Celijakija nije jedini oblik osjetljivosti na gluten. Celijakija je autoimuna bolest u kojoj antitijela na gluten
napadaju stanice crijevne stjenke i crijevnih resica pa dolazi do njihovog
uništavanja (atrofije vilija) što onemogućuje apsorpciju hranjivih tvari iz
hrane koja se inače normalno odvija preko crijevnih resica. Kod celijakije će
pretrage pokazati antitijela na gliadin a biopsija će pokazati oštećenje
crijevne sluznice i resica. Ako pretrage ovo ne pokažu, neće biti
dijagnosticirana celijakija i time priča o glutenu između pacijenta i liječnika
završava.
Nažalost test na antitijela često može biti lažno negativan,
pa se događa da čak i u slučaju potpuno razvijene celijakije, do njenog
dijagnosticiranja prođe i više godina dok se biopsijom crijeva ne otkriju
potpuno uništene crijevne resice. No, osjetljivost na gluten ne dovodi obavezno
do uništavanja crijevne stjenke i crijevnih resica, barem ne u tolikoj mjeri
kao kod dijagnosticirane celijakije, ali često dolazi do postupnog uništavanja
drugih tkiva, organa, hormona, žlijezda ili živaca u organizmu. To je onda
necelijakijska osjetjivost na gluten koja često uzrokuje brojne autoimune
bolesti koje liječnici uopće ne povezuju s glutenom. Smatra se da na jednu
dijagnosticiranu celijakiju postoji još devet slučajeva neotkrivene
osjetljivosti na gluten.
Postoje različiti stupnjevi osjetljivosti na gluten, a čak i
najblaži oblici uzrokuju kronične tegode i bolesti koje, nažalost, najčešće
nikada ne budu dijagnosticirani. Najčešći probavni simptomi su bolovi u trbuhu,
nadutost, proljev, zatvor, plinovi, grčevi i slično. Čak i kod pacijenata s
kroničnim bolestima probavnog sustava, npr. kao što su Crohnova bolesti,
ulcerozni kolitis ili sindrom iritabilnog crijeva (IBS), rijetko se posumnja na
osjetljivost na gluten.
Međutim, osjetljivost na gluten nije ograničena samo na
probavne smetnje i crijevne bolesti. Antitijela na gluten mogu prouzročiti
uništavanje u bilo kojem dijelu tijela, ovisno o tome gdje nam je ”slaba
karika” – gdje imamo genetsku predispoziciju za razvoj bolesti. Ako antitijela
na gluten napadaju i uništavaju stanice gušterače koje proizvode inzulin,
dolazi do dijabetesa tip 1. Imunološki sustav često napada i uništava tiroidne
stanice jer proteini na površini tih stanica nalikuju na proteine glutena – to
onda nazivamo Hashimotov tireoiditis. Često autoimune bolesti idu zajedno,
primjerice dijabetičari tipa 1 često imaju i celijakiju. Ili, osobe uz
reumatoidni artritis istodobno dobiju i lupus. Ili imaju hashimoto i psorijazu.
25% pacijenata koji imaju jednu autoimunu bolesti, imaju tendenciju da razviju
dodatne autoimune bolesti. Kombinacija od tri autoimune bolesti kod jeden osobe
se definira kao Multiple autoimmune syndrome (MAS).
Dr Mark Hyman, liječnik, autor, predavač i predsjednik
uprave Instituta za funkcionalnu medicu, kaže da su studije pokazale 55 bolesti
koje mogu biti uzrokovane osjetljivošću na gluten.
To su između ostalih osteoporoza, sindrom iritabilnog crijeva, upalne bolesti
crijeva, anemija, rak, čirevi, reumatoidni artritis, lupus, dijabetes, multipla
skleroza, psorijaza, ekcem, sindrom kroničnog umora, neplodnost, bolesti
štitnjače i skoro sve druge autoimune bolesti. Gluten se povezuje i sa
psihijatrijskim i neurološkim bolestima kao što su anksioznost, depresija,
shizofrenija, demencija, migrena, epilepsija i neuropatija (oštećenja živaca).
Također se povezuje i s autizmom.
Promjena prehrane može biti spas
Usprkos činjenici da postoji mnoštvo znanstvenih
istraživanja koja pokazuju vezu između osjetljivosti na gluten i cijelog niza
autoimunih bolesti, u kliničkoj praksi to najčešće nije poznato niti priznato.
Bolesti se tretiraju tako da se tretiraju simptomi, a ne uzrok. Naravno, ne
tvrdim da je uzrok svim slučajevima autoimunih bolesti samo gluten, ali je on
svakako jedan od problema, pa bi to trebalo i testirati. Ukoliko imate neku
kroničnu ili autoimunu bolest ili druge zdravstvene tegobe, možete zatražiti od
svog liječnika da vas testira na gluten, jer tako možda konačno otkrijete što
je pravi uzrok vaših zdravstvenih problema. No pripremite se na to da vam u
velikom broju slučajeva liječnik neće dijagnosticirati osjetljivost na gluten
bez pozitivnog nalaza biopsije crijeva, koja pokazuje oštećenje crijevne
stjenke i atrofiju vilija, odnosno celijakiju. Međutim, krvni test koji
pokazuje povišena antitijela na gluten pokazuje da je u pitanju osjetljivost na
gluten, što može značiti da se u tijelu događa autoimuni proces. Nažalost
testovi dostupni kod nas nisu dovoljno razvijeni jer pokazuju samo jednu ili
dvije vrste antitijela i to samo na gliadin, pa će često pokazati lažno
negativan rezultat. U svijetu postoje puno razvijeniji testovi, npr Cyrex laboratorij u SAD testira 24 različite komponente iz
pšenice i drugih glutenskih žitarica.
Što onda čovjeku preostaje da učini? Možete učiniti isto što
su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima
koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje
autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju.
Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta
je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite
kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom
slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme,
najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg
zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste
polovicu posla – eliminacijski dio. Sad preostaje da napravite preostali dio
posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste
izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam
se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate
trajno izbaciti iz prehrane.
Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa
zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju
slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan sa eliminacijskom dijetom. Ne
možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti
ništa. Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako
”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate. Treba
voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju
industrijskih namirnica, kao npr u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Gluten
se masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je
sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi
smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži
gluten. Gluten se može nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim
markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo
zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim
dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine već
kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.
Osim toga, treba voditi računa o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine
slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve
žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one
bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda,
amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite,
postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste
otkrili na koju reagirate a na koju ne.
Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da
ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje
problema. No, smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj
aktivacije imunološkog sustava te time izaziva upalni proces. Osjetljivost na
gluten je još jedno objašnjenje zašto se toliki broj ljudi koji su prešli na
LCHF ili Paleo prehranu – prehranu bez žitarica – odjednom puno bolje osjećaju,
a mnogi prijavljuju kako im se popravlja i stanje raznih kroničnih bolesti.
Zapravo nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na
gluten, jer žitarice uopće nisu izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski
prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak
nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikad se
prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo
toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi
tijesto i kruhovi bili lakši za obradu. Tradicionalni narodi uvijek su namakali
i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a
moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim,
nepravilno pripremljenim žitaricama.