaćanje da LCHF prehrana sadrži
više bjelančevina ili više mesa nego što je to uobičajeno i preporučljivo. LCHF
znači više masnoće a ne više mesa. Kalorije koje prema službenoj piramidi
prehrane dobivamo iz ugljikohidrata, sada dobivamo iz prirodnih zdravih masti,
ne iz mesa. Ljudsko tijelo je stvoreno da troši enegiju iz šećera ili iz masti,
u iznimnim slučajevima izvor energije mogu biti i bjelančevine ali to nije zdravo.
Dakle, LCHF nije visokoproteinska dijeta, LCHF je prehrana s visokim udjelom
kalorija iz masti koja je savršeno zdrava i čovječja je fiziologija i biokemija
prilagođena na trošenje masti za energiju.
No, i to "više masti" ne znači da jedemo ogromne
količine masti! UDIO KALORIJA i KOLIČINA POJEDENIH NAMIRNICA nije ista stvar.
Iako je na LCHF postotak kalorija dobivenih iz masti visok, zapravo je
količinski najviše povrća a najmanje masti. To je zato što je u mastima najviše
kalorija a u povrću najmanje. Iz male količine masnoće dobivamo puno kalorija,
dok iz velike količine povrća dobivamo malo kalorija.
LCHF nije dijeta koja zakiseljava organizam. Količinski se
jede puno više povrća nego mesa, a ne obrnuto. Osim toga se ne jedu žitarice i
pekarski proizvodi koji zakiseljavaju, ne jede se industrijska hrana koja
zakiseljava, šećer, brašno, aditivi…
Primjer jednog tipičnog LCHF ručka:
- Komad mesa/ribe isto kao i obično što se jede;
- Umjesto priloga od krumpira/riže/tjestenine/kruha, napravi
se prilog od raznog povrća, ono se može kuhati, peći, pržiti, grilati,
dinstati;
- Sve se fino začini masnoćom u kojoj se pripremalo jelo ili
se doda masnoća ako je jelo ”suho”;
- Salata kao i obično;
- Piće: umjesto sokova i piva, pije se voda ili umjerena količina
(1 dl) vina, preporuča se crno, zdravije je.
Dakle bitna razlika u odnosu na standardan obrok je da se
prema LCHF visokoškrobni dio obroka s kojim smo nekada punili želudac –
krumpir, kruh, tjestetnina, riža – zamjenjuje povrćem. Dakle povrće više nije
dekoracija na tanjuru već ono predstavlja volumen obroka, dok masnoća daje
sitost. Količinu masnoće povećavamo tako što ne pečemo više na suhoj tavi već
slobodno u pripremi hrane koristimo prirodne masti (svinjska mast, maslac,
ghee, maslinovo i kokosovo ulje), ne koristimo light dresinge za salatu niti
light majoneze koje su prepune šećera, škroba i kemikalija, već koristimo
punomasne prirodne umake i majoneze od žumanjaka, maslaca, maslinova ulja,
začinskog bilja…
Umjesto pekarskih proizvoda od pšeničnog brašna i šećera,
peciva i kruhove radimo od orašastih plodova, sjemenki i kokosovog brašna. Od
ovih alternativnih vrsta brašna možemo raditi i kolače, a za zaslađivanje
koristimo steviju umjesto štetnih sintetičkih zaslađivača kao što je aspartam.
Na ovaj način smanjujemo unos praznih kalorija, a povećavamo unos nutritivno
bogatih namirnica tj namirnica koje su bogate hranjivim tvarima.
Vrlo je važno voditi računa o kvaliteti masti i ulja koja
koristimo u pripremi hrane i za jelo. Koristimo samo prirodne zdrave masti kao
što su pravi maslac a ne margarin, domaća svinjska mast a ne rafinirana i
hidrogenizirana biljna ulja jer margarini i rafinirana ulja djeluju
inflamatorno – potiču stvaranje upalnih procesa u tijelu. Također koristimo
hladno prešana ulja kao što su maslinovo i kokosovo ulje, a u ograničenim količinama dozvoljeno je sezamovo, laneno i bučino. Prava
domaća jaja naravno slobodno koristimo u prehrani, pogotovo žumanjke, jer ona
sadrže sve važne hranjive tvari potrebne za zdravlje dijabetičara. Preporuča se
što više ribe i to one plave kao što je srdela, ili nadopuna prehrani u obliku
ulja jetre bakalara. Najbolji proizvod koji se na našem tržištu može naći je
proizvođača Green Pasture, fermentirano ulje jetre bakalara bogato omega 3
masnim kiselinama, te vitaminima A i D.
Interesantno je da se na LCHF zapravo jede MANJE HRANE. Nema
više gladi, pada šećera u krvi i opsesivne potrebe za prejedanjem kao što je to
čest slučaj kad se prehrana bazira na ugljikohidratima. Ovdje je bitno
napomenuti još jedan veliki problem s ugljikohidatima – ovisnost. Danas je
poznato da šećer i škrob stvaraju ovisnost kod vrlo velikog broja ljudi. Zato
je vrlo teško biti umjeren u jelu, ono što nam se od stručnjaka preporuča.
Zapravo nam se spočitava da nismo umjereni u jelu pa da smo zato debeli. Ali
kao što alkoholičar ne može biti umjeren u piću, tako ni ovisnik o šećeru ne
može biti umjeren u jelu, dokle god konzumira svoju drogu – ugljikohidrate.
Šećer djeluje na centre za ovisnost u mozgu, stvara trenutni osjećaj
zadovoljstva ili nekakvog ispunjenja, ali na duže staze ostavlja samo još veću
prazninu. Tek kad se oslobodimo ove napasti, možemo biti umjereni u jelu, jesti
do normalnog zdravog osjećaja sitosti bez prejedanja. Smanjeni unos
ugljikohidrata koji potiču apetit i povećani unos masnoće koja daje sitost, dovodi
do spontanog smanjivanja obroka i smanjenog unosa kalorija. Stabilan šećer u
krvi dovodi do smanjene potrebe za inzulinom i njegovog djelovanja na hormone
gladi i sitosti ghrelin i leptin, čime se prirodno regulira apetit i porcije
hrane spontano smanjuju.
Pročitajte više: